Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-555/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB:14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz OD Korušić, Hrg i Vukalović, j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u OD Kozjak & Rendić u Varaždinu, radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, nakon zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika 12. siječnja 2026., dana 25. veljače 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini tužiteljice čkbr. [katastarska čestica] poslovni objekat i dvorište od 264 m² (poslovni objekat od 63 m², dvorište od 201m²) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu pod brojem Ovr-1127/202-2 od 20. kolovoza 2024. godine, i koja se vodi po prijedlogu tuženika ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika.
II. Tuženik ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je naknaditi tužiteljici ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 5. prosinca 2024. podnijela tužbu protiv tuženika ZV radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi je navela da je Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu 20. kolovoza 2024. donijelo rješenje o ovrsi broj Ovr-1127/2024-2 kojim je određena ovrha na njenoj nekretnini kao ovršenici, a sve temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022. Navela da je protiv rješenja o ovrsi izjavila žalbu po kojoj je zaključkom suda broj Ovr-1127/2024-16 od 21. studenoga 2024. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja nedopustivosti ovrhe, i to iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice te zbog toga što je tražbina prestala. Navela je da pobija predmetno rješenje jer ovrhovoditelj nema nikakvu tražbinu prema njezinom suprugu, pa niti prema njoj. Pojasnila je da je njen suprug BV, prije više od 15 godina bio u poslovnom odnosu sa trgovačkim društvom kojem je bio vlasnik tuženik; CAKI TRANS d.o.o., te je on uzimao robu od trgovačkog društva CAKI TRANS d.o.o. za potrebe svog ugostiteljskog objekta, ali sva roba je uredno plaćena. Kao osiguranje plaćanja te robe, suprug je trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o. dao bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn. Tvrdi i da je osim toga njen suprug BV bio i jamac za eventualna buduća potraživanja trgovačkog društva CAKI TRANS d.o.o. prema UV koji je bio radnik u CAKI TRANS d.o.o., te je za tu svrhu potpisao istom trgovačkom društvu još jednu zadužnicu u iznosu od 50.000,00 kn. Navela je da je trgovačko društvo CAKI TRANS d.o.o. izgubio sudski postupak protiv UV jer je utvrđeno da potraživanja nema pa je tuženik krenuo u naplatu neosnovanog potraživanja trgovačkog društva CAKI TRANS d.o.o. od BV, poslavši zadužnicu na naplatu, ali ne na ime CAKI TRANS d.o.o. već u svoje osobno ime. Budući da dug nije namirio, tuženik je protiv tužiteljice i BV pokrenuo sudski postupak radi pobijanja pravnih radnji radi namirenja istog potraživanja na njezinoj nekretnini, u kojem postupku je sud donio presudu koja je sada osnova za ovršni postupak koji smatra nedopuštenim. Tvrdi da ZV kao fizička osoba nikad nije bio u poslovnom odnosu sa BV niti s njom te prema njima nema nikakvih potraživanja. Tvrdi da su bjanko zadužnice koje su predane trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o. služile su kao sredstvo osiguranja za potraživanja CAKI TRANS d.o.o. prema odrtu BV i UV. Tvrdi da ZV nije imao nikakvih osnova da vodi ovršni postupak protiv BV jer on nema nikakvih potraživanja prema njemu, pa nastavno niti ona nije dužna trpjeti da se nepostojeća potraživanja namire iz njezine nekretnine. Tvrdi da je ZV u iskazu danom u sudskom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava izrijekom potvrdio da naplaćuje potraživanje CAKI TRANS d.o.o. prema BV i trećoj osobi, kao i svoje osobno potraživanje prema njemu, iako ta potraživanja ne postoje. Tvrdi da sud u parnici pod brojem P-112/2022 nije utvrđivao osnovu potraživanja jer je smatrao da su zadužnice dokaz o postojanju istog, što nije točno, jer ZV tamo nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju, a niti navodna potraživanja koja ima, da bi išta imao osnova naplaćivati. Tvrdi da ZV nije imao osnova po predmetnim zadužnicama jer su iste dane kao osiguranje potraživanja trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o., pa da je jedino to društvo moglo zadužnicama naplatiti potraživanje za čije osiguranje su zadužnice predane, dok ZV osobno nije imao pravo temeljem istih naplatiti ništa. Budući da dug radi kojeg tuženik ZV vodi ovrhu protiv nje na nekretnini ne postoji, a niti je uopće ovlašten voditi ovrhu, predložila je proglasiti ovrhu nedopuštenom te naložiti tuženiku da joj naknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ZV je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1127/2024 kojim je određena ovrha na nekretnini tužiteljice ŽV doneseno na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude poslovni broj P-112/2022 od 14. prosinca 2022., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž -152/2023 od 13. veljače 2023. Naveo je da su neosnovani navodi tužiteljice da nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv nje. Naveo je da je pokrenuo ovrhu protiv ovdje tužiteljice temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude poslovni broj P -112/2022, od 14. prosinca 2022., a koja je između ostalog potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-152/2023 od 13. veljače 2023. te da nakon donošenja te presude, dakle nakon 14. prosinca 2022. nisu nastale nikakve nove činjenice koje bi za posljedicu imale prestanak tražbine, te da je pogrešan navod tužiteljice je tražbina prestala. Njegova tražbina nije prestala te još uvijek egzistira te da sukladno navedenom nisu ispunjeni uvjeti na koje se poziva tužiteljica. Naveo je da je u parničnom postupku, poslovni broj P-112/2022 tužiteljica bila stranka te je u tom postupku isticala sve relevantne činjenice (u većem dijelu i ove spomenute u tužbi) te su stoga navodi da nema nikakvu tražbinu prema njezinom suprugu neosnovani. Naveo je da je postojanje tražbine ZV prema suprugu tužiteljice utvrđeno pravomoćnim sudskim presudama i to presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, posl.br.: P-112/2022 od 14. prosinca 2022. i presudom Općinskog suda u Varaždinu, posl.br.: P-515/2020 od 7. listopada 2021. te da tužbeni zahtjev tužiteljice predstavlja zapravo četvrti pokušaj utvrđenja da njegova tražbina prema BV ne postoji te da takvo postupanje, izuzev što je nedopušteno, cijeni zlouporabom procesnih ovlaštenja. Dakle, bjanko zadužnica od 05.06.2014. ovjerena od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojem: OV-5262/14, kao i bjanko zadužnica od 05.06.2014., ovjerena od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa], pod brojem: OV-5263/14 prema kojima je dugovanje iznosilo 100.000,00 kuna, a koji iznos je dospio na naplatu dana 05.06.2014., egzistirale su i dana 29.09.2015., kada je suprug ŽV s njom zaključio Ugovor o darovanju nekretnina. Naveo je da je sve činjenice koje tužiteljica ističe u tužbi, isticala već i u parničnom postupku P-112/2022, a gdje je presuđeno da je ovdje tužiteljica dužna trpjeti da ovdje tuženik, a tada tužitelj svoje potraživanje prema BV u iznosu od 100.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom namiri iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, čk.br. 1615/2 u naravi poslovni objekt površine 63 m2 i dvorište površine 201 m2, odnosno ukupne površine 264 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na to da je već o osnovanosti njegovog potraživanja odlučeno pravomoćnom sudskom presudom, predložio je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, te naložiti tužiteljici da mu naknadi troškove parničnog postupka.
3. U podnesku od 22. svibnja 2025. tužiteljica je navela da je tužbu podnijela iz razloga iz kojih je i upućena na parnicu, da tražbina tuženika ne postoji i upravo to dokazuje u ovom postupku, da se u postupku koji je vođen radi pobijanja pravnih radnji u kojem je donesena presuda koja je osnova za pokretanje ovršnog postupka o tražbini tuženika nije niti raspravljalo već je sud presudu donio samo temeljem činjenice da tuženik ima zadužnicu. Navela je da se tuženik neosnovano poziva na obrazloženje presude broj P-515/2020 budući samo izreka presude postoje pravomoćna, a ne i obrazloženje, a ako tuženik tvrdi da ima tražbinu za čije osiguranje su mu izdane zadužnice, on mora i dužan je dokazati da tražbina postoji i po kojoj osnovi te da je teret dokazivanja bio na tuženiku da dokaže da tražbina koja je osigurana zadužnicama postoji i dalje, a sve to sud ranije nije utvrđivao. Tvrdi da je tuženik u svom iskazu nedvojbeno potvrdio da su zadužnice dane trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o. kao osiguranje za više tražbina, no apsolutno ničim nikad nije dokazao kada i kako su tražbine CAKI TRANS d.o.o. prešle na njega kao niti točno o kojim tražbinama i u kojoj visini one navodno postoje. Navela je da ima pravni interes dokazivati da tuženik nije ovlašten temeljem zadužnica tražiti naplatu tražbina koje ne postoje već je predmetne zadužnice trebao vratiti suprugu BV. Navela je da, s obzirom da sud u ranijem postupku o tome nije raspravljao, sada te činjenice dokazuje u ovom postupku, a koje činjenice su odlučne za utvrđivanje da li je ovrha dopuštena ili ne.
4. Na pripremnom ročištu održanom 9. lipnja 2025. tužiteljica je primarno predlagala saslušati svjedoka BV te stranke jer je do sada između stranaka bilo nesporno da su zadužnice predane CAKI TRANS d.o.o. u ovrsi se kao ovrhovoditelj pojavljuje ZV koji nikada nije cesijom niti na koji drugi način dokazao da su tražbine radi čijeg osiguranja su zadužnice predane prešle na njega. Navela i da ZV do sada nije dokazao niti postojanje tražbine koje su osigurane zadužnicama jer je u ranijem postupku sud smatrao da su zadužnice ovršna isprava te da nema potrebe dokazivati postojanje tražbine. Navela je da je financijsko - knjigovodstveno vještačenje predloženo u slučaju potrebe, očekujući da će tuženik dostaviti financijsku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je navodno obrt BV imao dugovanje prema CAKI TRANS d.o.o. kojemu su predane predmetne zadužnice kao osiguranje, kao i na okolnost da su te tražbine ugovorom o cesiji prenesene na ZV, budući da tuženik nije predočio nikakvu financijsku dokumentaciju, ukazala je da je taj dokazni prijedlog nepotreban pa je odustala od tog dokaznog prijedloga. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i naveo da smatra da se ovdje radi o pravnom pitanju što je detaljno obrazložio u odgovoru na tužbu te da smatra da je izvođenje bilo kakvih personalnih dokaza nepotrebno. Na ročište određeno za 12. siječnja 2026. tužiteljica nije pristupila, odnosno njezina punomoćnica je ispričala njezin nedolazak zbog bolesti i navela da ne traži odgodu ročišta i ne inzistira da se sasluša kao stranka. Tuženik je isticao da je zaključkom Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1127/2024 od 21. studenoga 2024. tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe iz razloga propisanih odredbom iz čl.50.st.1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona, odnosno zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenice i zbog toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Ponovio je da je u konkretnom slučaju ovršna isprava presuda ovog suda P-112/2022 od 14. prosinca 2022. koja je pravomoćna te je u skladu s tim pokrenut ovršni postupak, a od dana donošenja te presude pa do danas nije nastupila nova činjenica koja bi utjecala na opstojnost njegovog dugovanja te da sukladno navedenom nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ovrhe nedopuštenom , a na koje se tužiteljica uopće mogla pozivati sukladno zaključku suda. Naveo je da tužiteljica u ovom postupku nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dokazala da je nakon donošenja presude P- 112/2022 došlo do nastanka nekih novih okolnosti niti to tvrdi u tužbi, niti osporava opstojnost ovršne isprave na temelju koje je pokrenuta ovrha Ovr-1127/24. Stoga smatra da se ovdje radi o pravnom pitanju za kojeg nije potrebno saslušavati stranke niti svjedoke te predlaže da se odbije tužba (ispravno bi bilo tužbeni zahtjev). Tužiteljica je isticala da je u predmetu koji se vodio pod brojem P-112/2022 tek na posljednjem ročištu (dakle nakon zaključenja pripremnog ročišta) ZV pojasnio da se zadužnice temeljem kojih tvrdi da je imao potraživanje odnose na potraživanja trgovačkog društva Caki trans d.o.o., a ne na njega osobno, slijedom čega ona u onom postupku nije mogla dokazivati da tražbina koja se naplaćuje ne postoji. Isticala je da su predmetne zadužnice samo sredstvo osiguranja i po njezinom stavu tuženik je dužan dokazati koju tražbinu naplaćuje po predmetnom sredstvu osiguranja , odnosno u ovom slučaju osnovom čega je navodna tražbina trgovačkog društva prešla na njega kao fizičku osobu što tuženik niti u ovom postupku niti u postupku pod brojem P-112/2022 nije dokazao. Navela je da su predmetne zadužnice predane kao sredstvo osiguranja upravo trgovačkom društvu kojeg je tuženik direktor, međutim isti nije dokazao da bi bilo kakva tražbina trgovačkog društva u bilo kojem trenu prešla na njega, slijedom čega se ovdje radi zlouporabi sredstava osiguranja, dok tuženik uopće nema aktivnu legitimaciju za naplatu bilo kakvih potraživanja od Caki trans d.o.o. Tuženik je isticao da je netočan navod tužiteljice da ona u postupku P-112/2022 nije mogla isticati činjenice o navodnom nepostojanju ili postojanju duga po zadužnicama prema njemu budući da je odredbama ZPP-a omogućeno tijekom cijelog postupka strankama predlagati nove dokaze u slučaju da dođe do pojave novih momenata u parničnom postupku na koje upire tužiteljica. Naveo je da nema potrebu ulaziti, niti osnovu ulaziti u razloge zašto tužiteljica nije koristila svoja procesna ovlaštena P - 112/2022 međutim ističe da nije točan navod da tužiteljica ne bi mogla isticati neke činjenice u tom postupku. Naglasio je da je ovršna isprava presuda P-112/2022 od 14. prosinca 2022., a ne zadužnice te smatra da u ovom postupku nema niti potrebe , a niti osnove preispitivati postojanje duga po tim zadužnicama budući da je to već rješavao u okviru dva sudska postupka i to P-112/2022 i P-515/2020.
5. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu i to rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1127/2024-2 od 20. kolovoza 2024., presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022., Zaključak poslovni broj Ovr- 1127/2024-16 od 21. studenoga 2024., bjanko zadužnica ovjerena po javnoj bilježnici Nadi Šagi-Belcar pod brojem OV-5262/14, bjanko zadužnica ovjerena po javnoj bilježnici Nadi Šagi-Belcar pod brojem OV-5263/14, presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-14/12-37 od 9. svibnja 2014., zapisnik s glavne rasprave u predmetu P-112/2022-10 od 25. studenoga 2022. (stranice 5-44 spisa). Izvršen je uvid i spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-515/2020 (ranije P-350/2018) te Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1127/2024. Saslušan je svjedok BV te tuženik ZV, dok je tužiteljica zbog bolesti zapravo odustala da se sasluša kao stranka, a odustala je i od dokaznog prijedloga da se izvede financijsko- knjigovodstveno vještačenje.
6. Iz spisa Ovr-1127/24 Stalne službe u Ivancu, u bitnom proizlazi da je ZV kao ovrhovoditelj **.**.2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ŽV kao ovršenice na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-112/2022 od 14. prosinca 2022. radi naplate iznosa od 13.272,28 EUR (100.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.6.2014. do isplate te radi namirenja parničnog troška u iznosu od 1.436,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.6.2014., kao i radi naplate troška tog ovršnog postupka u iznosu od 402,09 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja. Uz prijedlog za ovrhu priložio je presudu Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022. s potvrdom pravomoćnosti/ovršnosti (ista presuda se u preslici nalazi i na stranici 10-22 ovog spisa). Navedenom presudom je odlukom sadržanom pod točkom I. izreke odlučeno da Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren u uredu javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca dana 29. 09. 2015., ovjeren pod posl. br. OV-8517/15, a temeljem koje pravne osnove je tuženici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u vlasništvo pripala nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, i to: čk.br.1615/2 u naravi poslovni objekat površine 63 m2 i dvorište površine 201 m2, odnosno ukupne površine 264 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužitelju ZV iz [adresa], u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 100.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. 06. 2014. do isplate. Odlukom sadržanom pod točkom II.izreke odlučeno je da je tuženica ŽV dužna trpjeti da tužitelj ZV svoje potraživanje prema tuženiku BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 100.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. 06. 2014. do isplate, namiri iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, čk. br. 1615/2 u naravi poslovni objekat površine 63 m2 i dvorište površine 201 m2, odnosno ukupne površine 264 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odlukom sadržanom pod točkom III. izreke naloženo je tuženicima BV i ŽV, da tužitelju ZV, naknade solidarno trošak u ukupnom iznosu od 10.825,00 kuna /1.436,72 eura, u roku od 15 dana. Iz obrazloženja navedene presude u bitnom proizlazi da je ZV kao tužitelj podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji protiv tuženika BV i ŽV, navodeći da mu temeljem ovršnih isprava bjanko zadužnice od 5.6.2014. ovjerene od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojem OV-5262/14 tuženik BV duguje iznos od 50.000,00 kn, koji iznos je dospio na naplatu 5.6.2014. te bjanko zadužnice od 5.6.2014. ovjerene od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojem OV-5263/14 5.6.2014. mu tuženik BV duguje iznos od 50.000,00 kn, koji iznos je također dospio na naplatu 5.6.2014., te da je svoje potraživanje prema tuženiku BV pokušao prisilno namiriti pokretanjem ovršnih postupaka, no u o tome nije uspio te da tuženik BV nema druge vrijednije imovine iz koje bi se mogao naplatiti. Naveo je da su 29.9.2015. tuženici BV i ŽV sklopili Ugovor o darovanju nekretnine kojim je BV besplatnim raspolaganjem otuđio nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist ŽV te da je tako onemogućio ZV da se naplati iz vrijednosti navedene nekretnine. Nadalje iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su BV i ŽV u odgovoru na tužbu porekli da bi ZV osnovom bjanko zadužnica od 5.6.2014. ovjerenih kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar pod brojem OV-5262/14 i OV-5263/14 imao prema BV bilo kakvo novčano potraživanje jer da je u vrijeme izdavanja zadužnica BV bio vlasnik obrta [obrt] u okviru kojeg je poslovao kafić koji je kupovao robu od CAKI TRANS d.o.o. Koškovec, u vlasništvu ZV pa da su navedene zadužnice služile kao sredstvo osiguranja navedene tvrtke za robu koju je kupovao obrt BV, no da je obrt BV svu preuzetu robu od CAKI TRANS d.o.o. Koškovec platio, pa umjesto da mu se zadužnice vrate iste su zloupotrijebljene radi naplate nepostojećeg potraživanja protiv BV osobno. BV i ŽV su nadalje tvrdili da, s obzirom da je ZV zloupotrijebio bjanko zadužnice koje je CAKI TRANS d.o.o. Koškovec dobio kao osiguranje svojeg eventualnog potraživanja prema obrtu BV, je BV pokrenuo protiv ZV sudski postupak kod Općinskog suda u Varaždinu koji se vodi pod brojem P-350/2018 u kojem traži da se navedene zadužnice stave izvan snage. BV i ŽV su tvrdili da je činjenica da ZV nema, niti je imao novčano potraživanje prema BV prethodno pitanje u tom postupku pa su predlagali da se donese rješenje o prekidu tog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem P-350/2018. BV i ŽV su u postupku koji se vodio pod brojem P-112/2022 poricali da BV nema dostatne imovine za namirenje svih svojih vjerovnika, potvrdili su da je BV Ugovorom o darovanju prenio u vlasništvo ŽV nekretninu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tvrdili su da su od 1984. u braku pa je predmetna nekretnina stečena tijekom braka pa je ŽV i prije bila suvlasnica navedene nekretnine u ½ dijela tako da joj je Ugovorom o darovanju BV prenio samo svoj suvlasnički dio nekretnine. Porekli su da BV osim darovanog dijela nekretnine nema druge imovine kao i da bi ZV imao pravo na proboj pravnih radnji BV i da bi bilo što dugovao ZV i predložili su tužbeni zahtjev odbiti. Valja napomenuti i da iz obrazloženja presude poslovni broj P-112/2022
-12 od 14. prosinca 2022. proizlazi da je taj parnični postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Varaždinu vodio pod brojem P-515/2020 (ranije P-350/2018), i da je rješenjem P-243/2019-20 od 15. veljače 2022. isti nastavljen. U konačnici je nakon provedenog dokaznog postupka sud donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ZV i iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti proizlazi da je ta presuda poslovni broj P-112/2022- 12 od 14. prosinca 2022. postala pravomoćna 13.2.2023., a ovršna 13.4.2023. Nadalje iz spisa poslovni broj Ovr-1127/2024-2 proizlazi da je Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu donio rješenje o ovrsi 20. kolovoza 2024. kojim je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-112/2022 od 14. prosinca 2022. radi naplate novčane tražbine ZV u iznosu od 13.272,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2014., radi naplate parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.436,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2022. te radi naplate troška tog ovršnog postupka u iznosu od 402,09 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja tog rješenja o ovrsi odredio ovrhu na nekretninama u vlasništvu ovršenice ŽV čkbr. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odbijen je prijedlog za ovrhu u dijelu kojem je predloženo odrediti ovrhu radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos parničnog troška od 1.436,72 EUR od 6. lipnja 2014. do 14. prosinca 2022. kao neosnovan ( točka II. izreke rješenje o ovrsi). Nadalje iz spisa poslovni broj Ovr-1127/2024 proizlazi da je ŽV, kao ovršenica podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 1127/2024-2 od 20. kolovoza 2024. navodeći da tražbina čije se ispunjenje traži određenom ovrhom ne postoji niti je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu. U žalbi je navela da se tražbina ovrhovoditelja temelji na dvije zadužnice koje njezin suprug potpisao i to kao osiguranje za potraživanje CAKI TRANS d.o.o. u vlasništvu ZV prema trećim osobama odnosno za robu koju je ranije uzimao obrt njezinog supruga od tog trgovačkog društva. Navela je da u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava sud nije utvrđivao niti aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, niti postojanje tražbine, već je istu utvrdio samo temeljem zadužnica, te da te činjenice ističe jer ih sud u ranijim postupcima nije uzimao u obzir niti utvrđivao, smatrajući ih irelevantnim , budući da postoje zadužnice koje same po sebi nisu dokaz postojanja tražbine niti pak aktivne legitimacije jer iako se radi o bjanko zadužnicama, ovrhovoditelj je bio dužan dokazati da su navodna potraživanja prešla na njega, odnosno koja potraživanja su njegova, a koja od trgovačkog društva, ali i jesu li zadužnice predane kao sredstvo osiguranja svih tih potraživanja (što nisu) ili je došlo do zloupotrebe istih radi naplate nepostojećih tražbina. Predložila je da županijski sud uvaži njezinu žalbu te da se rješenje o ovrsi ukine i odbije prijedlog za ovrhu, a podredno da ju se uputi u parnicu. Priložila je i preslike bjanko zadužnica, koje je priložila i uz tužbu i koje se u ovom spisu nalaze na stranicama 23-30 spisa). Iz bjanko zadužnice izdane u [adresa] 5.6.2014. proizlazi da je BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dao suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 6.6.2014. do namirenja po stopi od 12% godišnje zaplijene svi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u toj ispravi izravno s računa isplate vjerovniku ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Na tom obrascu bjanko zadužnice na stranici 1 je i otisnut tekst koji glasi: " Ova isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Ovu bjanko zadužnicu s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku Financijska agencija (u daljnjem tekstu: Agencija) s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja o ovrsi, dostavlja vjerovnik izravno, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Dostavom ove bjanko zadužnice zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika. Na ovoj bjanko zadužnici ili u dodatnim ispravama uz nju, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika. Vjerovnik može svoja prava iz ove bjanko zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljeni njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Na temelju ove bjanko zadužnice i dodatnih isprava uz nju vjerovnik može po svom izboru zahtijevati na način propisan Ovršnim zakonom, od Agencije naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamca plataca, ili i od dužnika i jamca plataca. Vjerovnik može od Agencije zahtijevati da mu vrati ovu bjanko zadužnicu ako njegova tražbina nije u cijelosti namirena. U tom će slučaju Agencija naznačiti na toj bjanko zadužnici s kojega je računa plaćen koji iznos troškova, kamata i glavnice. Ako je vjerovnik u cijelosti namirio svoju tražbinu prema ovoj bjanko zadužnici Agencija obavijestiti će o tome dužnika ili jamca platca i na njegov mu je zahtjev predati. Ova bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca plataca na drugim predmetima ovrhe. Ova bjanko zadužnica istinita je u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kada je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku. Dužnik odnosno jamac platac je suglasan i pristaje da mu javni bilježnik, nakon potvrde, izda izvornik ove bjanko zadužnice sukladno odredbi članka 50. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09)." Nadalje iz navedene bjanko zadužnice proizlazi da ju je dužnik BV potpisao te da je BV **.**.2014. podnio navedenu bjanko zadužnicu na potvrdu-solemnizaciju javnom bilježniku Nadi Šagi-Belcar iz [adresa] koja je potvrdila da je istovjetnost BV utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od PP Ivanec te da je potvrdila da je navedenu bjanko zadužnicu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je BV ispravu pročitala te ga upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da je BV izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njega i da to odgovara njegovoj volji. Dakle navedena bjanko zadužnica je solemnizirana pod brojem OV-5262/14 u [adresa] 5.6.2014. Nadalje iz preslike bjanko zadužnice na strani 48-51 spisa Ovr-1127/2024 proizlazi da je BV, [adresa] istog dana izdao ZV ni drugu bjanko zadužnicu radi naplate tražbine u iznosu od 50.000,00 kuna, koju je potpisao i istog dana, odnosno 5.6.2014. podnio navedenu bjanko zadužnicu na potvrdu-solemnizaciju javnom bilježniku Nadi Šagi-Belcar iz [adresa] koja je potvrdila da je istovjetnost BV utvrdi la uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od PP Ivanec te da je potvrdila da je navedenu bjanko zadužnicu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je BV ispravu pročitala te ga upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da je BV izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njega i da to odgovara njegovoj volji. Navedena bjanko zadužnica je solemnizirana pod brojem OV- 5263/14 u [adresa] 5.6.2014. Iz odgovora na žalbu ZV , kao ovrhovoditelja proizlazi da je osporio navode ovršenice ŽV u žalbi , posebice prigovor aktivne legitimacije te je predložio da se žalba ovršenice odbije kao neosnovana i da se nastavi s provedbom ovršnog postupka. Naveo je da je ŽV bila stranka u parničnom postupku poslovni broj P-112/2022 te je u tom postupku isticala sve relevantne činjenice (u većem dijelu i spomenute u žalbi) te da su navodi vezani uz osnovanost njegovog potraživanja potpuno irelevantni u tom ovršnom postupku, s obzirom da je o njima već odlučeno pravomoćnom sudskom presudom. Nakon toga je ovršenica ŽV zaključkom poslovni broj Ovr- 1127/2024-16 od 21. studenoga 2024. ( koji se u ovom spisu nalazi na stranicama 20- 22 spisa) upućena da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1127/2024-2 od 20. kolovoza 2024. nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom iz čl.50.st.1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona, odnosno zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i zbog toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a iz kojih razloga je izjavljena žalba ovršenice od 24. listopada 2024. Nadalje, iz spisa Ovr-1127/2024 proizlazi da je isti dostavljen Županijskom sudu u Šibeniku na odlučivanje o žalbi ovršenice ŽV, koja je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-149/2024-3 od 28. siječnja 2025. odbijena kao neosnovana te je rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Ovr-1127/2024 od 20. kolovoza 2024. potvrđeno u točkama I., III., IV., V., VI. i VII. izreke. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ovršenica ŽV podnijela žalbu pobijajući navedeno rješenje u točkama I., III., IV., V., VI. i VII. izreke ne navodeći žalbene razloge, no sadržajno iz čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga drugostupanjski sud je utvrdio da je pobijano rješenje doneseno temeljem valjane ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-112/2022 od 14. prosinca 2022. te da je ovrha određena sukladno odgovarajućim odredbama Ovršnog zakona kojima je regulirana ovrha na nekretnini, te da pobijano rješenje n ije doneseno uz neke od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl.50.st.1., 3., 5. i 6. Ovršnog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske odluke proizlazi da je ovrhovoditelj ZV ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice ŽV na temelju naprijed navedene ovršne isprave, dok se žalbenim navodima kojima se sadržajno osporava pravilnost i potpunost činjeničnog supstrata utvrđenog u postupku iz kojeg je proizašla ovršna isprava ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Stoga je drugostupanjski sud odbio žalbu ovršenice uz napomenu da je u nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjsko rješenje ostavljeno neizmijenjeno. Dakle , rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1127/2024-2 je postalo pravomoćno 28.1.2025., a ovršno 20.2.2025. U tom ovršnom postupku je ovršenica ŽV podnijela prijedlog za odgodu ovrhe, koji je rješenjem poslovni broj Ovr-1127/2024-32 od 16. svibnja 2025. odbijen kao neosnovan. Protiv tog rješenja je ovršenica ŽV podnijela žalbu.
7. Iz spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-515/2020 (ranije P-350/2018) u bitnom proizlazi da je BV, kao tužitelj **.**.2018. podnio tužbu protiv ZV, kao tuženika radi stavljanja izvan snage zadužnica ovjerenih kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar pod bojevima OV-5262/14 i OV- 5263/14 od 5.6.2014. Iz tužbe proizlazi da je BV tvrdio da je bio vlasnik obrta [obrt], u sklopu kojeg je poslovao i njegov kafić, a da je tuženik ZV vlasnik CAKI TRANS d.o.o. Koškovec koji mu je isporučivao robu putem otpremnica, a BV je preuzetu robu plaćao u gotovini s odgodom plaćanja. Tvrdio je i da je ZV u svom trgovačkom društvu na dan inventure 31.12.2017. utvrdio inventurni manjak u iznosu od 185.627,14 kn za koji je teretio svog radnika UV te da je povodom toga vođen parnični postupak koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž -3687/14-2 od 4.8.2015. na način da je odbijen tužben zahtjev tužitelja CAKI TRANS d.o.o. Nadalje je tužitelj BV tvrdio da je usmeno, pa kasnije i pismeno na običnom listu papira koji je zadržao ZV, garantirao ZV da UV nije odgovoran za nastali manjak. Kako je tvrtka ZV robu izdavala putem otpremnica na odgodu plaćanja, a koje plaćanje je bilo u gotovini ZV je prezentirao BV da mu više ne može na taj način izdavati robu, bez da mu BV kao garanciju potpiše bjanko zadužnicu. Tvrdi da je tako potpisao ZV dvije bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojevima OV-5262/14 i OV-5263/14 dana 5. lipnja 2014. u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn koje se nalaze u spisu Stalne službe u Ivancu, broj Ovr-458/14. BV je tvrdio da je svu preuzetu robu od tvrtke ZV platio, a da mu ZV zadužnice nije vratio. Nadalje je tužitelj BV u tužbi tvrdio da je ZV uvidio da će njegova tvrtka CAKI TRANS d.o.o. izgubiti spor protiv svog radnika UV (presuda broj P-14/12-37 od 9.5.2014., potvrđena županijskom presudom Gž- 3687/14-2 od 4.8.2015., a revizija odbačena 11.10.2016.), a za kojeg je BV garantirao da nije odgovoran za nastali manjak, ZV mu je prezentirao razlog zašto da mu potpiše zadužnice, a koji potpis i ovjera je uslijedila 5.6.2014. pa je ZV pokrenuo ovršni postupak protiv njega (BV) na temelju navedenih zadužnica **.**.2017. BV je tvrdio da su zadužnice dane za dug koji ne postoji, odnosno za dug za koji nije odgovoran pa je predložio da se iste stave izvan snage. Tužbi je priložio izvadak iz Obrtnog registra iz kojeg proizlazi da je BV bio vlasnik obrta [obrt] osnovanog 12.10.1998. i koji je prestao postojati 16.6.2015. Tužbi je priložio i izvadak iz Sudskog registra iz kojeg proizlazi da je ZV osnivač, direktor i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva CAKI TRANS d.o.o., Koškovec, osnovanog 27.12.1999. Iz odgovora na tužbu ZV danog u tom postupku proizlazi da je točno da je BV izdao JV ZV dvije bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojevima OV-5262/14 i OV-5263/14 dana 5.6.2014. u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn, no da nije točno da bi mu BV platio, odnosno društvu u njegovom vlasništvu svu preuzetu robu, niti je dokazao da bi podmirio dugovanje prema ZV, odnosno društvu CAKI TRANS d.o.o., te da BV prešućuje činjenicu da je zadužnicu izdao ZV i iz razloga osiguranja plaćanja dugovanja po osnovi pozajmice koju je imao prema ZV, a sve temeljem ugovora o zajmu od 10.2.2009. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev. U tom postupku je ZV dostavio sudu izvod iz poslovnih knjiga, odnosno KUPCI-PROMET SALDA- KONTA OD DATUMA DOKUMENTA: 01.01.2000. – 5.7.2019. CAKI TRANS d.o.o., Koškovec iz kojeg proizlazi da NENO, Caffe bar, vlasnik BV OIB: [osobni identifikacijski broj] duguje CAKI TRANS d.o.o. 39.983,59 kn, te ugovor o zajmu sklopljen između ZV kao zajmodavca i BV, [adresa] kao zajmoprimca. Iz navedenog Ugovora o zajmu proizlazi da je ZV pozajmio 10.2.2009. iznos od 3.000,00 EUR, koji se BV obvezao vratiti najkasnije do 10.7.2009. (stranice 56-57 spisa P-515/2020). Nadalje iz tog spisa proizlazi da su u tom postupku bili saslušani svjedoci UV, ŽVE, NV, ĐV i stranke BV i ZV, te da je u konačnici sud na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim. Iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 8. ožujka 2021. u tom predmetu proizlazi da je BV iskazao da je potpisao dvije zadužnice ZV i to prvo jednu, a kad se napio drugu, a prethodno mu je ZV dao po 50,00 kn da plati ovjeru potpisa, da je zadužnice potpisao u svrhu osiguranja plaćanja robe koje mu je ZV isporučivao, ali da je zatvorio kafić nakon pet dana od kada je potpisao zadužnice pa nije mogao dobiti robu, da ne postoji dugovanje njegovog obrta prema CAKI TRANS d.o.o. i da nikada nije posudio ništa od ZV. Iz obrazloženja presude donesene u tom predmetu poslovni broj P-515/2020-15 7. listopada 2021. u bitnom proizlazi da je sud ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim iskaz BV, da je ZV robu plaćao u gotovin i, kao i njegove tvrdnje da ZV i trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o. ništa ne duguje, što pobijaju po njemu potpisane isprave, Ugovor o zajmu i izvod otvorenih stavaka od 25.1.2013. Nadalje iz iskaza ZV danog u tom postupku je proizlazilo da je posuđivao novac BV u više navrata, ponekad i u gotovini na ruke, bez potvrde, a posudio mu je i 3.000,00 EUR a o čemu su sastavili Ugovor o zajmu, da mu je BV bio dužan i za robu isporučenu njegovom obrtu pa kad su ti dugovi dospjeli na plaćanje, mjesec dana prije nastupanja zastare, zatražio je od BV da mu ih podmiri, a ako to ne može učiniti dao mu je na potpis dvije zadužnice, jednu za dug po osnovu zajma, a drugu po osnovu isporučene robe i tužitelj mu je potpisao te dvije zadužnice i ovjerio potpis kod javnog bilježnika, a dugovanja mu nije podmirio. Nadalje, proizlazi da je sud ocijenio tužbeni zahtjev BV neosnovanim, s obzirom da sporne zadužnice nisu ništetne, već su pravovaljane, a tužitelj BV nije dokazao niti to da je tuženiku ZV podmirio dug po osnovu izdanih zadužnica pa da neosnovano traži da ih se proglasi pravno nevaljanima i ništetnima te da se naloži ZV da mu ih vrati. Dakle, presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-515/2020-15 od 7. listopada 2021. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BV koji glasi: "Utvrđuje se da nisu pravno valjane, da ne proizvode pravne učinke te se utvrđuju ništetnima zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojevima OV-5262/14 i OV-5263/14 od dana 5.6.2014. te se nalaže tuženiku da iste vrati tužitelju u roku od 15 dana.". Nadalje, iz stanja spisa P-515/2020 (ranije P- 350/2018) proizlazi da se BV nije žalio na tu presudu te da je ista postala pravomoćna 16.10.2021., a ovršna 1.11.2021.
8.Iz presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P - 14/12-37 od 9. svibnja 2014. (list 31-40 spisa) proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja CAKI TRANS d.o.o. iz Koškovca bb, koji glasi: "I. Tuženik UV iz [adresa], dužan je tužitelju CAKI TRANS d.o.o. iz Koškovca bb, isplatiti iznos od 185.627,14 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 05.01.2008. g. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, zajedno s troškovima ovog postupka, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe" – kao neosnovan. II. Tužitelj CAKI TRANS d.o.o. dužan je tuženiku UV nadoknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 25.625,00 kn (dvadesetpettisućašestodvadesetpet kuna), u roku od 15 dana.". Razmatrajući sadržaj navedene presude, sud istu nije ocijenio odlučnom za ishod ovog postupka, niti iz iste proizlazi da bi u tom postupku na bilo koji način sudjelovali ŽV i BV.
9.Iz zapisnika od 25. studenoga 2022. o održanoj glavnoj raspravi u predmetu P - 112/2022-10 u pravnoj stvari tužitelja ZV protiv tuženika BV i ŽV radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji proizlazi da je ZV iskazao da je BV pozajmljivao novac u više navrata, da postoji ugovor na 3.000,00 EUR, a bilo je i tu neplaćene robe CAKI TRANSU d.o.o., te da se predmetne bjanko zadužnice odnose na zajmove i neplaćenu robu, da mu BV nije vratio dug tako da ga je zvao da mu potpiše zadužnicu jer mu ide zastara, te da je taj Ugovor o zajmu obuhvaćen zadužnicom pod brojem OV- 5263/14 i da mu je po tom Ugovoru o zajmu BV dužan platiti zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate. Proizlazi da je i da je ZV poslije tog Ugovora o zajmu Mladenu BV dao brzu pozajmicu koju mu je trebao vratiti nakon tri mjeseca, da je tuženik BV garantirao i za iznos duga AV u iznosu od 6.000,00 kn o čemu je potpisao izjavu o jamstvu i da je BV bio dužan robu CAKI TRANSU d.o.o. u iznosu od 39.000,00 kn koja roba mu je bila izdana prije, a taj dug je obuhvatio zadužnicom broj OV-5262/14. Na upit zašto je zadužnicom obuhvaćen on, a ne CAKI TRANS d.o.o. odgovorio je da je njemu CAKI TRANS d.o.o. ustupio tražbinu, o čemu trenutno ne raspolaže ugovorom o ustupu. Iz istog zapisnika proizlazi da je bio saslušan i tuženik BV iz čijeg iskaza proizlazi da nikada od ZV nije primio iznos od 3.000,00 EUR i da od ZV nikad nije pozajmljivao novac, da je Ugovor o zajmu prvi puta vidio na sudu, da mu je ZV nekih pet dana prije presude u postupku koji je vođen protiv UV došao sa zadužnicama i rekao mu da po novom zakonu više ne može uzimati robu za novac, već preko računa i da mu treba te zadužnice potpisati da normalno robu preuzima kod CAKI TRANSA d.o.o., da je ZV prvo naveo iznos od 50.000,00 kn, a kada su popili još dvije litre vina je ZV napisao i drugu zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn, pa su to riješili kod javne bilježnice, a on nije znao što će se dogoditi i što se događa. Nadalje proizlazi da je iskazao da **.**.2015. ZV nije bio ništa dužan kao n iti on njemu.
10. Iz iskaza svjedoka BV, supruga tužiteljice, saslušanog u ovom postupku proizlazi da ni on ni njegova supruga nisu u bilo kakvom poslovnom odnosu sa ZV, te da njegova supruga nije bila ni u kakvom poslovnom odnosu sa Caki transom d.o.o. On je bio u poslovnom odnosu s Caki trans d.o.o., odnosno bio je vlasnik obrta i kupovao je robu od Caki trans d.o.o. za obrt, odnosno robu za kafić. Ne zna do kad je radio taj obrt, odnosno ne sjeća se točno. Na pitanje jesu li ostala kakva dugovanja obrta u njegovom vlasništvu prema Caki trans d.o.o. odgovorio je da nisu, da je plaćao robu za keš, odnosno kad je platio robu bi tek dobio robu i cijelo vrijeme je plaćao gotovinom. Iskazao je da on osobno nije nikad dao zadužnicu ZV, a dao je zadužnicu Caki trans d.o.o. jer mu je UV bio dužnik i ZV je dao tu zadužnicu na naplatu. UV je bio dužnik Caki trans d.o.o. Ne zna kad je ZV poslao na naplatu tu zadužnicu, misli da tri dana nakon što je Caki trans d.o.o. izgubio spor protiv UV. Tada je ZV poslao zadužnice na naplatu , a on o tome nije imao pojma. Iskazao je da niti on, niti supruga nisu posuđivali novac od ZV i Caki trans d.o.o., i nije dobio nikakvu obavijest o cesiji. Na upit jesu li on ili njegova supruga nakon donošenja presude za pobijanje dužnikovih pravnih radnji od sutkinje Nataše Sever bilo što platili ZV odgovorio je da nisu te da je izgubio spor za ništetnost zadužnica.
11.Ocjenjujući iskaz BV valja reći da sud isti nije prihvatio kao vjerodostojan u pravcu kao da nikada nije dao zadužnicu ZV s obzirom da iz sadržaja bjanko zadužnica koje se u preslici nalaze u ovom spisu kao i u spisu Ovr-1127/24 jasno proizlazi da je BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao dužnik dva puta, odnosno dvjema bjanko zadužnicama dao suglasnost da se radi naplate novčanih tražbina u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.6.2014. do namirenja zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u tim bjanko zadužnicama izravno s računa isplate vjerovniku ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Dakle, iz sadržaja navedenih bjanko zadužnica koje je osobno BV podnio javnoj bilježnici Nadi Šagi-Belcar iz [adresa] 6.5.2014. na potvrdu-solemnizaciju proizlazi da je on osobno dao te bjanko zadužnice ZV, a ne trgovačkom društvu CAKI TRANS d.o.o. Također sud nije ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka BV u pravcu da on nije posuđivao novac od ZV, s obzirom da je u tom dijelu njegov iskaz suprotan sadržaju Ugovora o zajmu koji se u izvorniku nalazi u spisu ovoga suda poslovni broj P-515/2020 na stranici 57 spisa, a također sud ne prihvaća njegov iskaz kao vjerodostojan u pravcu da nisu ostala nikakva dugovanja obrta u njegovom vlasništvu prema CAKI TRANS d.o.o., s obzirom da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa sadržajem izvoda iz poslovnih knjiga na stranici 56 spisa P-515/2020 iz kojeg proizlazi dug u iznosu od 39.983,59 kn. Sud prihvaća njegov iskaz u pravcu da on niti njegova supruga ŽV nakon donošenja presude za pobijanja dužnikovih pravnih radni od sutkinje Nataše Sever nisu ništa platili ZV, kao i da je on izgubio spor za ništetnost zadužnica, s obzirom da to proizlazi iz spisa P-515/20.
12. iz iskaza tuženika ZV proizlazi da ima pravomoćnu presudu protiv BV i ŽV i po toj presudi mu ništa nije plaćeno. Na upit kome i kada su predane dvije zadužnice kao osiguranje odgovorio je da je posuđivao novac BV i to 3.000,00 EUR i 10.000,00 kn i dio je bio za robu. Znači dio je bio za njega, a dio za Caki trans d.o.o.. Izdane su mu dvije iste zadužnice. Na pitanje na temelju čega naplaćuje dug Caki transa odgovorio je da je bio ugovor o cesiji između Caki trans d.o.o. i JV te da je o tome obavijestio BV pismeno i usmeno sigurno, te da je ta cesija bila prije više od 10 godina odnosno prije 12-13 godina. Na pitanje je li točno da se roba plaćala gotovinom odgovorio je da su krčmari uzimali dio robe za knjiženje, a dio za gotovinu što nisu knjižili i to je imao njegov trgovac u dućanu na brizi, a ne on osobno.
13.Ocjenjujući iskaz tuženika ZV sud isti prihvaća kao istinit u pravcu da ima pravomoćnu presudu protiv BV i ŽV i da mu po toj presudi ništa nije plaćeno. Također sud ocjenjuje vjerojatnim njegov iskaz u pravcu da je obavijestio BV o Ugovoru o cesiji sklopljenog između CAKI TRANS d.o.o. i ZV za dio duga za robu koju je CAKI TRANS d.o.o. isporučivao obrtu u vlasništvu BV.
14. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku: (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), u vezi s 221.a, ZPP-a sud je zauzeo stajalište da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, odnosno da tužiteljica nije dokazala da bi ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1127/2024-2 od 20. kolovoza 2024. bila nedopuštena iz razloga propisanih odredbom iz čl.50.st.1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona. Naime, tužiteljica ŽV je kao ovršenica, a kako je već naprijed navedeno, zaključkom poslovni broj Ovr-1127/2024-16 od 21. studenoga 2024. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12, 25/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), odnosno zbog toga što ovrhovoditelj ZV nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenice ŽV i zbog toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica ŽV više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
15.Što se tiče razloga propisanog odredbom čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona , odnosno da ovrhovoditelj ZV nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenice ŽV valja reći da iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022. jasno proizlazi da je ŽV dužna trpjeti da tužitelj ZV svoje potraživanje prema BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 100.000,00 kn (odnosno primjenjujući fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn- 13.272,28 EUR), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.6.2014. do isplate namiri iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je istom presudom naloženo BV i ŽV da tužitelju ZV solidarno naknade trošak u ukupnom iznosu od 10.825,00 kn, odnosno primjenjujući fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn 1.436,72 EUR. Stoga je prema stajalištu suda jasno da je ovrhovoditelj ZV ovlašten tražiti ovrhu na temelju te presude, kao ovršne isprave protiv ŽV kao ovršenice i to radi naplate tražbine u iznosu od 13.272,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.6.2014. do isplate kao i radi namirenja parničnih troškova postupka u iznosu od 1.436,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja te presude, odnosno od 14. prosinca 2022. i to na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kako je to i određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1127/2024-2 od 20. kolovoza 2024. Što se tiče razloga propisanog odredbom čl.50.st.1. točka 9. Ovršnog zakona, kojim je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave sud je ocijenio da tužiteljica ŽV nije dokazala u ovom postupku osnovanost niti tog žalbenog razloga, odnosno tužiteljica ŽV tijekom postupka nije tvrdila niti dokazala da je tražbina radi ostvarenja koje je ZV pokrenuo ovrhu na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P -112/2020-12 od 14. prosinca 2022., kao ovršne isprave prestala. Naime, na temelju iskaza samog svjedoka BV utvrđeno je da niti on niti njegova supruga ŽV nakon donošenja te presude za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nisu ništa platili ZV, a također i iz iskaza tuženika ZV proizlazi da on ima pravomoćnu presudu protiv BV i ŽV i po toj presudi mu ništa nije plaćeno. Dakle, iz navedenog je jasno da ta tražbina nije prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih ŽV više nije mogla istaknuti u postupku koji se pred Općinskim sudom u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu vodio pod poslovnim brojem P-112/2022 iz kojeg potječe pravomoćna i ovršna presuda poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022. Tužiteljici ŽV valja reći da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućena kao ovršenica (tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu i u takvoj parnici sud može raspravljati samo o razlozima iz kojih je upućena na pokretanje parnice, a u konkretnom slučaju su to razlozi propisani čl.50.st.1. točka 7. i 9., a kako to proizlazi iz zaključka Ovr - 1127/2024-16 od 21. studenoga 2024. Također tužiteljici valja napomenuti da iz sadržaja spisa poslovni broj P-515/2020 (ranije P-350/2018) jasno proizlazi da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev njezinog supruga BV koji je tražio da se utvrdi da nisu pravno valjane, da ne proizvode pravne učinke te da se utvrđuju ništetnima zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Šag i-Belcar iz [adresa] pod brojevima OV-5262/14 i OV-5263/14 od 5.6.2014. te da se naloži tuženiku ZV da iste vrati BV. Valja istaknuti i da je parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-112/2022 pred Stalnom službom u Ivancu, ovoga suda bio prekinut do okončanja tog parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-515/2020 (ranije P-350/2018) tako da je sud ocijenio neosnovanima navode tužiteljice da sud u parnici pod brojem P-112/2022 nije utvrđivao osnovu potraživanja ZV kao i da ZV u tom postupku nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju, a niti potraživanja koja ima prema BV da bi išta imao osnova naplaćivati. Prema stajalištu suda iz pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022. proizlazi da je tužitelj ZV dokazao sve pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji propisanih odredbama čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa između ostalog i da ima dospjelu tražbinu za isplatu prema BV u iznosu od 100.000,00 kn i na te okolnosti su se izvodili dokazi u predmetu poslovni broj P-112/2022, a i u predmetu poslovni P-515/2020 (ranije P-350/2018), što proizlazi iz sadržaja istog, kako je naprijed navedeno, a u kojem postupku je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev BV presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-515/2020-15 od 7. listopada 2021. kojim je tražio da se utvrdi da nisu pravno valjane, da ne proizvode pravne učinke te da se utvrde ništetnima zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] pod brojevima OV-5262/14 i OV-5263/14 od dana 5.6.2014. te se naloži ZV da iste vrati BV. Dakle, slijedom svega navedenoga sud je na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim, te je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
16. Odluku o troškovima sud je donio u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno, s obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila u parnici dužna je tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi u iznosu od 1.990,00 EUR. Sud je priznao tuženiku troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 250,00 EUR, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), u vezi s tbr. 46. i 54. Tarife. Tuženiku je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 9. lipnja 2025. i 12. siječnja 2026. u iznosima od po 250,00 EUR, za svako, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 46. i 54. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tuženiku je priznato 750,00 EUR, te je u tom iznosu tužiteljica obvezana naknaditi troškove postupka tuženiku. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 25. veljače 2026.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno čl. 106. a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćnicima iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu
2. Tuženiku po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u OD Kozjak & Rendić u Varaždinu
