REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1176/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AF i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. listopada 2023., broj: 8. Pp - 5016/2023-2, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. listopada 2023., broj: 8. Pp - 5016/2023-2, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/2022.), okr. AF, okr. AFB i okr. IF oslobođeni su optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj u kojoj ističe kako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i preuranjeno donio presudu kojom su okr. AF, okr. AFB i okr. IF oslobođeni optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pozi po službenoj dužnosti.
5. U pravu je tužitelj kada ističe da je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju optužbe okr. AF, okr. AFB i okr. IF preuranjena.
5.1. Iz obrazloženja pobijene presude proizlazi da je prvostupanjski sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, zaključio da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret na način opisan u optužnom prijedlogu nije prekršaj jer nedostaje zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud zaključuje da iako je u optužbi naznačeno da je prekršaj počinjen u mjestu Sitno Donje, Ulica Hrvatskih dragovoljaca kbr. 61, da se time ne navodi da je to bilo na javnom mjestu niti se to mjesto pobliže precizira po svojoj namjeni.
5.2. Međutim, iako je u pravu prvostupanjski sud da u činjeničnom opisu djela kako je on naznačen u optužnom prijedlogu nije naznačeno da je prekršaj počinjen na javnom mjestu, nedostatak zakonskog opisa iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira „javno mjesto“ nema za posljedicu da opisano djelo nije prekršaj.
5.2.1. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret proizlazi da je djelo prekršaja odnosno mjesto počinjenja opisano na način da je navedeno „…u mjesto Donje Sitno, ulica Hrv. Dragovoljaca kbr. 61…“, a iz čega jasno proizlazi da je mjesto počinjenja kao javno mjesto dovoljno konkretizirano odnosno određeno. Naime, ulica Hrv. Dragovoljaca kbr. 61 po naravi stvari predstavlja javno mjesto, odnosno neograničeno otvoreno javno mjesto, a time je i opisano bitno obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno da je prekršaj počinjen na javnom mjestu.
5.2.2. Iz tako opisanog činjeničnog opisa proizlazi da je u činjeničnom opisu prekršaja kako je on naznačen u optužnom prijedlogu jasno opisano ponašanje okrivljenika na javnom mjestu odnosno opisane su radnje okrivljenika od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je u tom dijelu zaključak prvostupanjskog suda u kojem navodi da „nedostaje zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a to je da su prekršaj počinili na javno mjestu…“ pogrešan radi čega nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona.
6. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u činjeničnom opisu prekršaja na način kako je to optužnim prijedlogom okrivljenicima stavljeno na teret, sadržane su sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak pa je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
