Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-966/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kutleši odvjetniku iz OD Kutleša & Žakula, j.t.d., Zagreb, Ulica crvenog križa 18, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po zakonskom zastupniku OGDO iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. veljače 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i zz tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25 veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju FU, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete neto iznos od neto 7.973,20 € (slovima: sedamtisućadevetstotinasedamdesettrieuraidvadesetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju FU, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) neto iznos od 780,00 € (slovima: sedamstotinaosamdeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete – tuđa pomoć u visini od 165,36 eura, te dio zahtjeva za tijekom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete počev od 13. veljače 2025. do 23. veljače 2026., kao pravno neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju FU, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (izgubljene zarade) bruto iznos od 3.639,31 € (slovima: tritisućešestotridesetdeveteuratridesetjedancent) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 246,82 €, od 08.11.2022. do isplate,

- na iznos 504,24 €, od 09.12.2022. do isplate,

- na iznos 735,57 €, od 10.01.2023. do isplate,

- na iznos 735,57 €, od 09.02.2023. do isplate,

- na iznos 511,81 €, od 08.03.2023. do isplate,

- na iznos 393,49 €, od 07.04.2023. do isplate,

- na iznos 511,81 €, od 09.05.2023. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju FU, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja) bruto iznos od 1.966,96 € (slovima: tisućudevestošezdesetšesteuradevedesetšestcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos 403,48 €, od 12.11.2022. do isplate,

- na iznos 403,48 €, od 30.11.2022. do isplate,

- na iznos 800,00 €, od 21.01.2023. do isplate,

- na iznos 360,00 €, od 17.03.2023. do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za MUP naknaditi tužitelju FU parnični trošak u iznosu od 3.625,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 25.02.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26.05.2025. navodi da se prije pokretanja ove parnice obratio nadležnom građanskom državnom odvjetništvu, temeljem čl. 186.a ZPP-a, sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora. Na zahtjev tužitelja Općinskog građansko odvjetništvo u Zagrebu se očitovalo dopisom od 08.05.2025. obavještavajući tužitelja da ne pristaju na tužiteljev zahtjev za mirnim rješenjem spora budući da je isti postavljen u previsokom iznosu. S obzirom da na navedeni način mirno rješenje spora nije postignuto, tužitelj podnosi ovu tužbu. Tužitelj je zaposlenik, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb (dalje u tekstu: MUP RH-a), u zvanju POLICAJAC ili VIŠI POLICAJAC, koji je Rješenjem MUP RH-a donesenom 01.05.2022, Klasa: UP/I-112/02/22-02/50, ur. broj:

511-01-157-22-904 s danom 01.05.2022. godine raspoređen u POLICIJSKU UPRAVU ZAGREBAČKU, VII. POLICIJSKA POSTAJA ZAGREB na radno mjesto POLICIJSKI SLUŽBENIK. Dana 4. listopada 2022. godine, tužitelj je za vrijeme radnog odnosa prilikom intervencije na koju je upućen od strane operativnog dežurstva VII. PP ZAGREB, pretrpio ozljedu na radu koja mu je priznata od strane HZZO-a, a koja je okarakterizirana kao teška tjelesna ozljeda (fraktura lijeve skalpule). Zbog predmetne ozljede, intervenirala je hitna pomoć te je tužitelj odveden u Kliniku za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice na daljnju obradu, u kojem je utvrđena dijagnoza po dr. SU dr. med. te indicirano operacijsko liječenje. Tužitelj je boravio u bolničkoj ustanovi od 4.10.2022. do 5.10.2022. te 10.10.2022. do 13.10.2022. te je od nadležnog liječnika bio upućen na fizikalnu terapiju radi bržeg oporavka. Tužitelj je zbog ozljede na radu bio na dugotrajnom bolovanju, odnosno privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 5.10.2022. do 2.5.2023. za čijeg je vremena, prema preporuci liječnika, pohodio fizikalne terapije u Poliklinici T Zdravstveni centar d.o.o. kako bi ubrzao svoj oporavak i povratak na posao. Cjelokupni proces liječenja i oporavka trajao je cca. 6- 7 mjeseci, pri čemu je tužitelj prva 3-4 mjeseca trpio jake bolove. Liječenje je uključivalo svakodnevne i intenzivne fizikalne terapije, prva 2-3 mjeseca uopće nije mogao koristiti lijevu ruku, dok posljedice koje su još uvijek ostale jesu naruženost te vanjska rotacija lijeve strane nije moguća do kraja (skraćeno za otprilike 10 %), te dan danas osjeća bolove predmetnog ramena. Profesionalni rizik je rizik koji radnik preuzima školujući se za određenu profesiju, zapošljavajući se u toj profesiji, i obavljajući poslove u profesiji za koju se školovao. Odštetna odgovornost poslodavca za ozljede koje su radniku pričinjene na radu, ili u svezi s radom, a može se smatrati posljedicom profesionalnog rizika, u konkretnom slučaju profesija policijskog službenika, sudska praksa je zauzela pravni stav, da za profesionalni rizik u obavljanju određene profesije odnosno zanimanja odgovara poslodavac. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara radniku za štetu nastalu u svezi s opasnom djelatnošću, budući je policajac prilikom redovnog obavljanja posla izložen opasnostima koje mogu ugroziti njegov život i zdravlje, jer zbog prirode posla postoji velika mogućnost sukobljavanja s drugim osobama koje mogu postupati protupravno i ponašati se nasilno, a što predstavlja profesionalni rizik u obavljanju poslova tužitelja. Radi se o opasnosti za koju sukladno odredbama članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti. Osim toga, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Predmetnom ozljedom na radu, tužitelj je pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100 st. 2. ZOO. S obzirom na bolove i strah koji je tužitelj pretrpio, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženost, tužitelj smatra da mu je na ime pravične novčane naknade protustranka dužna isplatiti sveukupno 8.000,00 EUR. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega za vrijeme trajanja bolovanja koje je trajalo 6 mjeseci, dok se nalazio na strogom kućnom liječenju, a koju su mu pružali članovi obitelji. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege kada mu tuđu pomoć i njegu pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj, pa tužitelj smatra da mu na ime imovinske štete – tuđe pomoći i njege, pripada iznos od 1.000,00 EUR. Vodeći računa o pravu svake osobe na pravodobnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu i mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, tužitelj je, kako bi umanjio štetu i brže stabilizirao svoje zdravstveno stanje radi povratka na posao, išao na redovite fizikalne terapije u Polikliniku T Zdravstveni centar d.o.o. koje mu je savjetovao liječnik, a čije troškove je sam podmirivao. Iz predmetnih računa proizlazi kako je na ime troškova liječenja tužitelj imao sljedeće troškove: 403,48 EUR 11.11.2022., 403,48 EUR 29.11.2022., 800,00 EUR 20.01.2023., 360,00 EUR 16.03.2023. Sveukupno: 1.966,96 EUR + z.z.k. koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Prema čl. 42 st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 56/22, 127/22, 58/23, 128/23, 29/24, 4/25), naknada plaće u visini 100 % iznosa prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje pripada službeniku i namješteniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu i to za svo vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Kada radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike primanja koje je ostvario (u tom slučaju naknade plaće za vrijeme bolovanja) i bruto plaće koju bi ostvario, sudska praksa je zauzela stav da radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj po osnovi naknade štete zbog izgubljene zarade potražuje sveukupni iznos od sveukupno 3.639,31 EUR, zajedno sa z.z.k., od dospijeća svake pojedine plaće do isplate (1.363,83 EUR na ime razlike neto plaće, 1.507,31 EUR na ime razlike obveznih doprinos iz plaće i 768,17 EUR na ime razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. Tužitelj zakonske zatezne kamate potražuje sukladno odredbama članka 29. ZOO-a, i to kako slijedi: na iznose troškova fizikalnih terapija tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate koje teku od dana kada je svaki pojedini račun za fizikalnu terapiju izdan i plaćen sve do isplate; na iznos naknade štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike primanja (razlike između naknade plaće i plaće koju bi ostvario da je radio), zakonske zatezne kamate na navedenu razliku teku od idućeg dana od dana isplate svake pojedine plaće do isplate; dok se za preostali dio imovinske i neimovinske štete (uključujući imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege te pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu), zakonske zatezne kamate potražuju od idućeg dana od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do isplate. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 8.000,00 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate; da tuženik tužitelju na ime imovinske štete isplati sveukupno 2.966,96 € od čega se 1.000,00 € odnosi na tuđu pomoć, a 1.966,96 € na troškove liječenja sve sa pripadajućim zateznim kamatama, da tuženik tužitelju na ime izgubljene zarade isplati iznos od 3.639,31 € zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće do isplate, te da se obveže tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 27.10.2025. (str. 79-83 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete te konačno potražuje isplatu iznosa od 7.973,20 €; da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete s osnove tuđe pomoći na iznos od 945,36 €, dok je u ostalim dijelovima prvotni tužbeni zahtjev tužitelja ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali ne i visinu već je naveo da će se o visini očitovati nakon izvođenja dokaza vještačenjem. Tuženik je predložio da se provede vještačenje, a radi postizanja eventualne nagodbe.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 9-13 spisa), u očitovanje OGDO u Zagrebu od 08.05.2025. povodom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora (str. 14 spisa), u rješenje MUP RH klasa: UP/I-112-02/22-02/50 od 01.05.2022. (str. 15 spisa), u potvrdu VII PP Zagreb, PU Zagrebačke, MUP RH broj klasa: NK-210-02/22-03/979 od 29.02.2024. (str. 16-17 spisa), u prijavu HZZO-u o ozljedi tužitelja na radu s prilozima (str. 18-31 spisa), u račune Poliklinike T zdravstveni centar d.o.o. od 11.11.2022., 29.11.2022., 20.01.2023. i 16.03.2023. (str. 32-35 spisa), u obračunske liste za tužitelja (str. 36-50 spisa), u financijsko vještačenje na okolnost visine izgubljene zarade po zahtjevu tužitelja izvan ove parnice (str. 51-55 spisa), u proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. sc. Mladenu Miškulinu – ortopedu i traumatologu (str. 72-75 spisa), saslušan je svjedok ŠU (str. 96-97 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja FU kao stranke (str. 97-98 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete kao posljedice ozljeđivanja tužitelja na radu u štetnom događaju od 04.10.2022.

9. Među strankama nije sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) koji govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku, regulirano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. U čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a koji se odnosi na odgovornost poslodavca za štete na radu i u vezi s radom propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice moga izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Profesionalni rizik je rizik koji radnik preuzima školujući se za određenu profesiju, zapošljavajući se u toj profesiji, i obavljajući poslove u profesiji za koju se školovao. Odštetna odgovornost poslodavca za ozljede koje su radniku pričinjene na radu, ili u svezi s radom, a može se smatrati posljedicom profesionalnog rizika, u konkretnom slučaju profesija policijskog službenika, sudska praksa je zauzela pravni stav, da za profesionalni rizik u obavljanju određene profesije odnosno zanimanja odgovara poslodavac. U konkretnom slučaju činjenica, da je tužitelj kao poslodavac za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja posla policajca, ozlijeđen prilikom uporabe sredstava prisile nad osobom koja je narušavala javni red i mir i pružala aktivan otpor, nema značenje pravno-odlučne činjenice koja bi bila razlog za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti, jer se napadač u konkretnom slučaju ne može smatrati trećom osobom budući, da njegova radnja nema karakter događaja koji je izvan obavljanja poslova na radu, i u svezi s radom, već je riječ o profesionalnom riziku za koji postoji poslodavčeva odgovornost. Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je pretrpio policajac na radu. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je pretrpio policajac na radu ne određuje se po odredbama Zakona o zaštiti na radu već općim propisima o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku (čl. 111. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23).

14. Dokazima (materijalni i personalni) koji su provedeni u ovom predmetu, utvrđeno je, da je tužitelj ozlijeđen na radu za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta (policajca), pa postoji poslodavčeva odgovornost s obzirom, da se radi o profesionalnom riziku.

15. Tuženik nije sporio svoju odgovornost za naknadu štete.

16. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javnog dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjski sudskih odluka.

18. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. sc. Mladena Miškulina, stalnog sudskog vještaka ortopeda i traumatologa (str. 72-75 spisa) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 04.10.2022. zadobio ozljedu lijevog ramena. Vještak smatra da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanog kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije vidljive bolesti i ozljede koje su od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Prije predmetnog štetnog događaja tužitelj je imao višestruke luksacije ramena koje su na kraju liječene operativnim zahvatom. Navedeno će biti uzeto u obzir prilikom ocjene. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma glenoida i luksacije već operiranog ramena. Ozljeda je opet operativno liječena. Nakon završenog liječenja kod tužitelja je zaostalo umanjenje opsega pokreta lijevog ramena u srednjem stupnju uz povremene bolove, parestezije i mišićnu slabost. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 10% od čega na novu ozljedu otpada 8%. Liječenje tužitelja završeno je pregledom ortopeda na dan 20/04/23 godine. Troškovi liječenja odnose se na obavljenu fizikalnu terapiju i opravdani su. Fizikalnu terapiju je tužitelj mogao obaviti i preko HZZO. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno.Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u slijedećim periodima:

- Od 05-10/10/22 te od 13/10-07/12/22 godine u opsegu od 2 sata dnevno; - Od 07/12/22 pa narednih 8 tjedana u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova Kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

19. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kirurga i traumatologa stranke nisu imale primjedbi.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka ortopeda i traumatologa dr. sc. Mladena Miškulina kao valjanu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je isti u skladu s pravilima struke, u istom nema proturječnosti, te na isti stranke nisu imale primjedbi.

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (30 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.650,00 eura, a koji iznos je uvećan za stopu inflacije od 28,6% iako je tužitelj mogao navedeni iznos uvećati za stopu inflacije od 32,6% s obzirom da je stopa inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosila čak 32,6% kako to proizlazi iz javno dostupnih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku.

22. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.150,00 eura, a koji iznos je uvećan za stopu inflacije od 28,6% iako je tužitelj mogao navedeni iznos uvećati za stopu inflacije od 32,6% s obzirom da je stopa inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosila čak 32,6% kako to proizlazi iz javno dostupnih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku.

23. Kod tužitelja su, po provedenom liječenju, zaostale trajne posljedice od 8% ukupno. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti, te naprijed navedene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 €, a koji iznos je uvećan za stopu inflacije od 28,6% iako je tužitelj mogao navedeni iznos uvećati za stopu inflacije od 32,6% s obzirom da je stopa inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosila čak 32,6% kako to proizlazi iz javno dostupnih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku.

24. Kod tužitelja je kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju zaostalo naruženje u srednjem stupnju, koje je s obzirom na svoj položaj na tijelu tužitelja uočljivo trećima samo ponekad. Ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 2.200,00 eura, a koji iznos je uvećan za stopu inflacije od 28,6% iako je tužitelj mogao navedeni iznos uvećati za stopu inflacije od 32,6% s obzirom da je stopa inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosila čak 32,6% kako to proizlazi iz javno dostupnih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku.

25. Kada se zbroje dosuđeni iznosi s osnove neimovinske štete i to iznos od 1.650,00 eura na ime fizičkih bolova, iznos od 1.150,00 eura na ime straha, iznos od 1.200,00 eura na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i iznos od 2.200,00 eura na ime duševnih boli zbog naruženosti dobije se iznos od 6.200,00 eura. S obzirom na stopu inflacije od 28,6% (koju navodi tužitelj i prema kojem je sačinio izračun), kada se iznos od 6.200,00 eura uveća za 28,6% stope inflacije dobije se konačno dosuđeni iznos od 7.973,20 eura. Napominje se da je inflacija u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosila čak 32,6%, međutim kako je tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu naznačio manju stopu inflacije, to je sud prihvatio kako ne bi išao preko tužbenog zahtjeva.

26. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i to od 05.10.2022. do 10.10.2022., te od 13.10.2022. do 07.12.2022., odnosno sveukupno 62 dana, u opsegu od 2 sata dnevno, što iznosi 124 sata. Od 07.12.2022. pa narednih 8 tjedana tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova, dakle ukupno 32 sata. Kada se sve naprijed navedeno zbroji proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 156 sati. Tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelju tuđu pomoć pružali članovi obitelji. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada su mu tuđu pomoć pružili članovi obitelji, što je ovdje slučaj pa tužitelju na ime imovinske štete – tuđe pomoći pripada iznos od 780,00 eura (156 sati x 5,00 eura). Tužitelj je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživao po satu tuđe pomoći iznos od 6,06 eura pozivajući se na cijenu sata najniže plaćene kategorije rada sukladno Zakonu o minimalnoj plaći i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. Međutim, kako je u konkretnom slučaju tužitelju pružena nestručna pomoć od člana obitelji (supruge), ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju primjerena cijena 1 sata tuđe pomoći 5,00 eura. Budući da je tužitelju s te osnove dosuđeno 780,00 eura, a da je tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživao 945,36 eura, tužitelj je odbijen s iznosom od 165,36 eura, a koji iznos predstavlja razliku između zatraženih 945,36 eura i dosuđenih 780,00 eura.

27. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju je na dosuđenu glavnicu neimovinske štete potražuje zatezne kamate od 13.02.2025., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 13.02.2025. do isplate. U pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete – tuđu pomoć, iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25.02.2026. do isplate. Radi se o nerepariranoj šteti na koju zatezne kamate mogu reći jedino od dana kada je njena visina utvrđena, a to je od dana presuđenja sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

28. U čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužitelj u tužbi potražuje i isplatu iznosa od 1.966,96 eura zajedno sa zateznim kamatama na ime troškova liječenja od posljedica štetnog događaja. Medicinski vještak dr.sc. Mladen Miškulin, ortoped i traumatolog, je u svom nalazu i mišljenju naveo da se troškovi liječenja odnose na obavljenu fizikalnu terapiju i opravdani su s time da je napomenuo da je tužitelj mogao fizikalnu terapiju obaviti i preko HZZO-a. Tužitelj je u spis dostavio četiri računa Poliklinike T zdravstveni centar i to od 11.11.2022. za fizikalnu terapiju u iznosu od 403,48 eura (str. 32 spisa); od 29.11.2022. za fizikalnu terapiju u iznosu od 403,48 eura (str. 33 spisa); od 20.01.2023. za fizikalnu terapiju na iznos od 800,00 eura (str. 34 spisa) i od 16.03.2023. za fizikalnu terapiju na iznos od 360,00 eura (str. 35 spisa). Kada se navedeni iznosi zbroje dobije se utuženi iznos od 1.966,96 eura. Tužitelj na svaki dospjeli račun potražuje zatezne kamate od prvog iduće dana od dana kada je račun platio privatnoj poliklinici u kojoj je obavljao fizikalnu terapiju. Sud je tužbeni zahtjev tužitelja s te osnove u cijelosti prihvatio bez obzira na opasku medicinskog vještaka da je fizikalnu terapiju tužitelj mogao obaviti i preko HZZO-a. Ti troškovi su opravdani imajući u vidu duge liste čekanja u državnim zdravstvenim ustanovama te imajući u vidu da je tužitelj policijski službenik, koji se nastojao što prije fizički osposobiti za povrat na rad i za obavljanje svog redovitog posla.

29. Nadalje, tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje i izgubljenu zaradu između naknade koje je primao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi ostvario kod tuženika da nije bio na bolovanju. Stranke su se suglasile da se nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. koji prileži spisu od str. 51-55 koristi kao dokaz u ovom predmetu bez obzira što je isti sačinjen po zahtjevu punomoćnika tužitelja. Stoga je ovaj sud prihvatio taj dokaz. Prema čl. 42. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022, NN 127/2022), službeniku i namješteniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu pripada naknada plaće u visini 100% iznosa prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje pripada i to za svo vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove izgubljene zarade u visini naknade primanja koje je ostvario (naknade za vrijeme bolovanja) i bruto plaće koju bi ostvario da nije bio na bolovanju. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadataka, za razdoblje od listopada 2022. do travnja 2023. vještak je mišljenja kako slijedi: Razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknada bolovanja ukupno iznosi 1.363,83 EUR neto. Pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'k1' (u valuti EUR). Razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 1.507,31 EUR. Pojedini mjesečni iznosi razlika obveznih doprinosa dani su u stupcu 'g2' Tabele 1 (u valuti EUR). Razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznose ukupno 768,17 EUR. Pojedini mjesečni iznosi razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dani su u stupcu 'h2' Tabele 1 (u valuti EUR). Sveukupno se radi o razlikama u iznosu od 3.639,31 eura. Pojedini mjesečni iznosi ukupnih razlika dani su u stupcu 'k2' Tabele 1 (u valuti EUR), a datumi dospijeća istih u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn). Iz nalaza i mišljenja financijskog vještačenja Ručević vještačenja proizlazi da se sveukupno radi o razlikama od 3.639,31 eura koliko tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu i potražuje s te osnove. Kako izračun navedenog vještaka strankama nije sporan sud je taj izračun prihvatio kao pravno valjan te je tužitelju dosudio zatraženi iznos. Na dosuđene pojedine mjesečne iznose razlike plaće teku zatezne kamate od prvog idućeg dana od datuma dospijeća (isplate plaće). Primjerice za mjesec travanj 2023. plaća je isplaćena 08.05.2023., a tužitelj potražuje zatezne kamate od prvog idućeg dana tj. od 09.05.2023. do isplate, što je u skladu sa zakonom. Visina stope zatezne kamate je propisana čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koji je naprijed naveden. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

30. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji regulira da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

31. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 100.

32. Tuženika je tijekom postupka zastupao zakonski zastupnik koji je do zaključenja glavne rasprave potraživao trošak prema troškovniku koji je dan na ročišni zapisnik od 04.02.2026. Temeljem čl. 163. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova, jer se radi o troškovima koji su nastali zastupanjem tuženika od strane državnog odvjetništva. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

33. S obzirom da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da jedna stranka, ovdje tuženik nadoknadi sve troškove koje je protivna strana imala.

34. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 14.359,47 eura. Tužitelju pripada sljedeći parnični trošak: za sastav odštetnog zahtjeva 250 bodova; za sastav tužbe 250 bodova; za sastav obrazloženog podneska od 27.10.2025. 250 bodova; za zastupanje na ročištima od 09.07.2025. i 04.02.2026. za svako po 250 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 1250 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. važeće OT). 1250 bodova izraženo u novcu iznosi 2.500,00 €. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV prema važećim poreznim propisima (Tbr. 46 važeće OT), koji trenutno iznosi 25%, odnosno daljnjih 625,00 eura. Nadalje, tužitelju je u cijelosti priznat trošak financijskog vještačenja prije pokretanja postupka u visini od 200,00 eura, za medicinsko vještačenje u visini od 300,00 eura jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.625,00 €. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova sudskih pristojbi donijet će se naknadno pismeno po pravomoćnom okončanju spora, a sukladno čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, NN 51/23).

35. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16) takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25.02.2026. pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22), a pobliže je označena u izreci.

36. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. iz OD Musulin i suradnici iz Zgb

- z.z. tuženika RH-OGDO iz Zagreba