REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Novi Zagreb
P Ob-388/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić–Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 2. tužitelja mlt. GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IPČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Njemačkoj, 75305 Neuenbürg, Alte Pforzheier Strasse 50, radi izmjene odluke o uzdržavanju, dana 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se odluka sadržana u Rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. broj R1 Ob-118/2021 od 08. lipnja 2021., u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje djeteta mlt. GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], te se određuje da je tuženik IPČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Njemačkoj, 75305 Neuenbürg, Alte Pforzheier Strasse 50 dužan plaćati na ime uzdržavanja iznos od 250,00 EUR mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 17. listopada 2025., pa nadalje, s dospijećem do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zakonske zastupnice 2. tužitelja mlt. ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
II. Nalaže se tuženiku GPČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Njemačkoj, 75305 Neuenbürg, Alte Pforzheier Strasse 50 da tužiteljima i to 1. tužiteljici IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 2. tužitelju mlt. UP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 548,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. tužiteljica IP (u daljnjem tekstu: 1. tužiteljica) u tužbi navodi da s tuženikom ima zajedničko dijete mlt. GP, rođenog **.**.2019., ovdje 2. tužitelja, da su živjeli u bračnoj zajednici, koja je prestala sporazumnim razvoda braka na temelju Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. br. R1 Ob-118/2021 od 08. lipnja 2021. Istim Rješenjem da je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 29. siječnja 2021. (u daljnjem tekstu: Plan), koji čini sastavni dio predmetnog rješenja. Sukladno navedenom Planu prebivalište mlt. GP da je prijavljeno na adresi 1. tužiteljice, kod koje dijete stvarno i živi. Planom je određeno da tuženik ima pravo viđati dijete utorkom i subotom od 17:00 do 19:00 sati u parku ili u mjestu prebivališta djeteta uz prisutnosti majke, te petkom putem video poziva od 17:00 do 19:00 sati uz prisustvo majke, budući je dijete maloljetno, i da tuženik ima problema s alkoholizmom, što je u Planu i navedeno. Također je Planom utvrđeno da tuženik sudjeluje u uzdržavanju djeteta mjesečnim novčanim iznosom od tadašnjih 1.200,00 kn odnosno 159,26 EUR. Od donošenja navedenog Rješenja do danas, da je došlo do bitnih promjena okolnosti u smislu odredbi članka 311 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ), obzirom su povećane potrebe mlt. djeteta, koje sada školske dobi i uskoro kreće u osnovnu školu, troškovi života i uzdržavanja (prehrana, odjeća, školski pribor, izvanškolske aktivnosti, režije i ostalo) znatno su porasli u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke, tuženik da ne ispunjava svoju roditeljsku ulogu odnosno ne ostvaruje kontakte s djetetom prema utvrđenom Planu, ne dolazi u Hrvatsku, te već dulje vrijeme živi i radi u Njemačkoj, gdje ostvaruje redovita primanja, ali se ne javlja, niti ostvaruje bilo kakvu vrstu komunikacije s tužiteljima, niti se interesira za mlt. dijete. Nadalje, da postoje i trajne teškoće tuženika s konzumacijom alkohola zbog kojih je već ranije bilo nužno ograničiti kontakte i omogućiti ih isključivo u prisutnosti majke. Takvo ponašanje i nadalje traje, što ga čini nesposobnim za odgovorno ostvarivanje roditeljske skrbi. Tuženik da već dulje vrijeme ne sudjeluje u skrbi za mlt. dijete, niti pokazuje interes za njegovo odrastanje, dok njegov način života, obilježen problemima s alkoholom, ozbiljno ugrožava dobrobit i sigurnost djeteta. Slijedom navedenog, 1. tužiteljica da samostalno skrbi o mlt. djetetu, brine o njegovom odgoju, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i svim potrebama, dok tuženik ne sudjeluje niti osobno, niti financijski u dovoljnoj mjeri. Tužbu da temelje na odredbi članka 285 i 311 ObZ, koji propisuju da se odluke o uzdržavanju i roditeljskoj skrbi mogu izmijeniti ako se bitno promijene okolnosti na temelju kojih su donesene. 1. tužiteljica je predložila da joj se odobri samostalno odlučivanje o svim bitnim odlukama za dijete, obzirom na potpuni izostanak zainteresiranosti tuženika, kao oca, za potrebnu brigu i skrb za svoje dijete, te zbog izostanka komunikacije između nje i tuženika, kao roditelja, zbog nemogućnosti nje, kao majke, da stupi u kontakt s tuženikom, a zbog okolnosti kao što su njegov način života koji uključuje konzumaciju alkohola, što je sve iznimno ugrožavajuće za dijete, te konačno nemogućnosti komunikacije s njim. Imajući u vidu povećane potrebe mlt. djeteta, koji je sada školske dobi, potrebna mu je redovita nabava školskog pribora, odjeće, obuće, sudjelovanje u izvanškolskim aktivnostima, kao i znatno povećane troškove života u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke, smatraju da je potrebno prilagoditi iznos uzdržavanja stvarnim okolnostima. S druge strane, poznato je da tuženik živi i radi u Njemačkoj, gdje ostvaruje redovita primanja, te je, prema svojim materijalnim mogućnostima, sposoban doprinositi uzdržavanju djeteta u većem iznosu. Stoga predlaže povećati iznos uzdržavanja s dosadašnjih 159,27 EUR na 250,00 EUR mjesečno, što se smatra primjerenim, kako potrebama mlt. djeteta, tako i mogućnostima tuženika. Stoga je prvotno predloženo, uz povećanje iznosa uzdržavanja mlt. djeteta, donijeti odluku temeljem koje se mlt. dijete povjerava na samostalnu roditeljsku skrb 1. tužiteljici, koja će samostalno zastupati dijete u svim osobnim, zdravstvenim, obrazovnim i imovinskim pitanjima, odnosno na način da može samostalno donositi odluke o svim bitnim osobnim pravima djeteta, kao i da se tuženiku ograničava pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom do trenutka kada prestanu okolnosti koje ugrožavaju djetetovu dobrobit, uz mogućnost ponovne procjene odnosa temeljem nalaza nadležnog zavoda za socijalni rad. Međutim, tužitelji konačno povlače dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenu roditeljske skrbi nad mlt. djetetom, i u tom dijelu odustaju od daljnjeg vođenja postupka. Ustraje se kod tužbenog zahtjeva za povećanje uzdržavanje mlt. djeteta na iznos od 250,00 EUR mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, pa nadalje, s dospijećem do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i zakonske zastupnice mlt. djeteta.
2. Tuženiku je uredno uručena tužba na odgovor dana 19. siječnja 2026.. godine, zajedno s Rješenjem ovog suda, gornji poslovni broj od 06. studenog 2025. godine, kojim Rješenjem je tuženik pozvan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, te kojim je rješenjem upozoren, u slučaju da ne podnese pisani odgovor na tužbu, da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev, odnosno presudu zbog ogluhe.
3. Tuženik u datom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu, pa je sud, temeljem članka 331 b, stavak 1 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) donio presudu zbog ogluhe.
4. Sukladno članku 331 b, stavak 1 ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), a ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 ZPP, a odnosi se na trošak jednokratne naknade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 400,00 EUR (Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), uz 25 % PDV u iznosu od 100,00 EUR, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 EUR odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, budući je prvotno podnesena tužba radi spora o roditeljskoj skrbi.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Sudac
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Mario Bonić, odvj.
2. IPČ
