Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-177/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Singar d.o.o. OIB:88081849998, Zagreb, Tomislavova 11, zastupanog po punomoćnici Nataši Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1757/2021-34 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1757/2021- 34 od 9. listopada 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice AI koji glasi:

Nalaže se tuženiku Singar d.o.o. isplatiti tužiteljici AI iznos 9.954,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 6. srpnja 2021. do dana isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Singar d.o.o. isplatiti tužiteljici AI, trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici AI isplatiti tuženiku Singar d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 1.500,00 eura, u roku 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbe je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, vezano za informacije u članku objavljenom u tiskovini 7Dnevno 21. svibnja 2021., čiji je nakladnik, prema tvrdnji tužiteljice, tuženik.

6. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je, a što nije sporno:

- da su sporne informacije o tužiteljici objavljene 21. svibnja 2021. u članku u tiskovini 7Dnevno, stranice 26-27 pod naslovom "Stoji li LI iza II";

- sadržaj objavljenog članka;

- da je tuženik nakladnik medija u kojem su sporne informacije objavljene;

- da je tužiteljica zatražila objavu ispravka utuženih informacija.

7. Međutim, među parničnim strankama je sporno:

- je li tužiteljici objavom spornih informacija nastala šteta i jesu li navodi sadržani u predmetnom članku takvi da bi tužiteljici mogli nanijeti štetu;

- je li objavom ispravka informacije tužiteljici naknađena eventualno nastala šteta te,

- osnovanost i visina zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o medijima ( „Narodne novine“ 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, u daljnjem tekstu; ZM), nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupao u dobroj vjeri.

9. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da je šteta, između ostalog i povreda prava osobnosti.

10. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11. Ukoliko su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, štetnik je dužan štetu popraviti, a neimovinska šteta se popravlja dvojako: u nenovčanom obliku - objavljivanjem presude odnosno ispravka, povlačenjem izjave kojom je povreda prava osobnosti učinjena, ili nečim drugim čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (članak 1099. ZOO-a), a također i u novčanom obliku tj. pravičnom novčanom naknadom (članak 1100. ZOO-a).

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da za predmetne informacije nije niti znala dok ju nisu počeli nazivati ljudi iz njezine okoline te ju ispitivati u vezi istih, a nakon čerga je i pročitala predmetni članak te nije mogla vjerovati što piše. Potpuno je neistinito iznijeto da je PI njezin brat a da je gosp. AIŽ njezin bivši suprug, on je naime njezin brat te joj je potpuno nejasan cijeli taj kontekst u koji je stavljena i dr. II. Tužiteljica je po objavi članka trpjela tegoba u vidu aritmija i stenokardija te je čak i hospitalizirana. Ne može vjerovati da je nju netko na taj način diskriminirao. Radi u zdravstvenom sustavu od 1992. god. s vrlo osjetljivom grupom pacijenata- posebice ženama oboljelim od raka što je i sama prošla, Ujedno je trpjela i neugodnosti na način da su ju pozivali i kolege iz Milana te ispitivali u vezi objavljenih informacija. Napominje da nju nitko od novinara tuženika, a prije objave članka nije nazvao radi provjere istinitosti informacija. Navodi da uopće ne poznaje gosp. PI. Dodatno navodi da se po objavi članka odnosno kada je isti pročitala rasplakala a tim više što je tekstu dana politička konotacija. Tužiteljica je potpuno apolitična osoba te nema nikakve veze s politikom. Osjeća kao da je narušeno povjerenje u njezin profesionalni integritet i od strane kolega i od strane pacijenata jer ispada kao da je ona neka "glumica", koju "netko gura" a istina je da je sve postigla sama svojim sposobnostima i radom. Na pitanje da li je zatražila objavu ispravke informacije pun. tužiteljice protivi se takvom pitanju jer da se radi o pravnom pitanju. Navodi samo se ona u vezi navedenog obratila odvjetniku i ne zna što se dalje radilo.

13. Na temelju iskaza svjedoka GI proizlazi da se ne sjeća radi proteka vremena kako je došlo do sačinjenja predmetnog teksta odnosno iznijetih informacija, ali vjerojatno je na tu temu tada nešto bilo aktualno. Shvatio je da je došlo do pogrešnog navođenja rodbinskog odnosa tužiteljice kada je u redakciju došao zahtjev za ispravak i da se u tom slučaju radilo o "jednoj glupoj pogrešci" na relaciji glavni urednik-novinar-lektor i zbog toga mu je neugodno. Radi se o profesionalno-tehničkoj pogrešci zbog koje mu je neugodno. Ispravak je u tom smislu objavljen. Navodi da on osobno nije kontaktirao tužiteljicu prije objave spornih informacija jer je to posao autora teksta, a za koji ne zna da li je učinjeno.

14. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka te dokumentaciju koja se nalazi u spisu prvostupanjski sud zaključuje da su objavljene informacije o tužiteljici, a odnose se, u bitnom, na pogrešno navođenje rodbinske povezanosti tužiteljice sa prof. dr. sc. AIŽ i PI te navođenje njene političke pripadnosti tek uzgredno navedene u članku, pred sam kraj istog jer je tema članka zapravo tada aktualna afera u bolnici Sestre Milosrdnice u kojem kontekstu se primarno navodi II.

15. S obzirom na iskazivanje tužiteljice o tome kako joj je nastala šteta objavom spornih informacija i kako se ista održava na njen osobni i profesionalni život, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, tužiteljica da je obavljala javnu službu (specijalistica kliničke citologije, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska – hrvatske koalicije za borbu protiv raka dojke) te da je kao javna osoba svakako i inače izložena povećanom interesu javnosti i propitivanju, ne samo zakonitosti, već i moralnosti njenih postupaka. Uzimajući u obzirom navedeno, svako pisanje o tužiteljici pa i kad se, kao u konkretnom slučaju, pogrešno navodi njena rodbinska povezanost i politička pripadnost pojedinoj političkoj stranci, da ne predstavlja nužno štetnu radnju u smislu mjerodavnih zakonskih normi i ne znači nužno da je istoj nastala šteta koju bi nakladnik bio dužan nadoknaditi isplatom novčane naknade. Iako tužiteljica u svom iskazu, kao i saslušani svjedoci, opisuju sve neugodnosti te zdravstvene teškoće koje je imala zbog objave spornih informacija, pri čemu navodi da, u poslovnom smislu i nije imala nekih posebnih problema zbog objave spornih informacija (osim da su se pojedini kolege "distancirali"), prvostupanjski sud da je uzeo u obzir težinu povrede i okolnosti konkretnog slučaja, kao i cilj kojemu ta naknada služi te voditi računa da se dosudom novčane naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno odredbi čl. 7. ZM-a svaka osoba da ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost imaju pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s kakvom službom ili dužnosti koju osoba obavlja čije odluke je dužan poštivati i sud, te prvostupanjski sud zaključuje da javni dužnosnici trebaju uživati manju razinu zaštite od drugih osoba jer sloboda medija javnosti daje mogućnost stvaranja javnog mišljenja o stavovima njihovih političkih vođa. Radi toga je prvostupanjski sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o pogrešnim informacijama objavljenim o tužiteljici koja, iako ja liječnica nije politički angažirana, niti je članica političke stranke, pa su informacije koje su o njoj objavljene u spornom kontekstu mogle povrijediti njeno dostojanstvo, čast i ugled. Pri tome, prvostupanjski sud je to trebao imati na umu i to je li objavom ispravka barem djelomično sanirana šteta koja je nastala tužiteljici spornom objavom odnosno trpi li tužiteljica i nadalje neimovinsku štetu zbog objave netočnih informacija o njoj u spornom članku i u kontekstu spornog članka.

17. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, u daljnjem tekstu: Konvencija) jamči pravo na slobodu izražavanja predviđenu odredbom članka 10. stavak 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja predviđenog odredbom članka 8. Konvencije. Pored toga, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine RH br. 41/01, 88/01, 76/10, 85/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav RH), u članku 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok se člankom 38. stavak 1. jamči sloboda mišljenja i izražavanje misli.

18. Sloboda izražavanja je jedno od temeljnih načela demokratskog društva. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao i članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno utvrđeno je da navodi spornog članka u kojem se spominje tužiteljica nisu istiniti te uzimajući u obzir okolnosti u kojima su iznijeti navode na političku angažiranost tužiteljice što ona nije, a tuženik nije objavljujući navode o tužiteljici u predmetnom članku postupao u dobroj vjeri. Pri tome, kada se u članku navode činjenice o tužiteljici radilo se o gruboj pogrešci što je kazao i saslušani svjedok DI.

20. Radi toga su informacije objavljene o tužiteljici mogle kod nje izazvati povredu prava osobnosti te je tužiteljica zbog toga trpjela neimovinsku štetu te, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete koju treba utvrditi prvostupanjski sud u ponovnom postupku.

21. Kako prvostupanjski sud nije utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezane za predmet spora, žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora, niti je pravilno primijenio materijalno, u smislu odredbi članka 355. i članka 356. ZPP-a

22. Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić