Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3812/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. ožujka 2025., broj: Pp-1049/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 24. ožujka 2025., broj: Pp-1049/2025-6, oslobođen je optužbe okr. KF da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj te predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj u žalbi iznosi stav kako je prvostupanjsko tijelo nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje upućujući na činjenicu da je žrtva promijenila svoj iskaz u odnosu na onaj koji je dala pred ovlaštenim tužiteljem, iako je u istome pravilno upozorena i takav zapisnik o ispitivanju žrtve predstavlja valjan dokaz u postupku. Također navodi da sud nije uzeo u obzir pojedinačnu procjenu žrtve te narušene obiteljske odnose. Žalbeni navodi kojima tužitelj pobija presudu u odnosu na izrečenu sankciju temelj imaju u tome da je sud, u skladu s prethodno navedenim, trebao drugačije utvrditi činjenično stanje te izreći sankciju kako je predložena u optužnom prijedlogu.

6. Po mišljenju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje cijeneći iskaz KFK kao uvjerljiv te mu poklonio vjeru da isti zaista odražava pravo stanje stvari glede postojanja osjećaja straha ili uznemirenosti kada ista navodi da okrivljenik nije prema njoj postupio na način koji bi imao obilježja fizičkog ili psihičkog nasilja te da ista uslijed navedenog događaja ne osjeća strah i uznemirenost. U smislu prethodno navedenog, treba reći kako je optužbom inkrimirano psihičko nasilje prema izvanbračnoj supruzi na način da se okrivljenik fizički obračunao s njezinim bratom, a koji brat, sukladno čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ne predstavlja člana obitelji. Naime, čl. 8. st. 7. istoga zakona propisano je kako je žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenog nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. S obzirom da se sporni događaj odvio prema osobi koja se ne može smatrati članom obitelji prema navedenom zakonu u konkretnom slučaju nije došlo do nasilja u obitelji kako ga inkriminira ovaj zakon, a samim time ni UFK ne može biti žrtva psihičkog nasilja kako to inkriminira tužitelj u optužnom prijedlogu. U tome smislu, u dovoljnoj je mjeri sud utvrdio činjenično stanju na temelju iskaza svjedokinje, a s obzirom da je utvrđeno da djelo kako je utuženo nije prekršaj, ne može se smatrati da je sud trebao dodatno procjenjivati navedenu dokumentaciju jer UFK ni ne može biti žrtva u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelju jer nasilje kako je utuženo nije prekršaj iz istoga zakona.

6.1. U odnosu na žalbeni prigovor s osnove izrečene sankcije, u skladu s prethodno navedenim nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije počinjen prekršaj i u skladu s time i donio oslobađajuću presudu.

7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.