Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-563/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BIRO STAN UPRAVLJANJE d.o.o. Šibenik, Obala hrvatske ratne mornarice br. 2, OIB: 02636451071, kao ovlašteni upravitelj stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Sanja Restović Mirčeta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Macura i partneri j.t.d. u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Šibeniku poslovni broj P-843/2023 od 20. studenog 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskoga suda u Šibeniku poslovni broj P-843/2023 od 20. studenog 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.198,50 eura skupa sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 327,75 eura, i sudi se:

Nalaže se tuženici da tužitelju, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], isplati iznos od 327,75 eura sa zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 705,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 395,45 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa], isplati iznos od 109,25 eura / 823,14 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2021. pa do isplate (točka I. izreke), dok je za više zatraženi iznos od 1.526,25 eura / 11.499,56 kuna sa zateznom kamatom od 15. listopada 2021. pa do isplate odbijen zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanog presudi obvezan je tužitelj naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.078,04 eura / 8.122,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do ispalte, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim mu nije prihvaćen tužbeni zahtjev i protiv odluke o troškovima postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu, kao i odluka o troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi preinače u skladu sa žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Prije svega treba navesti kako u pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi članka 354. stavak 2. točka. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati novčano potraživanje u iznosu od 12.322,70 kuna, s osnove nepodmirene pričuve.

5. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je tužitelj ovlašteni upravitelj stambene zgrade oznake kčbr. [katastarska čestica] kuća K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa], na temelju zaključka Gradskog poglavarstva Grada Šibenika o određivanju poduzeća „Birostan“ d.o.o. Šibenik za prinudnog upravitelja zgrada za koje suvlasnici nisu osigurali upravljanje, Klasa: 370-03/98- 01/1, Ur.broj: 2182/01-98-1 od 13. siječnja 1998.

- da iz kartice prostora od 4. srpnja 2022. proizlazi da mjesečno zaduženje tijekom 2021. iznosi 91,46 kuna a da je u siječnju 2021. izvršen prijenos duga u visini od 11.499,56 kuna.

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj tijekom postupka nije dokazao na koje vremensko razdoblje se odnosi dug od 11.499,56 kuna zbog čega je smatrao da tužitelj nije dokazao potraživanje u iznosu od 11.499,56 kuna, pa je za taj iznos odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje je taj sud smatrao da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 823,14 kuna jer se radi o iznosima pričuve za mjesece ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2021., a za koje mjesece tuženica nije dokazala da je platila pričuvu, pa kako za to razdoblje potraživanje tužitelja nije u zastari, to je na temelju odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u tom iznosu.

7. Prema odredbi članka 89. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) doprinos za zajedničku pričuvu dužni su snositi svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima s time da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, kojom oni upravljaju putem upravitelja kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (članak 90. ZV-a), pri čemu nije sporno da je tuženica suvlasnica stana u zgradi koja je pod prinudom upravom tužitelja.

7.1. Drugim riječima, obaveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz vlasništva, odnosno suvlasništva nekretnine i obveza je svih suvlasnika. To znači i da obveza tuženice proizlazi iz same činjenice suvlasništva.

8. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tražbina tužitelja proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a koji izvadak iz poslovnih knjiga prema članku 31. stavku 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ) je vjerodostojna isprava, pa visina tražbine nedvojbeno proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave.

9. Stoga, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nesporna je obveza tuženice da isplati tužitelju sporno potraživanje, čija visina proizlazi iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, kao vjerodostojne isprave.

10. Međutim, na to potraživanje tuženica je istaknula prigovor zastare.

10.1. U odnosu na tražbinu zajedničke pričuve se primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO).

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. prosinca 2021., dok iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je mjesečna pričuva za stan tuženice 91,46 kuna, kao i da tuženice nije podmirila utuženu tražbinu.

11.1. Stoga, po ocjeni ovog suda tuženica bi bila dužna podmiriti neplaćene iznose pričuve koji nisu u zastari, kako to osnovano u svojoj žalbi tužitelj ističe, pa uzimajući u obzir datumu zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari, tuženica bi bila dužna podmiriti neplaćene iznose pričuve s tim da najstarije potraživanje dospijeva 15. prosinca 2018. Dakle, tuženica bi bila u obvezi podmiriti iznose pričuve i za mjesece siječanj i veljaču 2021., za sve mjesece 2020. i 2019., te iznos pričuve koji je dospio 15. prosinca 2018., a što čini iznos od 3.292,56 kuna.

12. Slijedom navedenog, a pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je obvezati tuženicu da namiri tražbinu tužitelja i u daljnjem iznosu od 2.469,42 kuna odnosno 327,75 eura, zbog čega je trebalo djelomično prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu, i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, i dosuditi zatraženi iznos od 327,75 eura.

12.1. U tom smislu, a prihvaćajući tuženičin prigovor zastare, tužiteljevo potraživanje koje je dospjelo do 15. prosinca 2018. je u zastari, pa je u tom dijelu trebalo odbiti tužbeno potraživanje, kako je to prvostupanjski sud i učinio.

13. Kako je odluka djelomično preinačena, to je ovaj sud sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a donio odluku i o cjelokupnim troškovima postupka.

13.1. Naime, tuženica je obvezana na isplatu iznosa od 437,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.198,50 eura s pripadajućom kamatom.

13.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu i tužiteljev uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, tužitelj je uspio u parnici s 68 % a tuženica s 32 %, što, ima značaj razmjernog neuspjeha u sporu pa je trebalo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici.

13.3. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelju pripada naknada troškova postupka u odgovarajućem postotku od 36 %.

13.4. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe, trošak pristupa na ročišta od 8. srpnja 2022., 19. listopada 2022. i 16. listopada 2023., sve po 100 bodova, trošak sastava žalbe od 12. prosinca 2022. 100 bodova, i trošak sastava žalbe od 125 bodova, koji bod pomnožen s vrijednosti od 2,00 eura daje iznos od 1.050,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a daje iznos od 1.312,50 eura. Tom trošku trebalo je dodati trošak sudske pristojbe tužbe i presude po 66,36 eura, sudske pristojbe dviju žalbi po 132,75 eura, pa tužitelju pripada ukupni trošak od 1.710,72 eura, odnosno prema uspjehu tužitelja od 36 % iznosi 615,86 eura.

13.5. Tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 7. srpnja 2022. i 18. listopada 2022. jer se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili nužni u ovom postupku, iz razloga što se u tim podnescima ponavljaju navodi iz tužbe. Isto tako, tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na pobijanu presudu iz razloga jer je Tarifnim brojem 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (»Narodne novine«, broj 37/23.) propisano da u slučaju kada viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje, ne plaća se pristojba za novu odluku.

14. Stoga, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci, ove odluke.

Split, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić