Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-257/2022-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Kapustiću, odvjetniku iz Ivanca, protiv tuženika GRAD IVANEC, OIB:84121580205, iz Ivanca, Trg h rvatskih ivanovaca 9b, zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva te trpljenja, nakon zaključene glavne rasprave 29. siječnja 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te z. punomoćnice tuženika Petre Vojnović, odvjetnice iz Varaždina, na ročištu za objavu i uručenje presude 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je tužitelj UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik u 1/2 kompleksa nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u A I ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je kompleks prikazan u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F.
II. Tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB: 84121580205, dužan je trpjeti da tužitelj UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorc, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz prethodnu parcelaciju nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, a provođenje koje parcelacije je tuženik također dužan trpjeti.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da je tužiteljica TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 42240 Ivanec , vlasnica 1/2 kompleksa nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2-K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je kompleks prikazan u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H- I-J-J1-K1-K2-K-F, kao i da je tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB: 84121580205 dužan trpjeti da si tužiteljica TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, ishod i uknjižbu prava vlasništva nekretnina čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorc, dipl. ing. geodezije iz Ivanca sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označen slovima: F-F2-K2- K-F, sve upisane u AI ZK uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz prethodnu parcelaciju nekretnine čkbr. [katastarska čestica] RIJEKA KOD BEDNJE od 182 m2, a provođenje koje parcelacije je tuženik također dužan trpjeti, kao i da tuženik tužiteljici naknadi trošak ovog postupka, kao neosnovan.
IV. Tuženik GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB:84121580205 je dužan tužitelju UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od od 1.479,34 eura (tisućučetristosedamdesetdevet eura i tridesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Tužiteljica TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 42240 Ivanec, dužna je tuženiku GRAD IVANEC iz Ivanca, Trg hrvatskih ivanovaca 9b, 42240 Ivanec, OIB:84121580205 , naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 609,37 eura (šestodeveteura i tridesetsedam centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, po punomoćniku, protiv tuženika, podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva kompleksa dijela nekretnine te trpljenja, navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 6 P-90/16-35. od 22. siječnja 2019., pod točkom I/ izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:» Nalaže se 1. tuženiku HO i 2. tuženoj TO, da predaju tužitelju Grad Ivanec, u posjed dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] neplodno, površine 658 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obilježen u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 13. srpnja 2017. u vještačkom nalazu i mišljenju od prosinca 2017. slovima: F-F1-G-H-I-J-K1-K-F, kao i da odstrane sa istog dijela nekretnine stabla označena u istoj skici izmjere brojevima 1 do 20 i drvenu ogradu označenu u istoj skici izmjere slovima L1-L2, sve u roku od 15 dana.» Nadalje je istom presudom točkom II/ izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: «Nalaže se 3. tuženiku KO, da preda tužitelju Grad Ivanec, u posjed dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] neplodno, površine 658 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obilježen u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 13. srpnja 2017. u vještačkom nalazu i mišljenju od prosinca 2017. slovima F-F1-G-H-I-J-K1-K-F, kao i da odstrane sa istog dijela nekretnine stabla označena u istoj skici izmjere brojevima 1 do 20 i drvenu ogradu označenu u istoj skici izmjere slovima L1-L2, sve u roku od 15 dana.», da je istom presudom točkom III/ izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženi predaju u posjed čkbr. [katastarska čestica] neplodno - Bednja, površine 122 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je točkom IV/ izreke presude riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, da je spomenutom presudom, riješeno kao prethodno pitanje, vlasništvo navedenog spornog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] neplodno, površine 658 m2,upisane u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je u spomenutoj presudi sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor ovdje tužitelja, a u navedenom predmetu tuženika HO i TO, da su vlasništvo navedenog spornog dijela nekretnine stekli dosjelošću. Naime, sud se pozvao na odredbu članka 159. stavak 1. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njihov zakonit, istinit i pošten samostalni posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. spomenutog zakonskog članka, da se prvostupanjski sud pozvao i na odredbu čl.388. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da u rok za stjecanje nekretnina dosjelošću koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarni prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, da je drugostupanjski sud i to Županijski sud u Osijeku u svojoj presudi, poslovni broj: Gž-821/2019-2. od 23. travnja 2020., također je pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je potvrdio prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu -ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, jer je do tog datuma odredbom članka 29. ranijeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91) bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, sa kojim obrazloženjem je i prvostupanjski sud donio presudu, da je spomenuta prvostupanjska i spomenuta drugostupanjska presuda u protivnosti su sa presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2776/106 od 29. siječnja 2019. godine, prema kojoj presudi u vrijeme dosjedanja treba uračunati i vrijeme do 08. listopada 1991. godine, da su spomenute presude protivne i shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama U (zahtjev broj 35298/04), Jakeljić (zahtjev broj 22768/12) i Radomilja i dr. (zahtjev broj 37685/10) protiv Republike Hrvatske, prema kojem u vrijeme dosjedanja treba uračunati i vrijeme do 08. listopada 1991. godine, da Republika Hrvatska kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna je primjenjivati odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10-u nastavku Konvencija) i njezinih protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena Odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije), da odlučne činjenice, u smislu zauzetih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed do 08. studenoga 1991. i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu, pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava:-da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - u nastavku ZV) ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje ne polažu pravo treće osobe (nacionalizirani, konfiscirani i sl. ), obzirom na stečena subjektivna građanska prava , da u konkretnom predmetu tužitelji, kao tuženici su dokazivali kvalitetu i propisano trajanje njihovog posjeda predmetnog zemljišta, koje posjeduju, uključujući i njihovog prednika, još od 1963. godine, dok iz utvrđenja prvostupanjskog suda i iz raspravne građe ne proizlazi da bi se radilo o nekretnini na kojoj neko treći, osim ovdje tužitelja, polažu pravo vlasništva. Dakle, tužitelji se nalaze u kontinuiranom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine od vremena kupnje po njihovom predniku još od 1963. godine, a što znači do vremena podnošenja tužbe u spisu Općinskog suda u Varaždinu,broj:P-90/16., tj. do 12. 02. 2016. ukupno preko 53 godine, pa je očito da su tužitelji stekli pravo vlasništva spornog dijela nekretnine dosjelošću, a to u smislu odredbe članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, tužitelji ovom tužbom traže utvrđenje vlasništva dijela ranije nekretnine čkbr. [katastarska čestica] neplodno, površine 658 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i kao vlasništvo tuženika, a koji je dio u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 13. srpnja 2017. u vještačkom nalazu i mišljenju od prosinca 2017.godine u spisu Općinskog suda u Varaždinu broj:6 P-90/16. označen slovima F-F1-G-H-I-J- K1-K-F. Međutim, da je u međuvremenu provedena parcelacija nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Varaždin, Ispostava Ivanec koji je predan u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu dana 03.07.2019. godine pod brojem:Z-9630/2019.Spomenutom parcelacijom od nekretnine čkbr. [katastarska čestica] NEPLODNO od 658 m2,nastale su nove nekretnine čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 182 m2.Tužiteljima nije poznato da li sporni dio ranije nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] sada obuhvaća sve tri novonastale nekretnine, ili samo neke od navedenih nekretnina, a o tome će se izjasniti mjernički vještak prilikom identifikacije nekretnina, a posebno spornog dijela. Nakon identifikacije nekretnina tužitelji će srediti tužbeni zahtjev u skladu sa na lazom i mišljenjem te skicom mjerničkog vještaka, da na okolnost kvalitete i trajanja samostalnog posjeda na spornom dijelu nekretnine, odnosno sada kompleksu dijelova spornih nekretnina, tužitelji predlažu dokaze koje su i predlagali u gore navedenom parničnom predmetu, a radi se o saslušanju stranaka te svjedoka. Stoga su tužitelji podnijeli tužbu.
2. U odgovoru na tužbu (list 15-19 spisa), po punomoćnici, tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tužitelja prigovarajući da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću, kako u odnosu na kvalitetu, tako i trajanje samostalnog posjeda tužitelja, u bitnome smatrajući da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma pa da bi se moglo steći vlasništvo na spornim nekretninama potreban je ili protek roka od 40 godina, ali koji tek teče od 08. listopada 1991. ili je taj rok od 40 godina već trebao proteći od dana kada su tužitelji postali samostalni posjednici (1963) pa do 17. studenog 1999., a što da nije slučaj pa je predlagao tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.
3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u ovosudni spis broj: P-90/16, iz kojeg presuda poslovni broj: 6 P-90/16-35 od 22. siječnja 2019. i presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-821/2019-2 od 23. travnja 2020. prileže u ovom spisu na listovima 21-28 i 29-33, kao i uvid u priležeću dokumentaciju u ovom spisu: izvadak iz zemljišne knjige na dan 31. 12. 2021. (list 6-7 spisa), preslik Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Varaždin, Ispostava Ivanec koji je predan u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu dana 03.07.2019. godine pod brojem:Z-9630/2019 (list 8-10 spisa), zapisnik Grada Ivanca od 21. studenoga 2013. (list 34 spisa), zapisnik Grada Ivanca od 21. 12. 2015. uz fotografije (list 35-36 i 37 spisa), skica izmjere GEOIZMJERE d.o.o. [adresa] od 16. 6. 2011. (list 38 spisa), dopis Grada Ivanca tužiteljima od 02. 9. 2011. (list 39 spisa) i 8.3. 2012. (list 40 spisa), izjavu danu na zapisnik u prostorijama tuženika 26. 9. 2011. (list 41 spisa), proveo je očevid na licu mjesta 05. srpnja 2023. uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geod., čiji vještački nalaz uz skicu izmjere te dopune prileži u spisu na listu 80-82, 108-110 i 119, saslušao je svjedoke VO, JO i ĐO te tužitelje, kao stranke u svrhu dokazivanja.
4. Nesporno je da je vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] livada Kod Bednje od 222 m2, kčbr. [katastarska čestica] livada Kod Bednje od 185 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Rijeka Kod Bednje od 182 m2, upisana u A I u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika, a što proizlazi iz priležećeg izvatka iz zemljišne knjige (list 6-7 spisa).
5. Tužitelji su u ovom postupku tražili stjecanje prava vlasništva sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F.
6. Prema članku 159. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZV), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. tog članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Člankom 159. stavkom 4. ZV propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. ovog članka, a što imajući u vidu upisano vlasništvo predmetnih nekretnina u korist Republike Hrvatske znači da je za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretnina potreban barem pošten posjed u trajanju od četrdeset godina.
6.1. Člankom 18. stavkom 3. ZV određeno je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema daljnjem stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
7. Imajući u vidu zakonsko uređenje prema kojem je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu odrađenog neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja, dakle da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je neka činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno, to je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženici je teret dokazati da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda iz članka 18. stavka 3. ZV (tako i Vrhovni sud Republici u rješenju broj Rev 1158/2024-2 od 2. listopada 2024.)
8. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91) u članku 3. stavljena je izvan snage odredba članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kojom je bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Potom je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96) u članku 388. stavku 4. bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredba članka 388. stavka 4. tog Zakona ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. te je potom Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ u članku 2. dodan novi članak 388. stavak 4. koji glasi: „U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.“
9. Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku regulativu u svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske je u niz svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona te da rizik bilo kakve greške koje su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonskih odredbi koje je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 277/2023 od 26. svibnja 2025., Rev-1207/2020 od 23. svibnja 2023., Rev 1095/2021 od 11. listopada 2021., Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022 od 2. ožujka 2022. i dr.)
9.1. Takvo pravno shvaćanje Vrhovni sud temelji na shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izražena u odlukama Trgo protiv Hrvatske broj zahtjeva 35298/04, Radomilja i drugih protiv Hrvatske broj zahtjeva 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj zahtjeva 22768/12/10 u kojima je, konkretno u presudi Trgo protiv Hrvatske koja je činjenično podudarna s ovim predmetom, izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. sv. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine. Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Hrvatske izrazio je i pravno shvaćanje (citirana točka 67): "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtijeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes." (tako i ŽS u Varaždinu u odluci broj: Gž- 856/2025). Isto tako, sadržajno identičnu odredbu čl. 159. st. 1. ZV-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br. 53/91 - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. godine, te je odredbom čl. 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti. Također, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina ("izvanredna" dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (tako i ŽS u Zagrebu u odluci broj: Gž-14/2025).
10. Sud je imao u vidu da je u odluci broj Rev 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje da na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl.388. st. 4. ZV-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.
11. Nesporno je da su tužitelji u posjedu sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K-F.
12. Navedeno proizlazi iz spisa predmeta ovog suda broj: P-90/16, u kojem je pod toč. I. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika), kojim je naloženo 1.tuženiku (ovdje tužitelju) UO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].tuženoj (ovdje tužiteljici) TO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da predaju tužitelju Grad Ivanec OIB:84121580205, [adresa], u posjed dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica], neplodno, površine 658 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obilježen u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca od 13. srpnja 2017. u vještačkom nalazu i mišljenju od prosinca 2017. slovima F-F1-G-H-I-J-K1-K-F kao i da odstrane sa istog dijela nekretnine stabla označena u istoj skici izmjere brojevima 1 do 20 i drvenu ogradu označenu u istoj skici izmjere slovima L1-L2, sve u roku od 15 dana. Prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž - 821/2019-2 od 23. travnja 2020.
13. Valja reći da je sporna površina sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, označena u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca slovima: F-F2-F1-F3-G-H-I-J-J1-K1-K2-K- F ista kao sporna površina iz spisa predmeta P-90/16 označena u skici izmjere istog sudskog vještaka od 13. srpnja 2017. slovima F-F1-G-H-I-J-K1-K-F. Naime, tijekom postupka P-90/16 provedena je parcelacija nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Varaždin, Ispostava Ivanec koji je predan u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu dana 03.07.2019. godine pod brojem:Z-9630/2019 (list 8-10 spisa), kojom parcelacijom su od nekretnine čkbr. [katastarska čestica] NEPLODNO od 658 m2, nastale nove nekretnine čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 222 m2, čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 185 m2 i čkbr. [katastarska čestica] LIVADA KOD BEDNJE od 182 m2. U spornoj površini dio kčbr. [katastarska čestica] označen je u skici izmjere mjerničkog vještaka Bojana Škvorca u ovom predmetu slovima F-F2-K2-K-F, dok dio katastarske čestice broj:
618/11 koji je u skici izmjere obilježen slovima D-E-F-K-D nije bio predmet spora jer isti u naravi predstavlja pokos rijeke Bednje.
14. Tuženik nije osporavao da tužitelji dugi niz godina uživaju posjed predmetnih nekretnina, ali je prigovorio da njihov posjed nije niti zakonit, niti pošten sukladno čl.18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tj. da ne postoji nikakav pravni temelj za njihov posjed te da tužitelji znaju da im ne pripada pravo na posjed navedenog "kompleksa nekretnina" i da bespravno posjeduju predmetne nekretnine, da nisu upisani u zemljišne knjige kao vlasnici istih, a nisu upisani niti u katastar kao posjednici ovih nekretnina, da je tuženik od 2011. komunicirao sa tužiteljima te ih pozivao na mirnu predaju posjeda pa da je tako na temelju neposrednog nadzora komunalnog redara Grada Ivanca te na temelju skice izmjere izrađene od strane GEOIZMJERE d.o.o. tužiteljima daleko prije pokretanja parničnog postupka P-90/16 prezentirana i dokumentacija kao pojašnjenje da pravo na posjed spornog "kompleksa nekretnina", pripada isključivo Gradu Ivancu te da su i sami tužitelji u više navrata (prije pokretanja parničnog postupka P-90/16) iskazali kako su svjesni činjenice da nemaju zakonsko pravo na posjed navedenih čestica te da žele riješiti ovaj problem, a što da potvrđuje i njihova izjava od 26. 9. 2011. dana na zapisnik u prostorijama tuženika u kojoj tužitelji izjavljuju da priznaju nepostojanje njihovog prava na posjed spornih čestica.
15. Dakle, tuženik je prigovarao da posjed tužitelja nema odgovarajuću kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i da nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost.
16. Analizirajući iskaz tužitelja UO, sud je utvrdio da je njegov otac LO sporni dio kčbr. [katastarska čestica] kupio od Općine Ivanec 1963. godine, da tužitelj nema neki konkretni dokumenat npr. ugovor gdje bi se vidjelo da je njegov otac kupio taj dio čestice odnosno tu nekretninu i da ne zna točno koliko njegov otac platio, ali zna da je kupio 1963. od Općine Ivanec jer je to tada bilo društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina, odnosno "gmajna" i da su odmah od te 1963. stupili u posjed te nekretnine, da je on naslijedio spornu česticu nakon smrti svojeg oca, koji je umro 2001. godine (nije znao točan odgovor na pitanje je li navedeno u rješenju o nasljeđivanju da kao ostavinsku imovinu iza pok. oca nasljeđuje čkbr. [katastarska čestica] ), da je tužiteljica TO u kući koju je na kčbr. [katastarska čestica] odnosno 618/5 obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagradio tužiteljev otac LO 1965. počela živjeti kada su se tužitelji vjenčali 1979., da nije bilo nikakvih fizičkih razgraničenja između tih čestica, sve su koristili kao jednu česticu i iz tog razloga jer su na jednom dijelu napravili kuću, a na jednom dijelu su sadili voćke i na drugi način koristili i da prije nego što su dobili uopće dopise i opomene od strane Općine Ivanec, vezano uz tu zemlju, nitko im nije uopće osporavao posjed tih čestica.
17. Dakle, iz iskaza tužitelja UO, a tužiteljica TO iskazivala je suglasno, proizlazi da je tužiteljev otac LO posjedovao spornu površinu od 1963., da je isti preminuo 2001. i istog je naslijedio tužitelj.
18. Iako tužitelj nije predočio rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca, sud je imao u vidu da prema odredbi čl.128. st.1. ZV-a, nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva. Prema čl.129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013. i 33/2005., kao i čl.128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u "Službenom listu FNRJ" broj 20/1955., "Službenom listu SFRJ" broj 12/1965., "Narodnim novinama", broj 52/1971., 47/1978., 71/1991., 37/1994., 56/2000.) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Odredbom čl.160. st.3. ZV-a je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 827/2020-7 od 20. prosinca 2023.).
19. Dakle, tužitelj svoj posjed sporne površine temelji na posjedu svog prednika, tj. oca LO koji je preminuo 2001. Uračunavanjem trajanja posjeda tužiteljevog oca od 1963., sud je utvrdio da je tužitelj (i preko svog prednika) u posjedu sporne površine označene u skici mjerničkog vještaka Bojana Škvorca, dipl. ing. geodezije iz [adresa] sa očevida od 05. srpnja 2023. godine, slovima: F-F2-F1-F3-G-H- I-J-J1-K1-K2-K-F od 1963. i protekom vremena od 40 godina dosjelošću je stekao vlasništvo.
20. Tuženik je prigovorio poštenju tužiteljevog posjeda, upućujući na izjavu danu na zapisnik u prostorijama tuženika 26. 9. 2011. (list 41 spisa), a koja izjava je irelevantna obzirom da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne površine u odnosu na tužitelja bile ispunjene 2003., kada je tužitelj stekao vlasništvo sporne površine dosjelošću.
21. No, odlučujući o granicama tužiteljevog zahtjeva koji je stavljen u ovom postupku, u smislu čl.2. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), a tužitelj UO tražio je utvrđenje (su)vlasništva sporne površine u ½ dijela, sud je tužitelja utvrdio vlasnikom sporne površine u ½ dijela.
22. Primjenom čl.120. st.1. ZV-a i čl.60. st.1.b) Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), tužitelj je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama po izradi odgovarajućeg prijavnog lista za uknjižbu njegovog prava vlasništva.
23. Dakle, dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelosti.
24. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene u odnosu na tužiteljicu TO.
25. Naime, iz iskaza oboje tužitelja nesporno proizlazi da se tužiteljica udala za tužitelja 1979. Udajom za tužitelja, tužiteljica nije stekla pravni osnov za stjecanje prava (su)vlasništva dosjelošću to više jer tužitelj posjed sporne površine temelji na posjedu svojeg prednika, oca LO. Stoga tužiteljica nema pravni osnov za stjecanje vlasništva dosjelošću. Osim toga, nije ispunjena niti pretpostavka kvalitete posjeda potrebne za dosjelost jer je tužiteljičino posjedovanje započelo 1979. i eventualno poštenje u posjedovanju prekinuto je podnošenjem tužbe 12. 2. 2016. u predmetu P-90/16, a što je prije proteka roka od 40 godina.
26. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tužiteljicu TO odbijen kao neosnovan.
27. Iskaze svjedoka VO, JO i ĐO, sud posebno ne obrazlaže, obzirom da navedeni svjedoci nisu imali saznanja o relevantnim činjenicama.
28. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25).
29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 26.9.2022., 15.10.2025., 16.12.2025., 29.1.2026. prema Tbr. 9.1. Tarife, svaki u iznosu od 150,00 eura, kao i na ročištu 12.11.2025. prema Tbr.9.2. Tarife u iznosu od 75,00 eura i na očevidu 5.7.2023. prema Tbr.9.7. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak očevida i mjerničkog vještaka u ukupnom iznosu od 464,53 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na presudu u iznosu od 26,54 eura, a što čini ukupni trošak u iznosu od 1.479,34 eura, koji je, primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, dosuđen tužitelju i platež naložen tuženiku.
29.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. 10. 2025. i 29. 1. 2026., obzirom je navode istog mogao iznijeti na ročištu 15. 10. 2025. i 29. 1. 2026. Tužitelju nije priznat trošak pribave izvatka iz z.k., obzirom se radi o javnoj ispravi za uvid u koju nije bio nužan zatraženi trošak.
30. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 26.9.2022. , 15.10.2025., 16.12.2025., 29.1.2026. prema Tbr. 9.1. Tarife, svaki u iznosu od 150,00 eura, kao i na ročištu 12.11.2025. prema Tbr.9.2. Tarife u iznosu od 75,00 eura i na očevidu 5.7.2023. prema Tbr.9.7. Tarife u iznosu od 150,00 eura, PDV 25% prema Tbr.46. Tarife na iznos od 975,00 eura, a u iznosu od 243,75 eura, a što čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 1.218,75 eura pa je, primjenom čl.161. ZPP-a, tužiteljica dužna tuženiku platiti trošak u iznosu od 609,37 eura.
Ivanec, 25. veljače 2026.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Ivan Kapustić, odvjetnik iz Ivanca
2. Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina
