REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Ovr-166/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novaku, a na prijedlog sudske savjetnice Lucije Milinović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TEGRA d.o.o., OIB: 52347609859, Mihovljanska ulica 70, Čakovec, protiv ovršenika, UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja TEGRA d.o.o., OIB: 52347609859, Mihovljanska ulica 70, Čakovec, radi proglašenja ovrhe – postupka izravne naplate pokrenutog kod Financijske agencije, nedopuštenom iz razloga što je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a).

Obrazloženje

1. Ovršenik UH je ovome sudu podnijela prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u ovršnom postupku koji se provodi na temelju zadužnice. U svom prijedlogu navodi kako postoji opasnost od dvostruke naplate istog potraživanja jer se protiv ovršenika provodi postupak prisilne naplate putem Financijske agencije na temelju zadužnice te da istovremeno ovrhovoditelj zadržava i polaže pravo na naplatu iz pokretne imovine (ugostiteljske opreme). Također ističe da je prethodno postojao dogovor o mirnom rješenju te prodaji navedene imovine radi namirenja duga. Nadalje, navodi i da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava za ovršenika nastala teška i nenadoknadiva šteta te da je s računa ovršenice UH već zaplijenjeno i proslijeđeno vjerovniku 960,00 EUR te da je još zaplijenjeno i ima tek biti proslijeđeno 770,00 EUR. Zaključno navodi da ne osporava postojanje obveze već isključivo zakonitost i razmjernost načina naplate. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava proglašavaju nedopuštenim sve do konačnog razrješenja te da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na hitno očitovanje , a koji prijedlog je uredno zaprimio 24. veljače 2026., međutim do dana donošenja ove odluke nije dostavio svoje očitovanje.

3. Sud je izvršio uvid u jedinu dostavljenu dokumentaciju i to rješenje ovoga suda poslovni broj: Ovr-106/2026-3 od 6. veljače 2026.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, st. 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

5. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. do 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 51. st. 1. OZ-a zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od navedenog, prema odredbi čl. 52. st. 4. OZ-a, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 51. st 1. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Pazeći po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 50. st. 5. OZ -a, na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1., toč. 1., toč. 3. i toč. 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.

8. Ovršenik u svom prijedlogu ne navodi kada je podnesen zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije, niti uz prijedlog prilaže bilo kakav dokaz o tome ili dokaz o iznosu duga. Nadalje, ističući da postoji opasnosti od dvostruke naplate te pozivajući se na navodni sporazum o namirenju duga, ovršenik sadržajno upire na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona.

9. S obzirom na to da se ovršenikov prijedlog odnosi na čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, a ovrhovoditelj se nije očitovao na navode ovršenika, te se nisu ispunile pretpostavke za primjenu čl. 52. st. 4. OZ-a, sud je na temelju čl. 52. st. 3. OZ-a odlučio kao u izreci ovog zaključka.

10. Na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a, sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako se ispuni jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1-.11. OZ-a.

11. Ovdje je bitno je napomenuti da odredbe OZ-a koje uređuju materiju odgode ovrhe treba tumačiti restriktivno. One predstavljaju izuzetak, a ne pravilo prilikom provođenja postupka ovrhe, jer je postupak ovrhe hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak i kao takvog ga treba tretirati.

12. U konkretnom slučaju, ovršenik tek paušalno navodi da bi mu provedbom ovrhe nastala teška i nenadoknadiva šteta, ali u spis nije dostavio nikakve podatke o iznosu duga niti o svojim primanjima. Ovršenik tim svojim navodima nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje. Naime, ovrha je po svojoj naravi uvijek određeno opterećenje za ovršenika, pa sama ta okolnost ne može predstavljati pravno relevantan razlog za odgodu.

13. Budući da se nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodom ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Čakovcu 25. veljače 2026.

Sudac:

Hrvoje Novak

Sudska savjetinca:

Lucija Milinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršenik

3. FINA, na znanje