Poslovni broj: Gž -1459/2024-4
RepublikaHrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu protiv 1. tuženice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao pravne slijednice ŽL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ranije [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Trubelji, odvjetnici u Zagrebu, u sporu radi nasljeđivanja, a radi odlučivanja po žalbi 2. tuženice RL protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-63/2023-9 od 14. veljače 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P-63/2023-22 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba 2. tuženice i preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-63/2023-9 od 14. veljače 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-63/2023-22 od 31. srpnja 2025. na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je nastupila zastara potraživati ostavinu za nasljednice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RL, iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], u ostavinskom postupku iza pok. GL rođene F, koja se vodi pod brojem O-1857/18, te se utvrđuje da su nasljednice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namirene u svojim nasljedničkim dijelovima u ostavini iza FLŠ u cijelosti, te je zakonski nasljednik u ostavinskom postupku iza FLŠ broj O-1857/18 na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Blatnica u 2/4 suvlasnog dijela tužitelj FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti, te se nalaže tuženicama da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.536,49 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. 2. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati 2. tuženici na ime naknade troškova postupka iznos od 580,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti 2. tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nastupila zastara potraživati ostavinu za nasljednice ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RL iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: 2. tuženica), u ostavinskom postupku iza pok. GL, rođene F koji se vodi pod poslovnim brojem: O-1857/18, kao i da su nasljednice ŽL i RL namirene u svojim nasljedničkim dijelovima u ostavini iza FLŠ u cijelosti. Također je utvrđeno da je na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Blatnica u 2/4 suvlasnog dijela u ostavinskom postupku iza GL tužitelj nasljednik u cijelosti. Odlukom o trošku naloženo je tuženicama da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.536,49 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.
2. Protiv te presude žali se 2. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u skladu s njezinim žalbenim navodima, kao i da se tužitelja obveže na naknadu troška 2. tuženici. Ujedno je zatražila i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je istu osporio i predložio je odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zatražio trošak odgovora na žalbu.
2.2. Žalba 2. tuženice je osnovana.
3. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenjem da je za nasljednice ŽL, odnosno njezinu nasljednicu 1. tuženicu ML i 2. tuženicu RL nastupila zastara potraživati ostavinu u ostavinskom postupku iza pok. GL rođene F koja se vodi pod brojem O-1857/18, kao i da su nasljednice ŽL i RL namirene u svojim nasljedničkim dijelovima.
4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi slijedeće činjenično stanje:
- da je ostaviteljica GL, prabaka stranaka, umrla **.**.1965.,
- da su nekretnine koje su u ostavinskom postupku iza pok. GL navedene kao ostavinska imovina, djed i baka stranaka MLŠ i KL darovnim ugovorom od 11. veljače 1971. darovali ocu tužitelja ŠL i tužitelju na jednake dijelove,
- da je otac tužitelja ŠL umro 1986. te da je od tada tužitelj u samostalnom posjedu darovanih nekretnina,
- da su u članku I. darovnog ugovora od 11. veljače 1971. djed i baka stranaka naveli da će 1. tuženici ŽL koja je njihova unuka darovati kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a
2. tuženici RL kčbr. [katastarska čestica],
- da su tuženice nakon udaje (1955. i 1964. godine) odselile iz rodnog mjesta [adresa], te da od tada nisu bile u posjedu darovanih nekretnina.
5. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tuženice nakon udaje nisu uživale nekretnine koje su predmet ostavinskog postupka, niti su potraživale svoj nasljedni dio, pa da je u odnosu na njih nastupila zastara potraživanja ostavine, kao i da su u ostavinskom postupku u cijelosti namirene u svom nužnom dijelu, te da je tužitelj nasljednik ostaviteljice za cijelo, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio kao osnovan. Međutim, navedeni zaključak prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao pravilan i zakonit jer je doveden u sumnju žalbenim navodima 2. tuženice.
6. Osnovano u žalbi ističe 2. tuženica da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je moguće utvrditi nastup zastare prava potraživanja ostavine isključivo u odnosu na tuženice, a ne i u odnosu na tužitelja. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su i tužitelj i tuženice pozvani na nasljeđivanje u istom nasljednom redu, pa se i nalaze u jednakom pravnom položaju glede prava potraživati ostavinu. Slijedom navedenog, ako bi se prihvatilo stajalište da je protekom vremena zastarjelo pravo tuženica da potražuju ostavinu, tada bi, prema istoj pravnoj logici i pod istim pretpostavkama, zastarjelo i pravo tužitelja, jer se radi o istovrsnom subjektivnom pravu koje proizlazi iz istog nasljednopravnog odnosa.
6.1. Slijedom navedenog, ako bi protekom vremena prestala mogućnost ostvarivanja nasljednog prava jedne strane, tada bi isto pravno pravilo moralo vrijediti i za drugu stranu koja iz istog temelja crpi svoje pravo. Stoga je pravno neodrživo utvrđivati zastaru prava potraživanja ostavine samo u odnosu na tuženicu, dok bi istodobno tužitelj zadržao mogućnost pozivanja na isto to pravo, a što sve osnovano u žalbi ističe i 2. tuženica, što sve nije imao u vidu prvostupanjski sud kod donošenja osporene odluke.
7. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj na pokretanje ovog postupka upućen rješenjem donesenim u ostavinskom postupku iza pok. GL koji se vodi pod poslovnim brojem: O-1857/18, kojim je upućen da u parnici ostvari pravo u pogledu zastare prava potraživanja ostavine za nasljednice M i RL, kao i da su ove nasljednice u ostavinskom postupku u cijelosti namirene u svom nužnom dijelu.
7.1. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno jer protiv istog tuženice nisu podnijele žalbu, međutim, pravomoćno rješenje o upućivanju na parnicu ne prejudicira osnovanost tužbenog zahtjeva, niti obvezuje parnični sud na donošenje meritornog utvrđenja ako za takav zahtjev ne postoje materijalnopravne pretpostavke. Pritom se napominje da zastara ne djeluje ex lege na način da pravo prestaje, već daje dužniku ovlaštenje uskratiti ispunjenje obveze isticanjem prigovora zastare, slijedom čega se ista smatra institutom obrane i ostvaruje se isključivo isticanjem prigovora u postupku u kojem se zahtijeva ostvarenje određenog prava, te ne predstavlja samostalno subjektivno pravo niti pravni odnos. Slijedom toga, pitanje je li nastupila zastara može biti predmet odlučivanja samo kao prethodno pitanje u okviru konkretnog zahtjeva za činidbu ili ostvarenje prava, i ne bi se moglo utvrđivati deklaratornom tužbom, jer ne predstavlja samostalni predmet pravne zaštite, slijedom čega bi takav zahtjev u pravilu trebao biti odbačen kao nedopušten. Međutim, kako je tužitelj na pokretanje parnice bio upućen pravomoćnim sudskim rješenjem, o tom je zahtjevu u ovom slučaju trebalo odlučivati.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženice namirene u svom nasljednom dijelu, no iz obrazloženja presude ne proizlazi na temelju kojih konkretnih činjenica i dokaza je takav zaključak izveden. Naime, iz obrazloženja presude razvidno je da je prvostupanjski sud saslušao svjedoke EL i VL, koji su u svojim iskazima naveli kako su tuženice diobom unutar obitelji dobile neke nekretnine, ali da je u posjedu sporne nekretnine isključivo tužitelj, međutim u situaciji kada se 2. tuženica protivi takvom utvrđenju, utvrđenje da su tuženice namirene u svom nužnom dijelu ne može se temeljiti isključivo na iskazu svjedoka, bez utvrđivanja vrijednosti ostavinske imovine, visine nužnog dijela nasljednica, te eventualnih darovanja učinjenih u korist tih nasljednica, a izvođenje kojih dokaza tužitelj nije predlagao.
9. U konkretnom slučaju tužitelj ničim nije dokazao da su tuženice namirene u ostavini iza pok. GL, slijedom čega je pogrešno i utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj nasljednik ostavinske imovine iza prabake stranaka za cijelo.
10. Napominje se da se, iako žalbu protiv pobijane presude nije podnijela i 1. tuženica, učinak ove odluke proteže i na 1. tuženicu, jer se u konkretnom slučaju tuženice nalaze u položaju jedinstvenih suparničara u smislu članka 201. ZPP-a. U predmetnom je sporu tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je u odnosu na obje tuženice nastupila zastara prava potraživanja ostavine, a takav zahtjev po svojoj naravi ne dopušta različito odlučivanje u odnosu na svaku od njih, jer bi suprotno dovelo do pravne nejednakosti u istom nasljednopravnom odnosu.
11. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je uvažiti žalbu 2. tuženice, preinačiti prvostupanjsku odluku i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.
12. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka i 2. tuženici na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), priznati trošak odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu od 14. rujna 2021. u zatraženom iznosu od po 132,72 eura, te trošak zastupanja na ročištu od 8. studenog 2023. u zatraženom iznosu od 199,08 eura, odnosno, trebalo je tužitelja obvezati da 2. tuženici isplati iznos od 580,66 eura.
13. Obzirom da je 2. tuženica u potpunosti uspjela sa žalbom trebalo joj je dosuditi i troškove žalbenog postupka i tužitelja, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.2. Tarife, obvezati da tužiteljici isplati iznos od 250,00 eura, dok trošak tuženika za sastavljanje odgovora na žalbu, prema mišljenju ovoga suda, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio ni potreban za parnicu.
14. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić
