Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-258/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pl-1076/2025-5 od 14. siječnja 2026., dana 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: Pl-1076/2025-5 od 14. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja od 18. prosinca 2025. i potvrđeno rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj: Pl-1076/2025-3 od 17. prosinca 2025.

1.1. Rješenjem od 17. prosinca 2025. naloženo je tužitelju plaćanje pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i rješenje o izdavanju platnog naloga u ukupnom iznosu od 13,27 EUR.

1.2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o sudskoj pristojbi s obzirom da je zaključio kako tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status osobe s javnim ovlastima u postupcima naplate pristojbe, jer djeluje kao subjekt privatnog prava u odnosu s korisnicima pa tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti. U obrazloženju se sud poziva i na pravno shvaćanje iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. prema kojem su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, kod čega sud navodi da se taj Zaključak odnosi i na tužitelja koji, iako je javna ustanova, s korisnicima svojih usluga (potrošačima) nastupa kao subjekt privatnog prava.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da nadležni županijski sud usvoji žalbu i u cijelosti ukine pobijano rješenje te utvrdi da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno čl . 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.

2.1. Tužitelj u žalbi ističe da je javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (NN br. 137/10; 76/12; 78/16 i 46/22), da obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona u okviru kojih da je ovlašten pokretati ovršne i druge postupke za naplatu pristojbe, da je njegova djelatnost propisana odredbom čl. 3. st. 1. tog Zakona kao proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih uslugu, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga, da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza posjednika RTV prijamnika pa u tom smislu obvezno-pravni odnos između HRT-a i obveznika plaćanja pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Tvrdi da je u konkretnom slučaju podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika, pa da je u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) na koju se tužitelj poziva neargumentiranom tvrdnjom da je "izreka kontradiktorna sa obrazloženjem". Suprotno žalbenom stajalištu tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je izreka pobijanog rješenja podudarna s razlozima iz obrazloženja slijedom čega nije ostvarena navedena bitna povreda.

4.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

5. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj jest pravna osoba koja ima status javne ustanove prema odredbi čl. 6. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93; 29/97; 47/99; 35/08; 127/19 i 151/22), time da se tužiteljeva djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i propisima donesenim na temelju njega. Međutim, imajući u vidu predmet konkretnog spora, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe (što je konkretni slučaj) ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, jer se naplata RTV pristojbe temelji se na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga , s obzirom da (tek) činjenicom posjedovanja RTV prijamnika korisnik usluge tužitelja svojom voljom ulazi u ugovorni odnos s tužiteljem.

5.2. Zaključno, promašena je žalbena tvrdnja tužitelja da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu, već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HRT-a, jer tužitelj ne uočava da posjednik prijamnika (građanin) isključivo svojom voljom da posjeduje RTV prijamnik ulazi u ugovorni odnos s tužiteljem, jer u situaciji izostanka posjedovanja RTV prijamnika, nema zakonske obveze na plaćanje RTV pristojbe.

6. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a i čl. 29. st. 4. ZSP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Sudac

Milko Sambolek