Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-321/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić u izvanparničnom postupku predmetu predlagatelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica, protiv protustranke VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-1/2022-45 od 9. svibnja 2024., dana 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-1/2022-45 od 9. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, kčbr. [katastarska čestica] opisane kao RF ukupne površine 649m2, od čega Stambena zgrada br. 4 RF 263m2 i dvorište DF 386m2, 9. suvlasničkog dijela: 8066/100000 etažno vlasništvo (E-9), u naravi četverosobnog stana oznake 3 na 1. katu, površine 101.63m2 (83.07 m2 zatvorenog prostora te balkon 18.56 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu, površine 4.56 m2 i oznake 3, ukupne površine 106.19 m2, u zgradi C3, [adresa]., civilnom diobom – sudskom prodajom, tako da se iznos postignut prodajom predmetne nekretnine podijeli među strankama prema njihovim suvlasničkim omjerima i to predlagatelju u ½ dijela te protustranci u ½ dijela (točka I. izreke) a ujedno je naloženo protustranci naknaditi predlagatelju troškove postupka u iznosu od 237,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2024. do isplate (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan predlagatelj sa zahtjevom da mu protustranka nadoknadi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.088,45 EUR (točka III.).

2.Protiv citirane odluke žali se protustranka ne pozivajući se izrijekom na određeni žalbeni razlog predviđen Zakonom o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) ali bi se iz sadržaja žalbe dalo zaključiti kako odluku pobija iz žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. točka 2. i 3. ZPP-a. Također nije stavljen određeni žalbeni prijedlog o sadržaju drugostupanjske odluke.

2.1.U žalbenim navodima protustranka u bitnome ističe kako su stranke prilikom kupnje stana koji je predmet razvrgnuća zajedno dali učešće, plaćali sve potrebno za odobrenje kredita za kupnju stana, u braku zajedno snosili troškove kredita, nakon razvoda otplaćivala je kredit koliko je mogla jer je živjela s dvoje mal. djece te snosila troškove režija i osiguranja. Također da je dok su bili u zajednici predlagatelj preuzeo skrbništvo nad njezinom kćeri O i dao joj svoje prezime što je upisano u matičnom uredu u [adresa], nakon razvoda ga je molila da ona, a kasnije ona i kćer koja je postala punoljetna i za koju drži kako ima prava vezano za stan, budući nemaju imovine i predmetni stan im je jedina nekretnina za život, s njim se dogovore oko isplate za plaćene rate kredita koje je sam snosio i preuzmu daljnju otplatu kredita za kupnju stana, na što nije pristao, radi čega predlaže sudu uzeti u obzir da su voljne na dogovor s predlagateljem oko isplate i preuzimanja daljnje otplate kredita te da druge imovine nemaju.

2.2.Na žalbu je odgovorio predlagatelj predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana.

4.Prema odredbi članka 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine br. 59/23, dalje:ZVP) u izvanparničnom postupku na granice ispitivanja prvostupanjskog rješenja u povodu žalbe na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o granicama u kojima drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u povodu žalbe, ako odredbama tog ili drugog zakona nije drukčije određeno.

4.1.Pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 43. stavak 1. ZVP-a.

5.Predmet spora je zahtjev predlagatelja kao suvlasnika za ½ dijela za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, u naravi stana opisanog u izreci, civilnom diobom- sudskom prodajom, uz tvrdnju kako geometrijska dioba nije moguća, čemu se protustranka, kao suvlasnica preostale 1/2 načelno nije protivila, ali navodeći kako je stan kupljen kreditom koji dogovorom stranaka nakon prestanka bračne zajednice sama otplaćuje, smatrala je kako je to od utjecaja na veličinu suvlasničkog dijela o čemu se stranke trebaju dogovoriti kao i da je u brakorazvodnoj parnici određeno da će s njom živjeti zajednički sin stranaka upravo na adresi protustranke tako da se radi o obiteljskom domu pa da ne postoji pravna osnova za pokretanje ovog postupka sve dok se ne izmijeni sudska odluka o tome gdje će živjeti protustranka s mal. djetetom.

5.1.Predlagatelj je porekao navode protustranke tvrdnjom kako sam otplaćuje kredit te da zajednički sin stranaka od 15. ožujka 2021. stanuje s njim koji se isključivo o njemu brine pa da se ne radi o obiteljskom domu zajedničkog djeteta i protustranke, na što protustranka nije odgovorila tijekom postupka.

6.U bitnome iz stanja spisa proizlazi kako su stranke bivši supružnici čiji je brak razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1905/16-5 od 30. siječnja 2017., kada je ujedno odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25. listopada 2016. kojim je između ostalog određeno da će zajednički sin stranaka mlt. OFB rođen **.**.2007. stanovati kod majke na adresi spornog stana. Predmetna je odluka izmijenjena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu P Ob-268/2021 od 27. listopada 2023. te među strankama nije sporno da mlt. sin stranaka od ožujka 2021. živi s ocem, ovdje predlagateljem u Zagrebu na adresi [adresa].

6.1.Isto tako iz spisa proizlazi, što također nije sporno, da je za predmetni stan 2012. podignut kredit kod Raiffeiseisenbank Austria d.d. kojeg je u dužem razdoblju otplaćivao predlagatelj te da je protustranka pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-118/2022-6 od 1. lipnja 2022. obvezana na ime ½ dijela otplaćenog kredita za razdoblje od rujna 2016. do siječnja 2021. predlagatelju (tamo tužitelju) isplatiti iznos od 137.552,96 kn/18.256,42 eura sa pripadajućim kamatama.

7.Imajući u vidu na temelju izloženog kako su netočne tvrdnje protustranke da sa zajedničkim mal. sinom stranaka živi u predmetnom stanu i da isti predstavlja njihov obiteljski dom za koji otplaćuje i rate kredita, već naprotiv-da sin stranaka živi s predlagateljem koji u tom stanu ne prebiva i sam otplaćuje cijeli kredit jer protustranka to ne čini ni djelomično, a smatrajući kako činjenica što eventualno sama živi u navedenom stanu nije razlog za protivljenje razvrgnuću obzirom bi se civilnim razvrgnućem stvorila nova vrijednost u obliku novčanog iznosa koji bi protustranka ostvarila za svoj suvlasnički dio, prvostupanjski je sud provodeći test razmjernosti ocijenio kako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju zaključak o davanju prednosti pravu vlasništva predlagatelja nad konvencijskim pravom na dom protustranke te da protustranka ne može osporavati legitimno pravo predlagatelja kao suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice pozivanjem na pravo na dom jer joj u datim okolnostima civilnom diobom predmetne nekretnine to pravo nije povrijeđeno.

7.1.Stoga je odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, prodajom i podjelom postignute kupovne cijene razmjerno suvlasničkim dijelovima.

8.U ovom stadiju postupka među strankama ne postoji spor o predmetu razvrgnuća i opsegu zajedničke stvari, odnosno spor o pravu suvlasništva i veličini njihovih dijelova, a žalbenim navodima ne osporavaju se ni zaključci suda prvog stupnja utemeljeni na nalazu i mišljenju vještaka glede tržišne vrijednosti nekretnine procijenjene na iznos od 177.848,56 Eura.

9.Iz sadržaja žalbe, kada navodi kako ona i punoljetna kćer koja s njom živi nemaju druge imovine za život, voljne su uz dogovor isplatiti predlagatelja za iznos otplate kredita koji je sam izvršio te preuzeti daljnju otplatu kredita za stan, dalo bi se zaključiti kako protustranka ustraje u prigovoru prava na dom ali sada za sebe i punoljetnu kćer, a s tim u svezi iznosi protuprijedlog za diobu isplatom.

10.Proizlazi kako je sporno u ovom žalbenom postupku je li trebalo odrediti razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine kao u pobijanoj odluci ili je uslijed po protustranci istaknutog konvencijskog prigovora-prava na dom odnosno u žalbi iznijetog prijedloga za diobu isplatom trebalo drugačije odlučiti.

11.U smislu članka 51. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, – dalje: ZV) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to jasno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

12.U konkretnom slučaju ne radi se o situaciji kada je dioba isplatom određena zakonom ili sporazumom stranaka iz članka 49. stavak 1. ZV-a, protustranka taj način diobe nije isticala tijekom postupka do odluke, radi čega sukladno članku 352. ZPP-a u svezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 43. ZVP-a, to ne može iznijeti u žalbi.

13.Glede prigovora prava na dom protustranke istaknutog tijekom postupka, navesti je kako je člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) propisano pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a prema članku 8. stavak 2. dopušteno je miješanje u ostvarivanju prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

14.Proizlazi kako u situaciji kada je istaknut prigovor prava na dom kao u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) zauzeto shvaćanje kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, sud u svakom pojedinom slučaju, treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići.

15.Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska kriterija, a negativan odgovor na bilo koje pitanje značio bi da je iseljenje protivno Konvenciji.

16.Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na ostvarenje legitimnog cilja te ako jest, je li mjera, u ovom slučaju razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom-prodajom i podjelom ostvarene vrijednosti bila nužna u demokratskom društvu.

17.I po stavu ovog suda, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda kao i tvrdnje iznesene u žalbi, taj prigovor ne bi bio osnovan, kako je to donošenjem pobijanog rješenja pravilno zaključio i prvostupanjski sud provodeći test razmjernosti.

18.S tim u svezi dodatno je navesti kako razvrgnuće suvlasničke zajednice odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu odnosno odredbama ZV-a kojima se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih osoba. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav RH) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano člankom 34. stavak 1.

19.S druge strane člankom 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nositelje obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane ZV-om, pa tako članka 47. stavak 2. koji propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

20.Nadalje, iz naprijed navedenog proizlazi da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom.

21.U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom privatne osobe, već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

22.Kod takvog stanja stvari konkurencije, pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagatelja da razvrgne suvlasničku zajednicu koja mu ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka.

23.Stoga je i prema mišljenju ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagatelj kao suvlasnik za ½ dijela, tvrdeći da geometrijska dioba nije moguća, što protustranka niti sud nisu učinili upitnim, ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, kojemu se protustranka u odgovoru na prijedlog načelno nije protivila niti iznosila drugih prijedloga glede načina razvrgnuća ali smatrajući kako se radi o obiteljskom domu nje i mal. zajedničkog sina stranaka za kojega je nesporno utvrđeno da od 2021. živi s ocem na drugoj adresi, kojemu je sudskom odlukom i povjeren na potpunu skrb.

24.Stoga, uzev u obzir i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio provodeći test razmjernosti i dajući svom zaključku valjane razloge koji se prihvaćaju, a žalba ih ničim ne čini upitnim, predlagatelj na drugi način ne može ostvariti svoj legitimni cilj osim razvrgnućem suvlasničke zajednice civilnom diobom odnosno prodajom, kojom će se i suvlasnički dio protustranke pretvoriti u novčanu vrijednost za zadovoljavanje njezinih stambenih potreba, kako je to vidjeti u nalazu i mišljenju vještaka sadržanim u spisu.

25.Slijedom toga, načinom diobe koji je odredio sud bit će zadovoljeni interesi oboje suvlasnika kako je to i predviđeno čl. 47. ZV-a prema kojemu je pravo na razvrgnuće preobražajno pravo koje proizlazi iz suvlasništva i pripada svakom suvlasniku, radi čega je i po shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno našao da nije došlo do povrede prava na dom protustranke, što se žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

26.Slijedom iznesenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 43. st. 1. ZVP-a žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, što se odnosi i na predlagatelju odmjerene troškove postupka čemu protustranka i nije iznijela konkretnih žalbenih prigovora.

27.Predlagateljev zahtjev za dosudu troškova žalbenog postupka je odbijen budući isti nisu bili potrebni (članak 155. u svezi sa člankom 166. i 381. ZPP te člankom 43. stavak 1. ZVP).

U Splitu, 25. veljače 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić