REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Poslovni broj: Pp-1867/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GČ, državljanina RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa: 211- 07/25-5/18059, Urbroj: 511-17-05-25-1. od 12.7.2025., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 25. veljače 2026., u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja, te presude javno objavljene istog dana u odsutnosti okrivljenika i punomoćnika ovl. tužitelja,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: BČ, bez nadimka, sin G i B, rođ. **.**.1983. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] i,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
(temeljem čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona)
da bi:
početkom 2025., u mjestu Sveti Križ Začretje, Milke Kos 5, u kući, počinio nasilje u obitelji prema svojem sinu mlt. ŠČ na način da ga je rukom udario jednom po licu i jednom po donjem dijelu leđa kojom prilikom nije zadobio vidljive tjelesne ozljede, a takvim svojim ponašanjem kod mlt. FČ izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva,
čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/18059, Urbroj: 511-17- 05-25-1. od 12.7.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik BČ, očitujući se na navode optuženja, očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da odlučno odbija bilo kakvo optuženje da bi on bio nasilan fizički prema svojoj mlt. djeci ŠČ i Š, posebno da bi početkom 2025. godine u kući u [adresa], ŠČ udario jednom po licu i jednom po donjem dijelu leđa, to niti u kom slučaju n ije istina, on nije takav otac. Iskazao je da je točno da je brak sa suprugom Marijom razveo u 8 mjesecu 2024. godine, žive separirano, a dogovor imaju da djeca svaki drugi tjedan žive u kućanstvu jednog od roditelja. Primijetili su i majka i on po svojoj roditeljskoj brizi i skrbi da je sin malo živahniji, zločestiji, to mu je rekla i majka, imao je i loše ocijene u školi pa ga je odvela kod psihologa u Dom zdravlja. Kad je saznao da je dobio u školi opomenu, razgovarao je sa sinom kao otac isključivo radi odgoja i usmjeravanja djeteta da mora učiti, postizati dobre rezultate u tome što radi. Objašnjavao je sinu da već ima sankciju te da mora paziti na svoje ponašanje u nastavi, ali pri tome niti u jednom trenutku nije posegnuo za primjenom fizičke sile niti ga udario. Istakao je da kao roditelj nema nikakva druga saznanja o svojoj djeci da bi ih omalovažavao, vrijeđao pa bi djeca prema njemu osjetila strah. Vršio je samo svoju roditeljsku obvezu, dužan ih upozoriti na dobro ponašanje svaki dan i na postizanje dobrih odnosa, nije počinio nikakvo fizičko nasilje na štetu djeteta, a njegovo ponašanje kao roditelja može potvrditi majka djece.
3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 25. veljače 2026. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje GČŽ, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 5I, Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 6-8), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja(list spisa br. 15-19) i Potvrda iz prekršajne evidencije MP (list spisa br. 22-23).
4. Svjedokinja GČŽ iskazala je da je već o tom događaju, o čemu je dopis uputila psihološka ambulanta Doma zdravlja u Krapini prema policiji, ispitana na policiji, te u cijelosti ostaje kod tog iskaza, da ja kao majka za vrijeme trajanja braka dok su živjeli zajedno niti jedanput nije primijetila niti uočila da bi otac BČ bio nasilan prema njihovoj djeci. Nakon razvoda braka primijetila je da se moraju dogovoriti oko održavanja kontakata i druženja pa je u njihovom interesu bilo i dogovoreno složno druženje djece sa jednim od roditelja svaki drugi tjedan. Aktivno su uključeni oba roditelja u praćenje ocjena i učenja u školi. Nakon razvoda braka primijetila je da kćer je imala nesuglasica sa prijateljicama i još neke probleme, te ju je vodila kod psihologa, jer je teško podnijela razvod i separiranje roditelja, a sin F je popustio u školi, dosta je živahan, te je i on bio uključen u tretman psihologa. Još je primijetila da je F dobio opomenu u školi, inače je zločest što zna, rekla bi nestašan i neposlušan, ona sama pokušava djelovati na njega, ali nije doista nikad primijetila niti su djeca njoj rekla da se boje svoga oca, dapače vole ići kod njega. Jednom prilikom je bio od oca upozoren na mjeru opomene u školi, pa je otac išao po njega u školu, međutim, F ne nije javljao na telefon i otišao je sam iz škole. Sada kada žive jedan tjedan kod oca, jedan tjedan kod nje, zna da im otac daje obaveze u kućanstvu, prati učenje, ne daje im nikakve teške zadaće osim da iznesu smeće ili da isprazne perilicu suđa, međutim, to oni smatraju kao tešku obavezu, jer im ona ne daje nikakve obaveze. Posebno je iskazala da je sigurna da otac nije fizički bio nasilan prema ŠČ i da ga nije udario da bi ga povrijedio, uznemirio , kako mu se to stavlja na teret.
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da djelo okrivljenika kako mu tužitelj stavlja na teret "da je počinio nasilje u obitelji na način da je sa rukom udario jednom po licu i jednom po donjem dijelu leđa svog sina mlt. FČ i podvodi pod zakonsko obilježje djela nasilja iz odredbe čl. 10.t.1. ZZNUO -a, ovaj Sud u činjeničnom opisu utvrđuje da se radi o djelu iz odredbe čl. 10.t.2. istog Zakona, odnosno "tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci", a kažnjivo po čl. 22.st.5. ZZNUO-a, jer je mlt. F, rođ. **.**.2013., dijete okrivljenika i dijete u smislu odredbe čl. 8. st.6. ZZNUO-a i čl. 1. Konvencije o pravima djeteta (NN međunarodni ugovori broj 12/93).
5.1. Nadalje, prema odredbi čl. 8.st.7. ZZNUO-a, propisano je da je "žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda", a prema čl. 19. Konvencije Republika Hrvatska se obvezala da će poduzeti sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštiti dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povrede ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelji, zakonski skrbnici ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena.
5.2. Razmatrajući optužbu da je okrivljenik mlt. sina ŠČ rukom udario jednom po licu i jednom po donjem dijelu leđa, iz dokaznog postupka, posebno iskaza svjedokinje, majke mlt. sina ŠČ, i obrane okrivljenika, nesporno proizlazi da okrivljenik to nije učinio, već je razgovarao sa mlt. sinom o problemima u školi radi loših ocjena i opomene, isključivo da bi djelovao prema mlt. ŠČ odgojno, da bi ga upozorio na neprihvatljivost njegovog ponašanja kao člana obitelji, kao i obveze učenika polaznika Osnovne škole, što je potvrdila i svjedokinja navodeći da nakon razvoda braka je primijetila da je mlt. sin F popustio u školi, da je dosta živahan, da je dobio opomenu u školi, da je "zločest", da je nestašan i neposlušan, i sama pokušava djelovati na mlt. sina, pa je Sud povjerovao obrani okrivljenika potkrijepljeno iskazom svjedokinje i našao da okrivljenik nije osoba sklona agresivnosti, goropadnom ponašanju i osoba koja bi počinila nasilje prema djetetu na način da bi zbog počinjenja nasilja u obitelji trpio fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Naime, okrivljenik nikada nije osuđivan za bilo koji oblik nasilja u obitelji, a u cijelom dokaznom postupku odaje dojam odgovornog i smirenog roditelja.
5.3. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika opisno podvedeno pod činjenični opis djela iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako kao što je rečeno radi se o djelu u smislu odredbe čl. 10.t.2. istog Zakona, zaštita djece od tjelesnog kažnjavanja ili svakog ponižavajućeg postupanja kao formalnog prekršaja bez obzira na nastupanje posljedica, radnja okrivljenika kako mu se stavlja na teret i kako je utvrđeno u provedenom dokaznom postupku, u tijeku rasprave o ograničenju neprihvatljivog ponašanja i svođenje istog za dobrobit i pravo djeteta da kontrolira ponašanje u nastavi i učenje sina u okviru djelovanja odgojno na ispunjavanje obaveza, u objektivnom i životnom smislu ne može se uzeti kao tjelesno kažnjavanje, a i svjedokinja je ustvrdila da okrivljenik kao otac prema sinu nije počinio nasilje, odnosno da za vrijeme trajanja braka dok su živjeli zajedno niti jedanput nije primijetila niti uočila da bi bio nasilan prema njihovoj djeci.
5.4. Analizirajući izvedene dokaze, ocjenjujući iste u smislu odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona, ovaj Sud zaključuje da nije bilo "zle namjere" na strani okrivljenika oca da se mlt. ŠČ ponizi, povrijedi, obespravi, omalovaži, diskriminira, naprotiv, otac je pokušao djelovati na mlt. sina radi loših ocjena i zadobivene opomene u školi, iz rečenog je razvidno da radnja okrivljenika ne sadrži bitno obilježje djela protupravnosti da bi okrivljenik kao otac počinio fizičko nasilje prema mlt. ŠČ.
6. Dakle, prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret očito po propisu nije prekršaj, a kako se nitko ne može kazniti za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije ako se djelo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu ne određuje kao prekršaj i ako nije zakonom ili propisom određena sankcija počinitelju, osnovno načelo zakonitosti prekršajnog postupka (nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali), to je za rečeno djelo okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe temeljem članka čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona.
7. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 25. veljače 2026.
Sutkinja
Zapisničar
Marija Bračun,v.r.
Ivanka Vinković,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Presudu dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. Ovlaštenom tužitelju,
3. Pismohrana, ovdje.-
