REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3301/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete 19.925,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.875,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25.02.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 08.05.2025. navodi kako se 25.07.2007. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao njegov osiguranik, OC, a za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran KC koji je predmetnog dana upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je policom od AO bilo osigurano kod tuženika i za koju prometnu nezgodu je osiguranik tuženik oglašen krivim pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Vrbovcu od 17.04.2008. posl.br. P- 830/07.

Nadalje navodi kako je osiguraniku tužitelja, a budući da joj je uslijed zadobivenih ozljeda nastala opća nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda iz prometne nezgode 60% i 40% zbog bolesti, i to Rješenjem od 03.11.2008., na ime koje mirovine je u razdoblju od 01.07.2022. do 30.04.2025. isplatio 33.208,67,00 eur.

Stoga tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju, a obzirom da ozljede iz prometne nezgode sudjeluju u uzroku invalidnosti 60%, isplati 19.925,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede, međutim osporivši uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja, osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Nadalje, tuženik osporava da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odrede Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći kako se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od AO radi čega se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020.. Stoga tuženik spori da bi temeljem odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postojala razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Rješenje HZMO-a od 03.11.2008., Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, Zapisnik o očevidu, Rješenje Prekršajnog suda u Vrbovcu od 17.04.2008. posl.br. P-830/07, Obračun isplata, spis ovog suda posl.br. Pn-1592/09 te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku OC za razdoblje od 01.07.2022. do 30.04.2025., u opsegu 60% na ime utvrđene invalidnosti uslijed ozljeda iz prometne nezgode 25.07.2007., a sve temeljem odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23 dalje u tekstu ZOMO).

5. Budući da je tuženik odgovorom na tužbu priznao kako se 25.07.2007. dogodila prometna nezgoda koje su sudionici bili KC kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika te osiguranika tužitelja kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nezgodu je osiguranik tuženika oglašen krivim pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Vrbovcu od 17.04.2008. posl.br. P-830/07, koje činjenice proizlaze i iz Zapisnika o očevidu te Presude Prekršajnog suda u Vrbovcu od 17.04.2008. posl.br. P-830/07, tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 i čl. 27 sve Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu ZOOP), te odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.

6. Uvidom u Rješenje HZMO-a od 03.11.2008. br. 394216, Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti i Obračun isplata, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća kao relevantan dokaz u smislu odredbe čl. 230 u vezi odredbe čl. 219 st. 1 i čl. 220 st. 1 sve ZPP-a, utvrđeno je kako je tužitelj priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu i to na ime ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 25.07.2007. kao ozljede izvan rada u opsegu 60% te bolesti u opsegu 40%, sukladno odredbama ZOMO, na ime koje mirovine je svom osiguraniku u razdoblju od 01.04.2021. do 30.04.2023., isplatio sveukupno 33.208,67 eur.

6.1. Obzirom na navedeno, neosnovanim se cijeni prigovor tuženika o nedostatku uzročno posljedične veze između štetnog događaj i umirovljena osiguranika tužitelja.

7. Međutim, u ovoj fazi postupka, ostala je sporna primjena materijalnog prava odnosno da li se predmet spora ima raspraviti primjenom odredbi ZOMO kako tvrdi tužitelj jer da je osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog Zakona ili primjenom odredbi ZOOP kao posebnog zakona, a kako to tvrdi tuženik.

8. Naime, u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161 ZOMO-a, mjerodavne su odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5.12.2017., Rev-5292/2019 od 16.06.2020., Rev-x-388/2018 od 25.08.2020,. Rev- 552/2022 od 17.05.2022., Rev-1052/2023-3 od 20.12.2023).

8.1. Odredbom čl. 27 st. 1 ZOOP, važećim u trenutku isplate mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2 istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27 st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23.03.2022., Rev-x 388/18 od 25.08.2020., Rev-5292/19-2 od 16.06.2020. i dr.).

10. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

11. Kako je prema Rješenju tužitelja od 03.11.2008. br. 394216, osiguraniku tužitelja OC, priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada u predmetnom štetnom događaju u opsegu 60%, u kojem omjeru tužitelj potražuje naknadu štete u ovom postupku, tako je u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27 ZOOP-a.

12. Nastavno na navedeno, a budući da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada to tužitelj u smislu odredbe čl. 27 st. 3 ZOOP-a, nije dokazao da bi mu nastala šteta u ovom konkretnom slučaju pri čemu na navedene okolnosti nije predložio niti provođenje financijskog vještačenja.

13. Stoga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1354/2016-2 od 18.05.2021.).

14. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji troškovi su odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 21.10.2025. i 23.01.2026. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.875,00 eur. Na tako određen trošak tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, u vezi odredbe čl. 29 ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja od isplate.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika