Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-395/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća,, u građanskopravnoj stvari tužitelja ŠĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima uz Odvjetničkom društva Santica i Đapić, u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1780/2023-14 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1780/2023-14 od 2. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl. 1. Ugovora o kreditu, broj 418-50-3671650, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF na način da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.924,77 CHF te u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit isplaćuje prema srednjem tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovorno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 2.464,28 €, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.223,05 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 20.924,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti i isplata iznosa od 2.464,28 eura iz osnove ništetne navedene ugovorne odredbe.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu od 14. rujna 2006., za kupnju motornog vozila, i to na iznos od 20.924,77 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006., sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli i tečajnim razlikama odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima o valutnoj klauzuli donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 9. svibnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na listopad 2008., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 9. svibnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

17. Parnične stranke su na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. svibnja 2025. učinile nespornim zatraženi iznos iz osnove ukupne razlike obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 2.464,28 eura.

18. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati ukupan iznos od 2.464,28 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.223,05 eura sa zateznom kamatom.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Za razliku od tužitelja koji je potrošač tuženik je financijska institucija čija je funkcija, između ostalog, i davanje kredita.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić