Poslovni broj: Us I-2252/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ZĆ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Nives Bubalo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Pisarnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8., Split, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, OIB: 28454963989, Ulica grada Vukovara 54., 10000 Zagreb, radi šutnje uprave, dana 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I.Tužba se odbacuje.
II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Tužitelj je ovome sudu dana 23. rujna 2024. podno tužbu radi šutnje uprave, u kojoj tužbi se u bitnome tvrdi da je tužitelj dana 13. siječnja 2023. elektroničkim putem podnio tuženiku zahtjev za utvrđivanje povrede prava zbog neovlaštene distribucije preslika osobnih iskaznica više osoba, od strane treće osobe, pa da je stoga od tuženika predmetnim zahtjevom traženo utvrđivanje povrede prava koja su zajamčena Općom uredbom o zaštiti podataka tj. Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL. 119.4.5.216) odnosno Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ br. 42/19). Tuženik da nije odlučio o tužiteljevom zahtjevu u zakonskom roku od 60 dana iz odredbe članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP). Ukazuje se i na odredbu članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da u roku od 60 dana od dostave presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za povredu prava, koji je podnesen 13. siječnja 2023. te zaveden pod Klasom:
UP/I-041-02/23-01/07. te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kronologiju poduzetih radnji te ističe da je iz predstavke tužitelja od 13. siječnja 2023. jasno kako je tužitelj ukazao na sumnju u povredu prava na zaštitu osobnih podataka većeg broja fizičkih osoba, koje da se nisu niti javile tuženiku, te kako se nije radilo o zahtjevu za zaštitom njegovih prava. Stoga smatra da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za pokretanje spora te da tužbu treba odbaciti. Ukazuje na odredbu članka 34. stavka 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ br. 42/18) te ističe da tužitelj samo ima određena uska procesna prava kao inicijator postupka po službenoj dužnosti u ovom predmetu i to na obavijest o nepostojanju uvjeta za pokretanje postupka, a čega da u ovom upravnom postupku nije bilo, budući da tuženik nije pokrenuo postupak po službenoj dužnosti te nakon toga nije imao daljnjih obveza prema tužitelju osim inicijalne obavijesti o zaprimanju prijave te postupanja po istoj, a što da ne dovodi u pitanje niti tužitelj u svojoj tužbi. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužba odbaci te da se odbije zahtjev za naknadom troškova spora.
3.Tužitelj se u podnesku od 10. prosinca 2024. odnosno od 17. lipnja 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći da su navodi iz istog neosnovani, promašeni i irelevantni za predmet ovoga spora. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o neovlaštenoj i nezakonitoj distribuciji tužiteljevih osobnih podataka trećim osobama u vidu: imena i prezimena, adrese prebivališta te izvornika vlastoručnog potpisa koji da može biti zloupotrijebljen na bezbroj načina. Tuženik da je bio dužan donijeti rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu podnositelja za utvrđivanje povrede prava.
Zaključno tužitelj ustraje u tužbenom zahtjevu.
4.Odredbom članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, br. 42/18; dalje: Zakon) propisano je da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno ovim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka, može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava (stavak 1). O povredi prava Agencija odlučuje rješenjem (stavak 2.). Rješenje Agencije je upravni akt (stavak 3.). Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (stavak 4.).
5.Uvidom u zahtjev tužitelja te istom priležeću dokumentaciju ( priložena spisu ovoga upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu) razvidno je da je tužitelj od tuženika zatražio provjeru postojanja povrede distribucije osobnih podataka prema osobama koje nisu u sustavu sporta odnosno postupanje u odnosu na tuđe osobne podatke. U zahtjevu niti ne tvrdi da bi njemu osobno bilo povrijeđeno neko pravo zajamčeno Zakonom o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" br. 42/189) a to ne proizlazi ni iz priloga zahtjevu.
6.Iz navedenog dakle, po ocjeni ovoga suda, proizlazi da u konkretnom slučaju nije riječ o zahtjevu za utvrđivanje povrede prava o kojem tuženik odlučuje rješenjem (upravnim aktom) u smislu odredbe članka 34. Zakona već je riječ o predstavci u kojoj tužitelj iznosi navode koje smatra razlozima za tuženikovu provedbu nadzora po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 36. Zakona u vezi s člankom 42. ZUP-a.
7.Nije sporno da tužitelj u konkretnom slučaju na predstavku nije dobio odgovor. Tužitelj je stoga, a obzirom da nije dobio odgovor tuženika u propisanom roku, imao pravo izjaviti redoviti pravni lijek/prigovor u smislu odredbe članka 42. stavak 4. ZUP- a. Međutim, iz podataka spisa ne proizlazi ne proizlazi da je tužitelj postupio na opisani način.
8.Slijedom svega navedenog je na temelju odredbe članka 46. stavak 1. točka 3. ZUS-a, kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek, tužbu tužitelja valjalo odbaciti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
9.Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu, 25. veljače 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku do 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
-tužitelju po opunomoćeniku,
-tuženiku,
-u spis.