Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-919/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku protiv tuženika OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno u zatvoru Zagreb, Zagreb, Ulica dr. Luje Naletilića 1, uz sudjelovanje maloljetnog AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. u [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici MB iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Zabok, radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnice tužiteljice te posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanog predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zabok, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Maloljetni AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2013. u [adresa] , stanovat će s majkom, ovdje tužiteljicom ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Tužiteljica ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. u [adresa] i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjenu djetetova osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti).

III. Tuženiku OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim IB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na neodređeno vrijeme.

IV. Nalaže se tuženiku kao ocu, OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti za uzdržavanje maloljetnog djeteta AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.400,00 EUR (slovima: dvijetisućečetiristo eura), a koji iznos se odnosi na dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja u iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) za svaki mjesec razdoblja od 17. srpnja 2025. do 24. veljače 2026., u roku od 30 dana, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

V. Nalaže se tuženiku kao ocu, OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta AB , OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,00 EUR (slovima: tristoeura) mjesečno, počevši od 25. veljače 2026. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog mjesečnog obroka uzdržavanja najkasnije do 15. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe da su ona i tuženik roditelji maloljetnog djeteta, te da je njihova životna zajednica prestala unatrag tri godine. Do listopada 2024. roditeljima je bilo oduzeto pravo na stanovanje sa djetetom te je svakodnevnu skrb o istom izvršavao Centar za odgoj i obrazovanje Zajezda, a otada stanuje kod majke.

1.2. Tužiteljica predlaže da maloljetno dijete stanuje s njom, te da je osigurala stambene uvjete podobne za život s djetetom o kojem na primjeren način svakodnevno skrbi. Nakon prestanka bračne zajednice, a u koje razdoblju je tuženik boravio u istražnom zatvoru ne postoje više nikakvi kontakti između tužiteljice i tuženika, kao niti između tuženika i djeteta. Na snazi su ujedno mjere opreza zabranom uspostave kontakta i približavanja tuženika prema tužiteljici, a obzirom na izrečene joj prijetnje u vezi života. U navedenim okolnostima, ne ostvaruju se osobni odnosi djeteta i oca, pa čak niti posrednim putem, time da je u zadnjem telefonskom kontaktu tuženik djetetu osporio očinstvo.

1.3. Tužiteljica navodi da maloljetno dijete ima emocionalne poteškoćama koje proizlaze iz nepovoljnih obiteljskih okolnosti te s tim u vezi ima povezane smetnje ponašanja i poremećaj prilagodbe. Sniženog je intelektualnog funkcioniranja, blažeg zaostajanja za svojom dobnom skupinom, te se školuje po prilagođenom programu uz pomoćnika u nastavi. Završio je 4. razred Područne škole u Dubrovčanu. Obzirom na navedene okolnosti koje postoje na strani djeteta te izostanak primjerene bliskosti i povezanosti s ocem, s jedne strane i pasivnost tuženika za uključivanje u izvršavanje roditeljske skrbi o djetetu, a osobito zbog njegovih neprimjerenih obrazaca ponašanja i izostanak odgojnih kapaciteta, s druge strane, tužiteljica predlaže zabraniti osobe odnose tuženika sa djetetom, a podredno da se isti ostvaruju uz nadzor. Dalje, tužiteljica predlaže da sud odredi da ista u cijelosti samostalno izvršava roditeljsku skrb. Navedeno iz razloga što su: odnosi stranaka trajno i teško poremećeni, isti nemaju nikakvu komunikaciju nakon prekida izvanbračne zajednice, između njih nije uspostavljeno ni minimalno povjerenje u odnosu na izvršavanje roditeljske skrbi o djetetu, tuženik je odsutan te tužiteljici nije poznata niti njegova adresa, odnosno istoj je nedostupan, što tuženik nije bio suradljiv kod ishođenja osobne iskaznice za dijete, te je njegova suglasnost nadomještena odlukom nadležnog tijela socijalnog rada, pa tužiteljica ne može u slučaju potrebe pribaviti istu u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, - što tužiteljica praktično sama brine o potrebama djeteta, što je tuženik upitnih kapaciteta za donošenje odluka u skladu sa najboljim interesom djeteta.

1.4. U odnosu na visinu uzdržavanja, tužiteljica ističe da je tuženik radno sposoban, te da se visina uzdržavanja odredi sukladno njegovim mogućnostima. Tužiteljica je zaposlena na određeno vrijeme do 31. prosinca.2025. kod Društva multiple skleroze KZŽ te ostvaruje plaću u iznosu od 500,00 EUR mjesečno za pola radnog vremena. Korisnica je inkluzivnog dodatka u iznosu od 138,00 EUR mjesečno, dok dijete ostvaruje isti u iznosu od 480,00 EUR mjesečno te je korisnik dječjeg doplatka u iznosu od 55,00 EUR mjesečno.

1.5. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se odrediti da maloljetno dijete stanuje s njom, te da ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, a da se tuženiku zabrane osobni odnosi s djetetom. Predlaže da se naloži tuženiku plaćanje iznosa uzdržavanja od 300,00 EUR mjesečno počevši od podnošenja tužbe, s dospijećem svakog obroka do zadnjeg dana u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja uvezano za zateznu kamatu, uplatom na račun majke djeteta. Tužiteljica potražuje i trošak parničnog postupka.

1.6. Nakon što je s tuženikom postigla sporazum, tužiteljica je predložila donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu danim na ročištu održanim kod ovoga suda 19. veljače 2026. naveo je da predlaže donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu imenovana je posebna skrbnica u osobi PB iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, a potom MB iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

3.1. Nakon mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Susedgrad, opisanog u točki 11. ovog obrazloženja presude, podneskom od 10. veljače 2025. posebna skrbnica MB navela je da ako stranke postignu sporazum da bi bila s njim suglasna.

4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 19. veljače 2026. stranke su postigle sporazum u odnosu na sve točke tužbenih zahtjeva te nisu imale daljnjih izvođenja dokaza i predložile su donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma.

4.1. S tim u vezi se ističe da su stranke navele sljedeće:

- maloljetno dijete će stanovati s majkom na adresi [adresa]

- majka će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u cijelosti, uključujući i odluke o bitnim pravima djeteta

- tuženik neće ostvarivati osobne odnose s djetetom te mu se isti zabranjuju na neodređeno

- tuženik nije doprinosio za uzdržavanje djeteta

- stranke su suglasne da tuženik počne plaćati uzdržavanje u iznosu od 300,00 EUR, počevši od 17. srpnja 2025. s dospijećem svakog iznosa do 15. u mjesecu uplatom na tekući račun majke otvoren kod PBZ d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa], pri čemu će sva dospjela a neplaćena potraživanja tuženik platiti u roku od 30 dana počevši od donošenja presude.

4.2. Stranke nisu postigle sporazum oko troškova postupka.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid svu dokumentaciju priloženu spisu (list 1-67 spisa).

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 19. veljače 2026. nije izveden dokaz saslušanja stranaka, a s obzirom na to da su stranke nakon postignutog sporazuma odustale od daljnjeg izvođenja dokaza.

5.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištu održanim 19. veljače 2026. pred ovim sudom raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob djeteta i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djeteta.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihova djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

7. Među strankama nije sporan način ostvarivanja roditeljske skrbi, posebice način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom imajući u vidu da dijete ne iskazuje želju viđanja tuženik, niti tuženik djeteta, a pored navedenoga tuženik ističe i sumnju u očinstvo djeteta.

7.3. Među strankama nije sporno da će tuženik na ime uzdržavanja djeteta platiti 300,00 EUR mjesečno počevši od 17. srpnja 2025. dospjeli neplaćeni iznos u roku od 30 dana, s dospijećem svakog iznosa do 15.-tog dana u mjesecu za mjesec za koji treba platiti uzdržavanje uplatom na tekući račun majke, a u slučaju kašnjenja uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, kako je i navedeno u izreci presude. Također, među strankama nije sporno da tuženik nije uplaćivao na ime uzdržavanja.

7.4. Među strankama je sporno da svatko snosi svoj trošak ovoga postupka.

8. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir sporazum stranaka postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 19. veljače 2026.

9. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zabok su u mišljenju Klasa: 552- 04/25-11/11, Urbroj: 139-097-03/25-25-10 od 26. studenog 2025., između ostalog naveli sljedeće:

a) za tužiteljicu:

- završila je srednjoškolsko obrazovanje (večernju školu), trgovac je po zanimanju , a prošla je edukaciju za probnog asistenta,

- dulji period je bila nezaposlena, a trenutno je zaposlena kao čuvar u poduzeću BILIĆ- ERIĆ d.o.o.

- lošeg je zdravstvenog stanja, kreće se uz pomoć štake, boluje od dijabetesa, dva puta ima operativni zahvat na maternici i jajnicima,

- stanuje u kuću u njezinom vlasništvu, nefasadirana visoka prizemnica, dječja soba je u potpunosti opremljena,

- prvi brak je sklopila 2001. sa ŽB, ima dvije punoljetne kćerke koje su stanovale po razvodu braka s ocem, a tužiteljica nije doprinosila za uzdržavanje,

- nakon razvoda braka stanovala je s tuženikom koji je za vrijeme zajednice konzumirao alkohol i višekratno bio nasilan prema tužiteljici

b) za tuženika:

- odrastao s roditeljima i četvero braće, završio je srednjoškolsko školovanje za bravara,

- radi na poslovima građevine, često mijenja poslodavca

- nije ostvario kontakt s djetetom dulje od tri godine,

c) za maloljetno dijete:

- polaznik je 5. razreda osnovne škole Veliko Trgovišće, Područna škola Dubrovčan, po prilagođenom programu,

- ima poteškoće u ponašanju zbog čega je tri puta upućen na timsku obradu u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mlade Zagreb

- ima intelektualnu efikasnost na razini graničnog do lakog mentalnog zaostajanja i preporuča se logopedska terapija i psihoterapijski tretman,

- korisnik je inkluzivnog dodatka

- od 8. veljače 2022. do 10. listopada 2024. priznat mu je bio smještaj u Centru za odgoj i obrazovanje Zagreb i tada je uzimao terapiju, a kod majke ne uzima.

9.1. Obitelji stranaka su višekratno izricanje obiteljskopravne mjere, te su zabilježena postupanja u obitelji zbog nasilja tuženika prema tužiteljici.

9.2. S maloljetnim djetetom je 17. studenog 2025. proveden razgovor i dijete je jasno iznijelo stav da ne želi viđati oca niti s njim ostvarivati telefonske pozive. Ističe da je tijekom djetinjstva bio izložen očevom nasilničkom ponašanju prema majci i njemu osobno te prekomjernom konzumiranju alkohola od strane oca. Ističe da otac ne pokazuje interes za njegovo stanje, potrebe niti svakodnevno funkcioniranje.

9.3. Slijedom navedenoga, navode da su suglasni s tužbenim zahtjevima tužiteljice.

9.3. Nakon postizanja sporazuma kod stranaka kao roditelja, nisu zaprimljene primjedbe.

10. Iz očitovanja stranaka proizlazi u bitnome da si zamjeraju način ostvarivanja roditeljske skrbi, no i da tuženik prihvaća želju djeteta da stanuje s majkom i činjenicu da se on kao otac nalazi u zatvoru, posebice jer on sam sumnja u očinstvo djeteta i ne želi s njim ostvariti osobne odnose.

11. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

11.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

11.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske sk rbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

11.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

11.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

11.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

11.6. Prema odredbi članka 123. stavak 2. Obiteljskog zakona posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

11.7. Posebno je inače propisano odredbom članka 123. stavak 3. Obiteljskog zakona da se odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

11.8. Iz odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

12. Primjenjujući i tumačenje odredbe čl. 123. Obiteljskog zakona kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" – „Međunarodni ugovori“, broj 1/10), kao i u skladu s Konvencijom o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 12/93), utvrđeno je da nije moguće blažom mjerom ublažiti posljedice ponašanja tuženika, a isti je i suglasan sa zabranom. (o tome i u odluci Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž Ob-574/2021-2 od 9. prosinca 2021.)

12.1. Naime, Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio se da prije svega treba razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.

13. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi, sud je imao u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zabok i posebne skrbnice kojeg je prihvatio na način da maloljetno dijete stranaka stanuje s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s djetetom ne ostvaruju imajući u vidu dob, razinu zrelosti i jasno izraženu volju djeteta kao i imajući u vidu obiteljsku dinamiku te činjenicu da otac nije izvršavao roditeljsku skrb niti pokazao želju za viđanjem djeteta.

14. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit djeteta, njegova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Zabok i posebne skrbnice, sud je uvažio prijedlog tužiteljice i tuženika kod određivanja načina ostvarivanja osobnih odnosa.

14.1. Naime, tijekom trajanja ovog postupka uočena je visoka razina međusobne netrpeljivosti između stranaka, a posebice tuženika u odnosu na tužiteljicu, te takvi odnosi roditelja štetno djeluju na psihičko zdravlje djeteta.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

16. Maloljetno dijete stranaka je pomoću Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured zabok izrazilo svoje mišljenje, a temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona, te sud nije dodatno utvrđivao mišljenje djeteta u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa s ocem s obzirom na to da iz iskaza stranaka proizlazi da dijete ne želi viđati oca.

16.1. U takvim okolnostima nužno je roditeljima ponovo omogućiti stručnu pomoć kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, a koja je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

17. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 123. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. i III. izreke ove presude.

18. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac trenutno ne sudjeluje u životu djeteta jer se nalazi u zatvoru, zatim da majka trenutno adekvatno zadovoljava sve u vezi roditeljske skrbi oko djeteta, a posebice imajući u vidu nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i u tom smislu je prihvatio prijedlog stranaka, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit maloljetnog djeteta u trenutnim okolnostima.

19. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i sama zastupa d ijete u bitnim osobnim pravima bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice i tuženika.

20. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

21. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka.

22. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

22.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

22.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

22.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

22.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

22.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

22.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

23. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

23.1. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

24. U konkretnom slučaju je nesporno da je nije doprinosio za uzdržavanje djeteta.

25. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

26. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313 . i 314. Obiteljskog zakona.

27. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2 . Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

28. Tijekom postupka je utvrđeno da je :

a) tužiteljica kao majka, zaposlena, ima obvezu uzdržavanja samo djeteta, lošeg je zdravlja, radno sposobna,

b) tuženik kao otac, trenutno na izdržavanju kazne Zatvora, zdrav i radno sposoban, ima obvezu uzdržavanja samo djeteta, bez podataka o imovini.

29. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

29.1. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

29.2. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

29.3. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

30. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da ima mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, osjetljivog je zdravlja.

31. Imajući u vidu postignuti sporazum stranaka oko iznosa uzdržavanja, te potrebe maloljetnog djeteta odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prema kojima za dijete od 13 do 18 godina tuženik bi trebao minimalno plaćati 22 % prosječne neto plaće odnosno 290 EUR.

32. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točki IV. i V. izreke ove presude te je prihvaćen sporazum stranaka imajući u vidu odredbu čl. 6. Obiteljskog zakona da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.

33. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od podnošenja tužbe. pa nadalje, uzimajući u obzir sporazum stranaka.

34. O zakonskim zateznim kamatama i to prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) odlučeno je na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točki IV. i V. izreke ove presude (odlučujući u granicama postavljenog sporazuma stranaka opisanog u točki 4. ovog obrazloženja presude).

35. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek postupka i konačne rezultate postupka.

37. Pravilima o troškovima postupka sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023.,) propisano da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka (članak 366. stavak 1. Obiteljskog zakona), što znači da dužnost naknade troškova prema toj odredbi ne određuje visina troškova sama za sebe, već ishod postupka i druge okolnosti konkretnog slučaja.

37.1. U statusnim stvarima je sud ovlašten odluku o troškovima postupka donijeti prema slobodnoj ocjeni, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, dakle ne vodeći se nužno pravilima parničnog postupka koja uređuju naknadu troškova parničnog postupka (o tome i u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob 448/2024 -2 od 25. rujna 2024.)

38. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je u predmetu održano jedno ročište na kojem su stranke postigle sporazum.

39. Navedene okolnosti koje se odnose na tijek i ishod postupka osnova su za zaključak da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška predmetne parnice od tuženika, odnosno da je tužiteljica dužna sama snositi svoje troškove. To iz razloga, što je tužiteljica svojim držanjem na ročištu na kojem se postigao sporazum oko uzdržavanja protivio prijedlogu tuženika da svaka strana snosi svoje trošak navodeći pritom da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu, iako proizlazi da su postigle stranke sporazum u odnosu na visinu uzdržavanja i način određivanja uzdržavanja.

40. Slijedom navedenoga, sud odlučio kao u točki VI. izreke ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

SUDAC

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Zabok,

5. Spis