REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7892/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HŽ, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika HŽ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023., poslovni broj: 76. Pp-4997/2023, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika HŽ, ukida se pobijana presuda glede djela pod točkom 2) izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenika HŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika HŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da dana 13. kolovoza 2022. u 04,00 sata u mjestu Belajske Poljice, upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka] ulicom Belajske Poljice u smjeru sjeveroistoka, dolaskom kod kbr. 31, u desni nepregledni zavoj, ne bi prilagodio brzinu kretanja svojeg vozila osobinama i stanju ceste (zavoj, kolnik mokar i klizav), uslijed čega da je izgubio nadzor nad svojim vozilom i sletio istim u ulijevo izvan kolnika, gdje da je prednjim desnim dijelom vozila udario u kameno zemljani obrov ispred kbr. 31 naselja Belajske Poljice u vlasništvu MŽ, te da je u prometnoj nesreći na vozilu i objektu nastala materijalna šteta,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u vezi s člankom 293. stavkom 1. cit. Zakona,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika HŽ postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom 1) izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HŽ, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika HŽ, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku HŽ za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 3) izreke pobijane presude primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura, smatra utvrđenom, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik HŽ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona i iz članka 176. stavka 5. istog Zakona te je za iste primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi okrivljenik navodi da nije bio u alkoholiziranom stanju dok je upravljao vozilom, te napominje da je tek po povratku kući nakon vidljive štete vozila koje je kupio dan ranije u očaju popio par piva te da je otišao spavati sve dok ga oko pola 9 ujutro nije probudio otac te mu rekao da ga traži policija. Obavljen je razgovor s njim te je alkotestiran i tada mu je utvrđena koncentracija alkohola. Dodaje da je mladi vozač te mu je vozačka dozvola potrebna u svakom pogledu, a najviše radi posla jer živi izvan grada. Navodi da je netočno da je nakon prometne nesreće s osobnim vozilom napustio mjesto događaja, a da vlasniku oštećenog objekta nije ostavio osobne podatke. Vlasnik „oštećenog objekta“ je susjed okrivljenika te navodi da je isti bio neko vrijeme na cesti sa njim, da su razgovarali pa smatra da mu je za to djelo izrečena visoka kazna.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2) izreke osnovana, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 1) izreke je bespredmetna, te nije osnovana glede djela pod točkom 3) izreke.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret glede djela pod točkom 2), izreke, jer izvedeni dokazi dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o protupravnosti postupanja okrivljenika u vezi navedenog djela.

8. Naime, okrivljenik u žalbi poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret pod točkom 2) izreke navodeći da nije bio u alkoholiziranom stanju dok je upravljao vozilom, te napominje da je tek po povratku kući nakon vidljive štete vozila koje je kupio dan ranije u očaju popio par piva te otišao spavati sve dok ga oko 8 sati, pola 9 ujutro nije probudio otac te mu rekao da ga traži policija. Obavljen je razgovor s njim te je alkotestiran i tada mu je utvrđena koncentracija alkohola.

9. Nadalje, suprotno obrazloženju prvostupanjske presude da je okrivljenik u svojoj pisanoj obrani u bitnom naveo da moli da mu se izrekne blaža kazna jer je najviše samom sebi napravo materijalnu štetu, te da mu se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom obzirom da mu je ista potrebna zbog posla, okrivljenik je u pisanoj obrani poricao počinjenje navedenog prekršaja, a u čemu ustrajava i u žalbi, a koje navode prvostupanjski sud uopće nije razmatrao te je naveo da je nesporno da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,05 g/kg.

10. Dakle, s obzirom da okrivljenik kategorički poriče da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodeći da je alkotesatiran nakon prometne nezgode, a također iz zapisnika o očevidu (broj lista 11 spisa) proizlazi da je okrivljenik zatečen u 08,00 sati (predmetni događaj se zbio u 04,00 sata) na adresi prebivališta, pa imajući u vidu navedeno najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda nije utvrđena, odnosno da bi okrivljenik u terećeno vrijeme upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,05 g/kg.

11. Naime, imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik alkotestiran u 08,22 sata, a što je vidljivo iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi od 13. kolovoza 2022., a nesreća se dogodila u 04,00 sata, pri čemu okrivljenik kategorički tvrdi da je alkohol konzumirao nakon što se dogodila prometna nesreća, to iz navedenog dokaza, ne proizlazi da je okrivljenik konzumirao alkohol prije vožnje, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

12. Također sama činjenica da je okrivljenik prihvatio ispitivanje, te što je u 08,22 sata, a kako to proizlazi iz navedenog zapisnika o alkotestiranju utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 1,05 g/kg ne upućuje na zaključak da je okrivljenik vozio pod utjecajem alkohola u isto vrijeme, tj, u vrijeme prometne nesreće, odnosno u 04,00 sata, pri čemu valja napomenuti da se obilježje bića djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sastoji u tome da će se kazniti vozač ako u organizmu ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili ako u organizmu ima opojnih droga.

13. Dakle, razloge koje u obrazloženju navodi prvostupanjski sud da je provedenim alkotestiranjem utvrđeno da je okrivljenik upravljao vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,05 g/kg, imajući u vidu sve navedeno, ne može biti dokaz da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pod točkom 2) izreke pobijane presude, pri čemu je nesporno da isti nije zatečen kako upravlja predmetnim vozilom, te je alkotestiran nakon više od 4 sata nakon nastanka prometne nesreće, te izričito osporava da je konzumirao alkohol prije vožnje, to se navedeni zapisnik o alkotestiranju ne može smatrati dokazom da je kritične zgode okrivljenik kao vozač bio pod utjecajem alkohola.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika, kao niti provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što je imalo za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom 2) izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

15. Nadalje, u povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanog pod točkom 1) izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (13. kolovoza 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

16. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom 1) izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

17. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 3) izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Suprotno žalbenim tvrdnjama, ovaj drugostupanjski su nalazi da je prvostupanjski sud, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za djelo iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

19. Neosnovana je žalbena tvrdnja okrivljenika da je netočno da je nakon prometne nesreće s osobnim vozilom napustio mjesto događaja, a da vlasniku oštećenog objekta nije ostavio osobne podatke, te da je vlasnik oštećenog objekta susjed okrivljenika koji da je bio neko vrijeme na cesti sa njim, da su razgovarali, jer iz same obrane okrivljenika koji je naveo da smatra da nije pobjegao s mjesta nesreće, jer nikoga nije ugrozio osim što je oštetio vlastito vozilo, kao i da ga je oko 8 sati, pola 9 ujutro otac probudio i rekao mu da ga traži policija, a što je u skladu i s vremenom kada je okrivljenik alkotestiran (u 08,22 sata) te konstatacijom u zapisniku o očevidu da je okrivljenik pronađen na mjestu prebivališta, proizlazi da nije zatečen na mjestu nastanka prometne nesreće u terećeno vrijeme.

20. Dakle, iz materijalne dokumentacije u spisu u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid (zapisnik o očevidu, te u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i u naredbu o određivanju mjere opreza) kao i same obrane okrivljenika, proizlazi da je isti napustio mjesto nesreće, odnosno da je nakon prometne nesreće napustio mjesto događaja, a da vlasniku oštećenog objekta nije ostavio osobne podatke i podatke o vozilu kojim je prouzročio prometnu nesreću, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa n cestama.

21. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica glede djela iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

23. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna za navedeno djelo primjerena je i dostatna kako svim okolnostima navedenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

24. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

25. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.