Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1009/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 zastupano po punomoćnicima Iris Šanjug i Krešimir Ćurković, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-577/2025-6 od 17. listopada 2025., 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

Uvažava se žalba ovršenice, ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr-577/2025-6 od 17. listopada 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je se prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe, dok je zaključkom ista upućena u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-577/2025 od 29. travnja 2025., te dostaviti dokaz o pokrenutoj parnici

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica, pobijajući isto u cijelosti, navodeći žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili ga preinači na način da usvoji prijedlog za odgodom ovhe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u bitnom osporava žalbene navode ovršenice, predlažući odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba ovršenice je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da ovršenica nije dokazala da su kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65. OZ-a, posebice nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe, slijedom čega je prijedlog za odgodu ovrhe odbijen. Obrazlažući zaključak o upućivanju u parnicu prvostupanjski sud u bitnom navodi da žalbeni navodi ovršenice upućuju na razloge iz članka 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a

6. Iz spisa u bitnom proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-577/2025-2 od 29. travnja 2025. određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 26000053308/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 06.12.2005. g., solemniziran od strane javnog bilježnika Mijo Vuković iz [adresa], pod poslovnim brojem OU- 1087/2005 od dana 07.12.2005.g. koji Ugovor je postao ovršan dana 22.02.2021., a radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja

- da je protiv navedenog rješenja ovršenica podnijela žalbu, pobijajući isto u cijelosti, predlažući istu uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodu ovrhe do završetka postupaka koji se vode radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu

7. Žalbom ovršenica prije svega ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom Ugovoru o kreditu u švicarskim francima, te da glavni dužnik iz ovršne isprave protiv ovrhovoditelja vodi postupke pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojevima P-39/2023 i P-1040/2019 a radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi spomenutog ugovora, pa da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor ništene odredbe i odgoditi ovrhu.

8. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe.

9. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

10. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4. –92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja): „Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM). Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 D; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 L Radlingerová).

11. To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

12. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku (u ovom slučaju taj ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

13. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

14. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

15. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

16. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, a ovršenik kao potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja.

17. Pritom je još za napomenuti da iako je u predmetu broj C-407/18 - Kuhar c/a Addiko Bank d.d. - ovršni postupak vođen protiv korisnika kredita (potrošača) na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu, odnosno na nekretnini ovršenika, u situaciji kada korisnik kredita (potrošač) prigovara ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je ovrha dopuštena, valja se bez obzira na predmet ovrhe rukovoditi shvaćanjima izraženim u toj odluci, između ostalog i shvaćanjem o tome da bi u praksi nacionalnih sudova, s obzirom na ovršno-pravno uređenje instituta odgode ovrhe, ona bila gotovo nemoguća zbog podlijeganja strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Zbog potrebe preispitivanja nepoštenosti (ništetnosti) pojedinih ugovornih odredbi ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a imajući na umu štetu povezanu sa samom ovrhom, opravdano bi bilo, dok se u posebnoj parnici ne ispita jesu li odredbe sadržane u ugovoru o kreditu nepoštene, ovrhu odgoditi i kada se ona provodi na novčanoj tražbini po računu.

18. S tim u vezi valja naglasiti da u slučaju odgode ovrhe zaplijenjena sredstva ostaju na računu banke koja vodi ovršenikov račun i ovrhovoditelj i dalje ima založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu. Dakle, odgodom ovrhe se odgađa samo prijenos zaplijenjenih sredstava, pa se posljedice odgode ogledaju samo u privremenom nepoduzimanju daljnjih ovršnih radnji da ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika (za slučaj da uspije dokazati makar djelomičnu ništetnost ovršne isprave), dok će ovrhovoditelj, za slučaj da tužbeni zahtjev ovršenika bude odbijen, moći nastaviti postupak namirenja svoje tražbine (prijenosom zaplijenjenih sredstava), čime se, osim u kontekstu vremenskog odmaka, ne stavlja u bitno lošiju poziciju.

19. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbe ovršenika valjalo je uvažiti i pobijana rješenja ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Split, 25. veljače 2026.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević