Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-3169/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege iz Zagreba, protiv I tuženice CŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II tuženika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženice TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], I-III tuženik zastupani po punomoćniku HŽ, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2846/2022-28 od 29. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2846/2022-28 od 29. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno plate 11.443,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 3.340,77 eur od 31.12.2018.

-na iznos 4.292,12 eur od 31.12.2019.

-na iznos 2.304,79 eur od 31.12.2020.

-na iznos 1.505,52 eur od 31.07.2021.

pa sve do isplate kao i da tužitelju naknade troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I-III tuženiku solidarno trošak parničnog postupka u iznosu 1.800,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29.08.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“.

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga određenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje:ZPP) predlažući je ukinuti sukladno žalbenim navodima.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2.Žalba nije osnovana.

3.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 11.443,20 eura na ime režijskih troškova za četverosobni stan u [adresa] na adresi [adresa] smješten u prizemlju i na prvom katu zgrade, za koje tužitelj tvrdi da ih je, umjesto tuženika kao korisnika, platio u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 27. srpnja 2021., pri čemu se utuženi iznos odnosi na isplatu naknade za isporučene usluge: električne energije HEP Elektri u ukupnom iznosu 25.171,00 kuna/3.340,77 eura; plina Gradskoj plinari Zagreb u ukupnom iznosu 32.339,00 kuna/4.292,12 eura, vode Vodoopskrbi i odvodnji u ukupnom iznosu 17.365,44 kuna/2.304,79 eura te troškove odvoza komunalnog otpada Zagrebačkom holdingu u ukupnom iznosu 11.343,33 kuna/1.505,52 eura.

4.Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako je vlasnica predmetne nekretnine u [adresa] bila tužiteljeva majka, sad pok. AŽ;

-kako se na adresi [adresa], nalaze dvije kuće, pri čemu se u jednoj kući nalaze dva stana i to u prizemlju u kojem je živjela sve do svoje smrti sada pok. AŽ te stan na I. katu u kojem je živio tužitelj sa svojom obitelji, suprugom OŽ te sinom FŽ, dok se u dvorištu nalazi druga kuća koja se sastoji od prizemlja i kata s jednom stambenom jedinicom-četverosobnim stanom, u kojoj su živjeli IŽbrat tužitelja (do kolovoza 2018.), sa svojom obitelji, suprugom CŽŽ ovdje tuženom pod I. (do 28. srpnja 2020.) i njihovom djecom, sinom PŽtuženikom pod II. i kćeri TŽ tuženom pod III., te da kuća u dvorištu nema priključak za struju, vodu i plin, već samo kontrolno brojilo za struju i plin i spojena je na glavne priključke kuće u kojoj je živjela pok. AŽ i tužitelj s obitelji;

- kako su predmet spora utuženi režijski troškovi u stambenoj jedinici – četverosobnom stanu koja zauzima prizemlje i kat i nema samostalni legalni priključak s brojilom za električnu energiju, vodu i plin (osim neprijavljenog kontrolnog brojila za električnu energiju i plin) za koju tužitelj tvrdi da je koriste tuženici, već je priključena na drugi objekt iste adrese koji te priključke ima, tako da su zaduženja i računi izdavani po stanju brojila na glavnim priključcima;

-kako je tužiteljeva majka AŽ do svoje smrti 26. prosinca 2020. živjela na navedenoj adresi u prizemlju (stambenog objekta sa dvije stambene jedinice) a tužitelj vlasništvo cijele nekretnine stekao njezinom smrću;

-kako je prednica tužitelja AŽ protiv ovdje tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenula postupak radi iseljenja koji se vode pod posl.br. Ps-107/19 i Ps-150/21 koji je preuzeo tužitelj kao njezin nasljednik;

-kako je uvidom u Popis osoba s prijavljenim prebivalištem na adresi sporne nekretnine utvrđeno da je na toj adresi, a kroz utuženo razdoblje, prebivalište imalo prijavljeno sedam osoba i to tužitelj, II. i III. tuženik, FŽ, IŽ, pok. AŽ do svoje smrti te i I. tuženica do 28. srpnja 2020.;

- kako sud nije vjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je tvrdio da u utuženom razdoblju nije živio u stanu na I. katu [adresa], zbog nesuglasja s iskazom njegove supruge JŽ i sina FŽ te i osobnim podacima koji su o mjestu stanovanja dani na zapisniku kod saslušanja, a prema kojima je zaključeno da su svih troje u spornom razdoblju živjeli na istoj adresi;

-kako je prema preslici Naloga za uplatu Erste Bank, u pretpostavci da se odnose na plaćanje režijskih troškova predmetne nekretnine jer to iz istih nije vidljivo, tužiteljeva supruga OŽ podmirila račun Vodoopskrbe i odvodnje 12.07.2021. u iznosu od 232,96 kn, a Hep Elektre 21.07. 2021. u iznosu od 518,00 kn;

-kako su za isporučene usluge podmireni računi Zagrebačkog holdinga za razdoblje od 25.12.2012. do 15.12.2020., u ukupnom iznosu 9.658,82 kuna, Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. za razdoblje od 15.03.2016. do 10.03.2021., u ukupnom iznosu 16.274,77 kuna i GPZ-Opskrba d.o.o. za razdoblje od 04.02.2013. do 31.07.2021., u ukupnom iznosu 98.501,06 kuna, što sveukupno iznosi 124.434,65 kuna, odnosno, a uzimajući samo utuženo razdoblje od 01.01.2018. do 27.07.2021. da je ukupno navedenim pružateljima usluga plaćeno 52.739,25 kuna (za isporučenu vodu, plin i usluge odvoza komunalnog otpada), što sve proizlazi iz Knjigovodstvenog stanja obveznika plaćanja Zagrebačkog holdinga, Stanja kupaca Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. te Obveze kupca-analitika za partnera GPZ-Opskrba d.o.o., kao i naloga za uplatu Erste bank (list 105 i 128 spisa) i to pod pretpostavkom da se nalozi odnose upravo na nekretninu koja je predmetom ovog postupka te da su obveze podmirene do dospijeća;

- kako se većina priloženih računa na kojima je tužitelj označen kao obveznik plaćanja ne odnosi na utuženo razdoblje te da osim Knjigovodstvenog stanja obveznika Zagrebačkog holdinga, Stanja kupaca Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. te Obveza kupca- analitika za partnera GPZ Opskrba d.o.o., tužitelj nije dostavio drugu dokumentaciju u dokaz da su režijski troškovi plaćeni i od koga;

-kako tužitelj nije dostavio dokaz u vidu Knjigovodstvenog stanja obveznika od strane HEP Elektre iz kojeg bi bile razvidne uplate kroz utuženo razdoblje, osim jedne uplate od strane OŽ;

- kako je tužitelj putem punomoćnika zaprimio rješenje suda R2-248/21 od 18. listopada 2023. kojim je osnovan sudski polog na iznos od 2.967,22 eura te utvrđeno da je predlagateljica, ovdje I. tuženica na račun suda vršila mjesečne uplate za koje je punomoćnik protustranke, ovdje tužitelja tražio da se izvrši prijenos svih do sada uplaćenih iznosa na račun tužitelja;

-kako iz iskaza svjedokinje OŽ, supruge tužitelja, proizlazi da su se režijski troškovi plaćali prema obračunu potrošnje koji bi sačinila sada pok. AŽ, pri čemu joj nije bilo poznato na koji je način vršen obračun potrošnje za objekt u kojem su živjeli tuženici, dok iz iskaza svjedoka IŽ, brata tužitelja, ranijeg supruga I. tužene i oca tuženika pod II. i III., proizlazi kako je svojoj majci, sada pok. AŽ, dostavljao na papirićima očitano stanje kontrolnog brojila za struju i plin, koja je zatim sačinila obračun potrošnje iste ispisavši na papirićima dužne iznose prema očitanom stanju a troškove vode dijelila na tri djela, koje iznose joj je plaćao;

-kako su I.-III. tuženici, kojima je sud vjerovao glede plaćanja troškova iskazivali da je i nakon iseljenja sada bivšeg supruga I. tuženice te oca II. i III. tuženika IŽ, nastavljeno sa plaćanjem režijskih troškova na isti način dok se nisu poremetili odnosi, a nakon smrti AŽ su plaćali putem internet bankarstva odnosno izravno isporučiteljima te konačno i putem sudskog pologa koji je osnovala I. tuženica u predmetu posl.br. R2-248/21 prvostupanjskog suda;

-kako su I.-III. tuženik vršili plaćanje režijskih troškova na načine ranije opisane, čime su kroz utuženo razdoblje na ime režijskih troškova, bez uračunatog iznosa osnovanog sudskog pologa uplatili ukupno 28.069,26 kuna, što bi predstavljalo 53,22% ukupnog iznosa režijskih troškova plaćenih kroz utuženo razdoblje prema Knjigovodstvenom stanju obveznika Zagrebačkog holdinga,Stanju Kupaca Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. te Obvezi Kupca- analitika za partnera GPZ-Opskrba d.o.o., odnosno 32,55% u odnosu na utuženi iznos za koji tužitelj tvrdi da ga je podmirio.

5.Slijedom navedenog, a polazeći od toga da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio obveze Hep Elektre osim jednog iznosa plaćenog po OŽ, dok iz dokumentacije koju je dostavio u spis (Knjigovodstvenog stanja obveznika Zagrebačkog holdinga, Stanju kupaca Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. te Obvezi kupca-analitika za partnera GPZ-Opskrba d.o.o.) nije razvidno ne samo tko je režijske troškove platio, jer je nesporno da su oni plaćeni, već nije razvidno da bi upravo tužitelj platio režijske troškove i to točno u iznosu kako to navodi, obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da su u plaćanju režijskih troškova sudjelovali i I.-III. tuženici kao i svjedok IŽ, ali i supruga te sin tužitelja FŽ, kao irelevantan odbijen je dokazni prijedlog za provođenje kombiniranog financijsko strojarskog vještačenja na okolnost utvrđenja koliko bi ovisno o broju osoba koje koriste predmetnu nekretninu postotno otpadalo režijskih troškova na svaku osobu te pozivom na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan.

6.Navedenu odluku kao pravilnu i zakonitu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.Pobijanom presudom nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a kao ni bilo koja druga povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

7.1.Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP iznošenjem činjenica iz sudskog postupka R2-248/21, za koji tužitelj tvrdi kako nije priklopljen ovom spisu niti je o uvidu bio obaviješten te utvrđenjem činjenica iz točke 21.2.1. (kako je osnovan sudski polog i iznos koji se na njemu navodi), što smatra utvrđenjem nakon glavne rasprave suprotnim čl. 5. ZPP-a, držeći da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, u ovom postupku je prije svega bilo sporno je li tužitelj dokazao da je podmirio obveze tuženika za koje od njih traži naplatu, pa kako je na temelju provedenih dokaza koji ne uključuju i pregled spisa R2- 248/21 niti izvršenih uplata na račun pologa, prvostupanjski sud zaključio kako navedenu okolnost tužitelj nije dokazao i stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, po stavu ovog suda tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom na koje se ukazuje.

7.2.Također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a time što se prvostupanjski sud pozvao na pravilo o teretu dokaza iako nije proveo i po tužitelju predloženi dokaz financijsko strojarskim vještačenjem. To stoga što je provođenjem ostalih predloženih dokaza i na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno utvrdio zahtjev neosnovanim zbog nedokazivanja da je upravo tužitelj platio za tuženike utužene troškove, radi čega daljnje izvođenje dokaza financijsko strojarskim vještačenjem na okolnosti iznosa koliko je tužitelj i njegova prednica bio u obvezi plaćati režijskih troškova a koliko tuženici, pravilno nije prihvatio. Naime, pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221a ZPP-a ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje, a u konkretnim okolnostima provedba predloženog vještačenja je po stavu ovog suda nepodobno dokazno sredstvo na činjeničnu tvrdnju kako je upravo tužitelj podmirio obveze tuženika.

7.3.Nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 2., 8. ZPP-a na koje se tužitelj u žalbi poziva, kao ni one iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 220. st. 2. i 250. ZPP-a na koje se sadržajno žalbom ukazuje jer u postupanju suda nije nađeno obilježja povreda navedenih odredbi koje bi bile ili mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7.4.Pobijana presuda je razumljiva, jasna, logična utemeljena na rezultatu provedenog dokaznog postupka i činjenicama koje su utvrđene u tom postupku te po prvostupanjskom sudu valjano ocijenjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, kako to proizlazi iz danih razloga koji se u cijelosti prihvaćaju i na iste upućuje.

7.5.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi protivni žalbeni navodi tužitelja.

8.Polazeći od toga kako prema činjeničnim navodima tužitelj potražuje od tuženika plaćanje režijskih troškova u utuženom iznosu za koje tvrdi da ih je snosio umjesto njih i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud smatrao kako se ovdje radi o situaciji kada je odnose stranaka razmatrati kroz regulativu instituta plaćanja za drugoga po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15,29/18,126/21 i 156/22 – dalje: ZOO), a sve s obzirom na odredbu čl. 52. ZOO-a i čl. 84. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25 – dalje: ZV).

9.Navedenim odredbama je propisano pravo ispunitelja na naknadu, konkretno da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (st.1.), a kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (čl. 84. st. 2. ZVDSP-a) te ako je dužnik obveze iz st. 2. tog članka osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili dugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljano vlasništvo toga posebnog dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

10.Tako promatrano tužiteljeva majka, a kasnije tužitelj bi kao vlasnici bili dužnici obveze odnosno odgovarali dobavljačima ali bi od onih koji stvarno koriste suvlasnički dio imali pravo potraživati iznose koje su za njih platili jer sukladno čl. 1119. ZOO tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

11.Dosljedno, tuženici ili neki od njih koji su koristili predmetni suvlasnički dio u utuženom razdoblju u cijelosti ili u određenom dijelu, koji nije utvrđen kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, bi bili dužni platiti vlasniku ili suvlasniku kao dužniku obveze prema dobavljačima one iznose koje na taj suvlasnički dio odnosno onaj koji koriste otpadaju.

12.Međutim, kada tužitelj, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, nije dokazao da je upravo on plaćao sporne troškove, kako za života majke tako ni nakon njezine smrti, onda neovisno od toga što su podmirena potraživanja za odvoz komunalnog otpada, plin i utrošak vode, da su o podmirenju različito iskazivali tužitelj, supruga mu i sin, da je do iseljenja (u kolovozu 2018.) troškove majci AŽ plaćao IŽ, tužiteljev brat i to prema utrošku na kontrolnim brojilima i obračunu koji je majka sačinila, da su nakon toga plaćanja vršili tuženici, kako je ranije utvrđeno (ne uzimajući u obzir račun sudskog pologa), da je tužiteljeva majka kao vlasnica tražila iseljenje tuženika iz predmetnog prostora ali ne i naplatu troškova režija od strane tuženika, onda je i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno se pozivajući na pravilo o teretu dokazivanja, osnovano odbio tužbeni zahtjev.

13.Pored već navedenog glede prijedloga za provođenje dokaza financijsko strojarskim vještačenjem, navesti je kako tužitelj zanemaruje da je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje, dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu nije bila u stanju primjenom odredbi čl. 8. ZPP pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja, kako je i postupio prvostupanjski sud, pri čemu neprihvaćanje prijedloga nema obilježje povrede postupka kada su odlučne činjenice utvrđene ostalim provedenim dokazima a u protivnom bi se dovelo u pitanje pravo suda na izbor dokaznih sredstava prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) i ocjenu njihove dokazne vrijednosti (čl. 8. ZPP) jer prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa sud ne čini povredu odredaba parničnog postupka kad odbije izvođenje nekog dokaza kao suvišnog, ocjenjujući da mu već prikupljeni i provedeni procesni materijal daje pouzdanu osnovu za meritorno odlučivanje.

14.Glede prigovora kako sud nema određena stručna znanja glede obračuna režija ponoviti je kako je tužbeni zahtjev odbijen zbog nedokazivanja plaćanja od strane tužitelja, za što nije bilo potrebno stručno znanje vještaka, kako je to valjano i detaljno i obrazloženo u pobijanoj odluci pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 250. ZPP-a, a izvođenju predloženog dokaza nije bilo mjesta ni zbog nedokazivanja koji srazmjerni dio u odnosu na cijelu nekretninu tuženici koriste, kako je to valjano smatrao i sud prvog stupnja.

15.Kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu uz potvrdu pobijane prvostupanjske presude (čl. 368. ZPP).

16.Budući tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja kojom se pobija odluka o troškovima postupka valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Splitu, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić