Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kžzd-17/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća te Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene SL, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optužene SL podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 2. siječnja 2026., poslovni broj: Kv-733/2025, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optužene SL odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 2. siječnja 2026., poslovni broj: Kv-733/2025, a na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 10. te stavaka 6. i 7., članka 99. stavaka 4., 5. i 10., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), produljene su mjere opreza određene optuženoj SL, i to zabrana približavanja oštećenom ČL i maloljetnoj OL, na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim LL i maloljetnom OL te mjera opreza udaljenja iz doma sa adrese u [adresa]. Optuženica je ujedno upozorena da mjere opreza, u slučaju nepridržavanja, mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnijela optužena ML, po branitelju, odvjetniku Marku Mrakovčiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe da sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije postupio u skladu s odredbom članka 98. stavka 3. ZKP/08 jer prije odlučivanja nije saslušao maloljetnu OL iako se radi o kaznenim djelima nasilja u obitelji. Osim što nije saslušao maloljetnu OL, sud nije pribavio ni mišljenje nadležnog Centra za socijalnu skrb slijedom čega je odlučivao bez ključnih podataka. Ujedno nije cijenio ni to da se optuženica uredno pridržava mjera opreza koje su joj određene, da nije pokušavala ostvariti kontakt s oštećenicima te da u proteklom razdoblju od više od godine dana, nije zabilježen nikakav incident. Pored toga, sud je propustio razmotriti najbolji interes maloljetne djece jer djeca imaju pravo na stabilan odnos s oba roditelja, a i na emocionalni kontinuitet, posebno kada takav odnos ne predstavlja nikakav stvarni rizik. Žalbom se također ukazuje da obrazloženje rješenja sadrži tvrdnje kojima se optuženicu tretira kao već pravomoćno osuđenu osobu, iako ranije nije osuđivana, čime je sud povrijedio i presumpciju nedužnosti. Zaključno, navodi se da sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije pravilno ni utvrdio ni cijenio odlučne činjenice, nije primijenio mjerodavne zakonske odredbe, nije proveo propisane radnje i nije razmotrio blaže i djeci prihvatljivije mjere. Predloženo je ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba optužene SL nije osnovana.

4. Razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice te iz dokaza na kojima se optužnica temelji. Osim opće pretpostavke, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno utvrdio je da na strani optužene SL i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, a koje proizlaze iz okolnosti počinjenja djela, pri čemu je optuženica iskazala visok stupanj kriminalne volje, agresivnosti i ustrajnosti u protupravnom postupanju te iz ranije prekršajne kažnjavanosti, između ostalog, i za prekršaje iz domene nasilja u obitelji. Također, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza koje su optuženici određene na način kako je to opisano u izreci pobijanog rješenja. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.

4.1. Tako nije u pravu žaliteljica kada navodi da je sud donio pobijano rješenje bez ključnih podataka jer je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje odluke uzimajući pri tome u obzir najbolji interes maloljetne IL. Naime, na ročištu za odlučivanje o mjerama opreza, opunomoćenik oštećenika ČL koji je ujedno i zakonski zastupnik maloljetne ŽL, naveo je da se optuženica nije pridržavala mjera opreza koje su joj određene u odnosu na maloljetnu OL (a o čemu je već ranije obavijestio zamjenicu državnog odvjetnika, Ivanu Košćec) jer joj se obraćala putem mobitela šaljući joj poruke pa je maloljetna OL naposljetku morala blokirati njezin broj. U svezi s tim, prvostupanjski je sud uzeo u obzir i navode oštećenika koje je isti 17. studenog 2025. dao Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima, a prema kojima isti traži produljenje mjera u odnosu na njega i maloljetnu OL te određivanje mjera u odnosu na drugu maloljetnu kćerku, ZL. Ujedno, opunomoćenik oštećenika koji je prisustvovao ročištu za odlučivanje o mjerama opreza, na ročištu nije naveo nikakve nove okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su oštećenici suglasni da se mjere opreza ukinu odnosno da više ne osjećaju strah od optuženice.

4.1.1. Spisu također prileži i službena bilješka više stručne savjetnice Županijskog suda u Rijeci od 14. ožujka 2024. u kojoj je navedeno da maloljetna OL "izražava nelagodu radi potrebe iskazivanja u odnosu na majku i nespremnost da sudjeluje na dokaznom ročištu. Navodi kako ne želi sudjelovati u sudskom postupku. Pri tome se kod djevojčice uočava nelagoda, nemir i izražena napetost." . Kad se navedeno poveže s navodima oštećenog ČL, koji je ujedno otac i zakonski zastupnik maloljetne IL koji su putem opunomoćenika izneseni na ročištu na kojem se odlučivalo o daljnjoj primjeni mjera opreza, tada se nedvojbeno može zaključiti da se odlučne okolnosti nisu promijenile.

4.1.2. Povezujući navedeno s okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se optuženica tereti, a na način kako je to opisano u potvrđenoj optužnici, iz kojih proizlazi da se optuženica u razdoblju od gotovo godine i pol nasilnički ponašala prema suprugu, oštećenom ČL, ali i prema kćerki, maloljetnoj OL kojoj je govorila da je "šlapa, krava, glupača, retardirana, debela, niš koristi i da će propasti u životu" pa na istu i nasrtala na način da ju je udarala rukama po glavi i leđima, povlačila je za kosu, razbacivala joj robu po cijeloj sobi da bi dana 31. siječnja 2024., u vidno alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji od 2,56 g/kg alkohola u krvi, zatim došla u stan u kojem se sama nalazila maloljetna OL i počela je tući bez ikakvog povoda, nedvojbeno se može smatrati da je daljnja primjena mjera opreza svakako u interesu oštećenog djeteta, IL, a sve s ciljem sprječavanja opasnosti od ponavljanja djela.

4.2. Kraj takvog stanja stvari, nisu prihvatljivi navodi žaliteljice da prilikom donošenja pobijanog rješenja, sud nije vodio računa o najboljem interesu djeteta. Upravo suprotno, prvostupanjski je sud, prilikom odlučivanja o mjerama opreza, uzeo u obzir sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjera opreza cijeneći pri tome najbolji interes djeteta, odnosno oštećene maloljetne IL.

5. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni navod kojim se ukazuje na povredu presumpcije nedužnosti jer sud, po mišljenju žaliteljice, koristi terminologiju koja "sugerira dugotrajno kriminalno ponašanje". U pobijanom rješenju sud navodi da optuženica ranije nije osuđivana, ali da je prekršajno kažnjavana, između ostalih, i za prekršaje iz domene nasilja u obitelji, pa iz tih činjenica opravdano izvodi zaključak da optuženica ustraje u kriminalnom postupanju. Žalitelju se skreće pozornost da su ranija osuđivanost i prekršajna kažnjavanost samo neke od odlučnih okolnosti koje se ocjenjuju prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora određenog po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 odnosno mjera opreza.

6. Sumirajući sve navedeno, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda jer je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio na temelju ispravno utvrđenih, odlučnih, činjenica, vodeći pri tome računa o zaštiti oštećenika te o sprječavanju opasnosti od ponavljanja djela.

7. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom optužene SL nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić