Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1029/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UOV, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Milenijum osiguranje a.d.o., iz Republike Srbije, Beograda, Bulevar Milutina Milankovića, koji je zastupan po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mikuličić- Lončarić- Bahun-Topić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2022-16 od 15. veljače 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2022-16 od 15. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 115.841,31 kuna / 15.374,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2021., kao i zahtjev da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke), pa je tužitelj obvezan da naknaditi troškove postupka tuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, u roku 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.074,94 eura (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgoda koja se dogodila 12. rujna 2019. oko 19,45 sati u blizini mjesta Križ, na način da je došlo je do slijetanja vozila, oznake BG [registarska oznaka] srbijanskih registarskih tablica, osiguranog kod tuženika, a u kojoj nezgodi je tužitelj zadobio ozljede.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je u prometnoj nesreći sudjelovala UO kao vozač osobnog automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je u trenutku nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika te da je tužitelj prethodno podnio odštetni zahtjev tuženiku putem njegovog korespondentskog ureda u Hrvatskoj, Croatia osiguranja d.d., a sukladno obavijesti Hrvatskog ureda za osiguranje, kao i da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja u cijelosti otklonio.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika, stranog osiguravajućeg društva, s obrazloženjem da su tužitelji podnošenjem tužbe protiv stranoga osiguravajućeg društva promašili pasivnu legitimaciju, jer je za naknadu predmetne štete, na temelju članka 34. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) odgovoran isključivo Hrvatski ured za osiguranje.

8. I po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je u ovoj pravnoj stvari legitimiran Hrvatski ured za osiguranje.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da iz sadržaja odredbe članka 34. ZOOP-a ne proizlazi da bi isključivo pasivno legitimiran za štete nastale upotrebom vozila inozemnih registracija bio Hrvatski ured za osiguranje, već da pasivno legitimirano u toj situaciji može biti i strano osiguravajuće društvo, kao osiguravatelj tog vozila stranih registarskih oznaka, isključivo ili solidarno s Hrvatskim uredom za osiguranje.

10. Odredbom članka 34. stavka 1. ZOOP-a propisano je da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ZOOP-a može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Nadalje, odredbom članka 34. stavka 4. ZOOP-a propisano je da obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

11. Stoga, iz citiranih odredbi proizlazi da je u konkretnom slučaju za podnošenje odštetnog zahtjeva, pa tako i tužbe sudu, pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje. Pritom činjenica što je Hrvatski ured za osiguranje obradu štete povjerio nekom od osiguravajućih društava ne daje pravo tužiteljima da štetu u sudskom postupku potražuju od tuženika, kao stranog osiguravajućeg društva.

11.1. Isto tako, iz citiranih odredbi ne proizlazi da bi uz Hrvatski ured za osiguranje pasivno legitimirano bilo i strano osiguravajuće društvo samo ili solidarno s Hrvatskim uredom za osiguranje, o čemu se sudska praksa izjasnila izražavajući stav da je isključivo za takve štete pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje (tako iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-854/2000 od 14. siječnja 2004., poslovni broj Rev-338/2002 od 5. lipnja 2002., poslovni broj Rev- 854/2000 od 14. siječnja 2004., Županijski sud u Zadru Gž-1251/2020 od 7. travnja 2021., Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu Gž-584/2018 od 21. listopada 2019.).

12. Daljnje žalbene tvrdnje u kojima se tužitelj poziva na svoje viđenje primjene materijalnog prava nisu od značaja u žalbenom stadiju postupka i ne dovode ovaj sud do drugačijeg zaključka.

13. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužitelja trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Split, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić