Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.Pn-211/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari 1-tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2-tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3 - tužiteljice ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ĆV, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika 1 do 3-tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da na ime naknade štete isplati:

prvotužiteljici ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 29.199,01 eura teku od dana 17. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO - a), dok na iznos od 14.599, 51 eura teku od dana 18. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a),

drugotužitelju MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 29.199,01 eura teku od dana 17. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), dok na iznos od 14.599, 51 eura teku od dana 18. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a),

trećetužiteljici ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.931,32 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 9.954,21 eura teku od dana 17. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), dok na iznos od 4.977,10 eura teku od dana 18. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a),

sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se 1 do 3-tužitelji za zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 23. veljače 2011. do 16. srpnja 2011. te za zateznu kamatu na preinačeni dio tužbe od 23. veljače 2011. do 17. lipnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 60.541,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počevši od 25. veljače 2026. pa do isplate pa po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 17. lipnja 2025., posl.br. Rev-1484/24 ukinute su presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-608/2022-5 od 31. svibnja 2023. i Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn - 445/2020-39 od 31. ožujka 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

2. Tužitelji u tužbi od 01. lipnja 2011.g. navode da je dana **.**.2009. DV, sin 1-tužiteljice, otac 2-tužitelja i brat 3-tužiteljice, doživio tešku prometnu nezgodu u Opatiji kada je u raskrižju [adresa] i [adresa] Đ [adresa], na motocikl gospodina DV marke Piaggio, tip Vespa, reg. oznake [registarska oznaka] zbog nepropisne brzine vožnje (nepoštivanja prednosti prolaza) naletjelo teretno vozilo marke TAM, tip 80, reg. oznake [registarska oznaka] upravljano po JV iz [adresa], (u alkoholiziranom stanju) i teško ga ozlijedio. Naveli su da je DV u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio višestruke, teške tjelesne ozljede uslijed kojih je jedva preživio, a posljedično iza kojih je ostao i više nego sto posto invalid koji svojom pojavom, ne samo kod bliskih osoba već i kod drugih ljudi, izaziva osjećaj suosjećanja. Naveli su da se radi o do tada potpuno zdravom 48-godišnjaku. Tako strašno stradavanje, posebice tijek neopisivo teškog liječenja i na koncu posljedice koje su ostale kod ozlijeđenog DV, kod njegove majke, sina i sestre izazvale su neopisivu patnju te da cijelo vrijeme liječenja su oni bili uz DV u njegovoj nadčovječnoj borbi za život te gledali pakao kroz koji je prolazio. Naveli su da je 2-tužitelj u vrijeme stradavanja bio na brizi i skrbi ocu, a 3-tužiteljica, sestra ozlijeđenog, u posebno bliskom odnosu s bratom tijekom čijeg liječenja je izgubila stalan posao danonoćno bdijući nad njime. Naveli su da u smislu odredbe čl. 1101 st. 1 i 2 ZOO-a potražuju naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe, a budući je vozilo marke Piaggo, tip Vespa, reg. oznake [registarska oznaka], za vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom autoodgovornosti da su se obratili tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 23. veljače 2011.g. ali da je isti otklonjen kao neosnovan.

1.1. Tužitelji su podneskom od dana 17. lipnja 2021. povisili tužbeni zahtjev odnosno izvršili su preinaku tužbe koju je ovaj sud dopustio u skladu s odredbom članka 190 stavak 3 ZPP-a i to iz razloga što s obzirom da je predmet spora naknada štete te da je u ovom predmetu već dva puta ukinuta prvostupanjska presuda da je ista svrsishodna za konačno razrješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci te da prigovara istaknutoj vrijednosti VPS-a te se protivi da se vrijednost spora postavlja nezakonitim zbrajanjem tužbenih zahtjeva različitih tužitelja. Naveo je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja jer da kod neposrednog oštećenika nije došlo do invaliditeta u smislu odredbe čl. 1101. Naveo je da osporava visoko postavljeni tužbeni zahtjev te da je pravična novčana naknada uređena čl. 1100 ZOO-a i to st. 1 toga članka koji osnov i visinu naknade uvjetuje nastankom povrede, težinom povrede i okolnostima slučaja te da u tom smislu ukazuju i na pravna tumačenja toga članka. Naveo je da prilikom odmjeravanja visine naknade prvenstveno treba uzeti u obzir stupanj i težinu povrede prava osobnosti u predmetnom slučaju u kojem kontekstu valja valorizirati sve okolnosti konkretnog slučaja te da u konkretnom slučaju da se može presumirati da tužba tvrdi da se radi o duševnoj boli koja je kod tužitelja u granicama uobičajene i očekivane tuge koja bi po opisu tužbe predstavljala tešku povredu prava osobnosti, ali ne i osobito tešku povredu koja bi opravdavala dosudu maksimalnog iznosa pravične novčane naknade za predmetni vid štete. Naveo je da imajući u vidu da se težina povrede prava osobnosti kreće u rasponu najblažeg oblika povrede prava na duševno zdravlje pa do težih povreda tog zdravlja te sukladno utvrđenom stupnju povrede utvrdi visinu naknade za koju drži da je izvršeno isplatom pravilno već i odredio. Naveo je da želi ukazati da se odlučne okolnosti slučaja razlikuju od slučaja do slučaja od onih koji isključuju naknadu do slučaja kada je neposredno oštećeni mldb. dijete kod kojeg je zaostao teški invaliditet ili je pak neposredni oštećenik u dobi kada još nije oformio svoju obitelj i u tom smislu formira poseban odnos s neposrednim oštećenikom a što sve u konkretnoj pravnoj stvari da nije slučaj. Naveo je da je maksimalan iznos predviđen za najteže oblike povrede prava osobnosti i kad postoje osobito teške okolnosti slučaja. Naveo je da je tužbeni zahtjev 3-tužiteljice u cijelosti neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1101 st. 2 ZOO-a.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to uvidom u rodne listove (list 5-8 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 9-10 spisa), zapisnik o očevidu (list 11-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-44 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 117-407 spisa), ovosudnu presudu posl.br. K- 160/12 (list 535-541 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kž-52/14, saslušao je 2-tužitelja (list 63 spisa), te svjedoka DV (list 64 spisa) , 1- tužiteljicu i 3-tužiteljicu zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu (list 501 - 505 spisa), dopunski je saslušan svjedok DV (list 818 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Splitu – Povjerenstvu za sudbena mišljenja (list 103-108 spisa, list 410-415 spisa), dopunsko očitovanje vještaka (list 491-493 spisa, list 599-601 spisa, list 660-661 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Odboru za sudbena mišljenja (list 705-718 spisa), dopunsko očitovanje vještaka (list 727-732 spisa), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husinecu (list 835-841 spisa), proveden je dokaz dopunskim očitovanjem stalnog sudskog vještaka Gorana Husineca (list 861-864 spisa)

3.1. U ponovljenom postupku naslovni sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu te je proveo nove dokaze i to uvidom potvrdu (list 1007 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 1143 spisa), fotografije dostavljene po tuženiku, uvjerenja o prebivalištu (list 1174 do 1175 spisa) saslušao je svjedoka DV (list 1031 i 1046 spisa), 2-tužitelja BV (list 1047 spisa), svjedoka AV (list 1048 spisa), dopunski su saslušani vještaci dr. sc. Božidar Šebečić, prof. dr. sc. SV, prof. dr. sc. PV, doc. dr. CV (list 1157 do 1159 spisa) te je dopunski saslušan prometni vještak Goran Husinec (list 1236 spisa).

3.2. U ponovljenom postupku dopunski je saslušan stalni sudski prometni vještak Goran Husinec (list 2432).

4. Uvidom u rodni list BV odnosno 2-tužitelja utvrđeno je da je isti rođen u [adresa] dana 14. lipnja 1992.g. te da je njegov otac DV rođen u [adresa] **.**.1964.

5. Uvidom u rodni list utvrđeno je da je ĐV odnosno 1 -tužiteljica rođena dana **.**.1937.

6. Uvidom u rodni list utvrđeno je da je ZV odnosno 3 -tužiteljica rođena **.**.1976. u Splitu i to od oca RV te majke ĐV r. B.

7. Uvidom u rodni list utvrđeno je da je DV rođen u [adresa] **.**.1964. od oca RV i majke ĐV r. B.

8. Uvidom u zahtjev za naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe utvrđeno je da su istoga tužitelji podnijeli tuženiku dana 23. veljače 2011.g.

9. Uvidom u ovosudnu presudu K-160/12 od dana 11. travnja 2013.g. utvrđeno je da je optuženik IV proglašen krivim da je iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, a čime da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano u odredbi čl. 272 st. 1 i st. 2 kažnjivo po st. 2 citiranog članka i zakona čime je po čl. 272 st. 2 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od jedne godine.

10. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kž-52/14 utvrđeno je da je u cijelosti odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika JV te u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. K-160/12 od 11. travnja 2013.g.

11. Saslušan u tijeku postupka 2-tužitelj je naveo da je prije predmetne nezgode sa svojim ocem imao super odnos i da su prolazili kroz sve kroz što prolaze normalan otac i sin. Kako da je trenirao košarku da su zajedno išli na utakmice, a da ga je također otac i prije nezgode podučavao košarku međutim nakon 16. srpnja 2009.g. kada su zaprimili poziv da je njegov otac doživio nezgodu da je doživio veliki šok i da su šok doživjele i njegova mama, baka i teta odnosno cijela obitelj, a nakon nezgode njegov otac da je bio par dana u šok sobi te se borio za život i u svim tim momentima da nisu znali što će biti s njim odnosno da li će isti biti dobro. Naveo je da u tom vremenu je imao 17 godina i da je sva ta neizvjesnost jako utjecala na njega budući da je predmetna nezgoda bila na televiziji i po novinama da je njemu u školi bilo sve gore i gore i da je u tom vremenu prestao trenirati košarku jer da nije imao nikakvu motivaciju. Naveo je da je nakon toga njegovom ocu bilo bolje a nakon nekog vremena da mu se stanje ponovno pogoršalo pa da je sve ponovo morao proživ ljavati. Liječenje da je praktički trajalo do unatrag 6 mjeseci i da je svaki svoj slobodan trenutak posvećivao svom ocu i da je vrlo često kod njega odlazio u Split. Naveo je da je možda subjektivan jer da se radi o njegovom ocu međutim da je isti prije nezgode stvarno vodio super život da je imao puno prijatelja i da se stalno s nekim družio, a nakon nezgode da je s dosta njih izgubio kontakt budući da do predmetne situacije nije mogao održavati kontakte. Također da je njegov otac cijeli život uz košarku te da je on uz njega zavolio košarku i da se rekreativno bavio košarkom. Naveo je da su njegov otac i 3-tužiteljica koja je sestra od njegovog oca imali super odnos pa da on iako nema ni brata ni sestru, da ima sestru da bi želio da to bude odnos kao 3-tužiteljice i njegovog oca. Naveo je da su se oni stalno čuli i da su se što je moguće više vidjeli i kada je njegov otac bio u Rijeci, a teta i baka da mu žive u [adresa] da je isti često odlazio dolje a i da je 3-tužiteljica dolazila njega vidjeti u Rijeku. Što se tiče vremena liječenja 3-tužiteljica da se prije par mjeseci preselila iz Splita u Rijeku budući da se njegov otac liječio u Rijeci i da je zbog toga ona izgubila posao u Splitu i da je praktički uz njegovog oca bila 24 sata. Nakon saznanja da mu je otac invalid on da se još više povezao s ocem i da je sve to ostavilo posljedice na njega međutim da je uza sve to ubrzano odrastao odnosno postao zreliji i da ni najgorem neprijatelju želio da se to dogodi. Naveo je da mu otac danas živi u [adresa] te da je na brizi svoje majke odnosno 1-tužiteljice koja ima 75 godina, da se teško brine za njega i da su putem Grada Splita riješili da otac ima pravo na pomoć treće osobe. Otac da mu je prije nezgode živio u [adresa] i to od njegovog rođenja, ali i prije negdje od početka 1980-ih. Njegov otac da je bio zaposlen prije nezgode da mu je teta prije nezgode živjela u [adresa], a jedno vrijeme da je živjela u [adresa] i pomagala ocu a danas da živi u [adresa]. Njegov otac da je na ročište došao sam i da je doputovao vlakom.

12. Svjedok DV je naveo da što se tiče života prije i poslije nezgode da je to razlika nebo i zemlja. Nekada da je imao bogat društveni život, da se bavio sportom odnosno košarkom i da je jedan od osnivača Hrvatskog košarkaškog saveza od početka 1990-ih nakon odvajanja od Jugoslavije. Rekreativno da je igrao košarku i sudio, da je bio delegat te da je od početka Domovinskog rata bio sudac u saveznoj ligi. Naveo je da kako su Z društveni da je imao puno prijatelja cijelog života počevši od dolaska u Rijeku na Medicinski fakultet preko posla i da je također dosta imao prijatelja i vani budući da je jedno vrijeme radio u inozemstvu, a nakon što se dogodila nezgoda da je imao osjećaj kao da je netko uzeo nož i napravio rez i sve odrezao te da se ne radi samo o materijalno-financijskom smislu već da se prvenstveno radi o njegovom zdravlju. Naveo je da mu je jedno oko umjetno, na drugo da ima jako slab vid, da ne može uspraviti lakat, a na nogama da nema prste i da trenutno živi u [adresa] s majkom koja je dosta stara i da za 20-ak dana najvjerojatnije 01.01.2012. bi mu se trebao riješiti status te bi trebao ići u invalidsku mirovinu a na fizikalnu terapiju da će vjerojatno ići dok je živ i dok god bude trebalo. Centar za socijalnu skrb Grada Splita financijski pomaže koliko može međutim da je pitanje koliku će mirovinu imati i da ni sam ne zna kako će od iste živjeti. Predmetnog dana kada se dogodila nezgoda da je bio lijep i sunčan dan međutim toga dana kao da mu se ugasio život. Nakon kome da je 8 mjeseci proveo u krevetu te je prvi put kada su ga otpustili iz bolnice da više nisu htjeli ga držati i da su ga odnijeli na nosilima. Nakon toga čovjek da se razočara u život i prijatelje i ljude i da se često budi po noći nervozan da ne može spavati. Prije predmetne nezgode da je radio na jednom brodu i agenciji Kontesa tours, a nekad da je radio i na kruzerima i da govori par jezika. Što se tiče pomoći treće osobe to da financira Grad Split, da mu susjeda na katu isto pomaže odnosno ode u dućan i ode po lijekove kad majka ne može budući da je majka starija osoba. Naveo je da izađe sam ispred zgrade kada je lijepo vrijeme međutim od društvenog života da nema ništa i da su prošle 2,5 godine od te nezgode i da je bi on možda i mogao ići međutim da ga je strah i da ne zna što će biti u budućnosti Za predmetno ročište prijatelji da su ga odvezli na vlak, a kada da je sišao s vlaka da ga je pokupio automobil i doveo do suda jer da ne može ići sam. Što se tiče odnosa njega i 2 -tužitelja, njegovog sina, da su imali izvanredan odnos iako su se on i bivša supruga razveli, da je uvijek pazio da ne bi imao nekakve traume budući je dijete razvedenih roditelja i da su se najčešće družili kroz sport odnosno košarku te da su po najvećem suncu po ljeti znali nabijati loptu. Također da ga je odmalena počeo učiti jezike pa kada je 2-tužitelj imao 10 godina da su više pričali na engleskom nego na hrvatskom. Naveo je da je bio vezan kroz čitavo njegovo odrastanje i školovanje te da mu se ponekad činilo da se i previše brine za njega. Nakon nezgode 2-tužitelj da je svaki slobodni trenutak iskoristio da bi došao do njega i proveo ga uz njega kako u Rijeci tako i u Splitu. Jednako tako da je njegova sestra čitavo vrijeme bila uz njega i da mu je žao što je njegovom sinu zadnja godina srednje škole odnosno maturantska godina prošla u ozračju kako mu je prošla međutim da on tome nije kriv. Naveo je da je komisija bila u 6. mjesecu 2011.g. i da su mu se nakon toga javili da je kompletna medicinska dokumentacija kompletirana te da će imati u 12. mjesecu drugi put izlazak pred komisiju kada bi sve trebalo biti gotovo pa da je prije neki dan dobio poziv. Što se tiče odnosa njega i 3-tužiteljice da je 12 godina razlike između njih i da ju je kao tinejdžer počeo voditi u vrtić i da od djetinjstva imaju jako blizak odnos kao brat i sestra. Također da je 3-tužiteljica kada je on otišao u Rijeku na studij doživjela svojevrstan šok jer je ostala u Splitu međutim bez obzira na udaljenost od 400 km da su se sigurno jednom mjesečno vidjeli, a kada su došli mobiteli da su se čuli svakodnevno i da su uistinu imali super odnos. Također od 2007.g. kada im je preminuo otac da su se još i više družili budući su samo njih dvoje i da je uvijek u njemu gledala starijeg brata. Nakon što se probudio iz kome da sežu prva sjećanja i da je to općepoznata stvar među njihovim prijateljima da je njegova sestra zamrznula privatni život na godinu dana radi njega da je obavljala sve tehničke stvari kao što je pribava lijekova, otvaranje bolovanja i slično i da je ostala u Rijeci i izgubila dobro plaćen posao za jednu talijansku kompaniju i da je svaki dan dolazila u bolnicu i da ljudi nisu mogli vjerovati da ože postojati jedan takav odnos između brata i sestre. Naveo je da prije nezgode je on češće dolazio u Split jer su mu dolje bili roditelji međutim da je njegova sestra sigurno da li 5 ili 7 puta ili više dolazila u Rijeku kad god bi bila na proputovanju za Italiju ili išla u Zagreb i da je često znala dolaziti na seminare, na konferencije u Opatiju i da bi svaki put svratila kod njega. Naveo je da rijetko ode u kafić popiti kavu, da je ovo ljeto otišao možda tri puta na terasu popiti sok ili kavu, a kako u Splitu da ne živi od 1984.g. da je izgubio prijatelje, a na mjestu gdje su živjeli da su se promijenili stanari. U Splitu da možda ima 2-3 prijatelja i da je možda zbog toga i potišten, da ne može čitati jer da vidi samo velika slova i najčešće da sluša muziku, da on ne zna što je bilo po medijima, da su mu sve članke i ostalo skupili međutim da on to nije otvorio jer da treba proći vremena. Naveo je da su sve to bile posljedice nezgode i da je on bio klinički mrtav pa da ne zna da li je Županijsko državno odvjetništvo pokrenulo kakve postupke.

13. Dopunski saslušan svjedok DV je naveo da se kretao iz Opatije uzbrdo prema Kosićevu odnosno bivšem Kosovu te da kada je dolazio na raskrižje na kojem je bilo upaljeno zeleno svjetlo da je imao prednost prolaska. Motor da je bio slab s obzirom na njegovu fizičku konstituciju i da je možda vozio 20-30 km/h. Nasuprot njega iz smjera Kosićeva prema Opatiji da je nizbrdo stajao na raskrižju kamion i taman u momentu kada je bio negdje na pola tog raskrižja taj kam ion da je skrenuo ulijevo prema Rijeci te ga udario odnosno srušio motor njegove lijeve strane. Naveo je da nije stigao reagirati i da je taj vozač kao da je točno čekao da dođe na sredinu da on krene. Naveo je da je vidio ranije da kamion kreće da bi možda i bio se zaustavio međutim u momentu kada je odlučio skrenuti da više nije stigao reagirati. Naveo je da se sjeća još tog pada međutim da se nakon toga više ničega ne sjeća. Naveo je da je zadržavao pravac kretanja čitavo vrijeme te koliko se sjeća da je bio u drugoj brzini da nema šanse u trećoj da se izvuče ta uzbrdica. Naveo je da je bio negdje oko 21,00 sat, sedmi mjesec, prijelaz iz dana u noć.

14. Saslušana tijekom postupka 1-tužiteljica je navela da je njezin sin DV rođen **.**.1964. teško nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. srpnja 2009.g. u Opatiji. U prometnoj nezgodi da je zadobio teške tjelesne povrede od kojih je jedva preživio jer da je tri puta bio klinički mrtav. Kao posljedica te prometne nezgode kod njega da su zaostale brojne trajne povrede (nema lijevo oko, na desno vrlo loše vidi, operiran mu je kuk, koljeno, da nema prste na oba stopala, nema dio pete te vrlo loše diše). Zbog navedenih povreda koje da je doživio u prometnoj nezgodi da je ostao stopostotni invalid, a da je do tog trenutka da je bio potpuno zdrava osoba. Nakon prometne nezgode da je bio hospitaliziran u riječkoj bolnici te da je tamo boravio 7-8 mjeseci nakon čega da je otišao na rehabilitaciju u [adresa] te u pratnji svoje sestre ZV. Njegovo liječenje da je neprekidno svaki mjesec da odlazi kod liječnika specijalista, da odlazi na razne terapije pa da je jedno vrijeme bio Kalosu u Veloj Luci u Bikovici u Makarskoj, Splitskim toplicama. Kao teški invalid da je nesposoban za samostalan život pa da živi s njom staricom od 77 godina koja se mora stalno brinuti o njemu budući da on nije sposoban održavati osobnu higijenu bez njezine pomoći i da mu mora kuhati, spremati ga mazati kremama i slično. Međutim da je to i njoj jako teško i da se odrazilo na njezino psihičko i fizičko stanje. Navela je da se osjeća užasno i da ne može to ni riječima opisati, a nakon njegovog ozljeđivanja da je dobila visoki krvni tlak, da joj je oslabilo srce, da pije brojne lijekove za psihičko i fizičko zdravlje. Navela je da je njegovo zdravstveno stanje jako loše pri promjenama vremena on od bolova da viče na sav glas, a da je i ona prisiljena to slušati, i da mu ne može pomoći te da je u trenutku davanja iskaza vrlo uznemirena. Što se tiče odnosa između njezine djece da su oni bili jako povezani a i sada da su povezani te da njezina kćer ZV je izgubila posao nakon što se ovo dogodilo budući da je 24 sata bila s bratom. Što se tiče 3-tužiteljice s obzirom da je ona živjela i dalje u Splitu, a njezin brat u Rijeci, da je ZV odmah napustila posao u Splitu te otišla kod brata u Rijeku, a tamo boravila svih 8 mjeseci svakodnevno se brinući o njemu i pomažući mu dok je bio u bolnici, a prije nezgode da su se uvijek dobro slagali, viđali i posjećivali i to na način da bi ZV odlazila kod DV u [adresa] a i on da bi vrlo često dolazio iz Rijeke u Split. Navela je da ona i njezin sin DV žive sami u stanu i da joj on ne može ništa pomoći u svakodnevnim poslovima jer kada ide na WC da ide sa štakama i da ona ide za njime u slučaju da on padne. Navela je da ona stanuje na 3. katu a da on ne može izlaziti vani, da ima prijatelje te ga ponekad posjećuju. Navela je da je njezin sin DV prije živio u [adresa] te kada je završio srednju medicinsku školu u Splitu da je upisao Medicinski fakultet u Rijeci te da je otišao tamo živjeti a nakon predmetne nezgode da se ponovno vratio u Split. Navela je da on u Rijeci radio do prometne nezgode i da misli da je 2007.g. bio u braku te da ih njez ina kćer svakodnevno obilazi u stanu u [adresa].

15. Saslušana u tijeku postupka 3-tužiteljica je navela da su ona i brat još od djetinjstva bili povezani odnosno jako povezani i da je on 12 godina stariji od nje i da ga je doživljavala kao brata i kao oca budući da je vodio o njoj brigu odnosno zaštitnički se ponašao, vodio je u školu, savjetovao i slično. Kada je krenula na fakultet – ekonomski i završila školovanje njihova povezanost da se razvila i na poslovnom planu budući da su oboje radili u turizmu i da su se nalazili u sličnim poslovima. Njezin brat da je radio u firmi u Rijeci Kontesa tour, a na u Splitu u turističkoj agenciji GH i da su često zajedno odlazili na turističke seminare u Opatiju. Njihova povezanost da je bila vrlo velika i da su se sretali i u Splitu i u Rijeci jer da bi njezin brat dolazio u Split, a ona da bi dolazila u Rijeku. Kada se dogodila prometna nezgoda da je radila u jednoj turističkoj agenciji u Splitu i da je odmah spakirala kofere te otišla u Rijeku i da u tom trenutku uopće nije razmišljala o poslu i da je razmišljala samo o tome kako mora otići do brata i biti mu pri ruci. Kada je došla u Rijeku njegovo stanje da je bilo izuzetno loše odnosno šokantno te da o njegovim brojnim povredama govori medicinska dokumentacija te da nema potrebe da ona sve to ponavlja. Navela je da je KBC Rijeka doslovno postala njezinim prebivalištem i da je u bolnici boravila 24 sata i tako par mjeseci. Navela je da je s emocionalne strane da joj je bilo jako teško, da joj se srce slamalo gledajući kako je njezin brat bio u teškom stanju i da je izgledalo da neće preživjeti međutim da s ipak nadala da će se oporaviti i da će situacija krenuti na bolje. Nekoliko puta da mu je prilikom mijenjanja igle došlo do zastoja rada srca te bi liječnički tim vršio reanimaciju i za to vrijeme da bi se ona nalazila u bolničko hodniku i s neizvjesnošću čekala što će se dogoditi. Njezin brat da je operiran više puta, najprije nakon same prometne nezgode, zatim da mu je operirano oko, da su mu amputirani prsti na stopalima, da mu je operiran kuk te koljeno i da je ona stalno bila prisutna u bolnici i čekala ishode operacija. Njezin život da se nakon te promjene nezgode jako promijenio i to u periodu dok se brat nalazio u bolnici pa tako i sada i da joj je vrlo teško gledati posljedice koje on ima i da njegovo stanje izaziva žaljenje ne samo kod nje nego i kod drugih ljudi. Navela je da je on stopostotni invalid te da mu je neprestano potrebna tuđa pomoć i njega i da sada živi s majkom međutim da ga ona gotovo svakodnevno obilazi i pomaže koliko god može. U KBC-u Rijeka on da je ušao 16. srpnja 2009.g. dakle onog dana kada se dogodila prometna nezgoda i da je tamo bio na liječenju sve do početka 2010.g. kada je otišao na rehabilitaciju u [adresa] zajedno s njim da je išla i ona u bolničkim kolima te da je cijelo vrijeme boravila u [adresa] i pomagala mu kada je pomoć bila potrebna. Navela je da mu je morala pomagati kada se pridigne i pomakne dati mu jesti budući da ne vidi, odnosno sve ono što je bilo potrebno u datom trenutku i da su tu boravili do kraja ožujka 2010.g., a nakon toga da su se vratili kod mame u Split gdje njezin brat i dalje živi. Danas da o njemu brigu vodi mama, a ona da živi s mužem u iznajmljenom stanu u [adresa] i da je to njezino faktičko prebivalište na kojem se nalazi nekih 6 mjeseci. Navela je da se udala 14. veljače 2012.g. i da trenutno nije zaposlena. Nakon završnog fakulteta da se najprije zaposlila u Vodoprivredi u Solinu te je tu radila povremeno po potrebi odnosno po zamjenama i da je čitavo to vrijeme ulagala u znanje učila st rane jezike te se usmjeravala prema turističkom sektoru. Navela je da se zaposlila u turističkoj agenciji Eurotrend a nakon toga da se zaposlila u agenciji GH i to na neodređeno vrijeme međutim kada se dogodila predmetna nezgoda da je dala otkaz i otišla u Rijeku. Navela je da je tijekom studija radila putem student servisa te da je povremeno živjela u [adresa] radi posla i to tijekom rada u agenciji GH, a tamo do 2009. odnosno do trenutka kada se dogodila predmetna nezgoda. Na kraju je navela da se u agenciji GH zaposlila 2007.g., ali da bi to trebalo provjeriti u radnoj knjižici.

16. U svom nalazu i mišljenju od dana 23. srpnja 2012.g. Medicinski fakultet u Splitu, Povjerenstvo za sudbena mišljenja je navelo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je DV u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio niz ozljeda koje u svom zbroju čine tešku tjelesnu ozljedu a zbog čega je hospitaliziran operativno i konzervativno tretiran te rehabilitiran. Nakon pregleda dokumentacije te iscrpnog razmatranja pojedinih nalaza, a u odnosu na traženje od strane suda da se nisu u mogućnosti očitovati zbog manjkavosti priložene medicinske dokumentacije. Naveli su da bi se moglo sačiniti kompletno vještvo kako je to rješenjem suda naloženo i to da je nužno dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u svezi hospitalizacija KBC-u Rijeka, poglavito za vrijeme liječenja u JIL, a kako bi se popunile praznine koje dosadašnja medicinska dokumentacija ostavlja te ne omogućava davanje odgovora na postavljena pitanja.

17. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od dana 04. ožujka 2013.g. Medicinski fakultet u Splitu, Povjerenstvo za sudbena mišljenja, su naveli da se temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju može reći da je nedvojbena uzročno - posljedična povezanost predmetne nezgode u kojoj je DV nastradao kao vozač motocikla u sudaru s kamionom s ozljedama koje je tom prigodom zadobio. Sveukupno da se radilo o teškim tjelesnim ozljedama od kojih neke kvalifikatorno su i po život opasne teške tjelesne ozljede. Tijekom liječenja DV da je došlo do pojave sepse koja nije rijetka kod politraumatiziranih bolesnika i bolesnika kojima je potrebno liječenje u intenzivnoj jedinici i na stroju za disanje. Brojni da su članci objavljeni na temu liječenja komplikacija tijekom liječenja te ishoda liječenja kod osoba koje su pretrpjele ozljede više organa ili organskih sustava kako je to i u ovom slučaju bilo. Naveli su da je sepsa uzrok smrti kod politraume u 3,1% do 17% te da je znano da je dugotrajan boravak bolnici intenzivnog liječenja ozljeda dugih kostiju, operacije, nadoknade krvi i drugo, od osoba koje su pretrpjele ozljede više organa ili organskih sustava, povećavaju vjerojatnost pojave zatajenja više organa i time povećane smrtnosti. Naveli su da je tako zabilježena učestalost smrtnog ishoda 27 – 100% u slučajevima multiorganskog zatajenja. Naveli su da nije došlo do prekida uzročno- posljedične povezanosti predmetne nezgode i posljedica koje su zaostale nakon liječenja i da je istina da je tijekom liječenja došlo do komplikacija koje su, kako opisuje literatura, ispravno liječenje, unatoč tome su dovele do nastanak trajnih posljedica poput gubitka lijevog oka, gubitka vida na desnom oku (1/60) djelomične amputacije prstiju na stopalima i drugo. Sveukupno nakon liječenja da je zaostao osobito teški invaliditet i da su mišljenja da tijekom liječenja nije došlo do medicinske pogreške.

18. Tužitelji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Splitu dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od 10. listopada 2013.g.

19. U svom dopunskom očitovanju od dana 06. veljače 2014.g. Povjerenstvo za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu naveli su da su u svom pisanom vještvu od 06. lipnja 2012.g. se očitovali na temelju medicinskih činjenica o ozljedama njihovoj težini, načinu liječenja i posljedicama ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nezgodi i da su mišljenja onda, kao i sada, da upravo postoji temelj za donošenje daljnjih zaključaka. Naveli su da drže da nipošto pitanje uzročno - posljedične veze, pa i njenog prekida, nije pravno već medicinsko i u konkretnom slučaju ključno pitanje na koje traženo njihovo očitovanje pa da su ga sukladno traženju i dali, a ukoliko pak sud ima drugačije mišljenje i stav o tom pitanju da su spremni sukladno odluci suda tako i postupati. Naveli su da je poznato i opisano da se kod ozljede više organa ili organskih sustava (politrauma) u veliki broj osoba javlja sindrom sistemskog upalnog odgovora (SIRS), a sepsa da je stanje SIRS s potvrđenim uzročnikom infekcije u predmetnom slučaju staphylococcus epidermidis (tri dana nakon predmetne ozljede) te da ono što treba istaknut i je da takovo stanje dovodi do multiorganskog zatajenja te u visokom postotku do smrti. O detaljima i razlozima nastanka sepse nakon politraume da bi se ukratko moglo reći da radi pada obrambenih sposobnosti organizma dolazi do invazije bakterijama koje inače mogu biti i nepatogene. Naveli su da je nepotrebno špekulirati jer da nije moguće posve jasno razdvojiti koje bi bile posljedice isključivo ozljede pojedinih organa i da treba promatrati ukupne posljedice koje su kod ozljeđenika zaostale bez obzira jesu li one primarne ozljede ili su posljedica svih onih događaja koje je primarna ozljeda prouzročila. U predmetnoj nezgodi tužitelj da je zadobio sljedeće ozljede: ozljeda više organa i/ili organskih sustava, krvarenje i nakupljanje zraka između porebrice i poplućnice lijevog prsišta, nagnječenje pluća, prijelom 5-9 rebra lijevo, prijelom trupa 8. prsnog kralješka, iščašenje lijevog kuka, prijelom u području čašice lijevog kuka, prijelom ivera lijevog koljena, razderno-gnječna rana lijevog koljena. Naveli su da je nemoguće pouzdano reći koje posljedice kod ozljeđenika ne bi nastale da nije došlo do pojave sepse. Smanjenje životnih aktivnosti da se prvenstveno očituje kao jako oštećeni vid (svega 0,03 na jednom oku) otežanom hodu i stajanju (radi amputacije prstiju na stopalima, stanje nakon prijeloma i iščašenja, slabije pokretljivosti lijevog koljena), slabijoj funkciji desne šake (amputacija vrška dva prsta) smetnjama disanja kao posljedica prijeloma rebara i nagnječenja pluća. Naveli su da bi bilo neodgovorno kazati bi li zaostalo te kako bi bilo trajno smanjenje životnih aktivnosti da nije došlo do razvitka sepse. Za ocjenu preostale životne aktivnosti da bi svakako bilo korisno pregledati izravno oštećenika, a za što da ostaju na raspolaganju. Liječenje da je (sada 4 godine nakon ozljeđivanja završeno), ali da svakako treba imati na umu da je radi održavanja stanja i sada potrebno daljnji medicinski tretman i procedure kojima se to stanje želi održati te spriječiti daljnje pogoršanje.

20. Tuženik je ponovno istaknuo primjedbe u podnesku od dana 19. veljače 2014.g.

21. U svom dopunskom očitovanju od dana 04. veljače 2016.g. Povjerenstvo za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu, su naveli da je pregled oštećenika DV obavljen u KBC Split 30. ožujka 2015.g. te da je zadaća medicinskog vještačenja bila sačiniti pisano vještvo na okolnosti uzročno-posljedične povezanosti ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, zaostalih posljedica, možebitnog prekida uzročno-posljedične veze između predmetne nezgode, ozljeda i posljedica te je li tijekom liječenja došlo do medicinske pogreške. Nakon obavljenog pregleda po pitanju uzročno-posljedične povezanosti kao i drugih kategorija koje su cijenili u pisanom vještvu od 15. veljače 2013.g. te dopuni vještva od 30. siječnja 2014.g. da ostaju i u cijelosti kod iznesenog i da su time odgovorili na traženo od strane suda.

22. Tuženik je ponovno istaknuo primjedbe u podnesku od dana 11. ožujka 2016.g.

23. Na ročištu dana 03. lipnja 2016.g. stalni sudski vještaci Medicinskog fakulteta u Splitu, Odbora za sudbena mišljenja, dr. ŽV i dr. ĐVO su naveli da po pitanju osobito teškog invaliditeta uza sve što su u pisanom izvješću naveli kao posljedice predmetne nezgode osnov za ocjenu teškog invaliditeta je to da je tužitelju 24. kolovoza 2009.g. odstranjeno lijevo oko, a da se u nalazima oftalmologa od 12. veljače 2010.g. navodi da bi desnim okom vidio svega 0,03. Tada da mu je preporučena transplantacija rožnice i ugradnja leća, a u dokumentaciji da nemaju podataka da je ta operacija i napravljena i da smatraju osobito teškim invaliditetom kada je osoba ostala bez jednog oka, a na drugo vidi svega tih 0,03. Da li je operirano desno oko i kakav je eventualno vid nakon toga iz dokumentacije da ne mogu vidjeti pa da ne žele niti nagađati i da bi bilo isuviše rizično s takvim vidom upravljati bilo kakvim vozilom, a isto tako da bi opasno bilo sudjelovati kao pješak u prometu uz takvo stanje vidnog aparata. Sadašnje stanje vida da bi se moglo utvrditi novim oftalmološkim pregledom kojim bi se utvrdilo i stanje vidnog polja kao i stanje vidne oštrine. Što se tiče pitanja kako medicinska znanost kvalificira ozljede da kvalifikacija nije u domeni medicine već da se isto radi od strane liječnika, a za pravne potrebe. U medicini da mogu govoriti o lakšim ili težim ozljedama, ali za pravne potrebe kvalificirano prema Ć. Naveli su da kako su napisali u svom pisanom vještvu da su na pregledu tužitelja 30. ožujka 2015.g. kada je došao na pregled koristeći se jednom dolakatnom štakom i u pratnji druge osobe koristeći također peronealni aparat za lijevo stopalo. Stanje tužitelja da je u kliničkom smislu opisano pregledom kojeg su obavili 30. ožujka 2015.g. dok da za fotografije ne znaju kada su nastale. a one tako usko promatrane da pokazuju nešto veću samostalnost nego što bi se to moglo očekivati temeljem pregleda. Nakon ukazivanja da su fotografije nastale 15. srpnja 2015.g. odnosno četiri mjeseca nakon obavljenog pregleda da i dalje stoji već rečeno da ukoliko se zaista radi o istoj osobi srodnika tužitelja da je ta osoba prema slikama mobilnija, samostalnija nego što je utvrđeno pregledom u ožujku iste godine. Naveli su da izravni oštećenik je nastradao 16. srpnja 2009.g., a u hebukulturi koja je učinjena 19. srpnja, dakle tri dana po nezgodi, da je izoliran stafylococus epidermitis i da je to bakterija koja inače živi na koži svih nas, dakle i potpuno zdravih ljudi, sama po sebi da ne ugrožava zdravlje nositelja, a u situacijama teških ozljeda i te slabo agresivne klice koje žive na površini da dobivaju priliku izraziti svoju agresivnost i pa togenost te kao u konkretnom slučaju dovesti do sepse. Kuda je točno bakterija ušla u krv da nije poznato i da nije moguće utvrditi, ali da se može pretpostavljati da zato što je oštećenik imao otvorene ozljede i to konkretno razderno-gnječnu ranu lijevog koljena. Za predmetno trovanje da apsolutno prevencije nema, a sve mjere sepse i antisepse koje se inače koriste da su bile i ovdje poduzete i da su smanjile vjerojatnost ali tu vjerojatnost nisu niti mogu posve isključiti pa se dogodilo kako je to opisano. Naveli su da oni mogu eventualno u okviru svoje specijalizacije dati međutim ne ocijeniti SOŽU. Naveli su da su oni naveli dijagnoze i kada se pitaju posljedice dijagnoze da treba reći da dijagnoza nije sama po sebi dostatna kvalifikacija za ocjenu invaliditeta jer dijagnoza koja u početku može biti jako ozbiljan i teška može završiti potpunim izlječenjem ili u startu biti izgledom banalna, a završiti ozbiljnom posljedicom. Naveli su da govore o posljedicama, a ono što se od njih očito traži da je to vještvo ukupnih posljedica odnosno oštećenja zdravstvenog stanja u smislu povrede prava osobnosti ili smanjenja životnih aktivnosti, a što je novo vještvo i ako ga se želi da ga oni mogu učiniti, ali u nešto drugačijem sastavu nego što je sada.

24. Tuženik niti nakon usmenog očitovanja vještaka nije prihvatio nalaz i mišljenje Povjerenstva za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu te je predloži novo medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

25. U svom nalazu i mišljenju od dana 23. veljače 2017.g. Medicinski fakultet u Zagrebu, Odbor za sudbena mišljenja je navelo da je oštećeni DV u prometnoj nezgodi dana 16. srpnja 2009.god. zadobio gore navedene tjelesne ozljede radi kojih je bio liječen a one da su u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Liječenje da ocjenjuju stabiliziranim s danom 16. srpnja 2011.god. (stanje ozljede tibijalnog živca da je nakon protoka 2 godine postalo trajno) dok s oftalmološke strane liječenje se ocjenjuje stabiliziranim u listopadu 2010.god. odnosno u nekom periodu poslije učinjene transplantacije rožnice (nalaz da ne prileži pa da se termin ne može preciznije odrediti). Naveli su da u liječenju oštećenog DV iza prometne nezgode nije došlo do prekida uzročno-posljedične veze između te nezgode i ozljeda i zaostalih posljedica odnosno da nije došlo do medicinske pogreške prilikom liječenja iz razloga navedenih u nastavku. Naveli su da uzrok hospitalne infekcije oka rezistentnom bakterijom - Pseudomonas aeruginosa bila je kolonizacija istom bakterijom respiratornog sustava (traheje) tijekom dugotrajne mehaničke ventilacije i hipoperfuzija perifernih organa, a u vezi s tom činjenicom i slabiji dotok antibiotika na periferiju zbog periferne vazokonstrikcije. Naveli su da s obzirom na navedeno kod gospodina DV je tijekom liječenja morala biti provedena evisceracija lijevoga oka, konjuktivna plastika, transplantacija amnijske membrane na desno oko te potom i transplantacija desne rožnice. Nakon provedenog liječenja gospodin DV nema lijevog oka, a na desnom oku zaostaje smanjeni vid razine 0,3. Naveli su da je Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta zaključio da se kod oštećenog ne radi o osobito teškom i trajnom invaliditetu. Kod oštećenog DV da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti koje se očituju u vidu neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Naveli su da je oštećeni trpio bolove jakog intenziteta kumulativno pet dana, bolove srednjeg intenziteta da su trajali kumulativno 20 dana, bolovi slabog intenziteta da su trajali kumulativno tri mjeseca te da povremeni bolovi ulaze u pojačane napore. Što se tiče straha, primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja da je postojao, da je bio intenzivan i da je trajao koliko i odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha , da je trajala u jakom stupnju kumulativno pet dana, u srednjem stupnju kumulativno 6 tjedana te slabom stupnju kumulativno pet mjeseci. Naveli su da duševnu bol radi smanjenja životne aktivnosti odnosno da kod gospodina DV ukupno realno smanjenje životne aktivnosti iznosi 85% te da je rezultat dobiven nezbrajanjem postotaka jednostavnom matematičkom operacijom vodeći se principom nepreklapanja posljedica na pojedinim udovima i anatomskim i funkcijskim cjelinama. Također, da je kod istoga zaostalo naruženje te da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega.

26. Tužitelj je svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 20. ožujka 2017.god. dok tuženik je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 14. studenog 2017.god.

27. U svom dopunskom očitovanju Odbor za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu od dana 02. svibnja 2017.god. je naveo da su u svome nalazu i mišljenju, na izričito pitanje suda o tome da li je kod DV došlo do osobito teškog i trajnog invaliditeta, odgovorili da je Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu medicinskog fakulteta zaključio da se kod imenovanog ne radi o naročito teškom i trajnom invaliditetu te da njihov odgovor predstavlja medicinsko mišljenje do kojega da su došli temeljem zdravstvenog stanja oštećenika koje da su iskazali u smanjenju životnih aktivnosti a koje da su utvrdili pregledom medicinske dokumentacije i pregledom samog oštećenika. Naveli su da kako pojam osobito teški invaliditet nema medicinsku definiciju, svoj odgovor da su temeljili na svom vještačkom iskustvu. Naveli su da navode činjenice na temelju kojih su došli do svoga medicinskog mišljenja kako bi sud mogao donijeti svoje pravno mišljenje o konkretnom pitanju: oštećenik da nema psihičkih tegoba, prema dojmu četiri vještaka koji su izvršili pregled, intelektualni kapacitet oštećenika da je očuvan, oštećenik da se u nepoznatom prostoru kreće bez bijelog štapa, bez traženja opipom, dakle samo vizualno nalazi predmete na stolu, prilikom razgovora s osobama oštećenik da ostvaruje kontakt s desnim okom, oštećenik da je iz prizemlja na 2. kat bez lifta došao sam, bez pomoći druge osobe kao i bez pomagala u vidu štake ili štapa te da prilikom pregleda oštećenik je sam skidao i oblačio odjeću pa da su smanjenje fizičkih aktivnosti oštećenika ocijenili na 85% i da je njihov medicinski zaključak da se ne radi o osobito teškom invaliditetu. Naveli su da u sudskomedicinskoj praksi nije dozvoljeno zbrajanje pojedinih postotaka za pojedine posljedice na organima ili sustavima jer bi i kod manjih trajnih posljedica taj postotak prešao 100% kako je to iskazano u podnesku tužitelja. Naveli su da ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti se temelji na procjeni vještaka prilikom pregleda oštećenika i na principu nezbrajanja pojedinih postotaka običnom matematičkom operacijom kao što je to i u konkretnom slučaju učinjeno. Naveli su da vještaci su pri određivanju ukupnog realnog smanjena životne aktivnosti vodili računa o nepreklapanju pojedinih funkcijskih i anatomskih cjelina, odnosno sustava, i to na temelju stručnih medicinskih znanja. Pregledom oštećenika DV za potrebe vještačenja da je nađen vid desnog oka 0,3. Naveli su da su iz pitanja suda zaključili da je za odgovor na pitanje da li je kod oštećenika DV došlo do smanjenja životnih aktivnosti i u kom postotku, shvatili da je za odgovor na to pitanje potrebno ocijeniti i ostale kvalifikatorne okolnosti te da iz jednog konzilijarnog pregleda psihijatra ne proizlazi da je oštećenik bio liječen radi psihičkih smetnji niti da je obavljao psihoterapiju te da zaključno ostaju u cijelosti kod nalaza i mišljena od 09. veljače 2017.g.

28. Tužitelj niti nakon dopunskog očitovanja vještaka nije prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakultet u Zagrebu, Odbora za sudbena mišljenja a pogotovo u pogledu definicije te postojanja naročito teškog invaliditeta kod DV te je predložio da se Odbor za sudbena mišljenja medicinskog fakulteta u Splitu očituje o nalazu i mišljenju te dopuni istoga od strane Medicinskog fakultet u Zagrebu, Odbora za sudbena mišljenja, a što je ovaj sud odbio iz razloga koje će obrazložiti u nastavku, dok tuženik također nije prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu istoga Medicinskog fakultet u Zagrebu, Odbora za sudbena mišljenja, vezano za ukupnu ocjenu smanjenje životne aktivnosti kod DV te ocjenu tuđe pomoći i njege te je predložio usmeno saslušanje vještaka Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

29. U svom nalazu i mišljenju od dana 21. prosinca 2018. stalni sudski vještak Goran Husinec je naveo da se motocikl na raskrižju kretao ravno naprijed iz ulice Matka Laginje prema Varljenskoj, brzinom od oko 30 km/h. Njemu da je s lijeve strane na desnu iz suprotnog smjera naišao "TAM" čiji je vozač lijevim skretanjem, sijekući zavoj, ušao u putanju te ga je ugrozio u kretanju pri sudarnoj brzini od 15 km/h. Sudar da se dogodio na raskrižju na oko 16 m od PTM i na oko 2,7 m od ivičnjaka kolnika Nove ulice u smjeru istoka. Vozač kamiona da je imao na raspolaganju mogućnost uočavanja motocikla kada je pokrenuo kamion i sve vrijeme dok se pripremao i uvjeravao da na siguran način lijevo skrene. Naveo je da nisu poznati razlozi tehničke prirode zbog kojih je vozač kamiona previdio postojanje i kretnje motocikla. Motociklist nije imao mogućnost izbjegavanja sudara, pravilno se kretao u raskrižju opremljenim semaforima koji su radili u automatskom režimu i reagirao je desnim izmicanjem kada je uočio opasnost po sebe. Naveo je da je to bila instinktivna radnja te se ne može licitirati s drugim svjesnim radnjama izbjegavanja sudara kojima bi on možda mogao izbjeći sudar.

30. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik svoje primjedbe istaknuo u podnesku od 09. siječnja 2019.g.

31. U svom dopunskom očitovanju od dana 23. siječnja 2019.g. je naveo da se mišljenje tužitelja se ne slaže jer da je u svojem nalazu za brzinu kretanja skutera uzeo brzinu od 30 km/h koja je realno minimalna koja odgovara oštećenjima u krajnjem zaustavnom položaju skutera, navedenu brzinu da je izjavio i sam tužitelj, a da je ona objektivno mogla biti samo nešto veća, a ne manja. Za ubrzanje kamiona da je računao s prosječnim ubrzanjem koje odgovara njegovom zaustavnom položaju, a zbog nizbrdice da je moglo biti i veće. Naveo je da pojednostavljeno vozila su se mogla kretati samo brže, a ne polakše pa tako i vrijeme kritične situacije da je moglo biti samo vrlo malo kraće, a nikako duže. Naveo je da u vremensko-prostornoj analizi s "0" da je prikazan sudarni položaj u kojem se kamion kretao brzinom od 15 km/h, a motocikl brzinom od 30 km/h. Kamion da je bio kočen, a motocikl desno izmican pa ako se dobro promotri sudarni položaj onda da se uočava da je sudar bio neizbježan jer je skuter udario u sami njegov prednji dio, da je skuter išao sporije ili da je u razmaku u trenutku kritične situacije bio veći skuter bi opet udario u bok kamiona pa da se postavlja pitanje da li je vozač skutera mogao prije reagirati kočenjem. Vještak je naveo da je mogao naravno da je mogao, ali on da nikako nije mogao znati i očekivati da se kamion neće zaustaviti i ustupiti njemu njegovo pravo prolaska, skuteraš nikako nije mogao znati da je nastala opasna situacija sve dok kamion nije ušao u njegov prometni trak te da ne bi bilo normalno da je "preventivno" kočio ugledavši kamion kao opasnost jer bi time ugrožavao i druge sudionike u prometu koji su se mogli kretati iza njega odnosno vozač kamiona bi možda shvatio da ga skuter propušta te bi skuterašu tako ugrožavao promet i postupao mimo prometnih pravila. Vozilo u javnom prometu da se kreću po prometnim pravilima te da ih je vozač skutera poštivao za razliku od vozača kamiona koji mu je oduzeo prednost. Naveo je da je vozač koji se kreće po glavnoj cesti dozvoljenom i prilagođenom brzinom nije dužan preventivno kočiti kada uoči možebitnu prijetnju odnosno kada uoči da bi eventualno mogla nastati opasna situacija jer bi u tom slučaju vozač na glavnoj cesti stalno kočio i ugrožavao i usporavao promet. Naveo je da je vozač kamiona imao na raspolaganju mogućnost uočavanja motocikla kada je pokrenuo kamion i sve vrijeme dok se pripremao i uvjeravao da na siguran način lijevo skrene. Naveo je da nisu poznati razlozi tehničke prirode zbog kojih je vozač kamiona previdio postojanje kretanja motocikla. Izbjegavanje sudara da se očituje u kočenju s odustajanjem od skretanja,ali pravilnom putanjom lijevog skretanja, na način da mu se sredina raskrižja nalazi s lijeve strane, a ne sa desne strane. Naveo je da nije sjekao zavoj, da do sudara ne bi došlo. Naveo je da iskaz glede ometenog uočavanja motocikla od strane NN vozila ne opravdava vozača TAM-a jer je u takovim okolnostima on bio dužan krenuti pravilnom putanjom i nikako sjeći zavoj u raskrižju odnosno motociklist nije imao mogućnost izbjegavanja sudara. Naveo je da se pravilno kretao u raskrižju opremljenom semaforima koji su radili u automatskom režimu i reagirao je s desnim izmicanjem kada je uočio opasnost za sebe. Naveo je da je to bila instinktivna radnja te da se ne može licitirati sa drugim svjesnim radnjama izbjegavanja sudara kojima bi on možda mogao izbjeći sudar.

32. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka dok tuženik nije prihvatio prometno vještačenje te je predložio provođenje novog tehničkog prometnog vještačenja, a koji je ovaj sud odbio o čemu će biti obrazloženo.

33. Uvidom u potvrdu utvrđeno je da je istu izdao [obrt] te da iz iste proizlazi da je DV sa prebivalištem u [adresa] bio zaposlen kod privatnog poslodavca – u obrtu [obrt] od 01. lipnja 2009. u radnom odnosu na puno radno vrijeme.

34. Uvidom u mnogobrojne fotografije dostavljene od strane tuženika utvrđeno je da se na istima nalazi DV u raznoraznim životnim situacijama.

35. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za 3-tužiteljicu utvrđeno je da ista ima prebivalište na području [adresa] u [adresa] od 26. svibnja 1987. pa do danas.

36. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za DV utvrđeno je da isti ima prebivalište na području [adresa] u [adresa] od 15. ožujka 2010. pa do danas.

37. Saslušan dopunski 2-tužitelj je naveo da se sa ocem telefonski čuje što je više moguće te i da dolazi što više može, međutim za vrijeme pandemije da je navedeno bilo otežano jer da on zadnje tri godine živi u [adresa], a prije toga da je dvije i pol godine živio u [adresa] i prije toga u Rijeci, o čemu da je već ranije iskazivao. Naveo je da kada je živio u [adresa] i [adresa] da se s ocem viđao dva do tri puta godišnje. Naveo je da što se tiče pregleda oca u Zagrebu, otac da je došao po njega te da ga je on odveo na pregled i da ga je on vodio po stepenicama pod ruku, međutim da je imao sastanke za obaviti te da je uistinu morao ići, ali da je bio u stanju pripravnosti da se vrati kada ga otac pozove. Naveo je da su taj dan bili na još jednom pregledu na oftamologiji, ali da se ne može sjetiti da li je u tom trenutku bio s ocem, ali da zna da ga je doveo te da je otac cijelo vrijeme imao štaku. Naveo je da mu je i danas potrebna pomoć drugih osoba i to više nego prije s obzirom na protek godina jer da njegovo psihičko stanje, zdravstveno stanje se sve više i više narušava, dugotrajnost postupka i tako. Naveo je da je očevo zdravstveno stanje utjecalo i na njega i da je ta nezgoda njegovog oca utjecala na formiranje njega kao osobe, da nije mogao ići vani studirati. Također u to doba da su svi njegovi prijatelji bili na moru, a on da je bio s ocem i da dan danas ima kao neku kočnicu prema ljudima. Što se tiče ponude tuženika da oni pravu ponudu nisu ni dobili te da nisu mogli ni iskomunicirati.

38. Saslušan u tijeku postupka svjedok DV je naveo da što se tiče njegovog trenutnog stanja da što se tiče vida da jedno oko nema, a na drugom oku da je prije 10 -11 godina napravljena mu transplantacija rožnice u Barceloni te da on na to oko vidi možda 30 do 50% odnosno ovisno ima li naočale ili ne i tada da su mu rekli da će jedno 14 godina biti nekakav rok trajanja te rožnice te da je izgledalo da će istu morati ponovno mijenjati te da se nada da će on biti iznad prosjeka, a ukoliko ne da postoji mogućnost da bude u potpunosti slijep. Što se tiče same noge i dalje da ima vide i pločice u kuku odnosno da ima umjetni kuk te kako godine prolaze tako da ga sve više boli, a da su mu preporučili da do 60 godine ugradi trajnu protezu međutim da mu je to onda dosta nezgodno jer da mora nositi štake i da ga žulja. Naveo je da su mu bolovi u koljenu s obzirom na ozljede nastale u nezgodi, na nogama da nema prste, na lijevom stopalu da nema dio pete i prste, da ponekada zna staviti protezu međutim da ga užasno žulja. Što se tiče desne ruke ista da se ne može ispraviti do kraja, ograničenog da je kretanja s njom i da ga naravno sve to boli. Također da ima srčane probleme, a s obzirom da je bio dva puta klinički mrtav da ima tzv. srčanu dekompenzaciju što da znači da uistinu ne podnosi veće napore jer da srce ne pumpa dovoljno krvi, iako da bi volio s obzirom da je nekada bio sportaš te praktički kad prođe 5 do 6 stepenica svaki put da mora stati da se odmori. Naveo je da što se tiče psihičkog stanja, o tome da bi mogao pričati danima, da se budi po noći, zaspe sat-dva i onda da se opet probudi i da to traje već 11 godina i da ga njegova invalidnost ograničava u mnogim stvarima te da se sve svodi na puko preživljavanje te damu najviše pomaže majka koja ima 84 godine i da nema potporu svojih prijatelja i okoline da bi bio mrtav čovjek. Naveo je da fotografije u spisu koje je dostavio tuženik ne želi gledati te nakon što mu je sud ukazao što se na slikama nalazi da je on teški invalid, da pokušava normalno živjeti, a što se tiče vožnje bicikle da je to njegova terapija, da su mu to preporučili iz ortopedske bolnice Lovran, međutim da su to kratke relacije u kvartu, gdje ode do dućana i slično. Na taj način da si trenira psihu, da ima osjećaj da nešto radi , da je koristan, a pogotovo da je to bilo teško u doba korone. Što se tiče kretanja automobilom to da su isto kratke relacije i da ne može reći da na tim fotografijama nije on, ali da pokušava što normalnije živjeti. Naveo je da vezano za penjanje po stepenicama kada je došao na liječnički pregled da su on i 2 -tužitelj, njegov sin tog dana došli ranije, da se radi o staroj zgradi bez lifta te da se uz pomoć sina popeo na prvi kat, nakon čega da je njegov sin MV otišao, a on kada je završio pregled da ga je pozvao da se vrati i uz pomoć njega da se spustio po stepenicama. Naveo je da je taj automobil star 20 godina i da je prilagođen za invalide, isti da je automatik jer da on ništa ne može s lijevom nogom. Štaku da koristi gotovo uvijek, osim u nek im situacijama kada mora napraviti korak dva u kući i slično te da je na pregled kod vještaka išao sa štakom. Naveo je da su liječnici smatrali da je došao sam na pregled jer da je došao pola sata prije i da je bio kao duh sam na hodniku te da je morao pokucati liječnicima da bi se započelo s pregledom na koji da je došao s Uberom. Naveo je da je za vrijeme Covid-19 bilo teško i zdravim ljudima, a kamoli ne njemu koji da je invalid, pogotovo zbog otežanog kretanja s obzirom na razno razne zabrane i da se jednostavno tijelo zapusti. Što se tiče ukrcaja na brod Contesa tours, da se tamo slučajno zatekao jer da kada dođe u Opatiju na liječničke preglede koje mora obaviti, s obzirom da je to firma iz koje je otišao u mirovinu, da im se dođe javiti i da zna s njima otići i do Drage te da je moguće da nekome nešto doda na brod, međutim da sigurno nije prekrcavao jer da to ne može. Naveo je da poznaje vlasnike Contesa toursa i da su to LV i ČV te da su oni svi prijatelji i da ti brodovi obavljaju dnevne izlete. što se tiče fotografije gdje sjedi na štandu, da dođe po ljeti u Opatiju na pregled i da je na tom štansu sjedio jer je pravio hlad, a da se došao javiti prijateljima dok što se tiče fotografije iz podnesak iz 2015 da su ga ti ljudi vjerojatno nešto pitali i da im je objasnio jer da priča više svjetskih jezika te da je prije nezgode bio zaposlen u Contesa tours. Naveo je da u Opatiji boravi kod prijatelja te da je prije nezgode živio u bakru, a nakon nezgode isključivo da živi u [adresa], a na raspravu da je došao autom, da ga je doveo LV. Naveo je da u Splitu živi s majkom te da je u kontaktu s 2-tužiteljem, zadnjih godinu dana kada je bila pandemija, da su malo teže bili u fizičkom kontaktu, ali da su se čuli telefonom, dok da su se pr ije znali dva do tri puta godišnje vidjeti i da su non stop u telefonskom kontaktu s obzirom da 2 -tužitelj živi u [adresa]. Naveo je da mu sestra trenutno živi u [adresa] i da tamo živi od 01. srpnja 2013., kao i da on prima invalidsku mirovinu.

39. Svjedok AV je naveo da je po struci diplomirani kriminalista te da je bio zaposlen u MUP-u RH, da je bio policajac, inspektor organiziranog kriminala, da je predavao u srednjoj policijskoj školi i da je bio zapovjednik policijske postaje Orahovica. Naveo je da je on fotografirao DV i da su to upravo fotografije koje se nalaze u spisu i da je to bilo fotografirano u više navrata tijekom više godina.

40. Dopunski saslušan stalni sudski prometni vještak Goran Husinec je naveo da ustraje kod danog nalaza i mišljenja te da smatra da od strane motocikliste nije postojala mogućnost izbjegavanja sudara jer da se radi o vozilu sa dva kotača sa jednim tragom te da je isti vozio najbolje što je znao, odnosno da bi sigurno izbjegao sudar da je mogao jer da je bio svjestan da će pri srazu s kamionom biti povrijeđen. Naveo je da je motociklist znao da ima prednost na predmetnom raskrižju te da je prema načelu povjerenja vozio prema prometnim pravilima te kada bi svatko u gradskom prometu preventivno i iz opreza kočio, stalno da bi bile gužve, odnosno promet da ne bi mogao funkcionirati. Naveo je da je motociklist mogao vidjeti da kamion skreće prema njemu te da je vozač istoga na očevidu rekao da je vidio da kamion ide prema njemu, ali da nije očekivao da će mu biti oduzeta prednost.

40.1. U svom dopunskom očitovanju na ročištu dana 27. listopada 2025. stalni sudski vještak Goran Husinec naveo je da kada mu se čitaju navodi tuženika sa ročišta od 17. rujna 2025., da on ne bi htio komentirati i komparirati nalaz i mišljenje drugog vještaka i u odnosu na svoj nalaz i mišljenje jer da je drugi vještak došao do svog nalaza i mišljenja te da ima svoje mišljenje, a on da ima svoje mišljenje u ovom predmetu. Naveo je da kao što je napisao u svom nalazu i mišljenju sudionici su se cijelo vrijeme kretanja kroz raskrižje jasno mogli vidjeti međutim tužitelj da je znao da on ima prednost prolaska i nije mogao očekivati da će vozač kamiona mu grubo oduzeti prednost. Cestovni promet da se odvija prema prometnim pravilima koja svi moraju poštovati, a vozači međusobno postupaju prema načelu povjerenja u prometna pravila, a sve na način kako bi se promet lagano i tečno odvijao. Kada bi svaki vozač sumnjao da će onaj drugi prekršiti neko prometno pravilo promet da bi se usporavao i jednostavno da ne bi mogao tako funkcionirati. Naveo je da na pitanje da li bi vozač motocikla laganim kočenjem mogao izbjeći sudar, da je pod točkom 7. naveo „motociklist da nije imao mogućnost izbjegavanja sudara“.

41. Saslušani vještaci Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu i to dr. sc. Božidar Šebečić, prof. dr. sc. SV, prof. dr. sc. PV, doc. dr. CV su naveli da kada im se čitaju ozljede tužitelja da nalaz i mišljenje za g. DV nije osobno mišljenje vještaka koji su navedeni u vještvu već da je mišljenje Odbora za sudbena mišljenja, medicinskog fakulteta u Zagrebu, a članovi odbora da su priznati nastavnici Medicinskog fakulteta sa dugogodišnjim iskustvom u medicinskom vještačenju. Zbog toga da nalaz i mišljenje ne potpisuju vještaci već da ga potpisuje predsjednica Odbora za sudbena mišljenja. Naveli su da zadatak vještaka koji su navedeni u vještvu da je bio da detaljno prouče medicinsku dokumentaciju, pregledaju DV, a Odbor na temelju njihovog izvješća na sjednici da daje definitivno mišljenje. Naveli su da kod ocjene naročito teškog invaliditeta da je točno da navedeni pojam ne predstavlja medicinski entitet niti se spominje u medicinskoj stručnoj literaturi te da se kod ocjene naročito teškog invaliditeta uzima u obzir težina ozljeda koje je DV zadobio, ali za samu ocjenu da su bitne zaostale trajne posljedice. Naveli su da ponekada teška tjelesna ozljeda ostavi minimalne trajne posljedice. Naveli su da se slažu da je tužitelj zadobio brojne teške tjelesne ozljede, ali da se dobro rehabilitirao i zbog toga da su u nalazu i mišljenju naveli da se ne radi o osobito teškom invaliditetu. U sudskoj praksi da se ocjena naročito teškog invaliditeta daje u slučajevima ako je tužitelj po ozljeđivanju nepokretan u krevetu ili je paraplegičar te se kreće samo u kolicima i ako uz to ima još neke trajne posljedice pa da su kod ocjene uzeli u obzir opće stanje DV odnosno u obzir da su uzeli koje radnje isti ne može izvoditi, koje izvodi otežano, a naročito da je bitno koje su mu preostale životne funkcije jer da tužitelj samostalno hoda, funkcija ruku da je praktički uredna, nema psihičkih oštećenja pa da smatraju da da ne postoji osobito teški invaliditete. Naveli su da se kod osobe koja se kreće na štakama, bez noge ispod potkoljenice ne bi radilo o osobito teškom invaliditetu pa čak nit i kod amputacije natkoljenice. Naveli su da svoj nalaz i mišljenje su sačinili temeljem medicinske dokumentacije i pregleda oštećenika te da su na temelju toga došli do ocjene njegovog smanjenog životnog aktiviteta od 85%. Naveli su da oštećenik DV ima teško oštećenje vidne funkcije. Lijevog oka da nema, a na desnom oku vid da je smanjen na razinu koju bilježe kao 0,3 što znači da na tabli za ispitivanje vida vidi gornja tri znaka, tri reda, a slijedećih daljnjih 7 i više redova da ne vidi. Također, da postoje i druga oštećenja na preostalom desnom oku koje je imalo i transplantaciju rožnice te da je time postignut ovaj funkcionalan vid, a što znači da nije slijepa osoba, ali je vrlo slabovidna. Samostalno da je došao na pregled za potrebe vještačenja gdje mu je utvrđen nalaz vida i stanje očiju u predmetnim granicama. Naveli su da se on može kretati sigurno u poznatom prostoru, ne znači da se ne može kretati izvan kuće, ali sigurnost da je smanjena. Isto takav vid da znači da on ne može dobiti važeću vozačku dozvolu zato jer možda ne bi mogao sigurno voziti za sigurnost svoju i drugih sudionika u prometu. Naveli su da na vlastitu odgovornost će se kretati u prometu, ali sa dodatnim rizicima tako da sve slike koje su pokazale aktivnost DV nisu u suprotnosti sa njegovim stvarnim stanjem. Isto tako vid na blizinu da je oštećen i slično kao što je vid na daljinu 0,3 tako da je na blizinu vid jager tablice razine 7, a što znači da on može čitati veće znakove poput naslova i podnaslova u novinama, ali sitne tekstove da ne može čitati i u tom smislu da mu je potrebna pomoć. Naveli su da koliko on može riskirati s pomoću pomagala za uvećanje slike povećava i slično funkcionira, da je to njegov rizik jer da on to zapravo ne može. Naveli su da ne mogu komentirati predočene slike od strane tuženika, ali da mogu reći da pri pregledu za potrebe vještačenja je pokazivao znatnu fobiju na osvjetljavanje oka tijekom samog pregleda i otežani pregled u tom smislu jer da ga jako smeta svjetlo, a i sam da je izrazio želju da se štiti na taj način, kada je jače sunce, tada da nosi tamne naočale. Također, da treba istaknuti da DV ima na preostalom desnom oku transplantiranu rožnicu s određenim zamućenjima, osobito na mjestu šavova što da dodatno doprinosi zeblještenju te da je uobičajeni savjet takvim osobama da se zaštite nošenjem zatamljenih stakala, fotoaktivnih, u tom smislu, odnosno da to nije ništa novo niti neuobičajeno u takvim situacijama, ali što ne znači da mora uvijek to imati i da si sam prilagodi hoće li imati ili neće. Naveli su da pokazane fotografije ne daju nove informacije što se tiče obnašanja vidne funkcije u oštećenika i da same fotografije ne mogu komentirati u tom smislu te da fotografije ne daju neke nove dokaze da bi oštećenik vidio bolje nego s preostalim vidom koji mu je nađen, da vidi bolje nego što je nađeno pri utvrđenom pregledu. Naveli su da stanje preostalog vida u oštećenika nije zadovoljavajuće za kriterije dobivanja vozačke dozvole i da je njegova sigurnost u vožnji za njega i druge smanjena. Naveli su da zbog posttraumatske artroze lijevog kuka DV se otežano kreće i ne može obavljati teže kućanske poslove u kući, kao ni ići u veće nabavke hrane i da se tome pridodaje stanje nesposobnosti vidne funkcije uslijed čega da je potrebna pomoć pri vođenju poslovanja u pisanom i elektronskom obliku i slično. Na kraju su naveli da zbog teškog oštećenja vida ne smije upravljati nikakvim vozilom (auto, motor, brod, romobil i sl.) te da je iz priloženih slika vidljivo da DV obavlja neke od tih aktivnosti, ali na vlastitu odgovornost i ugrožavajući sebe i druge sudionike u prometu.

42. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev 1-tužiteljice, 2-tužitelja i 3-tužiteljice djelomično osnovan,

43. Što se tiče prigovora tuženika o mjesnoj nenadležnosti te VPS -u valja navesti da je prigovoru mjesne nenadležnosti odlučeno pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 07. studenog 2011.god. dok je VPS učinjen nespornim na ročištu dana 11. listopada 2011.god.

44. U konkretnoj pravnoj situaciji za odluku o osnovanosti istaknutog prigovora zastare, mjerodavni su članak 191. ZPP-a te članak 230. ZOO-a. Sukladno odredbi članka 230 stavak 1 ZOO-a, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

45. Naime, stav je ovoga suda da preinaka tužbe 1 do 3-tužitelja izvršena podneskom od 17. lipnja 2021., znači da se glede daljnjih iznosa zatraženih predmetnim podneskom (1-tužiteljica daljnjih 14.599,51 eura, 2-tužitelj daljnjih 14.599,51 eura te 3-tužiteljica daljnjih 4.977,10 eura, odnosno ukupno 34.176,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime pretrpljene neimovinske štete) nije u zastari i to iz razloga što u slučaju zahtjeva za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnoga roka, ali je tijekom postupka (nakon provedenoga vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske) preinačio tužbu tako da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi, za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenoga zahtjeva nije nastupila zastara jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenoga zahtjeva. (VSRH Rev-650/2023 od 10. travnja 2024)

46. Odredbom članka 12 stavak 3 ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim pa je nastavno i ovaj sud vezan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. K-160/12 kojom je osiguranik tuženika IV oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272 st. 1 i 2 Kaznenog zakona.

47. Naime, mišljenje je ovoga suda da oštećenik DV u predmetnom štetnom događaju nije doprinio vlastitoj šteti (suodgovornost) te se prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da se kretao iz Opatije uzbrdo prema Kosićevu odnosno bivšem Kosovu te da kada je dolazio na raskrižje na kojem je bilo upaljeno zeleno svjetlo da je imao prednost prolaska. Motor da je bio slab s obzirom na njegovu fizičku konstituciju i da je možda vozio 20-30 km/h. Nasuprot njega iz smjera Kosićeva prema Opatiji da je nizbrdo stajao na raskrižju kamion i taman u momentu kada je bio negdje na pola tog raskrižja taj kamion da je skrenuo ulijevo prema Rijeci te ga udario odnosno srušio motor njegove lijeve strane. Naveo je da nije stigao reagirati i da je taj vozač kao da je točno čekao da dođe na sredinu da on krene. Naveo je da je vidio ranije da kamion kreće da bi možda i bio se zaustavio međutim u momentu kada je odlučio skrenuti da više nije stigao reagirati. Naveo je da se sjeća još tog pada međutim da se nakon toga više ničega ne sjeća i to iz razloga što i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca proizlazi da se motocikl na raskrižju kretao ravno naprijed iz ulice Matka Laginje prema Varljenskoj, brzinom od oko 30 km/h. Njemu da je s lijeve strane na desnu iz suprotnog smjera naišao "TAM" čiji je vozač lijevim skretanjem, sijekući zavoj, ušao u putanju te ga je ugrozio u kretanju pri sudarnoj brzini od 15 km/h. Sudar da se dogodio na raskrižju na oko 16 m od PTM i na oko 2,7 m od ivičnjaka kolnika Nove ulice u smjeru istoka. Vozač kamiona da je imao na raspolaganju mogućnost uočavanja motocikla kada je pokrenuo kamion i sve vrijeme dok se pripremao i uvjeravao da na siguran način lijevo skrene. Naveo je da nisu poznati razlozi tehničke prirode zbog kojih je vozač kamiona previdio postojanje i kretnje motocikla, a motociklist da nije imao mogućnost izbjegavanja sudara, pravilno se kretao u raskrižju opremljenim semaforima koji su radili u automatskom režimu i reagirao je desnim izmicanjem kada je uočio opasnost po sebe. Također, vještak je naveo da je oštećenik mogao naravno da je mogao, ali on da nikako nije mogao znati i očekivati da se kamion neće zaustaviti i ustupiti njemu njegovo pravo prolaska. Skuteraš nikako nije mogao znati da je nastala opasna situacija sve dok kamion nije ušao u njegov prometni trak te da ne bi bilo normalno da je "preventivno" kočio ugledavši kamion kao opasnost jer bi time ugrožavao i druge sudionike u prometu koji su se mogli kretati iza njega odnosno vozač kamiona bi možda shvatio da ga skuter propušta te bi skuterašu tako ugrožavao promet i postupao mimo prometnih pravila. Vozilo u javnom prometu da se kreću po prometnim pravilima te da ih je vozač skutera poštivao za razliku od vozača kamiona koji mu je oduzeo prednost pa je stoga ovaj sud stava da oba sudionika predmetnog štetnog događaja nisu doprinijela nastanku istoga tako da nema mjesta primjeni odredbe članka 1106 ZOO-a dalje ZOO, a u svezi odredbe članka 1092 stavak 1 ZOO-a.

48. Valja navesti da je odbijen tuženikov dokazni prijedlog provođenja novog prometno-tehničkog vještačenja i to iz razloga što je takav dokazni prijedlog očito usmjeren na daljnje odugovlačenje završetka predmetnog postupka budući prema stavu ovoga suda tuženik ničime nije doveo u sumnju utvrđenja prometnog vještaka, a osim toga iz navedenog nalaza i mišljenja može se u potpunosti izvesti zaključak o odgovornosti za predmetni štetni događaj te je iz navedenog razloga odbijen i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka JV koji je pravomoćno osuđen za počinjenje predmetnog štetnog događaja. Osim navedenog i u ovosudnom pravomoćno završenom predmetu pod posl.br. P-209/11 pravomoćno je odlučeno da na oštećenom DV nema nikakve odgovornosti i krivnje za nastanak predmetnog štetnog događaja te je navedeno utvrđeno iz Izvještaja o provedenom vještačenju Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta prometnih znanosti, Zavoda za prometno-tehnička vještačenja, a koje je naslovi sud u predmetnom postupku sagledao isključivo kao privatnu ispravu, jednako kao što je kao privatnu ispravu sagledao i prometno vještačenje vještaka Antona Radolovića, a koja je u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima u predmetnom postupku te ju ovaj sud smatra irelevantnom za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Osim navedenog vještak Goran Husinec se očitovao te je naveo da on ne bi htio komentirati i komparirati nalaz i mišljenje drugog vještaka i u odnosu na svoj nalaz i mišljenje jer da je drugi vještak došao do svog nalaza i mišljenja te da ima svoje mišljenje, a on da ima svoje mišljenje u ovom predmetu.

49. Odredbom članka 19. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) dalje ZOO-a, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

50. Odredbom članka 1046 ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

51. Nadalje, odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

52. Odredbom članka 1101 stavak 1 ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok je stavkom 2 istog članka propisano da takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

53. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode te zaostalih posljedica kod oštećenika DV te nije prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Splitu, Povjerenstva za sudbena mišljenja , dok nije istaknuo primjedbe u tom dijelu na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Odbora za sudbena mišljenja, dok tužitelji u navedenom dijelu nisu imali primjedbi. Međutim iz oba nalaza i mišljenja proizlazi da nije došlo do prekida uzročno-posljedične veze pa tako iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu proizlazi da se temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju može reći da je nedvojbena uzročno - posljedična povezanost predmetne nezgode u kojoj je DV nastradao kao vozač motocikla u sudaru s kamionom s ozljedama koje je tom prigodom zadobio te da nije došlo do prekida uzročno-posljedične povezanosti predmetne nezgode i posljedica koje su zaostale nakon liječenja i da je istina da je tijekom liječenja došlo do komplikacija koje su, kako opisuje literatura, ispravno liječene, dok iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da je oštećeni DV u prometnoj nezgodi dana 16. srpnja 2009.god. zadobio gore navedene tjelesne ozljede radi kojih je bio liječen, a one da su u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da u liječenju oštećenog DV iza prometne nezgode nije došlo do prekida uzročno-posljedične veze između te nezgode i ozljeda i zaostalih posljedica odnosno da nije došlo do medicinske pogreške prilikom liječenja, slijedom čega je mišljenje ovoga suda da su tužitelji dokazali postojanje kauzalnog neksusa odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zaostalih posljedica kod oštećenika DV te da nije osnovan tuženikov prigovor.

54. Također, tuženik osporava da je kod oštećenika DV zaostao osobito teški invaliditet te nije prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Splitu, Povjerenstva za sudbena mišljenja, dok nije istaknuo primjedbe u tom dijelu na nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja, Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dok tužitelji nisu prihvatili nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja, Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Međutim, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se Odbor za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu očituje o nalazu i mišljenju te dopuni istoga od strane Medicinskog fakultet u Zagrebu, Odbora za sudbena mišljenja i to iz razloga što smatra da se radi o pravnome pitanju, a pored navedenog mišljenje je ovoga suda da su vještaci Odbora za sudbena mišljenja, Medicinskog fakulteta u Zagrebu na vrlo detaljan i precizan način u dopunskom usmenom očitovanju odgovorili na sve tuženikove prigovore.

55. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu proizlazi da je kod oštećenika DV sveukupno nakon liječenja zaostao osobito teški invaliditet, međutim isti nisu naveli u čemu se on sastoji stoga je provedeno novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Odboru za sudbena mišljenja, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da nakon provedenog liječenja gospodin DV nema lijevog oka, a na desnom oku zaostaje smanjeni vid razine 0,3. Naveli su da je Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta zaključio da se kod oštećenog ne radi o osobito teškom i trajnom invaliditetu. Kod oštećenog DV da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti koje se očituju u vidu neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Naveli su da je oštećeni trpio bolove jakog intenziteta kumulativno pet dana, bolove srednjeg intenziteta da su trajali kumulativno 20 dana, bolovi slabog intenziteta da su trajali kumulativno tri mjeseca te da povremeni bolovi ulaze u pojačane napore. Što se tiče straha, primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja da je postojao, da je bio intenzivan i da je trajao koliko i odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, da je trajala u jakom stupnju kumulativno pet dana, u srednjem stupnju kumulativno 6 tjedana te slabom stupnju kumulativno pet mjeseci. Naveli su da duševnu bol radi smanjenja životne aktivnosti odnosno da kod gospodina DV ukupno realno smanjenje životne aktivnosti iznosi 85% te da je rezultat dobiven nezbrajanjem postotaka jednostavnom matematičkom operacijom vodeći se principom nepreklapanja posljedica na pojedinim udovima i anatomskim i funkcijskim cjelinama. Na izričito pitanje suda o tome da li je kod DV došlo do osobito teškog i trajnog invaliditeta, odgovorili da je Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu medicinskog fakulteta zaključio da se kod imenovanog ne radi o naročito teškom i trajnom invaliditetu te da njihov odgovor predstavlja medicinsko mišljenje do kojega da su došli temeljem zdravstvenog stanja oštećenika koje da su iskazali u smanjenju životnih aktivnosti, a koje da su utvrdili pregledom medicinske dokumentacije i pregledom samog oštećenika. Naveli su da kako pojam osobito teški invaliditet nema medicinsku definiciju, svoj odgovor da su temeljili na svom vještačkom iskustvu. Naveli su da navode činjenice na temelju kojih su došli do svoga medicinskog mišljenja kako bi sud mogao donijeti svoje pravno mišljenje o konkretnom pitanju: oštećenik da nema psihičkih tegoba, prema dojmu četiri vještaka koji su izvršili pregled, intelektualni kapacitet oštećenika da je očuvan, oštećenik da se u nepoznatom prostoru kreće bez bijelog štapa, bez traženja opipom, dakle samo vizualno nalazi predmete na stolu, prilikom razgovora s osobama oštećenik da ostvaruje kontakt s desnim okom, oštećenik da je iz prizemlja na 2. kat bez lifta došao sam, bez pomoći druge osobe kao i bez pomagala u vidu štake ili štapa te da prilikom pregleda oštećenik je sam skidao i oblačio odjeću pa da su smanjenje fizičkih aktivnosti oštećenika ocijenili na 85% i da je njihov medicinski zaključak da se ne radi o osobito teškom invaliditetu.

56. U dopunskom usmenom očitovanju vještaci Odbora za sudbena mišljenja, Medicinskog fakulteta u Zagrebu su naveli da kod ocjene naročito teškog invaliditeta da je točno da navedeni pojam ne predstavlja medicinski entitet niti se spominje u medicinskoj stručnoj literaturi te da se kod ocjene naročito teškog invaliditeta uzima u obzir težina ozljeda koje je DV zadobio, ali za samu ocjenu da su bitne zaostale trajne posljedice. Naveli su da ponekada teška tjelesna ozljeda ostavi minimalne trajne posljedice te da se slažu da je tužitelj zadobio brojne teške tjelesne ozljede, ali da se dobro rehabilitirao i zbog toga da su u nalazu i mišljenju naveli da se ne radi o osobito teškom invaliditetu . U sudskoj praksi da se ocjena naročito teškog invaliditeta daje u slučajevima ako je tužitelj po ozljeđivanju nepokretan u krevetu ili je paraplegičar te se kreće samo u kolicima i ako uz to ima još neke trajne posljedice pa da su kod ocjene uzeli u obzir opće stanje DV odnosno u obzir da su uzeli koje radnje isti ne može izvoditi, koje izvodi otežano, a naročito da je bitno koje su mu preostale životne funkcije jer da tužitelj samostalno hoda, funkcija ruku da je praktički uredna, nema psihičkih oštećenja pa da smatraju da da ne postoji osobito teški invaliditete. Naveli su da svoj nalaz i mišljenje sačinili temeljem medicinske dokumentacije i pregleda oštećenika te da su na temelju toga došli do ocjene njegovog smanjenog životnog aktiviteta od 85%. Naveli su da oštećenik DV ima teško oštećenje vidne funkcije. Lijevog oka da nema, a na desnom oku vid da je smanjen na razinu koju bilježe kao 0,3 što znači da na tabli za ispitivanje vida vidi gornja tri znaka, tri reda, a slijedećih daljnjih 7 i više redova da ne vidi. Također, da postoje i druga oštećenja na preostalom desnom oku koje je imalo i transplantaciju rožnice te da je time postignut ovaj funkcionalan vid, a što znači da nije slijepa osoba, ali je vrlo slabovidna. Naveli su da se on može kretati sigurno u poznatom prostoru, ne znači da se ne može kretati izvan kuće, ali sigurnost da je smanjena. Isto takav vid da znači da on ne može dobiti važeću vozačku dozvolu zato jer možda ne bi mogao sigurno voziti za sigurnost svoju i drugih sudionika u prometu. Naveli su da na vlastitu odgovornost će se kretati u prometu, ali sa dodatnim rizicima tako da sve slike koje su pokazale aktivnost DV nisu u suprotnosti sa njegovim stvarnim stanjem. Naveli su da zbog posttraumatske artroze lijevog kuka DV se otežano kreće i ne može obavljati teže kućanske poslove u kući, kao ni ići u veće nabavke hrane i da se tome pridodaje stanje nesposobnosti vidne funkcije uslijed čega da je potrebna pomoć pri vođenju poslovanja u pisanom i elektronskom obliku i slično. Na kraju su naveli da zbog teškog oštećenja vida ne smije upravljati nikakvim vozilom (auto, motor, brod, romobil i sl.) te da je iz priloženih slika vidljivo da DV obavlja neke od tih aktivnosti, ali na vlastitu odgovornost i ugrožavajući sebe i druge sudionike u prometu.

57. Stav je ovoga suda da je osobito teški invaliditet pravni pojam odnosno pravno pitanje, a što su potvrdili i sami vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su naveli da njihov odgovor predstavlja medicinsko mišljenje do kojega da su došli temeljem zdravstvenog stanja oštećenika koje da su iskazali u smanjenju životnih aktivnosti, a koje da su utvrdili pregledom medicinske dokumentacije i pregledom samog oštećenika te da pojam osobito teški invaliditet nema medicinsku definiciju. Naveli su da kod ocjene naročito teškog invaliditeta da je točno da navedeni pojam ne predstavlja medicinski entitet niti se spominje u medicinskoj stručnoj literaturi te da se kod ocjene naročito teškog invaliditeta uzima u obzir težina ozljeda koje je DV zadobio, ali za samu ocjenu da su bitne zaostale trajne posljedice, kao i da ponekada teška tjelesna ozljeda ostavi minimalne trajne posljedice te da se slažu da je tužitelj zadobio brojne teške tjelesne ozljede, ali da se dobro rehabilitirao i zbog toga da su u nalazu i mišljenju naveli da se ne radi o osobito teškom invaliditetu .

58. Naime, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja, Medicinskog fakulteta u Zagrebu u odnosu na zadobivene ozljede DV, međutim ovaj sud ne prihvaća navode istih da se kod DV ne radi o osobito teškom invaliditetu. Prijelom trupa 8. prsnog kralješka bez neuroloških ispada, kontraktura desnog lakta lakog stupnja, kontraktura PIP malog prsta lijeve šake srednjeg stupnja, luksacijski prijelom lijeve zdjelične čašice, skraćenje lijeve noge od 2,5 cm, prijelom lijeve patele sa zaostalim ograničenjem funkcije 1. koljena, kontraktura lijevog nožnog zgloba srednjeg stupnja, oštećenje lijevog n. tibijalisa, amputacija svih prstiju na desnoj nozi i amputacija prstiju na lijevoj nozi u razini proksimalnih falangi osim palca lijevog stopala koji je amputiran u metatarzofalangealnom zglobu, dezmogena kontraktura lijevog nožnog zgloba, defekt mekih tkiva na lijevoj peti, ostanak bez lijevog oka te uz korekciju zaostalog smanjenog vida (0.3) na preostalom desnom oku, a što ukupno predstavlja realno smanjenje životne aktivnosti za 85% prema stavu ovoga suda predstavlja osobito teški invaliditet te se prihvaća iskaz DV u dijelu u kojem je naveo da što se tiče njegovog trenutnog stanja da što se tiče vida da jedno oko nema, a na drugom oku da je prije 10 -11 godina napravljena mu transplantacija rožnice u Barceloni te da on na to oko vidi možda 30 do 50% odnosno ovisno ima li naočale ili ne i tada da su mu rekli da će jedno 14 godina biti nekakav rok trajanja te rožnice te da je izgledalo da će istu morati ponovno mijenjati te da se nada da će on biti iznad prosjeka, a ukoliko ne da postoji mogućnost da bude u potpunosti slijep. Što se tiče same noge i dalje da ima vide i pločice u kuku odnosno da ima umjetni kuk te kako godine prolaze tako da ga sve više boli, a da su mu preporučili da do 60 godine ugradi trajnu protezu međutim da mu je to onda dosta nezgodno jer da mora nositi štake i da ga žulja. Naveo je da su mu bolovi u koljenu s obzirom na ozljede nastale u nezgodi, na nogama da nema prste, na lijevom stopalu da nema dio pete i prste, da ponekada zna staviti protezu međutim da ga užasno žulja. Što se tiče desne ruke ista da se ne može ispraviti do kraja, ograničenog da je kretanja s njom i da ga naravno sve to boli. Također da ima srčane probleme, a s obzirom da je bio dva puta klinički mrtav da ima tzv. srčanu dekompenzaciju što da znači da uistinu ne podnosi veće napore jer da srce ne pumpa dovoljno krvi, iako da bi volio s obzirom da je nekada bio sportaš te praktički kad prođe 5 do 6 stepenica svaki put da mora stati da se odmori. Naveo je da što se tiče psihičkog stanja, o tome da bi mogao pričati danima, da se budi po noći, zaspe sat-dva i onda da se opet probudi i da to traje već 11 godina i da ga njegova invalidnost ograničava u mnogim stvarima te da se sve svodi na puko preživljavanje te damu najviše pomaže majka koja ima 84 godine i da nema potporu svojih prijatelja i okoline da bi bio mrtav čovjek. Naveo je da fotografije u spisu koje je dostavio tuženik ne želi gledati te nakon što mu je sud ukazao što se na slikama nalazi da je on teški invalid, da pokušava normalno živjeti, a što se tiče vožnje bicikle da je to njegova terapija, da su mu to preporučili iz ortopedske bolnice Lovran, međutim da su to kratke relacije u kvartu, gdje ode do dućana i slično. Na taj način da si trenira psihu, da ima osjećaj da nešto radi, da je koristan, a pogotovo da je to bilo teško u doba korone. Što se tiče kretanja automobilom to da su isto kratke relacije i da ne može reći da na tim fotografijama nije on, ali da pokušava što normalnije živjeti. Naveo je da vezano za penjanje po stepenicama kada je došao na liječnički pregled da su on i 2- tužitelj, njegov sin tog dana došli ranije, da se radi o staroj zgradi bez lifta te da se uz pomoć sina popeo na prvi kat, nakon čega da je njegov sin MV otišao, a on kada je završio pregled da ga je pozvao da se vrati i uz pomoć njega da se spustio po stepenicama. Naveo je da je taj automobil star 20 godina i da je prilagođen za invalide, isti da je automatik jer da on ništa ne može s lijevom nogom. Štaku da koristi gotovo uvijek, osim u nekim situacijama kada mora napraviti korak dva u kući i slično te da je na pregled kod vještaka išao sa štakom. Naveo je da su liječnici smatrali da je došao sam na pregled jer da je došao pola sata prije i da je bio kao duh sam na hodniku te da je morao pokucati liječnicima da bi se započelo s pregledom na koji da je došao s Uberom. Naveo je da je za vrijeme Covid-19 bilo teško i zdravim ljudima, a kamoli ne njemu koji da je invalid, pogotovo zbog otežanog kretanja s obzirom na razno razne zabrane.

59. Stoga, stav je ovoga suda da stupanj invaliditeta DV i njegovi pojavni oblici, kao i vanjske i trajne manifestacije, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito teški invaliditet s obzirom na stupanj invaliditeta i pojavne oblike invaliditeta kroz koje se invaliditet očituje, uz koje, uz pojačane napore i tuđu pomoć DV, kao neposredni oštećenik samostalno obavlja osnovne životne aktivnosti i kreće se kako po kući tako i izvan nje te opravdavaju dosuđenje pravične naknade zbog osobito teškog invaliditeta, a pored navedenog stav je ovoga suda da to što oštećeni DV nastoji da živi što je više moguće životom kakvim žive zdrave osobe predstavlja nadljudsku upornost i borbu da spasi svoju osobnost , a o što u konačnici prikazuju i fotografije oštećenika DV koje je tijekom cijelog postupka upravo tuženik dostavljao u spis.

60. Valja navesti da je ovaj sud upoznat s odlukama Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-2709/15, Revd-876/20 te Rev-1276/16 u kojima je zauzet stav o osobito teškom invaliditetu, međutim isto tako upoznat je i s odlukom Vrhovnog suda RH Rev-x 848/17 od dana 31. listopada 2017. koja odstupa od stava navedenog u citiranim odlukama.

61. Tuženik osporava i da 2-tužitelj nije izložen invaliditetu svoga oca oštećenika DV, međutim mišljenje je ovoga suda da navedeno nije osnovano i to iz razloga što gotovo svako dijete koje je blisko s ocem a čiji otac postane teški invalid je itekako izloženo invaliditetu svoga roditelja, pogotovo muškog roditelja te se u tom dijelu prihvaća iskaz 2-tužitelja koji je životan i logičan i koji je u svome iskazu naveo da je prije predmetne nezgode sa svojim ocem imao super odnos i da su prolazili kroz sve kroz što prolaze normalan otac i sin. Kako da je trenirao košarku da su zajedno išli na utakmice, a da ga je također otac i prije nezgode podučavao košarku međutim nakon 16. srpnja 2009.g. kada su zaprimili poziv da je njegov otac doživio nezgodu da je doživio veliki šok i da su šok doživjele i njegova mama, baka i te ta odnosno cijela obitelj, a nakon nezgode njegov otac da je bio par dana u šok sobi te se borio za život i u svim tim momentima da nisu znali što će biti s njim odnosno da li će isti biti dobro. Naveo je da u tom vremenu je imao 17 godina i da je sva ta neizvjesnost jako utjecala na njega budući da je predmetna nezgoda bila na televiziji i po novinama da je njemu u školi bilo sve gore i gore i da je u tom vremenu prestao trenirati košarku jer da nije imao nikakvu motivaciju. Naveo je da je nakon toga njegovom ocu bilo bolje a nakon nekog vremena da mu se stanje ponovno pogoršalo pa da je sve ponovo morao proživljavati. Liječenje da je praktički trajalo do unatrag 6 mjeseci i da je svaki svoj slobodan trenutak posvećivao svom ocu i da je vrlo često kod njega odlazio u Split. Naveo je da je možda subjektivan jer da se radi o njegovom ocu međutim da je isti prije nezgode stvarno vodio super život da je imao puno prijatelja i da se stalno s nekim družio, a nakon nezgode da je s dosta njih izgubio kontakt budući da do predmetne situacije nije mogao održavati kontakte. Također da je njegov otac cijeli život uz košarku te da je on uz njega zavolio košarku i da se rekreativno bavio košarkom a nakon saznanja da mu je otac invalid on da se još više povezao s ocem i da je sve to ostavilo posljedice na njega međutim da je uza sve to ubrzano odrastao odnosno postao zreliji i da ni najgorem neprijatelju želio da se to dogodi. Naveo je da mu je, a pri tom misleći na oca i danas potrebna pomoć drugih osoba i to više nego prije s obzirom na protek godina jer da njegovo psihičko stanje, zdravstveno stanje se sve više i više narušava, dugotrajnost postupka i tako. Naveo je da je očevo zdravstveno stanje utjecalo i na njega i da je ta nezgoda njegovog oca utjecala na formiranje njega kao osobe, da nije mogao ići vani studirati, također u to doba da su svi njegovi prijatelji bili na moru, a on da je bio s ocem i da dan danas ima kao neku kočnicu prema ljudima .

62. Također, stav je ovoga suda da između 3-tužiteljice, sestre oštećenog i oštećenog DV postoji trajnija životna zajednica. Postojanje trajnije zajednice života kao pravnog standarda iz čl.1101. st.2. ZOO-a ocjenjuje se od slučaja do slučaja te ovisi o konkretnim okolnostima međusobnog odnosa između braće i sestara i kvalitativno i sadržajno. Naime, trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na zajedničko stanovanje i ona može postojati i u slučaju kada braća (brat/sestra) ne stanuju u istoj kući ili u istom stanu, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge pa ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz 3-tužiteljice da su ona i brat još od djetinjstva bili povezani odnosno jako povezani i da je on 12 godina stariji od nje i da ga je doživljavala kao brata i kao oca budući da je vodio o njoj brigu odnosno zaštitnički se ponašao, vodio je u školu, savjetovao i slično. Kada je krenula na fakultet

– ekonomski i završila školovanje njihova povezanost da se razvila i na poslovnom planu budući da su oboje radili u turizmu i da su se nalazili u sličnim poslovima. Njezin brat da je radio u firmi u Rijeci Kontesa tour, a na u Splitu u turističkoj agenciji GH i da su često zajedno odlazili na turističke seminare u Opatiju. Njihova povezanost da je bila vrlo velika i da su se sretali i u Splitu i u Rijeci jer da bi njezin brat dolazio u Split, a ona da bi dolazila u Rijeku. Kada se dogodila prometna nezgoda da je radila u jednoj turističkoj agenciji u Splitu i da je odmah spakirala kofere te otišla u Rijeku i da u tom trenutku uopće nije razmišljala o poslu i da je razmišljala samo o tome kako mora otići do brata i biti mu pri ruci. Kada je došla u Rijeku njegovo stanje da je bilo izuzetno loše odnosno šokantno te da o njegovim brojnim povredama govori medicinska dokumentacija te da nema potrebe da ona sve to ponavlja, kao i da je KBC Rijeka doslovno postala njezinim prebivalištem i da je u bolnici boravila 24 sata i tako par mjeseci. S emocionalne strane da joj je bilo jako teško, da joj se srce slamalo gledajući kako je njezin brat bio u teškom stanju i da je izgledalo da neće preživjeti međutim da s ipak nadala da će se oporaviti i da će situacija krenuti na bolje. Nekoliko puta da mu je prilikom mijenjanja igle došlo do zastoja rada srca te bi liječnički tim vršio reanimaciju i za to vrijeme da bi se ona nalazila u bolničko hodniku i s neizvjesnošću čekala što će se dogoditi. Njezin brat da je operiran više puta, najprije nakon same prometne nezgode, zatim da mu je operirano oko, da su mu amputirani prsti na stopalima, da mu je operiran kuk te koljeno i da je ona stalno bila prisutna u bolnici i čekala ishode operacija. Njezin život da se nakon te promjene nezgode jako promijenio i to u periodu dok se brat nalazio u bolnici pa tako i sada i da joj je vrlo teško gledati posljedice koje on ima i da njegovo stanje izaziva žaljenje ne samo kod nje nego i kod drugih ljudi. U KBC-u Rijeka on da je ušao 16. srpnja 2009.g. dakle onog dana kada se dogodila prometna nezgoda i da je tamo bio na liječenju sve do početka 2010.g. kada je otišao na rehabilitaciju u [adresa] zajedno s njim da je išla i ona u bolničkim kolima te da je cijelo vrijeme boravila u [adresa] i pomagala mu kada je pomoć bila potrebna, kao i da mu je morala pomagati kada se pridigne i pomakne dati mu jesti budući da ne vidi, odnosno sve ono što je bilo potrebno u datom trenutku i da su tu boravili do kraja ožujka 2010.g. Slijedom čega je stav ovoga suda da je 3-tužiteljica kao sestra u najkritičnijem razdoblju od ozljeđivanja pa sve do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja ulagala nadljudske napore u brizi oko svojega brata, dala otkaz na poslu te preselila u Rijeku do njegovog izlaska iz bolnice, a potom s njim boravila na rehabilitaciji u Stubičkim Toplicama te se od 3-tužiteljice više od toga i ne može tražiti u dokazivanju emocionalne povezanosti s bratom kako prije, tako i nakon nastanka štetnog događaja.

63. Slijedom navedenog 1-tužiteljici te 2-tužitelju je s osnova povrede prava osobnosti (neimovinske štete) a sve u skladu s člankom 19 u svezi članka 1100 te članka 1101 ZOO-a dosuđena ukupna šteta u iznos od 43.798,53 eura ponaosob, dok je 3-tužiteljici dosuđena ukupna šteta u iznos od 14.931,32 eura.

64. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripada dio zakonske zatezne kamate pripada od dana 17. srpnja 2011. s obzirom da je u konkretnom slučaju liječenje oštećenika završilo 16. srpnja 2011. i tek tada je nastala neimovinska šteta, a time i obveza tuženika na isplatu zateznih kamata od sljedećeg da, sve u svezi s člankom 1103 ZOO- a, dok što se tiče zakonske zatezne kamate na preinačeni dio, ista im pripada tek od dana kada je postavljen preinačeni tužbeni zahtjev. (VSRH Rev 748/24, ŽS Slavonski Brod Gž-327/22 )

65. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

66. Valja navesti da je ovaj sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se ponovno dopunski saslušaju privatni detektiv AV i svjedok DV i to iz razloga što su u ponovljenom postupku već bili dopunski saslušani te ih je tuženik prilikom njihovog saslušanja mogao ispitati na željene okolnosti te je odbijen i dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ČV i LV na okolnost koje poslove obavlja oštećeni DV za njegov obrt " [obrt]" i to iz razloga jer je smatrao da su sve relevantne činjenice već utvrđene u predmetnom postupku te da se predmetnim dokazima ne bi utvrdila niti jedna nova odlučna činjenica.

67. Što se tiče pitanja koje je ovaj sud zabranio tuženiku prilikom dopunskog saslušanja svjedoka DV valja navesti da ih ovaj sud nije smatrao odlučnim za utvrđenje relevantnih činjenica niti odlučim u ovoj pravnoj stvari.

68. Među strankama su bili sporni i osnov i visina. Tužitelji su uspjeli sa 100% osnova. U odnosu na visinu tužitelji su također uspjeli s 100%.

68.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se od sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 eura (T.br.32 t.1 Tarife), troška sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na dvadeset i četiri ročišta i to za dvadeset i jedno u iznosu od 1.000,00 eura za svako i za tri u iznosu od 500,00 eura za svako (T.br.9.t.1.,t.2. i t.7 Tarife), sastavljanja četrnaest podnesaka i to za četiri podneska u iznosu od 1.000,00 eura za svaki i za deset u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 i t.3 Tarife), sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 eura (T.br.10 t.1. Tarife), sastavljanja dva odgovora na žalbu tuženika u iznosu od 1.000,00 eura za svaki (T.br.10 t.6 Tarife), sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.500,00 eura (T.br.10 t.5 Tarife), sastavljanje revizije u iznosu od 1.500,00 eura (T.br.10 t.5 Tarife), sastavljanja odgovora na reviziju tuženika u iznosu od 1.000,00 eura (T.br.10 t.6 Tarife), zastupanje više osoba u iznosu od 7.550,00 eura (T.br.40 Tarife), PDV-a u iznosu od 11.325,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.393,59 eura, putni trošak na relaciji Rijeka-Split-Rijeka u iznosu 249,90 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 165,90 eura, sudske pristojbe za dopuštenje revizije u iznosu od 389,00 eura, sudske pristojbe za odgovor na tuženikovu reviziju u iznosu od 165,91 eura te putni trošak prometnog vještaka u iznosu od 224,65 eura.

68.2. Slijedom navedenog tužiteljima pripada naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 60.541,17 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 25. veljače 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. 1, 2 i 3-tužitelja

- pun. tuženika