REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pr-9/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića br. 13, protiv tuženika PG-INVEST d.o.o za posredovanje u zapošljavanju i usluge iz [adresa], OIB:65690659096, zastupano po opunomoćeniku Bruni Damjancu odvjetniku iz Požege, radi naknade štete, v.p.s. 5.115,00 EUR nakon glavne rasprave održane 14. siječnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika stranaka te objave presude na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PG-INVEST d.o.o., [adresa], 34310 Pleternica, OIB: 65690659096, platiti tužitelju CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.115,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.200,00 EUR počev od 11.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana za 3% poena, te na iznos od 915,00 EUR koje teku od 25. veljače 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana za 3% poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PG-INVEST d.o.o., [adresa], 34310 Pleternica, OIB: 65690659096, platiti tužitelju CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, u iznosu od 1.890,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana za 3% poena a koje teku od dana 25. veljače 2026. godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CI podnio je tužbu protiv tuženika PG-INVEST d.o.o., radi naknade štete nastale 16.8.2022. godine u [adresa], tijekom radnog vremena.

1.1. Ističe da je stradao kao zaposlenik tuženika na način da se prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka odnosno prilikom spajanja kućnih priključaka, odlomio grumen zemlje s vrha rova i udario ga u desnu ruku i prsa, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede.

1.2. Tužitelj navodi da odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZOR), prema kojem je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika.

1.3. Također se poziva na odredbu čl. 111. st. 1. ZOR-a, prema kojoj, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

1.4. Ističe da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj županijskoj bolnici Požega.

1.5. Temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 5.000,00 EUR

1.6. Tužitelj se u mirnom postupku dana 10.01.2023.god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji do danas nije izvršio ikakvu nespornu isplatu te predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 5000,00 EUR a u skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, potražuje i zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 11.01.2023., pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava temelj i visinu potraživanja. U odnosu na pravni temelj tužiteljeva potraživanja, tuženik ističe kako njegova odgovornost ne proizlazi niti iz jedne materijalne odredbe s obzirom da je tužitelj bio osposobljen za siguran rad na radu, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, a njegova ozljeda se može pripisati njegovoj krajnjoj nepažnji jer očigledno nije koristio zaštitnu opremu na gradilištu, iako je od strane nadređenih radnika bio upućen na nužnost korištenja iste prilikom obavljanja radova.

2.1. Također, da iz prijave ozljede na radu ne proizlazi ozljeda na radu, te je potrebno pribaviti podatak od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o tome je li tužitelju priznata ozljeda na radu.

2.2. Navodi da Članak 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu propisuje kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. S tim u vezi, ističe kako iz prijave ozljede na radu proizlazi da tuženik nije odgovoran za ozljedu na radu jer je koristio svu zaštitnu opremu i primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu.

2.3. Osim toga, ističe da je tužbeni zahtjev naveden u previsokom iznosu što proizlazi iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, s time da tužitelj u svojoj tužbi nije dokazao kauzalni neksus između štete, štetne radnje i štetnika, te ostale pretpostavke za primjenu instituta naknade štete. Tužitelj ničim ne dokazuje protupravnost u ponašanju tuženika koja bi dovela do nastanka štete kod tužitelja.

2.4. Tuženik navodi da nije točno da nije postupio po odštetnom zahtjevu tužitelja jer je istoga u nekoliko navrata obavijestio o sklopljenoj polici osiguranja.

2.5. S obzirom da je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s društvom UNIQA osiguranje d.d. broj: 01-0287449-01 u smislu odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u nastavku: ZPP), tuženik istim podneskom, predlaže sudu da obavijesti društvo UNIQA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 75665455333 kako zbog zaključene police osiguranja te njegove eventualne regresne odgovornosti prema tuženiku da teče parnica, i da se parnica nalazi u fazi prethodnog postupka.

3. Očitujući se na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, tužitelj u podnesku od 24. 10.2023. godine ističe da odgovornost tuženika za predmetnu ozljedu proizlazi iz ovjerene prijave o ozljedi na radu a koja predstavlja upravni akt koji veže prvostupanjski sud a što proizlazi iz dugo utemeljene prakse te navodi stajališta VSRH u odlukama Revr-947/2017 i Revr-1547/2010. Dakle da prvostupanjski sud ne može preispitivati pravilnost priznate ozljede na radu od strane upravnog tijela, iz koje proizlazi objektivna odgovornost tuženika.

3.1. Napominje da se sa odštetnim zahtjevom obratio društvu UNIQA osiguranje d.d. no da je isto obavijestilo tužitelja kako tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije imao sklopljenu policu osiguranja o odgovornosti s tuženikom, već jedino policu osiguranja od nezgode.

4. Sud je podneskom od 27.12.2023. pozvao UNIQA osiguranje d.d., Zagreb radi stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

4.1. UNIQA osiguranje d.d. je podneskom od 22.1.2024. obavijestio sud da nema pravni interes za sudjelovanjem u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika jer nije imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti sa tuženikom.

5. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva odnosno da li se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu te da li je do ozljede došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 4-8), medicinsku dokumentaciju (list 9-13), policu osiguranja od nezgode (list 23-24), odluku UNIQA osiguranje d.d. o odštetnom zahtjevu (list 33), dopis UNIQA osiguranje d.d od 18.1.2024. (list 39), nalaz i mišljenje sudskog medicinskog vještaka dr. Damira Matokovića od 13.5.2025. (list 58-59), a vještak je i neposredno saslušan na ročištu rasprave od 25.11.2025. Izvršen je uvid u originalni spis HZZO i u sve priloge u spisu.

7. Nakon provedenoga medicinskog vještačenja, tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, tako da sukladno čl. 1095., st. 1. te čl. 1100., st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu (183h x 5,00 EUR) ukupno 5.115,00 EUR.

7.1. Ističe, naime, da se sukladno sudskoj praksi za 1 sat tuđe pomoći dosuđuje iznos o 5 EUR a koji iznos je primjeren obzirom na cijene na tržištu. Predlaže da sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uzme u obzir sve okolnosti slučaja kao i stopu inflacije u RH kako pri određivanju cijene sata tuđe pomoći i njege tako i pri primjeni Orijentacijskih kriterija VSRH.

8. Nakon provedenoga dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ,dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije nastanka štetnog događaja radio kod tuženika godinu dana. Radio je fizičke poslove na provođenju kanalizacije, postavljanju cijevi i priključaka. Bio je obučen za rad na tim poslovima i prošao je zaštitu na radu. Radili su na poslovima aglomeracije u [adresa], trebali su postaviti cijevi. U konkretnom slučaju su bili postavljene cijevi, ali je to trebalo popraviti. Bager je iskopao zemlju i stavio je uz iskop, tako da se zapravo radilo o rovu zemlje. Ušao je u taj kanal-rov da popravi cijev za priključak i u jednom trenutku je osjetio da mu zemlja pada na leđa. Pokušao se izmaknuti, međutim kako mu je već zemlja padala prema ruci, instinktivno je stavio ruku da se zaštiti. Ta zemlja mu je odmah slomila ručni zglob na dva mjesta i nagnječila mu je prsa. Nije mogao vidjeti tu zemlju kada je bio u rovu. Ističe da se zemlja nakon iskopa nalazi pored rova i on nije mogao predvidjeti da bi se mogla zemlja odvojiti kada je ulazio u rov. Inače radnik koji je kopao zemlju bagerom je zaposlenik tuženika, a još se nalazio jedan radnik koji je bio poviše i dodavao mu materijal. Imao je svu potrebnu opremu za obavljanje tog posla jer bi inače dobili kaznu. Inače nije imao karton ovdje i išao je kod doktora tek kada je bila ova povreda. Ranije nije imao nikakvu ozljedu, odnosno prijelom, a niti je imao nekih bolesti zbog kojih bi se trebao liječiti. Hitna ga je vozila u Požešku bolnicu, jedva je disao od tog pritiska na prsa, a vidio je da mu je ruka slomljena jer mu je otekla. U bolnici su odmah utvrdili ozljede koje je pretrpio u tom događaju. Ističe da je rov bio dužine oko 3 m i da je zemlja zatrpala gotovo čitav rov, a on je bio u kutu tog rova, kada je zemlja pala na njega. Kolege i bagerist su ga izvlačili iz rova, a zemlja mu je bila do prsa. Kopao je lijevom rukom da se izvuče iz tog rova. Sjeća se da se borio za život, da je to bila trauma, bio je u strahu kada je došao u bolnici od svega što je moglo biti. Tužitelj nadalje ističe da kada je neki dublji iskop onda se stavljaju oplate koje sprječavaju urušavanje zemlje koja je iskopana. Navodi da postoje oplate koje se ubace da ne dođe do urušavanja, a to je trebao organizirati poslodavac. Te se oplate obavezno stavljaju kada je dublji iskop. U konkretnom slučaju iskop je bio 1,70 m dubine, i po pravilu je trebalo staviti tu oplatu, ali je praksa tuženika bila da u tim nižim iskopima ne stavlja oplatu. Radnici su se okupljali ujutro na mjestu gdje se nalazio materijal te bi ih nadređeni rasporedio za obavljanje poslova gdje treba raditi i tako je bilo svaki dan. Tuženik nije toga dana omogućio postavljanje oplata, a on kao manji radnik nije mogao upozoravati nadređene što treba učiniti. Oprema koju je imao nije mogla spriječiti urušavanje zemlje i zadobivanje nastale ozljede. Pomoć mu je bila potrebna 2,5 mj., pomagala mu je supruga. On je inače dešnjak, tako da ništa ne zna obavljati lijevom rukom. Supruga mu je pomagala prilikom kupanja, održavanja higijene, oblačenja i ona je morala obavljati sve poslove umjesto njega. Ima ograničenja u obavljanju životnih aktivnosti nakon zadobivene ozljede, u odnosu na ranije stanje. Ne može savinuti ručni zglob tako da mu je otežano obavljanje svih težih aktivnosti i kada savije ruku osjeća bolove i mora piti tablete za bolove. Kako ga je hitna odvezla ne zna da li je izlazila inspekcija zaštite na radu, ali zna da je dao izjavu kod poslodavca zaduženoj osobi i da su oni i prijavili tu ozljedu kao ozljeda na radu. Imao je 100% plaćeno bolovanje tako da je sve bilo regularno i sva prava je imao kao iz ozljede na radu. Inače kazne određuje inspektor zaštite na radu ako ne nose zaštitnu opremu i ako bi konzumirali alkohol. Inspektor bi povremeno dolazio. Obavio je najmanje 50 popravaka u tim iskopima i tuženik je samo ponekad stavio oplatu, kada je on ocijenio da to treba.

10. Uvidom u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek Područna služba Požega br. Up/I-166 utvrđeno je da je upravo tuženik prijavio ozljedu CI na radu iz koje prijave proizlazi da se na gradilištu aglomeracija [adresa] prilikom spajanja kućnih priključaka odlomio grumen zemlje sa vrha rova i radnika udario u desnu ruku i prsa. Nadalje iz iste prijave proizlazi da nije obavljen očevid od strane policije, da nije provedena interna istraga o ozljedi, niti je obavljen nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu. Prema izvješću izabranog doktora navedenog u točki G-59 prijave o ozljedi na radu proizlazi da ozlijeđena osoba, tužitelj, nije bolovao od drugih bolesti koje su za posljedicu mogle imati zadobivene ozljede time da je navedeno da je tužitelj zadobio fracturu radii dex. intraarticularis.

11. Prema odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine br. 71/2014,118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018") smatra se da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Zakon o radu ("Narodne novine" broj:93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR) u članku 111. propisuje obvezu poslodavca da radniku naknadi štetu koju pretrpi na radu ili u vezi s radom po općim propisima obveznog prava.

13. Prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema odredbi članak 1064. ZOO-a i članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

14. Članak 1067. ZOO-a propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15. U provedenom postupku tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje ga oslobađaju objektivne odgovornosti, a nije dokazao niti postojanje tužiteljevog doprinosa nastanku štete.

16. Iskazom tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao neposredno uvjerljivom i logičnom te uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da se tužitelj ozlijedio obavljajući poslove za poslodavca koji pri tome nije primijenio pravila zaštite na radu odnosno nije postavio oplate uz iskop koji bi spriječili odronjavanje zemlje. Dakle ozljede koje je tužitelj zadobio potječu od rada i tuženik za štetu koja je nastala uslijed zadobivenih ozljeda odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

16.1. Naime, tužitelj se ozlijedio prilikom obavljanja radnih zadataka i to prilikom spajanja kućnih priključaka u iskopanom rovu a kojom prilikom je došlo do odvajanja grumena zemlje s vrha rova u kanal – iskop u kojem se nalazio tužitelj. Tužitelj nije mogao spriječiti urušavanje iskopane zemlje s vrha rova niti je mogao izbjeći urušavanje zemlje koja mu je doprla do prsa i prilikom padanja u rov udarila tužitelja u desnu ruku i prsa uslijed čega je zadobio ozljede. Da je tuženik postavio oplate bez dvojbe bi bilo onemogućeno urušavanje zemlje sa vrh rova.

16.2. Sud ocjenjuje, a imajući u vidu nastanak štetnog događaja, da tužitelj nije postupao s krajnjom nepažnjom niti je na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja tako da ne postoje pretpostavke zbog kojih bi se tuženik mogao osloboditi od odgovornosti ili zbog čega bi se njegova odgovornost umanjila.

17. Na okolnost visine neimovinske i imovinske štete sud je proveo vještačenje po vještaku Damiru Matokoviću dr. med. spec. ortoped.

17.1. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka od 13.5.2025. (list 58-60) proizlazi da je tužitelj pregledan na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) OB Požega, gdje je učinjena laboratorijska i radiološka obrada, pregled interniste i kirurga. Postavljena je imobilizacija za ručni zglob, te je upućen na daljnje liječenje u kućnu njegu. Slijedile su kontrole u traumatološkoj ambulanti OŽ bolnice u Požegi. Imobilizaciju je nosio do 14.9.2022. godine, a zatim je nosio bandažu za ručni zglob. Liječenje je završeno polovinom 11. mjeseca 2022. godine. Ozljede zadobivene u navedenoj nezgodi su teške tjelesne ozljede. Navedene ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom koju je tužitelj zadobio 16.8.2022. godine.

17.2. Osobno je pregledao medicinsku dokumentaciju kao i tužitelja te je mišljenja da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove sva tri stupnja intenziteta. Trpio je bolove jakog intenziteta tijekom 3 dana, bolove srednjeg intenziteta tijekom 10 dana, te bolove lakog intenziteta tijekom 2 mjeseca. Pretrpio je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je sekundarni strah jakog intenziteta tijekom 3 dana, srednjeg intenziteta tijekom 5 dana i slabog intenziteta tijekom dva tjedna. Zbog prirode ozljede morao je mirovati i rasteretiti desnu ruku. Nosio je sadrenu imobilizaciju do 14.9.2022. a zatim bandažu ručnog zgloba. Zbog toga mu je trebala tuda njega i pomoć u smanjenom opsegu u trajanju 2-3 sata dnevno tijekom 2 mjeseca. Nakon završenog liječenja zaostala je smanjena pokretljivost desnog ručnog zgloba za 2/3 normalnog opsega u građevini, poljoprivredne poslove, poslove u vrtu, nošenje i podizanje tereta i slično. Bolovi se povremeno javljaju nakon težeg posla i kod promjene vremena. Zbog svega navedenoga, a uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužitelja prije nezgode, posljedice zaostale nakon završenog liječenja, kao i životnu dob, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno tužitelj trpi duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti od 10%.

17.3. Neposredno saslušan, vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Ističe da je prilikom procjene kriterija vezanih za strah imao u vidu mehanizam nastanka ozljeda kao i karakter tih ozljeda, te tijek liječenja i postupke koje je tužitelj imao tijekom liječenja zadobivenih ozljeda. U odnosu na tuđu pomoć i njegu istakao je da se radi o nekom prosjeku koliko imamo potrebe za tim obavezama. Što se tiče invalidnosti ističe da je ona posljedica vrste i karaktera ozljede jer se radi o unutarnjem zglobnom prijelomu desne palčane kosti. Takvi prijelomi, obzirom da zahvaćaju i zglobnu površinu, vrlo često zarastaju sa posljedicama u smislu posttraumatske artroze ručnog zgloba i ograničenim pokretima. Osim toga kao posljedica je zaostala smanjena gruba motorna snaga desne šake a što sve ukupno ostavlja trajne posljedice. Posebno je istakao da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi neka druga bolest bila uzrok predmetnog ozljeđivanja te da bi, da je postojala ranije neka trauma i ozljeda ručnog zgloba koja bi imala za posljedicu utvrđenu invalidnost, bila opisana na RTG nalazu.

18. Stoga je, po ocjeni suda, tužitelj uspio dokazati da su se na njegovoj strani kao oštećeniku u predmetnom štetnom događaju stekli uvjeti na naknadu prouzročene, kako imovinske štete, tako i neimovinske štete, i to kako po osnovi, tako i po visini. Slijedom toga, a ocjenjujući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji ovaj sud prihvaća u cijelosti kao pouzdan i vjerodostojan dokaz, to je sud na nalazu tog vještaka utemeljio svoj zaključak o visini naknade kako imovinske, tako i neimovinske štete koja pripada tužitelju kao oštećeniku.

19. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO-a) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19.1. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice životnu dob tužitelja, neugodnosti prilikom liječenja u vidu imobilizacije do 14.9.2022. te bandaže za ručni zglob, podvrgavanju RTG snimanju, zanimanju kojim se tužitelj bavi te uzimajući jačinu i trajanje povredom izazvanih bolova i straha te postotak umanjenja životnih aktivnosti kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, a sve u smislu članka 19. i članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, sud utvrđuje da je opravdano i primjereno dosuditi tužitelju na ime povrede prava osobnosti, odnosno kao neimovinsku štetu iznos od 4.200,00 EUR, odnosno na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.700,00 EUR, na ime pretrpljenog straha iznos od 1000,00 EUR i na ime umanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.500,00 EUR. Sud se pri utvrđenju navedenih iznosa rukovodio i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH.

19.2. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate s danom podnošenja odštetnog zahtjeva (11.1.2023.) sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) u svezi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je tužitelj prije podnošenja tužbe ovom sudu obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom i budući da šteta nije nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, to je sud sukladno navedenom odlučio kao u točki I izreke.

20. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, ističe se da s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, medicinske dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da je tužitelju zbog navedenog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 183 sati, što uz cijenu sata najmanje od 5 EUR iznosi 915,00 EUR.

20.1. Naime, sukladno odredbi članka 223. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 5,00 EUR, te je sukladno navedenom tužitelju trebalo po tom osnovu dosuditi iznos od 915,00 EUR.

20.2. Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužitelj nije predložio dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platio trećoj osobi te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo na pomoć i njegu koju su joj pružile treće osobe – članovi obitelji, tako da z.z. kamata za ovaj vid štete teče od presuđenja.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sud je tužitelju priznao na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.890,45 EUR.

21.1. Sud je priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 24.10.2023. (list br. 31) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 13.12.2023. (list br. 34) u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 30.9.2024. (list 47) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 29.5.2025. (list 66) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 25.11.2025. (list 73) u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 14.1.2026. (list 80) u iznosu od 200,00 EUR. Ukupno troškovi zastupanja s PDV-om iznose 1.625,00 EUR. Trošak vještačenja iznosi 265,45 EUR, tako da je odmjeren ukupan parnični trošak u iznosu od 1.890,45 EUR.

21.2. Sud nije priznao trošak ostalih radnji sukladno čl. 155. ZPP-a.

22. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega 25. veljače 2026.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana pismenog primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba

2. Bruno Damjanac, odvjetnik iz Požege