REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-825/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, na temelju prijedloga sudske savjetnice Barbare Mažuranić, u pravnoj stvari tužitelja SZÖKE USLUGE d.o.o., Donja Lomnica, Lužec 24, OIB: 81084521747, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti EŽ, odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tužitelja, i JŽ, odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.112,15 EUR sa zateznim kamatama od 8. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na glavnicu po stopi koja prelazi stopu dosuđenu u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.766,36 EUR sa zateznim kamatama od 25. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 163,78 EUR sa zateznim kamatama, kao i za isplatu zateznih kamata na troškove parničnog postupka po stopi koja prelazi stopu dosuđenu u točki III. izreke , kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. srpnja 2023. oštećeno vozilo NŽ, marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka], a koju je štetu obvezan naknaditi tuženik, sukladno polici osiguranja štetnika. Djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 26. srpnja 2023. izvršili izvid štete te da je tuženik ocijenio da je šteta i odštetni zahtjev pravno osnovan, međutim da isti nakon popravka vozila oštećenika kod tužitelja nije isplatio nikakav iznos po računu popravka vozila. Tužitelj je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 68/1/1 u iznosu od 3.112,15 eura. Dalje tužitelj navodi da je utuženi iznos od 3.112,15 eura razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koji oni priznaju, dok da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. S obzirom da oštećenik ima pravo slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti te da je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a koja je viša od cijene sata rada procijenjene na izvidu štete, to da je oštećenik, imajući u vidu da je tužitelj vozilo vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, ustupio svoju tražbinu tužitelju, temeljem Ugovora o ustupanju od 5. veljače 2024., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 82,31 eura sa zateznim kamatama od 8. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), u dijelu koji se odnosi na trgovačke ugovore.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja. Napominje da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP) te da s obzirom da tužitelj već u tužbi nije iznio odgovarajuće dokazne prijedloge kojima bi se mogle utvrditi osporene okolnosti, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

3.1. Podneskom od 12. srpnja 2024. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.112,15 eura. S obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 26. ožujka 2025. pristao na preinaku tužbe, a da je evidentno da je tužitelj u tužbi omaškom pogrešno naznačio iznos tužbenog zahtjeva jer iz historijata tužbe jasno proizlazi da se radi o iznosu od 3.112,15 eura, to je sud dopustio preinaku tužbe u odnosu na iznos glavnice (čl. 190. ZPP-a), pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

3.2. U istom podnesku tužitelj navodi da je neosnovan prigovor aktivne legitimacije tužitelja jer da je sklapanjem ugovora o ustupu tražbine te notifikacijom tuženika o izvršenom ustupu došlo do prijenosa tražbine prema tuženiku na tužitelja. Dodaje da je iz izvida štete tuženika jasno vidljiv datum i sat štetnog događaja, reg. oznaka oštećenog vozila, vrsta vozila, kao i ime i prezime oštećenika, iz čega je razvidna pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete. Navodi da su neosnovani navodi tuženika o osporavanju odgovornosti jer da iz dopisa tuženika od 7. kolovoza 2023. jasno proizlazi da tuženik obavještava oštećenika da je odštetni zahtjev pravno osnovan te da utvrđuje obvezu tuženika na naknadu štete. Također dodaje da činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj štetnika ne prihvaća visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera nije odlučna u ovom predmetu i ne znači da tuženik trošak popravka vozila oštećenika nije dužan naknaditi.

4. Raspravnim rješenjem od 10. veljače 2026., zbog promjene raspravnog suca, glavna rasprava je počela iznova, sve sukladno odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a.

5.1. Tijekom dokaznog postupka pročitani su ispis e-mail korespondencija s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 22. – 23. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043, od 20. veljače 2020. (list 38. – 41. spisa), račun- otpremnica tužitelja broj 68/1/1 od 7. prosinca 2023. (list 59. – 60. spisa), izvid štete tuženika broj ST10/1051/2303489 od 30. listopada 2023. (list 61. – 62. spisa), obavijest tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva broj 1051/2303489 od 7. kolovoza 2023. (list 63. – 64. spisa), obavijest tuženika o zaprimanju odštetnog zahtjeva broj 1051/2303489 od 4. kolovoza 2023. (list 65. – 66. spisa), cjenik usluga tužitelja od 1. srpnja 2023. (list 67. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka od 8. prosinca 2023. (list. 68. – 70. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. veljače 2024. (list 71. – 72. spisa), obavijest tužitelja o ustupanju tražbine od 5. veljače 2024. (list 73. – 74. spisa), saslušan je svjedok NŽ (list 91. – 92. spisa) i stranka - zastupnik po zakonu tužitelja TŽ (92. – 93. spisa) te nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića od 3. rujna 2025. (list 109. – 117. spisa).

5.2. Sud nije uzeo u obzir potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, PU sisačko- moslavačke, PP Sisak, KLASA: 211-08/23-4/24103, URBROJ: 511-10-07-23-4, od 1. srpnja 2023. (list 104. – 105. spisa) jer je tužitelj navedeni dokaz dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je tuženik već u odgovoru na tužbu osporio nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost tuženika, osnov i visinu štete (čl. 461.a st. 2., 9. i 10. ZPP-a). Stoga, kako tužitelj nije dokazao da taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti u tužbi ili u podnesku od 12. srpnja 2023., to sud iste, sukladno odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a, nije uzeo u obzir.

5.3. Sud nije pribavio policu obveznog osiguranja štetnika od tuženika jer je tuženik, unatoč raspravnom rješenju suda od 26. ožujka 2025. kojim mu je naloženo da podnese navedenu ispravu, naveo da istu nije mogao dostaviti jer nije poznato koja su vozila sudjelovala u štetnom događaju, tko je štetnik i kojom je policom osiguran.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je isplata naknade za štetu koja je nastala na vozilu NŽ, oštećenom u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

8. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, uzročno-posljedična veza te osnov i visina štete.

9.1. Iz izvida štete tuženika, pod brojem ST10/1051/2303489, proizlazi da se odnosi na autoodgovornost za prometnu nezgodu od 26. srpnja 2023., u kojoj je sudjelovao oštećenik NŽ, vozilo reg. ZG1750IK, marke Renault Captur.

9.2. Usporedbom izvida štete tuženika s računom tužitelja broj 68/1/1 od 7. prosinca 2023. proizlazi da popisani dijelovi za zamjenu u izvidu odgovaraju stavkama iz računa kako slijedi: 1. branik st (stavka br. 1. računa - zadnji branik), 2. branik st D (stavka br. 2. računa - zadnji desni dio branika), 3. izolacija branika st (stavka br. 3. računa - zadnji srednji nosač branika), 4. držač D branika st (stavka br. 4. računa - zadnji desni nosač branika), 5. senzor st D park (stavka br. 5. računa - zadnji parking senzor), 6. amblem st poklopca (stavka br. 12. računa - zadnji natpis u sredini), 7. natpis st D (stavka br. 6. računa - zadnja oznaka s desne strane prtljažnika), 8. st svjetlo do D (stavka br. 7. računa - zadnje svijetlo za vožnju u rikverc), 9. prošir blatobr st D (stavka br. 8. računa - zadnja desna lajsna blatobrana), 10. rešetka zraka st D (stavka br. 10. računa - zadnja desna plastika usisa prtljažnika), 11. pop nitne x10 i 12. crne pop nitne x10 (stavka br. 9. računa - pop nitne x20), 13. plastične tiple x20 (stavka br. 11. računa - plastične tiple x20), potom vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara, mehaničara, autoelektričara i tapetara 12,8 sati, a za lakirera 7,1 sati, ukupno 19,9 sati (stavka br. 14. računa - radni sat od 19,9 sati) te potrošni materijal lakiranja u iznosu od 140,63 eura (stavka br. 13. računa - potrošni materijal lakirera u iznosu od 140,63 eura). Osim navedenog, u izvidu su popisani i dijelovi za popravak: 1. stražnji poklopac, 2. lim st svjetla D, 3. držač do branika st kontrola te dijelovi za lakiranje: 1. branik st D, 2. senzor st D park, 3. stražnji poklopac, 4. lim st svjetla D.

9.3. Uvidom u cjenik usluga tužitelja vidljivo je da cijena za radni sat tužitelja u odnosu na osobna vozila iznosi 43,75 eura (s PDV-om), što odgovara pojedinačnom iznosu cijene radnog sata iskazane u računu tužitelja (stavka r.br. 14. računa - radni sat u iznosu od 35,00 eura bez PDV-a, a što iznosi 43,75 eura s PDV-om).

9.4. Uvidom u obavijest tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva, pod brojem 1051/2303489, vidljivo je da se isti odnosi upravo na štetni događaj iz izvida štete (isti broj spisa tuženika, isti oštećenik, isti datum prometne nezgode te ista reg. oznaka) te da je tuženik njime utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva i svoju obvezu naknade štete, međutim da mu u postupku obrade odštetnog zahtjeva nedostaje dio dokumentacije – račun popravka vozila. Dalje tuženik u obavijesti poziva oštećenika da mu po izvršenom popravku vozila dostavi račun popravka, po primitku kojeg će isti pristupiti obradi i isplati odštetnog zahtjeva, uz upozorenje da će se u suprotnom odluka donijeti na temelju dostupne dokumentacije.

9.5. Iz ispisa e-mail korespondencije stranaka proizlazi da je tužitelj 8. prosinca 2023. dostavio tuženiku račun i suglasnost za uplatu na račun tužitelja za popravak po šteti ST10/1051/2303489 te da je tuženik obavijestio istog kako je suglasnost proslijeđena u likvidaciju, dok da će po dijelove za povrat doći naknadno.

9.6. Iz Ugovora o ustupanju tražbine te obavijesti tužitelja o ustupanju tražbine proizlazi da oštećenik svoje novčano potraživanje prema tuženiku na temelju računa tužitelja broj 68/1/1 od 7. prosinca 2023. u iznosu od 3.112,15 eura i izvida štete tuženika broj ST10/1051/2303489, ustupa radi ispunjenja tužitelju, s time da se njegova obveza prema tužitelju gasi tek kad tužitelj naplati ustupljenu tražbinu od tuženika, kao i da je tužitelj o navedenom ustupanju obavijestio tuženika.

9.7. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 3. rujna 2025. proizlazi da je tužitelj radni sat u iznosu od 35,00 eura + PDV obračunao u prihvatljivim granicama, u potpunosti u skladu s prosječnim tržišno dostupnim cijenama, tj. upravo u visini tržišne cijene.

9.8. Sud je sve navedene isprave prihvatio kao vjerodostojne, osobito imajući u vidu da ih stranke nisu posebno osporavale, te je nalaz i mišljenje vještaka također u cijelosti prihvatio jer je logičan, razumljiv i izrađen prema pravilima struke, u skladu s uputom koja je vještaku dana u zadatku suda, a stranke na njega nisu imale prigovora

– barem ne u dijelu koji je izrađen u okviru zadatka suda.

9.9. Iz iskaza svjedoka NŽ proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja ista došla do podvožnjaka, gdje je usporila kako bi propustila automobil iz suprotnog smjera, kada je u stražnji dio njenog vozila udarilo vozilo koje se nalazilo iza njenog. Svjedokinja je isti dan otišla u predstavništvo tuženika, budući da je tuženik bio osiguratelj štetnika, te je ispunila obrazac prijave štete. Dok je popunjavala obrazac, djelatnici tuženika su vjerojatno pregledavali njezino vozilo koje je bilo parkirano ispred predstavništva tuženika, a budući da su ju tražili ključeve vozila. Izvid štete tuženik da joj je dostavio putem e-maila te ju uputio da vozilo može odvesti na popravak, a da je popravak vozila obavila u servisu tužitelja, kod kojeg je i ranije popravljala vozilo.

9.10. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja PŽ proizlazi da je NŽ došla tužitelju radi popravka vozila, da je tužitelj dobio izvid štete, međutim da je morao tražiti naknadni izvid jer je bilo više oštećenja u odnosu na ona koja su utvrđena u izvidu štete, što nije bilo moguće vidjeti dok se vozilo nije rastavilo. Tuženik da je pristao na sve, osim na popravak u odnosu na zadnju haubu, što je tužitelj smatrao da treba popraviti jer da ako dođe do novog sudara, da će se vidjeti "kit" zbog čega da oštećeniku eventualna naknadna šteta neće biti priznata. Međutim, kako tuženik na to nije pristao, popravak je izvršen kako je s tuženikom dogovoreno. Nakon popravka vozila, tužitelj da je dostavio račun tuženiku i slike ugrađenih dijelova, a da je tuženik odgovorio da će platiti određeni iznos ako mu tužitelj odobri popust na određene stavke, kao i da će doći po dijelove, međutim da to nikad nije učinjeno.

9.11. Sud je prihvatio iskaz svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja jer su međusobno podudarni i suglasni ispravama u spisu.

10. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da se dana 26. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo NŽ, a koju je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika. Istoga dana oštećenik je prijavio štetu tuženiku i tuženik je pristupio izvidu štete te je potom ocijenio odštetni zahtjev oštećenika osnovanim i uputio je oštećenika da popravi vozilo pa da dostavi račun popravka vozila. Oštećenik je vozilo predao na popravak tužitelju, a tužitelj je zatražio naknadni izvid štete zbog većeg broja oštećenja u odnosu na one koji su utvrđeni u izvidu štete, pa je nakon naknadnog izvida štete izvršenog od strane tuženika, vozilo popravljeno kod tužitelja u cijelosti prema oštećenjima navedenim u osnovnom i naknadnom izvidu štete te je tužitelj na ime popravka vozila oštećenika izdao račun u iznosu od 3.112,15 eura. S obzirom da tuženik nije naknadio štetu oštećeniku po računu tužitelja za popravak vozila, to je oštećenik ustupio svoju tražbinu po istom računu, radi ispunjenja, ovdje tužitelju, o čemu je uredno obaviješten ovdje tuženik.

11.1. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja (čl. 1045. st. 1. – 2. ZOO-a).

11.2. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se osigurati od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje u tekstu: ZOOP/).

11.3. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP - a), a odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio (čl. 12. st. 1. ZOOP-a), kao i isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 5. ZOOP-a).

11.4. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

12.1. Sud je aktivnu legitimaciju tužitelja utvrdio na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. veljače 2024., obavijesti tužitelja o ustupanju tražbine od 5. veljače 2024. te računa tužitelja broj 68/1/1 od 7. prosinca 2023. Naime, iz Ugovora jasno proizlazi da se tražbina koja se njime ustupa odnosi na štetni događaj povodom kojeg je tuženik pristupio izvidu štete pod brojem ST10/1051/2303489 te povodom kojeg je tužitelj izdao račun za popravak broj 68/1/1, a koji je izdan oštećeniku u c ijelosti prema obujmu oštećenja navedenih u predmetnom izvidu štete i koji je odmah po izdavanju dostavljen tuženiku pozivom na broj predmetnog izvida štete. S obzirom da tražbina po osnovi naknade imovinske štete na vozilu nije strogo osobne naravi niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog niti je njen prijenos zakonom zabranjen, to je oštećenik mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju u smislu čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

Stoga je prema ocjeni ovog suda prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, osobito imajući u vidu da tuženik nije posebno osporavao da je upravo tužitelj otklonio nastala oštećenja na vozilu oštećenika, kao ni da je oštećenik sklopilo predmetni Ugovor s tužiteljem o čemu da je tuženik uredno obaviješten.

12.2. Pasivnu legitimaciju tuženika sud je utvrdio na temelju izvida štete tuženika broj ST10/1051/2303489 od 30. listopada 2023. , obavijesti tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva broj 1051/2303489 od 7. kolovoza 2023., ispisa e-mail korespondencije stranaka, iskaza svjedoka NŽ i zastupnika po zakonu tužitelja PŽ.

Iako tuženik formalno osporava pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je upravo on osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, iz isprava u spisu, iskaza svjedoka NŽ i zastupnika po zakonu tužitelja PŽ proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika NŽ te da je njezin zahtjev ocijenio osnovanim, što tuženik tijekom postupka posebno ne osporava, a upravo iz tih isprava proizlazi njegova pasivna legitimacija jer tuženik ne bi niti pristupio izvidu štete niti bi ocijenio odštetni zahtjev osnovanim da upravo on nije osiguratelj štetnika. Štoviše, tuženik je uputio oštećenika da vozilo popravi i da mu proslijedi račun popravka vozila jer da mu jedino to od dokumentacije nedostaje radi obrade odštetnog zahtjeva. Zaključno, napominje se kako tuženik nije postupio po nalogu suda da dostavi policu obveznog osiguranja štetnika, opravdavajući navedeno time da nije poznato koja su vozila sudjelovala u štetnom događaju, tko je štetnik i kojom je policom bio osiguran, međutim u spisu postoji, prema mišljenju ovog suda, i više nego dovoljno potrebnih podataka na temelju kojih je tuženik mogao zaključiti o kojem se štetnom događaju radi. Osim što tuženik ima podatak o datumu prometne nezgode, oštećeniku, vozilu koje je oštećeno, isti ima i još važniji podatak – a to je broj odštetnog spisa pod kojim se kod tuženika vodi odštetni zahtjev podnesen povodom predmetnog štetnog događaja. Pri tome tuženik ne dostavlja dokaz da prema broju odštetnog spisa tuženika ne bi bilo moguće utvrditi osobu štetnika i broj njegove police osiguranja.

Stoga se takvo paušalno osporavanje tuženika ukazuje neosnovanim, jer iz provedenih dokaza proizlazi kako aktivna tako i pasivna legitimacija ovog spora.

12.3. Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje tuženik u ovom postupku također osporava, sud je utvrdio na temelju izvida štete tuženika broj ST10/1051/2303489 od 30. listopada 2023., obavijesti tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva broj 1051/2303489 od 7. kolovoza 2023., iskaza svjedoka NŽ i zastupnika po zakonu tužitelja PŽ, iz kojih proizlazi postojanje štete, protupravne štetne radnje osiguranika tuženika, uzročne veze između postupanja osiguranika tuženika i nastale štete te krivnje osiguranika tuženika – koja se presumira.

12.4. Visinu štete sud je utvrdio na temelju računa tužitelja broj 68/1/1 od 7. prosinca 2023., cjenika usluga tužitelja od 1. srpnja 2023., nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića od 3. rujna 2025. te Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. veljače 2024., dovodeći ih u vezu s izvidom štete tuženika broj ST10/1051/2303489 od 30. listopada 2023. Prema ocjeni ovog suda, do predmetnog spora je došlo upravo zbog toga što tuženik nije prihvatio visinu računa tužitelja za popravak vozila oštećenika, međutim takva okolnost nije od nikakvog utjecaja na obvezu naknade potpune štete, posebno imajući u vidu da je popravak izvršen u cijelosti prema obujmu oštećenja navedenih u izvidu štete. Oštećenik može slobodno izbrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima . Kako iz ni jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi se radilo o cijenama koje (značajno) odstupaju od tržišnih cijena, što potvrđuje i vještak Igor Jakoplić u svom nalazu i mišljenju, to cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila oštećenika u iznosu od 3.112,15 eura predstavlja za oštećenika stvarno nastalu štetu, a kako tuženik navedeni iznos nije podmirio niti u dijelu, to je oštećenik imao prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi naknade štete u iznosu od 3.112,15 eura koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. veljače 2024., stoga je dužan tuženik navedeni iznos isplatiti tužitelju.

12.5. Dodatno, sud ističe kako tuženik u ovom sporu samo paušalno osporava pretpostavke odgovornosti za štetu, što prema stavu ovog suda ne može nadomjestiti izostanak jasnog i određenog očitovanja o činjeničnim navodima tužbe koje potkrepljuje predloženi dokazni materijal. Štoviše, tuženik svoju procesnu aktivnost usmjerava isključivo na isticanje nastupa prekluzije u odnosu na tužitelja, ali prema stavu ovoga suda institut prekluzije ne može se koristiti kao samostalno procesno sredstvo radi izbjegavanja meritornog raspravljanja. Njegova je svrha koncentracija postupka i osiguranje procesne discipline, a ne oslobađanje stranke od obveze aktivnog i savjesnog sudjelovanja u postupku.

12.6. S tim u vezi, ističe se da se tuženik tijekom postupka nije očitovao o niti jednom dokaznom prijedlogu tužitelja, koji prema svojem sadržaju potvrđuju činjenične navode iz tužbe, pa tako tuženik ne navodi da ugovor o ustupanju nije valjan, da nije zaprimio račun tužitelja ili da su u računu obračunate stavke koje nisu priznate izvidom štete ili da su stavke previsoko obračunate ili da je tuženik naknadno utvrdio okolnosti koje otklanjanju odgovornost njegovog osiguranika ili da se izvid štete ne odnosi na utuženo potraživanje/predmetni štetni događaj ili da je isplatio tužitelju/oštećeniku dio/ukupan iznos štete ili slično. Također, tuženik nije postupio po nalogu suda i dostavio policu obveznog osiguranja štetnika niti je argumentirano obrazložio zbog čega to nije učinio ili nije mogao učiniti, pa je sud, sukladno čl. 233. st. 5. ZPP-a, ocijenio da isti to nije učinio jer je sadržaj te isprave očito nepovoljan za tuženika, čime se dodatno ojačava osnovanost činjeničnih navoda i zahtjeva tužitelja.

13.1. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

13.2. Budući da sa ustupljenom tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, kao što su pravo na kamate (čl. 81. st. 1. ZOO-a), to tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ali kako tužitelj kamate traži od kasnijega datuma, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju kamate od 8. prosinca 2023. do isplate (čl. 2. st. 2. ZPP-a) po stopi iz čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/2022., dalje u tekstu: ZID ZOO/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/2022) te čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/2023.) u dijelu koji se odnosi na ostale odnose, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete , dok je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata preko priznate stope neosnovan.

14.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Visina nagrade za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT) te visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023., dalje: TSP).

14.2. Prema visini postavljenog tužbenog zahtjeva i sadržaju zahtjeva za trošak, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7/1, Tbr. 46, Tbr. 54 OT-e), za sastav podneska od 12. srpnja 2024. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8/1, Tbr. 46, Tbr. 54 OT-e), za pristup ročištima od 26. ožujka 2025., 18. lipnja 2025. i 10. veljače 2026. u iznosu od po 250,00 eura/750,00 eura ukupno (Tbr. 9/1, Tbr. 46, Tbr. 54 OT-e), za predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura (čl. 153. st. 1. ZPP-a), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 38,79 eura (Tbr. 1/1 TSP-e) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 77,57 eura (Tbr. 2/1 TSP-e), dakle ukupno u iznosu od 1.766,36 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja, budući da su kamate akcesorno potraživanje koje prati sudbinu glavne stvari.

14.3. Tužitelju ne pripada naknada za sudsku pristojbu za tužbu u preostalom zatraženom iznosu od 38,78 eura jer iz potvrde o plaćanju koja prileži tužbi (list 75. spisa) proizlazi da je tužitelj platio sudsku pristojbu u iznosu od 38,79 eura, čime isti nije dokazao da bi mu trošak sudske pristojbe za tužbu nastao u iznosu u kojem to potražuje. Ne pripada mu ni naknada troška za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda. Ne pripadaju mu ni zatezne kamate na troškove postupka preko priznate stope jer su previsoko zatražene.

14.4. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.766,36 eura do zahtijevanog iznosa od 1.930,14 eura, za iznos od 163,78 eura sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove parničnog postupka preko priznate stope, neosnovan.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Krajnović

Nacrt odluke izradila:

Barbara Mažuranić, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.