Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-328/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hok-Osiguranje d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, u Zagrebu, protiv tužene KN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Nujić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-491/2019-51 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv- 491/2019-51 od 22. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o tužiteljevu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2948/2019 koje je 25. studenog 2019. donio javni bilježnik Ivan Adžija, Zaprešić, B. A. Krčelića 15, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, iznos od 21.188,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. veljače 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te iznos od 2.965,41 kunu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. veljače 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.001,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. studenog 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, sve u roku petnaest (15) dana.

II. Nalaže se tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, naknaditi tuženoj KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.968,75 kuna/2.384,86 EUR1 (slovima:sedamnaesttisućadevetstošezdesetosamkunaisedamdesetpetlipa/dvijetisuć etristoosamdesetčetirieuraiosamdesetšestcenti), u roku petnaest (15) dana.

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 24.153,89 kuna s pripadajućim kamatama na ime regresa iz štetnog događaja, prometne nezgode iz koje je tužitelj, kao osiguratelj, naknadio oštećenim osobama štetu, a nezgodu je prouzročila tužena upravljajući vozilom koje nije imalo propisanu zimsku opremu, s tim što tužitelj u postupku tvrdi kako je tužena upravljala tehnički neispravnim vozilom i izgubila pravo na osigurano pokriće prema sklopljenoj polici osiguranja. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja i visina štete, no sporno je pitanje je li vozilo kojim je upravljala tužena bilo tehnički ispravno, odnosno je li imalo propisanu zimsku opremu i slijedom toga pitanje što je uzrok tog štetnog događaja.

6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako je tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Javnom bilježniku Ivanu Adžiji, protiv tužene radi naplate regresnog duga u iznosu 24.153,89 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu, da je javni bilježnik donio 25. studenoga 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni br. Ovrv-2948/2019, protiv kojeg rješenja je ovršenica podnijela prigovor te je rješenjem suda od 18. prosinca 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute provedene ovršne radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-kako je tužitelj pokrenuo predmetni postupak protiv tužene temeljem kartice regresa na iznos od 24.153,89 kn, a u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 9. prosinca 2019. tužena prigovorila pravnoj osnovi i visini duga,

-kako je pregledom podataka o prometnoj nezgodi i Potvrde od 26. studenoga 2018. PP Velika Gorica utvrđeno da je tužena 20. studenoga 2018. u 8,00 sati prouzročila prometnu nezgodu jer nije brzinu kretanja svog vozila prilagodila stanju i osobinama kolnika, gustoći prometa i atmosferskim prilikama (snijeg, kolnik klizav, prekriven snijegom, izbočina na cesti, zaustavljena kolona vozila) uslijed kojeg propusta je prednjim dijelom svog vozila naletjela na stražnji dio osiguranog vozila oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao NN, koje vozilo je u tom trenutku bilo zaustavljeno u koloni vozila, uslijed čega je odbačeno unaprijed i pritom svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio isto tako zaustavljenog vozila oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐN,

-kako iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužena upravljala vozilom na kojem nije imala zimsku opremu propisanu člankom 94. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila na cestama (Narodne novine broj 51/10, dalje Pravilnik), radi čega joj je PP Velika Gorica izdala Obavijest o počinjenom prekršaju, a kaznu je tužena platila u roku u polovici izrečenog iznosa, odnosno u iznosu 750,00 kuna,

-kako iz priložene dokumentacije, iskaza svjedoka ĐN i NN te iz Zapisnika o očevidu PP Velika Gorica broj 511-19-36/6-P-477/2018 od 20. studenoga 2018. proizlazi zaključak da je ujutro na dan predmetne prometne nezgode počeo padati snijeg, dok dan ranije snijeg nije padao,

-kako je tužitelj, po izvidu štete, s oštećenim VG Vodoopskrba d.o.o. (čijim vozilom je upravljao NN) zaključio Sporazum o namirenju temeljem kojeg je oštećenom isplatio 1. veljače 2019. iznos od 21.188,48 kuna, a po izvidu štete, oštećenoj ZN (čijim vozilom je upravljao svjedok ĐN) isplatio, servisu u kojem je vozilo popravljeno Gašparić auto d.o.o., dana 4. veljače 2019. iznos od 2.965,41 kuna,

-kako je tužitelj obavijestio tuženu o prethodnim isplatama na ime štete za koju je odgovorna jer je upravljala tehnički neispravnim vozilom, radi čega je izgubila prava iz osiguranja te ju, kao regresnog dužnika, poziva na uplatu iznosa od 24.153,89 kuna,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka za cestovni promet Nevena Ereša i doc. dr. sc. Željka Šarića proizlazi zaključak da vozilo tužene u trenutku prometne nezgode nije imalo adekvatnu zimsku opremu, a koja je bila obvezna s obzirom na stanje kolnika na mjestu prometne nesreće, odnosno kako je taj osobni automobil imao sva četiri ljetna pneumatika radi čega je na pogonskim kotačima trebao imati i postavljene lance za snijeg,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc. dr. sc. Željka Šarića proizlazi da je na tvrdo ugaženom snijegu vozilu s postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima zaustavni put kraći, dok je obrnut slučaj s istim vozilom na kolniku na kojem je mekani snijeg jer tada postavljeni lanci za snijeg na pogonskim kotačima imaju negativan utjecaj na duljinu zaustavnog puta koji se prilikom prolaska pneumatika po asfaltu povećava.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući u bitnom nalaze i mišljenja sudskih vještaka kao stručno utemeljene i valjano argumentirane, cijeneći i prihvaćajući i iskaze svjedoka, prvostupanjski sud je prije svega naveo kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nevena Ereša prihvaća u dijelu u kojem iznosi mišljenje da vozilo tužene nije bilo propisno tehnički opremljeno jer nije imalo zimsku opremu u vidu zimskih guma ili ljetnih s lancima pri čemu bi tako postavljeni lanci na kotačima doprinijeli boljoj upravljivosti vozilom te bi imalo kraći zaustavni put, a time i veću mogućnost izbjegavanja sudara, no kako taj vještak nije mogao isključiti mogućnost da bi štetni događaj nastao i u slučaju da je vozilo tužene imalo lance na pogonskim kotačima jer nije poznat podatak o dubini snijega na kolniku. Nalaz i mišljenje vještaka Željka Šarića taj sud u cijelosti prihvaća jer je vještak o dinamici štetnog događaja dao mišljenje istovjetno nalazu i mišljenju vještaka Ereša, kako je do štetnog događaja došlo uslijed neprilagođene brzine vozila kojim je upravljala tužena, pri čemu to vozilo nije imalo propisanu zimsku opremu koja je bila obvezatna s obzirom na stanje kolnika na mjestu prometne nesreće. Kako ovaj vještak vrlo stručno i uvjerljivo iznosi mišljenje o spornoj činjenici zaustavnog puta vozila koje je ovisno o uvjetima meke ili tvrde snježne podloge na kolniku, kako je zaustavni put vozila s postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima pod određenim uvjetima kraći, dok je zaustavni put vozila s postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima duži na mekoj podlozi, a na takav nalaz i mišljenje i njegovu nadopunu stranke nisu imale prigovora.

8.Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje i kako je utvrđeno da su na dan 20. studenoga 2018. u 8,00 sati na dotičnom području vladali zimski uvjeti jer je kolnik bio prekriven snijegom u kojem slučaju je, sukladno odredbi članka 193. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., dalje ZSPC), zabranjen promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu, kako vozilo kojim je upravljala tužena nije imalo propisanu zimsku opremu u skladu s odredbom čl. 104. st. 1. Pravilnika. Međutim, da je tog dana u jutarnjim satima snijeg počeo sitno padati, a dan ranije snijeg nije padao te je kolnik bio prekriven mekanim snijegom, a ne tvrdo ugaženim, slijedom čega u skladu s mišljenjem vještaka Šarića, proizlazi da bi zaustavni put vozila tužene u konkretnim okolnostima s postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima bio duži. Slijedom toga i kako uzrok predmetne prometne nezgode nije nedostatak propisane zimske opreme vozila kojim je upravljala tužena, već neprilagođena brzina kojom je upravljala vozilom i taj uzrok nije jedan od razloga propisanih odredbom člankom 24. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.; dalje: ZOOP) i nije razlog za gubitak prava iz obveznog osiguranja vozila. Kako nedostatak propisane zimske opreme na vozilu kojim je upravljala tužena nije doveo do posljedice prometne nesreće, jer bi i s postavljenim lancima na pogonskim kotačima posljedica bila ista, to da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. st. 1. t. 6. ZOOP-a na koju se poziva tužitelj te je ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

10.Slijedom toga, po prirodi stvari, i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda još uvijek nije moguće prihvatiti u potpunosti kao pravilna, na što također utemeljeno ukazuje i tuženik u žalbi.

11.Iz članka 193. st. 1. ZSPC-a proizlazi kako su zimski uvjeti na cesti takvi uvjeti kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica. Stavkom 2. tog članka propisano je da se za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjuje promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu i teretnim automobilima s priključnim vozilom. Vozač motornog vozila dužan je, prije uključivanja u promet, očistiti zaleđena vjetrobranska stakla i snijeg, led ili vodu na vozilu, dok stavak 3. istog članka propisuje kako iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ministar nadležan za poslove prometa može u određeno vrijeme i na određenoj cesti ili dijelu ceste propisati obvezno posjedovanje zimske opreme, za pojedine vrste i kategorije vozila, bez obzira postoje li na tim cestama zimski uvjeti.

12.Člankom 104. st. 1. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine br. 85/2016., 24/2017., 70/2019., dalje u tekstu Pravilnik) propisano je kako se zimskom opremom motornih vozila kategorije M i N čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 t sukladno ovom Pravilniku, smatraju zimski pneumatici (M+S) na svim kotačima ili ljetni pneumatici s najmanjom dubinom profila od 4 mm i s lancima za snijeg koji se postavljaju na pogonske kotače.

13.U smislu odredaba članka 24. st. 1. t. 6. ZOOP-a osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je šteta nastala jer je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata. Iz stavka 3. tog članka proizlazi kako društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 6. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

14.Prije svega valja navesti kako iz rezultata dokaznog postupka, priložene dokumentacije koja ima snagu javne isprave, proizlazi zaključak da je tužena 20. studenoga 2018. u 8,00 sati prouzročila prometnu nezgodu jer nije brzinu kretanja svog vozila prilagodila stanju i osobinama kolnika, gustoći prometa i atmosferskim prilikama (snijeg, kolnik klizav, prekriven snijegom, izbočina na cesti, zaustavljena kolona vozila), uslijed čega je prednjim dijelom svog vozila naletjela na stražnji dio osig. vozila [registarska oznaka] kojim je upravljao NN, koje vozilo je u tom trenutku bilo zaustavljeno u koloni vozila i uslijed čega je odbačeno unaprijed i pritom svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio isto tako zaustavljenoga vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐN, kao i da je tužitelj podmirio štetu oštećenim osobama iz tog događaja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti. S obzirom na tužiteljeve navode, u postupku je valjalo utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice koje se odnose na uzrok predmetne nezgode.

15.Prvostupanjski sud je, kako je već rečeno, u bitnom zaključio da je dotičnog dana u jutarnjim satima snijeg počeo sitno padati, a dan ranije snijeg nije padao pa je kolnik bio prekriven mekanim snijegom, ali ne i tvrdo ugaženim pa i da bi zaustavni put vozila tužene u konkretnim okolnostima s postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima bio duži, odnosno kako uzrok predmetne prometne nezgode nije nedostatak propisane zimske opreme vozila kojim je upravljala tužena, već je uzrok neprilagođena brzina, a taj uzrok nije jedan od razloga za gubitak prava iz obveznog osiguranja vozila. Međutim, za takve zaključke taj sud nije dao prihvatljive i jasne razloge, što utemeljeno navodi i tužitelj u žalbi.

16.Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je prvostupanjski sud navedeni zaključak o uzroku ovog štetnog događaja utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke Željka Šarića (navodeći i kako je taj vještak o dinamici štetnog događaja dao mišljenje istovjetno nalazu i mišljenju vještaka Ereša), prema kojemu je do štetnog događaja došlo uslijed neprilagođene brzine vozila kojim je upravljala tužena. Pritom sud prvog stupnja povezuje navode iz mišljenja vještaka Šarića o duljini zaustavnog puta prema okolnostima stavljanja lanaca za snijeg na pogonske kotače i stanja na kolniku sa svojim utvrđenjima o konkretnim vremenskim prilikama i utvrđenjima o stanju na kolniku u trenutku nastanka tog štetnog događaja i na taj način sud zaključuje kako bi zaustavni put vozila tužene u konkretnim okolnostima s možebitno postavljenim lancima za snijeg na pogonskim kotačima bio duži od onoga koji je konkretno i ostvaren pa zaključuje i da uzrok predmetne prometne nezgode nije nedostatak propisane zimske opreme vozila kojim je upravljala tužena (lanci za snijeg na pogonskim kotačima), već je to isključivo neprilagođena brzina kojom je ona upravljala vozilom. Međutim, ovaj sudski vještak (pa i vještak Ereš) nije se određeno izjasnio koliki bi u konkretnim okolnostima bio zaustavni put tuženičina vozila da je ono imalo odgovarajuću zimsku opremu u odnosu na ostvareni zaustavni put i slijedom toga vještak nije određeno naveo niti što je bio uzrok predmetne nezgode.

17.Dakle, sudski vještak prometne struke nije dao nedvojben i jasan odgovor na pitanje što je u konkretnim okolnostima bilo uzrok prometne nezgode pa još uvijek nije moguće prihvatiti kao pravilne navedene zaključke prvostupanjskog suda u tom pogledu. Prvostupanjski sud pritom nedovoljno kritički cijeni i utvrđenja vještaka (koji su se tek djelomice očitovali i o konkretnim okolnostima i stanju kolnika u trenutku nastanka nezgode) prema kojima vozilo tužene u trenutku prometne nezgode nije imalo adekvatnu zimsku opremu, a koja je bila obvezna s obzirom na stanje kolnika na mjestu prometne nesreće, odnosno kako je taj osobni automobil imao sva četiri ljetna pneumatika radi čega je na pogonskim kotačima trebao imati i postavljene lance za snijeg.

18.Sve navedeno upućuje kako je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 373.a ZPP-a za donošenje drugostupanjske presude jer sve bitne činjenice nije moguće utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti tužiteljevu žalbu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, utvrditi što je u konkretnim okolnostima bilo uzrok predmetne nezgode i u tom smislu nadopuniti vještačenje, odnosno utvrditi sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovom odlukom te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o utemeljenosti tužbenog zahtjeva.

20.Kako je ukinuta prvostupanjska odluka o glavnoj stvari i za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka, to je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o parničnom trošku.

21.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić