Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    

    Republika Hrvatska

    Županijski sud u Varaždinu

    Varaždin, Međimurska 26 D

    Poslovni broj: Gž-126/2026-2

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    I

    R J E Š E NJ E

    Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Kuvač, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Miroslav Leko i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci od 19. studenog 2025. poslovni broj: P-2320/2019, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

    p r e s u d i o  j e

    Žalba tuženice djelomično se prihvaća i djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2320/2019 od 19. studenog 2025.:

    - potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012107497 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženice kao davatelja kredita 21. studenog 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Ermine Radić iz Raba 24. studenog 2006. pod brojem OU- 329/2006 u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana

    - preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 1. naprijed navedenog Ugovora o kreditu broj 9012107497 u dijelu kojim je ugovoreno da godišnja kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,15% godišnje te u dijelu kojim je ugovoreno da visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvis iječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07 (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.", kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu te da predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija

    - potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od:

    - 108,66 EUR od 31.8.2007. do 30. rujna 2015.

    - 106,74 EUR od 30.9.2007. do 30. rujna 2015.

    - 106,58 EUR od 31.10.2007. do 30. rujna 2015.

    - 108,04 EUR od 30.11.2007. do 30. rujna 2015.

    - 107,24 EUR od 31.12.2007. do 30. rujna 2015.

    - 109,06 EUR od 31.1.2008. do 30. rujna 2015.

    - 192,89 EUR od 29.2.2008. do 30. rujna 2015.

    - 196,19 EUR od 31.3.2008. do 30. rujna 2015.

    - 190,67 EUR od 30.4.2008. do 30. rujna 2015.

    - 189,44 EUR od 31.5.2008. do 30. rujna 2015.

    - 191,18 EUR od 30.6.2008. do 30. rujna 2015.

    - 187,60 EUR od 31.7.2008. do 30. rujna 2015.

    - 187,77 EUR od 31.8.2008. do 30. rujna 2015.

    - 189,83 EUR od 30.9.2008. do 30. rujna 2015.

    - 207,35 EUR od 31.10.2008. do 30. rujna 2015.

    - 195,47 EUR od 30.11.2008. do 30. rujna 2015.

    - 208,07 EUR od 31.12.2008. do 30. rujna 2015.

    - 215,87 EUR od 31.1.2009. do 30. rujna 2015.

    - 216,69 EUR od 28.2.2009. do 30. rujna 2015.

    - 213,90 EUR od 31.3.2009. do 30. rujna 2015.

    - 214,29 EUR od 30.4.2009. do 30. rujna 2015.

    - 210,68 EUR od 31.5.2009. do 30. rujna 2015.

    - 207,59 EUR od 30.6.2009. do 30. rujna 2015.

    - 208,22 EUR od 31.7.2009. do 30. rujna 2015.

    - 209,92 EUR od 31.8.2009. do 30. rujna 2015.

    - 209,66 EUR od 30.9.2009. do 30. rujna 2015.

    - 207,94 EUR od 31.10.2009. do 30. rujna 2015.

    - 211,00 EUR od 30.11.2009. do 30. rujna 2015.

    - 213,22 EUR od 31.12.2009. do 30. rujna 2015.

    - 216,82 EUR od 31.1.2010. do 30. rujna 2015.

    - 215,80 EUR od 28.2.2010. do 30. rujna 2015.

    - 220,46 EUR od 31.3.2010. do 30. rujna 2015.

    - 219,36 EUR od 30.4.2010. do 30. rujna 2015.

    - 221,44 EUR od 31.5.2010. do 30. rujna 2015.

    - 235,67 EUR od 30.6.2010. do 30. rujna 2015.

    - 232,54 EUR od 31.7.2010. do 30. rujna 2015.

    - 240,69 EUR od 31.8.2010. do 30. rujna 2015.

    - 237,96 EUR od 30.9.2010. do 30. rujna 2015.

    - 232,27 EUR od 31.10.2010. do 30. rujna 2015.

    - 197,36 EUR od 30.11.2010. do 30. rujna 2015.

    - 208,22 EUR od 31.12.2010. do 30. rujna 2015.

    - 200,58 EUR od 31.1.2011. do 30. rujna 2015.

    - 203,23 EUR od 28.2.2011. do 30. rujna 2015.

    - 199,46 EUR od 31.3.2011. do 30. rujna 2015.

    - 199,92 EUR od 30.4.2011. do 30. rujna 2015.

    - 179,19 EUR od 31.5.2011. do 30. rujna 2015.

    - 179,91 EUR od 30.6.2011. do 30. rujna 2015.

    - 190,33 EUR od 31.7.2011. do 30. rujna 2015.

    - 148,85 EUR od 31.8.2011. do 30. rujna 2015.

    - 144,24 EUR od 30.9.2011. do 30. rujna 2015.

    - 143,58 EUR od 31.10.2011. do 30. rujna 2015.

    - 143,09 EUR od 30.11.2011. do 30. rujna 2015.

    - 144,97 EUR od 31.12.2011. do 30. rujna 2015.

    - 168,35 EUR od 31.1.2012. do 30. rujna 2015.

    - 168,43 EUR od 29.2.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,72 EUR od 31.3.2012. do 30. rujna 2015.

    - 167,41 EUR od 30.4.2012. do 30. rujna 2015.

    - 168,03 EUR od 31.5.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,74 EUR od 30.6.2012. do 30. rujna 2015.

    - 167,03 EUR od 31.7.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,24 EUR od 31.8.2012. do 30. rujna 2015.

    - 164,44 EUR od 30.9.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,11 EUR od 31.10.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,97 EUR od 30.11.2012. do 30. rujna 2015.

    - 166,51 EUR od 31.12.2012. do 30. rujna 2015.

    - 142,16 EUR od 31.1.2013. do 30. rujna 2015.

    - 144,89 EUR od 28.2.2013. do 30. rujna 2015.

    - 144,90 EUR od 31.3.2013. do 30. rujna 2015.

    - 143,59 EUR od 30.4.2013. do 30. rujna 2015.

    - 140,31 EUR od 31.5.2013. do 30. rujna 2015.

    - 140,12 EUR od 30.6.2013. do 30. rujna 2015.

    - 140,68 EUR od 31.7.2013. do 30. rujna 2015.

    - 141,83 EUR od 31.8.2013. do 30. rujna 2015.

    - 143,66 EUR od 30.9.2013. do 30. rujna 2015.

    - 142,53 EUR od 31.10.2013. do 30. rujna 2015.

    - 142,98 EUR od 30.11.2013. do 30. rujna 2015.

    - 143,51 EUR od 31.12.2013. do 30. rujna 2015.

    po stopi 15% godišnje od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena i od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

    - preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici iznos od 13.791,84 EUR kao i zateznu kamatu na taj iznos od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

    - potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim se utvrđuju ništetnim odredbe članka 4. stavka 3., članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 2. u dijelu kojim je određeno da se kredit i kamata otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja

    - preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9012107497 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženica kao davatelja kredita 21. studenog 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Ermine Radić iz Raba 24. studenog 2006. pod brojem OU- 329/2006 kojom je ugovoreno da Banka obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 222.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev

    - potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi zateznu kamatu tekućom na iznose od:

    - 1,97 € od 31.3.2008. do 30. rujna 2015.

    - 37,51 € od 31.10.2008. do 30. rujna 2015.

    - 0,61 € od 30.11.2008. do 30. rujna 2015.

    - 40,00 € od 31.12.2008. do 30. rujna 2015.

    - 45,92 € od 31.1.2009. do 30. rujna 2015.

    - 48,56 € od 28.2.2009. do 30. rujna 2015.

    - 40,28 € od 31.3.2009. do 30. rujna 2015.

    - 41,60 € od 30.4.2009. do 30. rujna 2015.

    - 30,82 € od 31.5.2009. do 30. rujna 2015.

    - 21,61 € od 30.6.2009. do 30. rujna 2015.

    - 23,67 € od 31.7.2009. do 30. rujna 2015.

    - 28,98 € od 31.8.2009. do 30. rujna 2015.

    - 28,39 € od 31.9.2009. do 30. rujna 2015.

    - 23,33 € od 31.10.2009. do 30. rujna 2015.

    - 32,81 € od 30.11.2009. do 30. rujna 2015.

    - 39,73 € od 31.12.2009. do 30. rujna 2015.

    - 50,85 € od 31.1.2010. do 30. rujna 2015.

    - 47,96 € od 28.2.2010. do 30. rujna 2015.

    - 62,33 € od 31.3.2010. do 30. rujna 2015.

    - 59,20 € od 30.4.2010. do 30. rujna 2015.

    - 65,76 € od 31.5.2010. do 30. rujna 2015.

    - 28,39 € od 30.9.2009. do 30. rujna 2015.

    - 109,27 € od 30.6.2010. do 30. rujna 2015.

    - 99,99 € od 31.7.2010. do 30. rujna 2015.

    - 125,08 € od 31.8.2010. do 30. rujna 2015.

    - 117,03 € od 30.9.2010. do 30. rujna 2015.

    - 99,96 € od 31.10.2010. do 30. rujna 2015.

    - 135,18 € od 30.11.2010. do 30. rujna 2015.

    - 177,02 € od 31.12.2010. do 30. rujna 2015.

    - 148,21 € od 31.1.2011. do 30. rujna 2015.

    - 158,69 € od 28.2.2011. do 30. rujna 2015.

    - 144,65 € od 31.3.2011. do 30. rujna 2015.

    - 146,78 € od 30.4.2011. do 30. rujna 2015.

    - 205,14 € od 31.5.2011. do 30. rujna 2015.

    - 208,97 € od 30.6.2011. do 30. rujna 2015.

    - 257,84 € od 31.7.2011. do 30. rujna 2015.

    - 237,05 € od 31.8.2011. do 30. rujna 2015.

    - 210,64 € od 30.9.2011. do 30. rujna 2015.

    - 207,37 € od 31.10.2011. do 30. rujna 2015.

    - 205,04 € od 30.11.2011. do 30. rujna 2015.

    - 216,69 € od 31.12.2011. do 30. rujna 2015.

    - 227,26 € od 31.1.2012. do 30. rujna 2015.

    - 228,20 € od 29.2.2012. do 30. rujna 2015.

    - 220,10 € od 31.3.2012. do 30. rujna 2015.

    - 224,15 € od 30.4.2012. do 30. rujna 2015.

    - 227,99 € od 31.5.2012. do 30. rujna 2015.

    - 221,98 € od 30.6.2012. do 30. rujna 2015.

    - 224,04 € od 31.7.2012. do 30. rujna 2015.

    - 220,66 € od 31.8.2012. do 30. rujna 2015.

    - 212,04 € od 30.9.2012. do 30. rujna 2015.

    - 221,21 € od 31.10.2012. do 30. rujna 2015.

    - 226,28 € od 30.11.2012. do 30. rujna 2015.

    - 224,55 € od 31.12.2012. do 30. rujna 2015.

    - 206,52 € od 31.1.2013. do 30. rujna 2015.

    - 223,35 € od 28.2.2013. do 30. rujna 2015.

    - 224,19 € od 31.3.2013. do 30. rujna 2015.

    - 217,15 € od 30.4.2013. do 30. rujna 2015.

    - 198,37 € od 31.5.2013. do 30. rujna 2015.

    - 197,89 € od 30.6.2013. do 30. rujna 2015.

    - 201,98 € od 31.7.2013. do 30. rujna 2015.

    - 209,62 € od 31.8.2013. do 30. rujna 2015.

    - 221,29 € od 30.9.2013. do 30. rujna 2015.

    - 215,33 € od 31.10.2013. do 30. rujna 2015.

    - 218,81 € od 30.11.2013. do 30. rujna 2015.

    - 222,78 € od 31.12.2013. do 30. rujna 2015.,

    - 220,46 € od 31.1.2014. do 30. rujna 2015.

    - 225,55 € od 28.2.2014. do 30. rujna 2015.

    - 224,01 € od 31.3.2014. do 30. rujna 2015.

    - 218,04 € od 30.4.2014. do 30. rujna 2015.

    - 215,60 € od 31.5.2014. do 30. rujna 2015.

    - 216,25 € od 30.6.2014. do 30. rujna 2015.

    - 223,97 € od 31.7.2014. do 30. rujna 2015.

    - 229,58 € od 31.8.2014. do 30. rujna 2015.

    - 228,31 € od 30.9.2014. do 30. rujna 2015. i

    - 233,68 € od 31.10.2014. do 30. rujna 2015.

    - 237,43 € od 30.11.2014. do 30. rujna 2015.

    - 235,43 € od 31.12.2014. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 31.1.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 28.2.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 31.3.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 30.4.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 31.5.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 30.6.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 31.7.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 31.8.2015. do 30. rujna 2015.

    - 238,10 € od 30.9.2015. do 30. rujna 2015.

    po stopi 15% godišnje od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena i od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

    - preinačuje u točki IV. izreke u dijelu u dijelu kojim je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici iznos od 14.069,44 EUR kao i zateznu kamatu na taj iznos od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

    r i j e š i o  j e

    I. Potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2320/2019 od 19. studenog 2025.

    II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke presude na način da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

    III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

    Obrazloženje

    1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012107497 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženica kao davatelja kredita 21. studenog 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] 24. studenog 2006. pod brojem OU -329/2006 u dijelu koji sadržava utvrđenja da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a koja odredba glasi: " Kamata na kredit: Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,15% (slovima: četiri cijelih petnaest posto) godišnje. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slo-vima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07 (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.", kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.".

    1.1. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 13.791,84 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana dospijeća pa do isplate i po stopi sve pobliže navedeno u toj točki izreke.

    1.2. Pod točkom III. izreke utvrđene su ništetnim odredbe sadržane u članku 1., članku 4. stavku 3., članku 5. stavku 2., članku 6. stavku 2. i članku 7. stavku 2. Ugovora o kreditu broj 9012107497 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženica kao davatelja kredita 21. studenog 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] 24. studenog 2006. pod brojem OU-329/2006, a koje odredbe glase:

    "čl.1. Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 222.000,00 CHF (slovima: dvjestodvadesetdvijetisuće CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. čl.4. st.3. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. čl. 5. st.2. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. čl.6. st.2. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. čl.7. st.2. Kredit u iznosu 222.000,00 CHF (slovima: dvjestodvadesetdvijetisuće CHF) i kamata iz t. 4 ovog Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema ot-platnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.".

    1.3. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 14.069,44 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose od dana dospijeća do isplate te po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke.

    1.4. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.560,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenog 2025. do isplate.

    1.5. Rješenjem prvostupanjske odluke dopuštena je preinaka tužbe.

    2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primijenjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužiteljici da joj naknadi parnični trošak uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

    3. Na žalbu nije odgovoreno.

    4. Žalba tuženice djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.

    5. Predmet postupka određen je tužbenim zahtjevom za utvrđenje djelomično ništetnim Ugovora o kreditu broj 9012107497 sklopljenog između tužiteljice u svojstvu korisnika kredita i tuženice kao davatelja kredita 21. studenog 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] 24. studenog 2006. pod brojem OU-329/2006 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,15% godišnje promjenjiva u skladu s odlukom tuženice o kreditiranju građana kako je to određeno u članku 4., zatim odredba članka 1. u kojoj se tuženica obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici kredit u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 222.000,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženice važećem na dan korištenja kredita te djelomično odredbe članka 4., 5., 6. i 7. tog Ugovora kojima je ugovoreno da se kredit zajedno sa kamatama vraća u kunskoj protuvrijednosti u CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženice na dan plaćanja kamata i anuiteta te kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa od 13.791,84 EUR plaćenih od strane tužiteljice s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 14.069,44 EUR s osnove ništetne odredbe o obvezi vraćanja kredita u kunskoj protuvrijednosti valute švicarskog franka na dan plaćanja anuiteta. Između stranaka nije sporno da su stranke 21. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012107497 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovora o kreditu) u skladu sa odredbama Glave IV.a naziva Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF dodane Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 - dalje u tekstu: ZID ZPK/15).

    6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i činjenica utvrđenih na temelju pisanih isprava provedenim dokazom saslušanjem tužiteljice i provedenim dokazom financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće, za predmet spora, odlučne činjenice:

    - da između stranaka nije sporno da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to na više, a temeljem odluka tuženice tako da je od početno ugovorene kamate od 4,15% godišnje redovna kamata od 01.08.2007 do 01.02.2008 iznosila 5,15%, od 01.02.2008 do 01.01.2009 iznosila je 5,90%, od 01.01.2009 do 01.11.2010 iznosila je 5,95%, od 01.11.2010 do 01.05.2011 iznosila je 5,60%, od

    01.05.2011 do 01.08.2011 iznosila je 5,35%, od 01.08.2011 do 01.01.2012 iznosila je 5,10%, od 01.01.2012 do 01.01.2013 iznosila je 5,25%, od 01.01.2013 do 01.01.2014 iznosila je 5,10% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23%

    - da je tužiteljica s osnove promjenjive kamatne stope u razdoblju otplate kredita do konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., kao razliku između početno ugovorene stope i one koja se mijenjala na više platila iznos od 13.791,84 EUR te manje od početno ugovorene stope, a po stopi od 3,23% u razdoblju od 31. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2013. iznos od 2.327,35 EUR, dok je s osnova promjene tečaja švicarskog franka na dan plaćanja anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isp late kredita tuženici platila iznos od 14.069,64 EUR, a za razdoblje kada je taj tečaj bio manji računajući do konverzije kredita 460,80 EUR manje

    - da zatezne kamate obračunate od dana plaćanja anuiteta po većoj kamati i po višem tečaju pa do dana konverzije 30. rujna 2015. iznose 12.924,61 EUR

    - da je prilikom konverzije tuženica sukladno odredbama ZID ZPK/15 izjednačila tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom u EUR te da su u obzir uzete sve uplate tužiteljice pa tako i oni iznosi koji su utvrđeni kao njezina preplata po kamati i valuti

    - da se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj je pravomoćno utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2004. (ispravno 10. rujna 2003.) do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženica postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 3. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), te da je u razdoblju od 1. travnja 2004. (ispravno 1. studenog 2004.) do 31. prosinca 2008. koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je tuženica postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženice bile nerazumljive za klijente

    – potrošače jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi odnosno da su tužene banke pa tako i tuženica bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženica svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita

    - da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe

    - da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu sadržane u članku 4., članku 1., članku 4. stavku 3., članku 5. stavku 2., članku 6. stavku 2. i članku 7. stavku 2. sadržajno jednake odredbama koje su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene nepoštenima primjenom odredaba članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obveznom pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope

    - da su nepoštene ugovorne odredbe sukladno članku 87. stavku 1. ZZP/03 ništetne odredbe,

    te imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje na temelju odredbe članka 323. ZOO obvezuje tuženicu vratiti tužiteljici utuženi novčani iznos od 13.791,84 EUR na temelju ništetnih odredbi ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 14.069,44 EUR na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

    6.1. U odnosu na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u kredit u valuti EUR kojim je u članku 5. između ostalog ugovoreno da se ukupni iznos preplate iz članaka 3. i 4. tog Dodatka u iznosu od 8.271,24 EUR koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi kao i da neotplaćena dospjela glavnica prema novijem otplatnom planu iznosi 119.170,76 EUR, prvostupanjski sud ukazuje na zaključke iz odluke VSRH broj Gos- 1/2019 od 4. ožujka 2020., poziva se na odredbe članka 40. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) prema kojem se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona i drugih zakona kojima se štite prava potrošača te na temelju tih odredaba zaključuje da se tužiteljica potpisom Dodatka Ugovora o kreditu kojim je provedena valjana konverzija nije odrekla od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove. Navode tuženice da su svi preplaćeni iznosi koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice ne smatra odlučnim već odlučnim smatra da li je tuženica zatvarala ispravno glavnicu – onu početnu po početnom otplatnom planu kao jedino mogućem obzirom na učinke ništetnosti – ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Zaključno smatra da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića. Ujedno je ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim pozivajući se na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. posl.br. Su-IV-47/2020. Neosnovanim je ocijenio i navode tuženice da tužiteljica nije potrošač budući je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice prema kojem je namjena predmetnog kredita bilo rješavanje stambenog pitanja, odnosno adaptacija obiteljske kuće u kojoj žive ona i obitelj te da stan nije davan u najam, a niti je trgovačko društvo bilo registrirano na adresi stana dok s druge strane tuženica paušalnim navodima nije dovela u pitanje status tužiteljice kao potrošača.

    6.2. Iznoseći razloge za donošenje rješenja kojim dopušta preinaku tužbe prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev podneskom od 7. svibnja 2025., a nakon knjigovodstvenog vještačenja nakon kojeg je tek mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, te je stoga takvu preinaku ocijenio svrsishodnom u smislu članka 190. stavka 3. ZPP za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama time da u odnosu na zahtjev s osnova ništetnih dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ni došlo do preinake tužbe jer je u tom dijelu tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev. U odnosu na prigovor zastare tražbine po preinačenoj tužbi prvostupanjski sud se poziva na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenje tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

    7. Ovaj sud je prije svega na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pobijanu prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio donošenju iste ispitao u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te je utvrđeno da donošenjem pobijane presude i rješenja nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba citiranjem zakonskog obilježja te bitne povrede jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a niti su razlozi presude nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih zapisnika ili isprava.

    8. Osporavajući prvostupanjsku presudu u deklaratornom dijelu tuženica ne osporava da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i valutne klauzulu u CHF unijete na njezinu inicijativu ali ističe da ih to same po sebi ne čini nepoštenima i protivnim načelu savjesnosti i poštenja; da do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nisu postojale zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti; da utvrđenje suda ukida pravo tuženice da uopće ugovara promjenjivu kamatnu stopu što je apsolutno pogrešno te ne proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima niti iz Zakona o zaštiti potrošača, a niti iz presude VTS i Vrhovnog suda na koju se poziva tužiteljica i sud; da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima te da ugovaranjem valutne klauzule stranke nisu u nejednakom položaju pri tome ističući da je valutna klauzula člankom 22. tog Zakona dopuštena; da je u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu kamatna stopa iznosila 4,70% (pravilno 4,15%) godišnje, a da su sve kasnije izmijenjene kamatne stope po kreditu bile manje od najviše dopuštene kamatne stope i dr., valja tek kratko odgovoriti da su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. sporne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženice i kojom je ugovorena valuta obveze vraćanja kredita vezana uz švicarski franak utvrđene nepoštenima pa stoga i ništetnim te je u samoj izreci te presude naveden i razlog zbog kojih su te odredbe utvrđene takvima.

    9. Člankom 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    10. Direktni učinak pravomoćnih presuda za zaštitu kolektivnih prava potrošača kojima je usvojen zahtjev tužbe propisan je i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 118/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odlukama broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. koje pravno shvaćanje je reafirmirano u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4507/2020 i U- III-4508/2020 od 8. lipnja 2021., broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i dr.

    11. U odlukama donesenim u predmetima broj: U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. Ustavni sud Republike Hrvatske iznio je shvaćanje da su, kada se u pojedinačnom sporu potrošača protiv banke, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a koja okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod. posl.br. P-1401/2012, banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

    12. Tuženica na okolnost da su tužiteljici sporne odredbe bile jasne i razumljive te da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita dane informacije i objašnjeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara nastupom kojih će tuženica biti ovlaštena svojom odlukom promijeniti stopu redovne kamate dok takvi parametri nedvojbeno nisu ugovoreni odredbama Ugovora o kreditu te da su tužiteljici obrazložene posljedice i rizici vezanja obveze vraćanja kredita (glavnice i kamata), uz tečaj CHF, kao i da su stranke pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli za koju će se vezati kredit i promjena redovne kamate jednostranom odlukom banke, nije predložila ni jedan dokaz iako je na njoj teret dokaza (članak 81. stavak 4. ZZP/03). Kako iz iskaza tužiteljice koji dokaz je proveden na prijedlog tužiteljice, ne proizlazi da bi joj tuženica dala bilo kakve obavijesti na temelju kojih bi stekla saznanja kada, u kojim uvjetima i nastupom kojih parametara bi banka bila ovlaštena mijenjati kamatnu stopu, a niti da ju je banka upoznala o svim rizicima ugovaranja valute obveze vraćanja kredita u CHF, to provedenim dokazima nije dovedena u sumnju primjena zakonske presumpcije propisane člankom 81. stavkom 2. ZZP/03, a niti utvrđene činjenice isključuju vezanost suda za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

    13. U žalbi tuženica ističe da je na temelju članka 22.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) dopuštena valutna klauzula. Međutim, tuženica ispušta iz vida da ugovorena obveza vraćanja kredita vezana u valutu CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja anuiteta pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., nije utvrđena ništetnom iz razloga što je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, već stoga što je utvrđeno da je tuženica, u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača drugotuženica, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (dakle, u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    14. Iz naprijed navedenih razloga žalba tuženice ocjenjena je djelomično neosnovanom u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu kojom je korisnik kredita obvezan platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana te da sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženice nakon sklapanja ugovora o kreditu ne proizvode pravne učinke te u točki III. izreke u kojoj su utvrđene ništetnim odredbe članka 4. stavka 3., članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 3. Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamata i da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kao i da predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke među strankama te je u tom dijelu žalba tuženice na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

    15. Međutim, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu kojim se Banka obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 222.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo na koji žalbeni razlog se primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u drugostupanjskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

    15.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da odredba kojom je ugovorena obveza banke nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu pravna utvrđenja iz te presude nemaju nikakav učinak. Riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/03 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženice na isplatu kredita i visina kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.

    15.2. Isto tako ni odredba članka 4. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da kamatna stopa na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 4,15% godišnje nije nepoštena u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 budući se radi o određenoj i jasnoj odredbi o obvezi tužiteljice koja predstavlja cijenu, a da prema članku 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

    15.3. S obzirom na naprijed navedeno prvostupanjski je sud usvojivši tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti članka 1. kojim je ogovorena obveza banke staviti tužiteljici na raspolaganje iznos koji odgovara protuvrijednosti 220.000,00 CHF prema tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita i članka 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da kamatna stopa na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 4,15% godišnje, pogrešno primijenio materijalno pravo pa je stoga prihvaćanjem žalbe tuženice na temelju članka 373. ZPP djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točki I. i točki III. izreke i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

    16. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je odlučeno o restitucijskom zahtjevu s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF). Naime, osnovano tuženica ukazuje da sud prvog stupnja nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke u skladu s odredbama članka 19.c ZID ZPK/15 dana 21. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012107497 kojim su izvršile konverziju Ugovora o kreditu s valutom obveze u CHF u Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Valjanost navedenog ugovora ne dovodi u pitanje niti prvostupanjski sud, a niti ovaj sud. O pravnoj valjanosti ugovora kojima su konvertirani krediti s valutom obveze u CHF u kredite s valutom obveze u EUR pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. koji je odgovarajući na postavljeno pitanje odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.". Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj: 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

    17. Konverzija je sukladno dokumentaciji tuženice priloženoj uz odgovor na tužbu provedena na način propisan člankom 19.c stavkom 1. ZPK, dakle na način da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita (točka 1.); da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (točka 2.); da se na početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta (točka 3.); da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate (točka 4.), a utvrđene preplate koristi na način propisan točkom 5. te odredbe. Daljnjim odredbama Glave IVa. ZPK propisano je što sve mora sadržavati izračun konverzije radi informiranja potrošača i učinci konverzije za vjerovnika i za potrošača.

    18. Prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. s lista 37 spisa glavnica isplaćenog kredita od 1.024.744,01 kuna (protuvrijednost 222.000,00 CHF prema tečaju na dan isplate kredita od 4,615964 kn za 1 CHF) preračunatog u EUR na dan isplate kredita iznosi 139.420,95 EUR (prema tečaju 7,35 kn za 1 EUR), nedospjela glavnica prema kreditu u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosila je 186.397,70 CHF a prema kreditu u EUR na taj dan 119.670,91 EUR (razlika neotplaćene glavnice u CHF i neotplaćene glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015. je iznosila 389.399,52 kn) . Nadalje, prema tom izračunu konverzije ukupna dospjela glavnica i redovne kamate u EUR po novom otplatnom planu sukladno članku 19.c točki 3. ZID ZPK/15 na dan 30. rujna 2015. iznosila je 86.306,27 EUR dok je uplaćeni iznos glavnice i redovne kamate u EUR izračunat sukladno članku 19.c točki 4. ZID ZPK/15 iznosio 94.468,03 EUR zbog čega je razlika više uplaćenog sukladno članku 19.c točki 5. ZID ZPK/15 iznosila 8.161,76 EUR ili 62.335,44 kuna dok razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom EUR utvrđenog novim otplatnim planom iz članka 6. tog Dodatka iznosi 109,48 EUR te se ti iznosi smatraju preplatom. Člankom 5. Dodatka Ugovora o kreditu ugovoreno je da će se navedeni iznos preplate od 8.271,24 EUR (8.161,76 + 109,48 EUR) iskoristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu iz članka 6. tog Dodatka namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

    19. Iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. studenog 2006., na temelju među strankama sklopljenog valjanog Dodatka Ugovoru o kreditu iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema konvertiranom ugovoru o kreditu, dakle u ispunjenje njezinih obveza iz ugovora o kreditu u EUR, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje 50% anuiteta dospjelih nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, ne može se zaključiti da konverzija kredita sukladno Dodatku Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. studenog 2006. kako to smatra sud prvog stupnja i to bez obzira što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj promjeni stope redovne ugovorne kamate iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu.

    20. Iz naprijed navedenih razloga, a po prosudbi ovog suda, tužitelj ici ne pripadaju novčani iznosi plaćeni s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za valutu švicarski franak i jednostranoj promjeni redovne kamatne stope jer u imovini tuženice više nema iznosa od 13.791,84 EUR koliko je tužiteljica platila tuženici s osnove veće redovne kamate od one početno ugovorene od 4,15% i iznosa od 14.069,44 EUR s osnove promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF važećim u vrijeme isplate kredita bez pravne osnove koji iznosi bi se trebali vratiti tužiteljici primjenom članka 1111. ZOO u vezi članka 323. stavka 1. istog Zakona jer su cjelokupni plaćeni iznosi u ispunjenju obveze o ugovoru u kreditu u CHF uključujući i iznose plaćene s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje obveza tužiteljice iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu, kako onih dospjelih do 30. rujna 2015., tako i onih plaćenih do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja ), a preplata iskorištena za namirenje 50ž% budućih anuiteta kako je to i ugovoreno u članku 5. Ugovora o kreditu koji je posljedica prisilne odredbe članka 19.c stavka 5. ZID ZPK/15. Na taj je način provedenom konverzijom ostvarena i člankom 323. stavkom 1. ZOO propisana posljedica ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženice više nema imovne tužitelja koju je stekla na temelju ništetnih odredbi i koju bi na temelju te citirane zakonske odredbe trebala vratiti tužitelj ici.

    21. Međutim, odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 323. stavkom 1. i člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK/15) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno članak 1115. ZOO na temelju kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa s osnova nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze ugovorene Dodatkom Ugovoru o kreditu.

    22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. Valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

    Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.

    23. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatkom Ugovora o kreditu temeljenim na prisilnim odredbama Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju.

    24. Obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženice u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu koja je i pripremila sadržaj takvih odredbi i unijela te nepoštene odredbe u ugovore o potrošačkom kreditiranju, to nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice kojima osporava tijek zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja pa do dana 30. rujna 2015. kada su iskorišteni u korist tužiteljice za namirenje njezinih obveza iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu .

    25. U vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova pa tako i ovog suda koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. U tim odluka Ustavni sud navodi da je s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), tuženik nesavjesni stjecatelj i zbog čega duguje zatezne kamate od dana stjecanja, te u sudskoj praksi redovnih sudova Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u takvom tumačenju sudova.

    26. Isto tako postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi zastare tražbina s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljena na objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Ovaj sud prihvaća pravilnim naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj koji sukladno članku 20. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost promjenjive redovne kamate prema jednostranoj odluci tuženice postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: PŽ-7129/2013-4 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbe o valuti obveze u CHF donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja predmetne tužbe dana 11. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine stečene bez osnove u smislu članka 1111. u vezi 323. ZOO.

    27. Slijedom svega naprijed iznesenog valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. i IV. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana platiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedine iznose plaćene s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valute obveze vraćanja kredita vezanoj za CFH od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana konverzije 30. rujna 2015., te na temelju 373. ZPP djelomično usvojiti žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i IV. izreke i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu 13.791,84 EUR i 14.069,44 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate a kako je to i navedeno u izreci ove presude.

    28. Tuženica ne iznosi nikakve razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno rješenjem, pa kako je ispitivanjem tog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP utvrđeno da donošenjem istog nije ostvarena ni jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11.

    13. i 14. ZPP i da je doneseno pravilnom primjenom članka 190 stavka 3. ZPP, to je žalba tuženice odbijena i u tom dijelu i potvrđeno pobijano rješenje.

    29. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

    30. Prema prosudbi ovog suda uspjeh stranaka je podjednak, a osim toga u predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo ujednačeno, ukazuje se da ova tužba nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh zbog čega je, posljedično izloženom pravnom shvaćanju, ocjena ovog suda da u okolnostima ovog predmeta valja primjenom članka 154. stavka 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

    31. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 380. točke 3. ZPP preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

    32. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

    U Varaždinu 25. veljače 2026.

    Predsjednica vijeća

    Dijana Hofer

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte