REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1244/2019-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mije Puljiza, savjetnika u OGDO, dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko upravni odjel, Trg bana Josipa Jelačića 6., da tužitelju MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 214,63 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 53,43 EUR od 16. kolovoza 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,51 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,66 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,79 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,98 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,63 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,63 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, OIB: 52634238587, naknadi parnični trošak u iznosu od 350,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik u Odjelu za osiguranje pravosudnih tijela na radnom mjestu ovlaštene službene osobe sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto te da mu tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u svim oblicima rada. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje razliku plaće kao u izreci sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće od tuženika kao poslodavca za neplaćeni prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2014. do veljače 2019.

6. Uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora i priležeći prijemni štambilj razvidno je da je tužitelj dana 15.1.2013. podnio tuženiku Zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu razlike plaće na ime prekovremenih sati, pa je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186. a. ZPP-a.

7. Člankom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

8. Odredbom čl. 196. st. 1. ZR-a stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

9. Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 89/12, 104/13, 150/1 i 153/13, dalje: KU). Prema čl. 44 st. 1. KU-a osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%. Sukladno odredbi čl. 44. KU-a, prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 10). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st. 11). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st. 12). Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju (st. 13). Istovjetno je propisano i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, 2/19).

10. Dakle, za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka od petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati (jer je dan neradni), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.

11. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika, koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013., u odnosu na rad u smjenama.

12. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je financijskim vještačenjem dokumentacije koja prileži spisu po vještakinji Petri Blašković na način da je vještakinja obračunala mjesečnu razliku na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, u smjenskom radu, turnusa i u radu na drugi način, a koji su duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od siječanja 2014. do veljače 2019. iznosi ukupno 1.617,05 kuna (214,63 EUR).

13. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik navodeći da vještak pogrešno računa prekovremene sate jer ne utvrđuje koliko je prekovremenih sati odrađeno, već samo prepisuje plaćene sate, iako je plaćeno više prekovremenih sati nego je ostvareno zato što je tuženik plaćao prekovremene sate sa zakašnjenjem.

14. U svom očitovanju vještak je naveo da je obuhvatio sve mjesece utuženog razdoblja, te da dokumentacija o tome da bi tuženik isplaćivao u određenom mjesecu prekovremene sate iz prethodnih mjeseci ne prileži spisu niti da je dostavljana uz podnesak kojim se ističe prigovor, već da je dostavljena samo interno sačinjena tablica tuženika kao očitovanje na nalaz i mišljenje na osnovu koje vještak ne može temeljiti svoj nalaz i mišljenje.

15. Nakon očitovanja vještaka tuženik je ostao kod svojih prigovora te predložio da vještak sačini dopunsko vještačenje temeljem javnih isprava (platnih lista i evidencija radnog vremena) koje prileže spisu na način da u nalazu i mišljenju obuhvati sve mjesece tijekom utuženog razdoblja odnosno da prilikom izračuna vještak obuhvati mjesece u kojima su isplaćeni prekovremeni sati preneseni iz prethodnog razdoblja te da se očituje koliko je sati rada tužitelj odradio u utuženom razdoblju, a koliko mu je tuženik platio.

16. Vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja sa tabelarnim prikazom sati rada tužitelja po evidenciji rada u odnosu na sate rada koje mu je tuženik platio te je izračunao da je tužitelj prema evidenciji rada odradio 4.503 sati, dok mu je tuženik platio 4.513 sati, tj. plaćeno je 10 sati rada više od onoga što se iskazuje na evidencijama rada.

17. Takvoj dopuni je prigovorio tužitelj navodeći da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u obliku rada na drugačiji način te predlažući da vještak, ukoliko nije obuhvatio prekovremene sate prilikom obračuna prekovremenog rada dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da obračuna za iste mjesece kao prekovremeni rad svaki sat rada koji je duži od dnevnog rada i svaki sat rada koji je duži od 40 sati tjedno.

18. Vještak se na prijedlog tužitelja očitovao na način da je objasnio da je već osnovnim nalazom i mišljenjem utvrđena visina potraživanja po toj osnovi u iznosu od 1.617,05 kuna, kao i da uvidom u Evidencije o korištenju radnog vremena nije razvidno da bi tužitelj radio u obliku rada na drugačiji način po kojoj osnovi bi ostvario prekovremeni rad duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno pa se potraživanje tužitelja ne bi primijenilo u odnosu na inicijalni nalaz i mišljenje od 2.2.2021.

19. U odnosu na prethodno očitovanje tuženik se protivi da bi se rad tužitelja tretirao kao oblik rada na drugačiji način i prema kojem bi se kao prekovremeni rad obračunavao svaki sat rada duži od dnevnog rada i svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, s obzirom da je isto protivno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer je tužitelj radio u smjenama i turnusu u kojem slučaju se prekovremenim radom treba smatrati svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje te dopune stalnog sudskog vještaka, s obzirom da su dani po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te su valjano obrazloženi. Sud smatra da sukladno prethodno u presudi iskazanom pravnom temelju u konkretnom slučaju valja prihvatiti dopunu nalaza i mišljenja od 12.7.2022. jer jasno proizlazi da je tužitelj prema evidenciji rada odradio 4.503 sati, dok mu je tuženik platio 4.513 sati, tj. plaćeno je 10 sati rada više od onoga što se iskazuje na evidencijama rada, a u tabelarnom prikazu jasno su naznačeni po mjesecu sati rada tužitelja po Evidenciji rada u odnosu na sate rada koje mu je tuženik platio. Sud prihvaća evidencije rada kao relevantne jer se radi o ispravama koje stranke nisu osporavale pa za njih vrijedi presumpcija istinitosti.

21. Prema tome, iz evidencija rada i dopune nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je tuženik isplatio više sati rada od onoga koji je tužitelj ostvario, kao i da tužitelj nije radio u obliku rada na drugačiji način po kojoj osnovi bi ostvario prekovremeni rad duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

22. Navod tužitelja da tuženik nije dostavio dokaze niti donio odluku o tome, a iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su odrađeni prekovremeni sati u utuženom razdoblju i plaćeni nije osnovan jer upravo iz evidencija o radu, obračuna plaća i nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi suprotno. Također činjenica utvrđena iz isprava i nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja vještaka da su neki od prekovremenih sati plaćeni sa zakašnjenjem ne znači da oni nisu plaćeni i da tužitelj ima pravo na ponovno plaćanje istih, što bi se dogodilo bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodno mjeseca. Tužitelj ima pravo zahtijevati plaćanje zatezne kamate, ali ne i ponovno plaćanje (dvostruku isplatu). Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

23. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenice radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

24. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1., 154. a, 155. i 163. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po državnom odvjetništvu, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

25. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu – 50,00 EUR (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 31.5.2021., 26.7.2021. i 25.4.2025. – svaki po 50,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 30.8.2019., 9.7.2020. i 25.11.2024. – svako po 50,00 EUR (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 350,00 EUR.

26. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška nije osnovan jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po OGDO