REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-236/2023-156

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koje zastupa zastupnik po zakonu Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi stambeno – ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zdeslava Tadića - odvjetnika i zakonskog zastupnika tuženika Tomislav Klasić - savjetnika, dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 platiti tužiteljici MV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 401,25 eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 0,40 eur sa zateznim kamatama tekućom od 11. prosinca 2020. do isplate.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužiteljici MV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 758,56 eur sa zateznim kamatama tekućom od 25. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-10335/21 od 11. siječnja 2022. proglašena jedinom nasljednicom pokojne EV, OIB [osobni identifikacijski broj], kojoj je temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, klasa UP/I- 942-01/97-01/88 od 21. kolovoza 2001. vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa] te da su temeljem navedenog rješenja pravnoj prednici tužiteljice, njezinoj pokojnoj majci EV, vraćeni stanovi u toj zgradi, a sa njima i obveza zadržavanja u stanu zaštićenih najmoprimaca. Tužiteljica navodi da jedan od zaštićenih najmoprimaca je CV koji temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-160/10 koristi tužiteljičin stan u stambenoj zgradi u [adresa] i to stan na prvom katu desno, ukupne površine 53,20 m2 i da za korištenje stana zaštićeni najmoprimac plaća zaštićenu najamninu od 185,35 kn mjesečno. Tužiteljica navodi da prema podacima Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, klasa 371- 01/22-001/23 od 22. veljače 2022. visina prosječno ugovorene najamnine za stan u [adresa] tijekom 2020. godine je iznosila 8,95 €/m2 bez obzira na potrese koji su te godine potresli Zagreb, da je dospijeće plaćanja zaštićene najamnine do 10. u mjesecu za tekući mjesec, pa stoga tužiteljica radi obračuna svojeg potraživanja primjenjuje tečajnu listu Zagrebačke banke d.d. koja se primjenjuje na 10. dan u mjesecu i primjenom te tečajne liste tužiteljica bi imala pravo na naplatu tržišne najamnine u iznosu od 3.618,66 kn jer je 476,14 € x 7,6 = 3.618,66 kn, a porez na dohodak od imovine kojega bi tužiteljica trebala platiti u spornom razdoblju se izračunava tako da se od mjesečne najamnine odbije 30% porezno priznatih izdataka, a ostatak od 70% predstavlja poreznu osnovicu, na tu poreznu osnovicu se razrezuje porez u iznosu od 12%, a na tih 12% se plaća još 18% prireza i od svega toga se odbije zaštićena najamnina te krajnji rezultat predstavlja potraživanje tužiteljice. Tužiteljica navodi da nije u mogućnosti iznajmljivati navedeni stan po tržišnoj cijeni zbog toga što joj tuženik nameće da mora po zaštićenoj najamnini iznajmljivati stan zaštićenom najmoprimcu, dakle da tuženik neosnovano tužiteljici ograničava pravo vlasništva. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 16. srpnja 2025. tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 401,65 eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana navodeći da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je tužiteljica dana 10. listopada 2019. pod brojem Z-47412/19, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela svih stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, pa tako i predmetnog stana, a koji su njezinoj pravnoj prednici vraćeni u vlasništvo temeljem citiranog rješenja Grada Zagreba od 21. kolovoza 2001., dok je temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-10335/21, UPP/OS-122/21 od 11. siječnja 2022., pod brojem Z-3170/22, upisana kao suvlasnica u preostaloj 1/2 dijela tih stanova, da je na ugovoru o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. samo od strane javnog bilježnika ovjerena istinitost potpisa ugovornih strana, a budući u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju majka tužiteljice nije bila u neposrednom posjedu predmetnog stana, jer u istom od 1995. do danas stanuje zaštićeni najmoprimac CV, da je riječ o darovanju nekretnine bez prave predaje u neposredan suposjed tužiteljice kao obdarenika, pa je predmetni Ugovor, da bi bio pravno valjan i proizvodio pravne učinke, morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pa da se stoga osporava pravna osnova tražbine u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana. Tuženik navodi da je visina zaštićene najamnine u izračunu GSKG od 1.prosinca 2020. utvrđena za 3 osobe, iako je u ugovoru o najmu stana sadržanom u presudi broj Ps-160/10 od **.**.2011. CV naveden kao jedini korisnik predmetnog stana, da izračun GSKG od 1. prosinca 2020. ne sadrži koeficijent zajedničke pričuve. Tuženik osporava visinu tržišne najamnine u iznosu od 476,14 EUR mjesečno, odnosno u iznosu od 8,95 EUR/m2 u kunskoj protuvrijednosti, i to prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. koji je vrijedio na dan dospijeća najamnine, budući je od 1. siječnja 2023. službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj EUR, te se svi iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prema kojemu 1 EUR iznosi 7,53450 kn, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, navodi da iako je prema podacima Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 22. veljače 2022. prosječna tržišna najamnina za stan u [adresa], tijekom 2020. godine iznosila 8,95 EUR/m2, tužiteljica nije dokazala da bi objektivno, prema redovitom tijeku stvari, iznajmljivanjem predmetnog stana mogla ostvariti upravo iznos od 8,95 EUR/m2, odnosno 476,14 EUR mjesečno, da prema podacima sadržanim u elektroničkoj bazi podataka brze procjene statičke stabilnosti objekata oštećenih potresom od 22. ožujka 2020. na zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan utvrđena su sljedeća oštećenja: 11 dimnjaka srušeno, srušen zabat, grede otkazale nosivost ravnog krova pa su zamijenjene, dio međukatnih konstrukcija oštećen, većina konstrukcije umjereno teško oštećena, potreban projekt sanacije. Nadalje, tuženik navodi da tužiteljica nije navela niti je dostavila dokaz o tome u kakvom stanju se nalazio predmetni stan u spornom razdoblju, u smislu njegove uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za stanovanje, odnosno je li njezina pravna prednica održavala stan sukladno zakonskoj obvezi, da tužiteljica nije uzela u obzir činjenicu da predmetni stan faktično predstavlja dio jednog većeg stana, a ne zasebnu stambenu cjelinu, što predstavlja obilježje stana koje u bitnoj mjeri utječe na tržišnu vrijednost najma , predlaže da tržišnu najamninu, kao primjerenu za predmetni stan, utvrditi prema podacima sadržanim u Izvješću o tržištu nekretnina Grada Zagreba za 2020. godinu, u kojem je prosječna najamnina utvrđena prema podacima o ugovorenim (realiziranim) cijenama najma uređenih i neuređenih stanova slične površine i istog položajnog obilježja kao i predmetni stan, i koja je nešto niža od one navedene u dopisu Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba od 22. veljače 2022. te navodi da u odnosu na način izračuna poreznih davanja tužena nema primjedbi. Tužena napominje kako niti jednom presudom ESLJP donesenom u istovrsnim predmetnima nije dosuđena naknada imovinske štete u visini pune razlike, i to između primljene zaštićene najamnine i tržišne najamnine po lokaciji usporedivih stanova, već upravo suprotno, da je dosuđena naknada u visini razlike između zaštićene najamnine koju su podnositelji zahtjeva imali pravo primati prema domaćim pravnim propisima i tržišne najamnine koju je sud smatrao odgovarajućom, primjerenom najamninom za odnosni stan, a istu je utvrdio prema nižim ili najnižim cijenama mjesečnog najma usporedivih stanova za koje su stranke dostavile podatke . Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti, te joj naložiti da tužen iku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate .

3. U postupka je sud izvršio uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora od 17. travnja 2023. uz povratnicu (list 5-7 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 8 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Debelić poslovni broj O - 10335/21 od 11. siječnja 2022. (list 9-11 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravne poslove od 21. kolovoza 2001. (list 12-19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 20-23 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 22. veljače 2022. (list 25 spisa), tečajnu listu (list 36 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zemljišnoknjižni izvadak broj 3813 k. o. [katastarska općina] (list 148-155 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-47412/2019 od 11. listopada 2019. (list 156-158 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. (list 159-162 spisa), privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 6. veljače 2025. (list 391-396 spisa), izračun visine zaštićene najamnine za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2024. (list 438 spisa), sudsku praksu.

4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između zaštićene najamnine i slobodno ugovorene tržišne najamnine za stan u [adresa] u iznosu od 401,65 eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2020.

7. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 17. travnja 2023. utvrđeno je da je podnesen Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 20. travnja 2023., da istim tužiteljica zahtjeva, između ostalog, razliku tržišne i zaštićene najamnine za mjesec prosinac 2020. za stan na prvom katu desno u stambenoj zgradi u [adresa], površine 53,20 m2, a na koji zahtjev je tužiteljici odgovoreno dopisom Općinskog građanskog državnog odvjetništva od 6. srpnja 2023. na način da nema uvjeta za mirno rješenje spora.

7.1. Slijedom navedenog, tužiteljica je postupila u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP-a.

8. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps - 160/10 od 14. listopada 2011. utvrđeno je da se istom zamjenjuje ugovor o najmu stana između EV, kao vlasnice stana, najmodavca i CV, kao najmoprimca u odnosu na stan koji se sastoji od sobe 27,22 m2, kuhinje površine 15,42 m2, kupaonice površine 8,55 m2 i izbe površine 2,01 m2 – ukupne površine 53,20 m2, dok iz obrazloženja navedene presude proizlazi da se radi o sustanarskom dijelu stana koji koristi hodnik, predsoblje i lođu ukupne površine 29,65 m2, te je zaštićena najamnina određena u iznosu od 164,92 kn mjesečno , a najmoprimac je istu dužan platiti do svakog desetog u mjesecu na račun najmodavca.

9. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko -pravne poslove, Odjel za upravno pravne poslove od 21. kolovoza 2001. utvrđeno je da su EV vraćeni u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to zgrade u [adresa], sagrađene na zk.č.br. 3451, površine 143,7 čhv (517 m2), što je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća popisni broj 1362 i dvorište u [adresa], a Samostanskoj br. 12, s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, i to između ostalog i dvosobni stan na prvom katu, desno kojeg koristi CV, površine 63,10 m2.

10. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po javnom bilježniku Marini Debelić, kao povjereniku suda, poslovni broj O- 10335/2021 od 11. siječnja 2022., iza pok. EV, utvrđeno je da ostavinsku masu pok. EV, između ostalog, sačinjavaju suvlasnički dijelovi nekretnine koja se sastoji od kat. č. [katastarska čestica] kuća popisni broj 1362 i dvorište u [adresa], a Samostanskoj br. 12 od 143,7 čhv i da je nasljednicom pok. EV proglašena MV.

11. Iz izvadka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni izvadak broj 3813 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u istom upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća popisni broj 1362 i dvorište u [adresa], a Samostanskoj br. 12 te da je kao vlasnica stanova na prvom katu upisana tužiteljica.

12. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije valja istaknuti da je odredbom čl. 30. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, dalje u tekstu ZNS) propisano da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca. Slijedom navedenog institut stanarskog prava zamijenjen je najmom - institutom građanskog prava, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava je uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Dakle, pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS-a) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" br. 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine.

Ovdje valja nadodati da prema odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

Valja dodati i da je Zakonom o najmu stanova propisan postupak otkaza te raskida Ugovora o najmu kao strogo formalni postupak kao i razlozi za isto.

Nadalje, vlasnik stana-najmodavac ima obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane ZV-om.

12.1. U odnosu na navode tuženice da ugovor o darovanju od 3. listopada 2019. nije valjan jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljenje privatne isprave, a obzirom je riječ o darovanju bez prave predaje u neposredan posjed tužiteljice valja istaknuti da iz navedenog ugovora o darovanju, čl. 2. proizlazi da se obdarenica već nalazi u posjedu darovanih joj nekretnina. Također, iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-10335/2021 od 11. siječnja 2022. proizlazi da je tužiteljica jedina zakonska nasljednica svoje pok. majke EV, a sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe u času ostaviteljeve smrti, pa i u tom smislu prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, a iz istog razloga nije od odlučne važnosti činjenica da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o darovanju znala da se u predmetnom stanu nalazi zaštićeni najmoprimac.

12.2. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br. 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

12.3. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužiteljica u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav), odredbom čl. 30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

12.4. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženika po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se prigovori nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije ukazuju neosnovanim, a time je utvrđen i osnov tužiteljičina zahtjeva.

13. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da se predmetna tražbina odnosi na naknadu štete–gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, slijedom čega se upućuje na odredbu čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) i na odredbu čl. 230. st. 1. ZOO-a glede roka zastare.

13.1. S obzirom da je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom građanskom državnom odvjetništvu podnijela 20. travnja 2023. i u tom je trenutku došlo do zastoja zastare u smislu odredbe čl. 186.a st. 3. ZPP-a, a iz tužbe te dostavljene dokumentacije proizlazi da tužiteljica zahtjeva gubitak zarade od najamnine za prosinac 2020., to nije protekao zastarni rok u odnosu na utuženo potraživanje koje se odnosi na prosinac 2020.

14. Slijedom navedenog, tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem je u utuženom razdoblju živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju, dakle u prosincu 2020., bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu-stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mog la iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

15. Iz podataka Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko - pravne poslove od 22. veljače 2022. proizlazi da prosječna cijena najamnine za 2020. godinu iznosi 8,95 eur/m2 u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora. Navedena prosječna cijena dana je na temelju podataka iz popisa kojim taj Odjel raspolaže o stanovima, najmodavcima, najmoprimcima i visini najamnine sukladno čl. 26. st. 1. Zakona o najmu stanova u [adresa], za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom u stambenoj zgradi u [adresa].

15.1. Uzimajući u obzir navedene podatke proizlazi da je slobodno ugovorena najamnina za stan površine 53,20 m2 u prosincu 2020. iznosila 476,14 eur.

16. Za napomenuti je da sud nije uzeo u obzir obračun potraživanja tužiteljice koja je za svoj obračun primjenjivala tečajne liste Zagrebačke banke d.d. imajući u vidu činjenicu da je od 01. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj uvedena službena valuta EUR, te odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

17. U odnosu na navod tuženika da je vrijednost najma predmetne nekretnine manja zbog posljedica potresa valja istaknuti da sud isti smatra paušalnim, a pri čemu je uzeta u obzir okolnost da zaštićeni najmoprimac bez prestanka živi u predmetnom stanu.

18. Iz Izračuna visine zaštićene najamnine Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. (list 438 spisa) proizlazi da je zaštićena najamnina u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2024. iznosila 30,75 eur.

18.1. U odnosu na od strane tuženika osporavanje izračuna zaštićene najamnine valja istaknuti da je tužiteljica podneskom od 16. srpnja 2025. dostavila izračun (list 438 spisa) u kojem je kao broj osoba u stanu naznačena jedna osoba te je zaštićena najamnina izračunata u mjesečnom iznosu od 30,75 eur, a koji izračun tuženik nije osporavao.

19. Kada se od navedenog iznosa tržišne najamnine odbije iznos zaštićene najamnine proizlazi da razlika tako utvrđene tržišne najamnine i zaštićene najamnine iznosi 445,39 eur.

20. Tužiteljica je kao najmodavac u obvezi podmiriti i porezna davanja te se u izgubljenu zaradu ne uračunava dio zarade koji bi bio ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.

21. Prema Zakonu o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18 i 121/19) dohodak od imovine bi predstavljao razliku između mjesečne najamnine i izdataka u visini od 30% te na taj iznos valja platiti porez na dohodak po stopi od 12% godišnje te prirez od 18% za Grad Zagreb temeljem Odluke o gradskim porezima i prirezu na dohodak.

22. Kada se iznos od 445,39 eur umanji za 30% izdataka odnosno za iznos od 133,62 eur dobije se iznos od 311,77 eur što predstavlja poreznu osnovicu. Na tako utvrđenu poreznu osnovicu porez od 12% iznosi 37,41 eur, a prirez od 18% iznosi 6,73 eur.

23. Kada se od razlike utvrđene tržišne najamnine i zaštićene najamnine u iznosu 445,39 eur oduzme porez u iznosu od 37,41 eur i prirez u iznosu od 6,73 eur dobije se iznos od 401,25 eur.

24. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju pretrpjela imovinsku štetu kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne najamnine i zaštićene najamnine umanjeno za poreze i prireze u ukupnom iznosu od 401,25 eur.

25. S obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, kao nepotrebno se ukazalo izvođenje preostalih po strankama predloženih dokaza.

26. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan za iznos od 401,25 eur, na temelju prethodno citiranih propisa u vezi s odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u odnosu na zateznu kamatu, imajući u vidu da je dospijeće zaštićene najamnine svakog desetog u mjesecu, te odučiti kao pod točkom I izreke presude dok je u preostalom dijelu, preko iznosa dosuđenog točkom I izreke presude, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a, a imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

26.1. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eur (tbr.32.tč.1.OT), za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 15. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 24. listopada 2024. u iznosu od 25,00 eur (tbr. 9.tč.5.OT), za zastupanje na ročištu dana 29. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za sastav podneska od 13. svibnja 2025. u iznosu od 25,00 eur (tbr. 8.tč.4.OT), za sastav podneska od 16. srpnja 2025. u iznosu od 25,00 eur, za zastupanje na ročištu 15. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eur sve uvećano za 25% PDV -a što iznosi ukupno 718,75 eur.

Tužiteljici je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eur.

Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 758,56 eur.

26.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu, dana 25. veljače 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. uz sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 eur

2. tuženik