Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-491/2026-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], (kao nasljednice pok. tužitelja ZŠ) zastupane po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvj. iz Vinkovaca, protiv tužene RAIFFEINSENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, zastupani po OD Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2413/2019-4 od 9. ožujka 2022., dana 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2413/2019-4 od 9. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku.

2.Protiv citirane odluke pravovremeno se žali tužena iz svih zakonskih razloga predlažući ga preinačiti prihvaćanjem tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, podredno ukidanjem pobijane odluke.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba je neosnovana.

4.Uvodno je reći kako je tijekom postupka preminuo (21. ožujka 2022.) tužitelj ZŠ radi čega je postupak prekinut ex lege (rješenje poslovni broj P- 2413/2019-7 od 22. rujna 2022.), a kako je parnicu na strani pok. tužitelja preuzela njegova nasljednica-supruga LŠ (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara kao povjerenika Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj O- 300/2022 od 2. svibnja 2022.), postupak je i nastavljen rješenjem P-2413/2019-15 od 1. prosinca 2025., nakon čega je spis predmeta dostavljen ovom sudu radi odlučivanja po žalbi.

5.Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjenje povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti. Ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

6.Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti povodom tuženikovog pravovremenog prigovora, sud je, ocjenom okolnosti o kojima ovisi njegova nadležnost uzeo u obzir da je predmet spora utvrđenje i isplata na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz potrošačkog ugovora kojeg su stranke sklopile 23. rujna 2005. kojim je u čl. 12. ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, koju odredbu sud smatra nepoštenom pa time i ništetnom temeljem odredbi čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.), a ujedno držeći taj tuženikov prigovor neosnovanim i obzirom je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993. implementirana u Hrvatski pravni sustav a njome je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

7.Cijeneći da je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu te da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj te uzimajući u obzir sve okolnosti pa tako i udaljenost od suda ugovorene nadležnosti do prebivališta tužitelja (280 kilometara) što za tužitelja izaziva visoke troškove i znatnu neravnotežu u procesnopravnom položaju stranaka, sud prvog stupnja zaključuje kako među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a, radi čega je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

8.Tužitelj je glede ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta tuženice u suštini naveo da bi vođenjem postupka pred Općinskom sudom u Zagrebu bila poremećena ravnoteža jer bi isto bilo za njega tegobno zbog udaljenosti od mjesta njegova prebivališta do Općinskog suda u Zagrebu i da se radilo o tipskom ugovoru, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na odredbu o prorogaciji mjesne nadležnosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio navedenu odredbu Ugovora o kreditu ništetnom, pri čemu je imati u vidu, pored udaljenosti (280 km) koja zahtijeva više od tri sata vožnje i vrijednost predmeta spora (70.297,00 kn/9.330,01eur) te da je bilo predloženo saslušanje tužitelja.

9.Dakle, kada je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženice nepoštena i ništetna, tada se nadležnost za suđenje procjenjuje prema pravilima Zakona o parničnom postupku i to čl. 46., 48. i 59. ZPP-a.

10.Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

11.Iz priložene dokumentacije, posebno Ugovora o kreditu od 23. rujna 2005. proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen u Osijeku, gdje se nalazi poslovna jedinica (filijala) tuženice, slijedom čega u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud u mjestu sjedišta tuženice kao pravne osobe, odnosno Općinski sud u Osijeku kao sud u sjedištu poslovne jedinice (filijale) tuženice u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku.

12.Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu (jer tužitelj smatra da je zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu preplatio kredit pa zahtijeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u kojoj je Ugovor sklopljen, pa kako je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrao da o sporu stranaka odlučuje sud na čijem se području nalazi navedena poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti navedenog prvostupanjskog suda, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženice valjalo potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 25. veljače 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić