REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: FĆ, zbog prekršaja iz čl.43.st.2. i st.3. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/21909 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 09.07.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 25.02.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i Ž rođene B, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju dipl. ing. strojarstva, vlasnik tvrtke Prometal d.o.o, primanja oko 1.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 22. studenog 2024. u 15:25 sati u mjestu Velika Gorica, kao vozač vozila M1, marke Suzuki, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao u prometu na cestama označenim osobnim automobilom kolnikom Ulice kneza Ljudevita Posavskog, lijevom prometnom trakom u smjeru jugoistoka i dolaskom do kućnog broja 14, nakon što je, zbog vozila Hitne pomoći koje je sa upaljenim svjetlosnim i zvučnim svjetlima, skrenuo u desno, na desnu prometnu traku i djelomično je lijevim kotačima ostao u lijevoj prometnoj traci te nakon što je vozilo Hitne pomoći prošlo, neoprezno počeo skretati u lijevo, na lijevu prometnu traku, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu ne vodeći pritom računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila i tom prilikom je stražnjim, lijevim, bočnim dijelom vozila naletio na prednji, desni, bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka], kojim je upravljala ŽĆ, istim kolnikom, lijevom prometnom trakom u smjeru jugoistoka i u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.43.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

ali mu se temeljem čl.43.st.1. Prekršajnog zakona primjenjuje

O P O M E N A

II/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 09.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 03.03.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/21909 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj obrani iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Iznosi kako je dana 22. studenog 2024. oko 15,25 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretao se [adresa] u [adresa], u smjeru istoka. Kretao se desnom prometnom trakom u koloni vozila do otprilike 200 metara prije rotora, a tada je skrenuo u lijevo, na lijevu prometnu traku, kako bi onemogućio vozače koji su s vozilima prelazili pored kolone vozila i ubacivali se ispred kružnog toka u desnu prometu traku. Kada je bio u lijevoj prometnoj traci, dojurio je jedan osobni automobil iza njega, a iza tog vozila dovezao se kombi Hitne pomoći. U jednom trenutku, iz sporedne ulice, s lijeve strane, u promet na lijevu prometnu traku Posavske ulice uključio se jedan osobni automobil kojim je upravljala vozačica i kretala se iza kombija Hitne pomoći. U jednom trenutku Hitna pomoć je upalila sirenu i rotirajuća svjetla zbog čega se on sa svojim vozilom počeo pomicati u desnu prometu traku da propusti vozilo Hitne pomoći. U tom trenutku, vozilo iza njegovog automobila glatko je prošlo pored njegovog automobila lijevom prometnom trakom i nastavilo kretanje. Iza tog vozila pored njegovog automobila, s lijeve strane prošlo je i vozilo Hitne pomoći, a on je svojim automobilom onemogućio prolaz vozila u koloni u desnoj prometnoj traci. Zbog tog razloga, kako bi omogućio vozilima u desnoj prometnoj traci nastavak kretanja pomicao je svoje vozilo u lijevo i u taj trenutak, vozilo Alfa Romeo je krenulo prema naprijed te je došlo do kontakta prednjeg desnog kraja tog automobila i zadnjeg lijevog dijela njegovog vozila pa su se auti na neki način ''zacvikali''. Pritom zapravo nije došlo do štete niti na njegovom automobilu niti na drugom vozilu nego samo do brisotine od gume. On je tada izašao iz svog vozila i obratio se vozačici drugog automobila te joj je rekao da će pozvati policiju, a policajci su iz Heinzelove došli za otprilike 2 sata. Pretpostavlja da je vozačica drugog automobila htjela iskoristiti situaciju kada je propuštao vozilo Hitne pomoći i na brzinu otići naprijed, a naknadno je od iste vozačice saznao da stanuje stotinjak metara naprijed, u kući prije samog kružnog toka. S obzirom na navedeno smatra da nije on izazvao prometnu nesreću nego vozačica osobnog automobila [registarska oznaka] ŽĆ. Napominje da je predmetne zgode sa njim u vozilu kao suvozačica bila njegova supruga BĆ koja može po potrebi biti ispitana na okolnosti predmetnog događaja. To je sve što ima za iskazati.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju BĆ, suprugu okrivljenika, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 22. studenog 2024. oko 15,25 sati bila suvozač u osobnom automobilu [registarska oznaka] kojim je upravljao njegov suprug FĆ. Kretali su se [adresa] u [adresa] prema istoku odnosno kružnom toku. Svakodnevno se vozi tom ulicom i uobičajena je situacija da se desnom trakom kreće većina vozila, a lijevom trakom se ubacuju pojedinci, dolaze do neposredne blizine kružnog toka, a onda se ubacuju u desno u kolonu i na taj način usporavaju desnu kolonu. Predmetne zgode, upravo iz razloga da bi spriječio takve upade suprug se kretao lijevom prometnom trakom i pratio je napredovanje desne kolone. Iza njega kretalo se jedno malo osobno vozilo, a iza njega vozilo Hitne pomoći. Kada su bili oko 200 metara udaljeni od kružnog toka vozilo Hitne pomoći je uključilo svjetlosne i zvučne signale pa se suprug, kako je propisano, u namjeri da oslobodi prolaz pomakao u desno i ubacio u kolonu na desnoj prometnoj traci. Vozilo Hitne pomoći je prošlo prema naprijed, iza njega je prošlo i malo osobno vozilo, a suprug se tada, kako bi oslobodio desnu prometnu traku, pomakao u lijevu prometu traku. U tom trenutku iza njihovog vozila došao je jedan osobni automobil marke Alfa Romeo te je u tom trenutku došlo do kontakta tog automobila koji je naletio na vozilo njegovog supruga no nisu nastala oštećenja već je došlo do naslanjanja vozila odnosno vozila su se ''zacvikala''. Suprug je izašao iz našeg vozila, a vozačica drugog automobila je inzistirala da se zove policija i čekali su dolazak policije dosta vremena. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara.

5.

Ispitana je oštećena svjedokinja ŽĆ, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 22. studenog 2024. oko 15,25 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] te se kretala Ulicom Bratstvo da bi izbjegla gužvu, a kada je došla do raskrižja sa Posavskog ulicom, gdje živi, skrenula je u lijevo i kretala se lijevom prometnom trakom. Ispred njega kretalo se vozilo Hitne pomoći, a ona nije vidjela da li ima neko vozilo ispred tog automobila. Kretala se iza vozila Hitne pomoći dva tri metra kada je to vozilo uključilo svjetlosne i zvučne signale te je ubrzalo svoje kretanje. Vozilo Hitne pomoći uključilo se u desnu prometnu traku pa se oslobodio prostor na lijevoj prometnoj traci i ona je krenula prema naprijed. Kretala se 4-5 metra lijevom prometnom trakom kada se iz desne prometne trake jedan automobil prestrojavao u lijevu prometu traku i tom prilikom je lijevim dijelom to vozilo udario u desni dio njezinog automobila. Nakon toga izašli su iz svojih automobila, drugi vozač je pozvao policiju, a oni su čekali dok policajci nisu došli obaviti očevid. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako na sam opis radnje nema komentara ali može reći da je nakon što se vozilo Hitne pomoći uključilo u desnu prometu traku, lijeva prometna traka bila slobodna i zbog toga je ona krenula prema naprijed. Koliko mu je poznato, na samom rotoru postoji nadzorna kamera ali ona ne zna da li su policajci izuzeli snimku s te kamere.

Na pitanje okrivljenika odgovara kako ona nije policajcima ukazala na kameru postavljenu na rotoru jer su oni pitali njih vozače da li imaju kamere postavljene u vozilima, a naknadno je obavijestila policajce o mogućnosti izuzimanja snimke nadzorne kamere u samom rotoru. Na pitanje okrivljenika što znači "naknadno" svjedokinja odgovara kako je desetak minuta nakon što su policajci uzeli izjave vozača, jednom od policajaca koji je stajao na kolniku uz službeno policijsko vozilo priopćila da postoji nadzorna kamera na samom rotoru.

Okrivljenik je istaknuo kako iz navedenog proizlazi da je službena osoba prešutjela taj podatak o postojanju nadzorne kamere u rotoru jer ta činjenica nije navedena u potvrdi odnosno zapisniku koji su policajci sastavili predmetne zgode.

6.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/21909, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 3. ožujka 2025., prigovor podnesen 28. ožujka 2025., obavijest o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 1055734767 od 22. studenog 2024., službena bilješka Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/24-4/42400, URBROJ: 511-19-36-24-4 od 30. studenog 2024., fotografije (list 13-14 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Zdravka Lapčević od 29. listopada 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.43.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je samo parcijalno prihvatio, a to u dijelu gdje iskazuje kako je istina da se predmetne zgode kretao desnom prometnom trakom u koloni vozila prije rotora, a zatim je skrenuo u lijevo na lijevu prometnu traku, no kada je u toj traci vozilo Hitne pomoći upalilo sirenu i rotirajuća svjetla on se s vozilom počeo pomicati u desnu prometnu traku da propusti to vozilo, a kada je vozilo Hitne pomoći prošlo pored njegovog automobila on je svoje vozilo pomicao u lijevo, pa je tada došlo do kontakta prednjeg desnog kraja jednog osobnog automobila i zadnjeg lijevog dijela njegovog vozila te su se auti „zacvikali“.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno promišljeni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i životno, ali pritom smišljeno i neuvjerljivo te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene razloge naći u tendencioznom isticanju kako je nakon prolaska vozila Hitne pomoći s lijeve strane njegovog automobila, svojim automobilom onemogućio prolaz vozila u koloni u desnoj prometnoj traci pa da je zbog tog razloga, a kako bi omogućio vozilima u desnoj prometnoj traci nastavak kretanja, pomicao svoje vozilo u lijevo, ali da on nije izazvao prometnu nesreću nego vozačica drugog osobnog automobila, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenika u dijelu gdje je iznio da je iz desne skrenuo na lijevu prometnu traku kako bi onemogućio vozače koji su s vozilima prolazili pored kolone vozila i ubacivali se ispred kružnog toka u desnu prometnu traku.

Sudac je posebno razmatrao obranu okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako pretpostavlja da je vozačica drugog automobila htjela iskoristiti situaciju kada je propuštao vozilo Hitne pomoći i na brzinu otići naprijed, a da je naknadno od oštećene, to jest ispitane svjedokinje ŽĆ, saznao da stanuje u kući prije samog kružnog toka.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoj nezakoniti propust i/li protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje da je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, kako je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje BĆ, supruge okrivljenika, koji je i predložio njezino ispitivanje, pa je zaključio kako je ispitana svjedokinja svoj iskaz u bitnim i odlučnim dijelovima iznosila usklađeno s obranom okrivljenika te između njenog iskaza i njegove obrane nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti.

Zaključio je i kako se iskaz imenovane svjedokinje i obrana okrivljenika međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te se logično podupiru i životno isprepliću.

Sudac je radi stjecanja cjelovite slike inkriminiranog događaja, nakon ispitivanja imenovane svjedokinje, osobito cijenio dio njezinog iskaza u kojem iznosi kako je u ulici gdje se predmetne zgode dogodila prometna nesreća uobičajena svakodnevna situacija da se desnom trakom kreće većina vozila, a lijevom trakom se ubacuju pojedinci koji dolaze do neposredne blizine kružnog toka, a onda se ubacuju u desno u kolonu, pa se prilikom dotičnog događaja upravo iz razloga da bi spriječio takve upade njezin suprug kretao lijevom prometnom takom i pratio napredovanje desne kolone.

Sudac je razmatrao iskaz ispitane svjedokinje i u dijelu gdje iznosi da se nakon prolaska vozila Hitne pomoći i jednog malog osobnog vozila, njezin suprug pomakao u lijevu prometnu traku kako bi oslobodio desnu prometnu traku, a u tom trenutku je iza njihovog vozila došao jedan osobni automobil te je došlo do kontakta tog automobila koji je naletio na vozilo njenog supruga.

Sudac je iskaz ispitane svjedokinje cijenio s oprezom odnosno rezervom jer je mišljenja kako je prirodno da je ista svjedokinja, koja je u najbližem obiteljskom, bračnom i emocionalnom odnosu s okrivljenikom, svakako pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, zbog čega ne može biti potpuno objektivna, iskrena i vjerodostojna, pa da je stoga svoj iskaz iznijela u korist okrivljenika, svog supruga.

Sudac je zaključio kako postoji zbiljska vjerojatnost da je ispitana imenovana svjedokinja prešutjela stvarne okolnosti predmetnog događaja, odnosno da je svoj iskaz iznosila tako što je isticala okolnosti koje idu u korist okrivljenika, a moguće prikrivala one koje istom idu na štetu, a sve u namjeri da svog optuženog supruga, to jest okrivljenika, zaštiti od optužbe i prekršajne odgovornosti te ga pokuša osloboditi od krivnje i kažnjavanja za terećeni prekršaj.

4.

Sudac je cijenio cjelokupni iskaz ispitane svjedokinje ŽĆ, koja u ovom postupku ima propisani pravni status, to jest, procesni položaj i ulogu oštećene u predmetnoj situaciji, pa ga je u najvećem i odlučnom dijelu prihvatio jer je zaključio da je ona svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o inkriminiranom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionica u opisanoj prometnoj nesreći u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresirana za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosila objektivno, nepristrano i vjerodostojno.

Sudac je osobito cijenio iskaz ispitane svjedokinje u dijelu gdje iznosi kako se predmetne zgode kretala iza vozila Hitne pomoći, a kada se isto uključilo u desnu prometnu traku pa se oslobodio prostor na lijevoj prometnoj traci ona je krenula prema naprijed. Cijenio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje iznosi kako se iz desne prometne trake jedan automobil prestrojavao u lijevu prometnu traku i tom je prilikom lijevim dijelom to vozilo udarilo u desni dio njenog automobila.

Sudac je prihvatio iskaz oštećene svjedokinje jer je ona iskazivala na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Nakon što je svjedokinja komentirala obranu okrivljenika sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oštećene svjedokinje.

Osim toga, iskaz oštećene svjedokinje bio je u odnosu na odlučnu okolnost, odnosno poduzetu radnju i namjeru okrivljenika, to jest njegovo kretanje desnom prometnom trakom i potom prestrojavanje u lijevu prometnu traku, u cijelosti sukladan sa iskazom ispitane svjedokinje BĆ, kao i sa iznesenom obranom samog okrivljenika, a uz to se životno uklapao u činjenice i okolnosti koje su razvidne iz izvedenih materijalnih dokaza.

5.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1055734767, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

6.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja navedenog u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja.

7.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 29.10.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: FĆ, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

8.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.

Sudac nije mogao izvesti dokaz pregledavanjem snimke nadzorne kamere postavljene na kružnom toku u blizini predmetnog događaja, budući je ovlašteni tužitelj svojim podneskom obavijestio Sud kako nije u mogućnosti dostaviti snimku nadzorne kamere za predmetnu nesreću jer ista nije izuzeta.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitane oštećene svjedokinje, nije izvodio dokaz ispitivanjem policijskog službenika koji je prijavio počinjenje prekršaja, kao niti dokaz prometnog vještačenja, a nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i sankcioniranju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.43. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji namjerava na cesti obaviti neku radnju vozilom (uz ostalo: prestrojiti se, odnosno mijenjati prometnu traku, skretati udesno ili ulijevo i sl.), prije započinjanja tih radnji, dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja te da ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno tim odredbama.

Označeni Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

3.

Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret ustrajnim, smišljenim, spretnim i ambicioznim, ali zapravo neosnovanim i neuvjerljivim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.

4.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj propust i/li postupak, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač osobnog vozila s kojim se prvotno kretao desnom prometnom trakom, a zatim lijevom prometnom trakom, pa se ponovno prestrojio u desnu prometnu traku i potom opet skretao ulijevo i mijenjao prometnu traku, bio dužan prije započinjanja tih radnji uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja i nije smio početi takve radnje ako je time dovodio u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a on je postupio suprotno, pa je izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom.

5.

Predmetne zgode okrivljenik je kao vozač osobnog vozila s kojim je upravljao i skretao te se prestrojavao iz desne u lijevu, pa zatim opet u desnu prometnu traku, a potom je ponovno mijenjao prometnu traku, propustio prije započinjanja i provođenja tih radnji uvjeriti se da iste može obaviti bez opasnosti, odnosno nije smio početi te radnje jer je time u konačnici doveo u opasnost vozačicu osobnog automobila kao drugu sudionicu u prometu.

Okolnost da se vozačica osobnog vozila, kao drugi sudionik u nastaloj prometnoj nesreći, kretala lijevom prometnom trakom, pa da se, slično drugim vozačima, možda imala namjeru ubaciti ispred kružnog toka u desnu prometnu traku, može biti samo pretpostavka ili situacija koja bi eventualno mogla doprinijeti okolnostima pogodnim za nastanak nesreće, ali nikako ne može okrivljenika osloboditi od odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.

6.

Okrivljenik u konkretnim uvjetima nije trebao upravljajući svojim vozilom obaviti radnju prestrojavanja u desnu prometnu traku, a potom ponovno započeti radnju skretanja u lijevo, prije nego se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, neovisno o svim okolnostima koje on iznosi u svojoj obrani kao opravdanje za svoj protupropisni propust i/li postupak.

Obzirom da je okrivljenik postupio suprotno te se prestrojio iz lijeve u desnu prometnu traku, a potom je nepotrebno otpočeo radnju ponovnog skretanja u lijevo iako je u kružni tok mogao ući samo krećući se desnom prometnom trakom, neovisno o tome koje je vozilo naletjelo na drugo vozilo, realno je omeo vozačicu drugog osobnog automobila u sigurnosti njenog kretanja lijevom prometnom trakom, pa je time svakako izazvao je prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta na vozilima.

7.

Prema uvjerenju suca okrivljenik se predmetne zgode prije započinjanja svojih opisanih radnji, evidentno i nesporno nije prethodno propisno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, dakle nije pritom u dovoljnoj mjeri vodio računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, neovisno o njegovoj namjeri da onemogući vozače koji su s vozilima prolazili pored kolone vozila i ubacivali se ispred kružnog toka u desnu prometnu taku, pa je tako nepobitno i dokazano počinio prekršaj za kojeg se tereti.

Sudac je zaključio kako okrivljenik, nakon što je propustio vozilo Hitne pomoći te se iz lijeve prestrojio u desnu prometnu traku, nije imao nikakve stvarne i opravdane potrebe ponovno se prestrojavati u lijevu prometnu traku.

Sudac smatra kako je tvrdnja okrivljenika da je svojim automobilom onemogućio prolaz vozila u koloni u desnoj prometnoj traci, pa da je zbog tog razloga, a kako bi omogućio vozilima u desnoj prometnoj traci nastavak kretanja, pomicao svoje vozilo u lijevo, nerealna i neživotna te da je usmjerena jedino na neuvjerljivo opravdavanje i relativiziranje vlastitog protupravnog postupanja.

Iako su motivi okrivljenika za opisano postupanje predmetne zgode sucu ljudski razumljivi, ipak njegovi postupci nisu prihvatljivi jer su protupravni i nezakoniti, posebno s obzirom na odredbu čl.4.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da nadzor i upravljanje prometom, nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama obavljaju policijski službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

8.

Slijedom svega navedenog okrivljenik je nesporno prekršio propisana prometna pravila, odnosno postupao je suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim aktom, a kojeg on ustrajno poriče.

9.

Stoga je sudac, nakon provedenog žurnog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, ali je primijenio mjeru upozorenja, jer je zaključio da se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, radi ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

10.

Prilikom primjene mjere upozorenja – opomene, sudac je cijenio da se prema postupanju počinitelja i njegovoj krivnji radi o očito lakom obliku prekršaja te da su se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

Sudac je utvrdio da na strani okrivljenika zasigurno postoje nesporne olakotne okolnosti jer počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, a okrivljenik do sada nije bio prekršajno osuđivan, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljenika.

11.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 25. veljače 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.