Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-330/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, ranije vlasnika obrta za kamenoklesarstvo i vađenje kamena " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Biuku, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Marte Jakotić, odvjetnice iz Opatije, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Maria Vrtodušića, odvjetnika iz Rijeke, po objavi od 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 13.977,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. travnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 9.818,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. travnja 2013. do isplate.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dogovorio i postigao sporazum za izvođenje građevinskih radova postavljanja kamena i oblaganja u kamen kuće u vlasništvu tuženika sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stranke su dogovorile način plaćanja izvedenih radova i ugrađenih materijala po fazama gradnje te je tuženik jedan dio radova i ugrađenih materijala i isplatio tužitelju dok je isti ostao u obvezi nakon dovršetka radova isplatiti tužitelju iznos od 179.284,00 kn. Nakon što je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženika na isplatu i preostalog dijela dugovanja na koji se tuženik oglušio tužitelj je tuženiku dostavio račun za obavljanje radove i ugrađene materijale koje je tuženik vratio s obrazloženjem da ne postoji obveza plaćanja po predmetnom računu. Tužitelj je obavio sve dogovorene radove i ugradio dogovorene materijale na kuću u vlasništvu tuženika sukladno postignutom dogovoru i po nalogu tuženika, a tuženik tužitelju nije isplatio u cijelosti cijenu koštanja dogovorenih radova i ugrađenih materijala te je ostalo naprijed navedeno dugovanje tuženika spram tužitelja. Radove na kući tuženika su za račun tužitelja izvodili MĐ i UĐ. Kako tuženik odbija tužitelju sukladno ispostavljenom računu platiti preostali dio izvedenih radova i ugrađenih materijala tužitelj predlaže donošenje presude kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 179.284,00 kn (sada u valuti euro 23.795,08 eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. travnja 2013. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i naveo da nije ništa dužan tužitelju. U konkretnom slučaju iz historijata tužbe i priklopljene materijalne dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbe i njena visina. Tužitelj je dostavio samo račun za obavljene usluge, koji predstavlja jednostrani akt koji ni na koji način ne obvezuje tuženika i koji je tuženik vratio tužitelju kao u cijelosti neosnovan. Tužitelj nije ničim potkrijepio utuženi račun kako u pogledu vrste radova, količine i cijene usluga. Tužitelj nije dostavio materijalnu dokumentaciju iz koje proizlazi osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva kao što su ugovor, ponuda privremena situacija, okončana situacija, okončani obračun, građevinsku knjigu, građevinski dnevnik i dr. Tužitelj nije precizirao kada je navodno izvršio u računu specificirane usluge zbog čega se opreza radi ističe i prigovor zastare. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu punomoćnik tužitelja u pismenom podnesku od 04. studenog 2014. naveo da je dostavio u sudski spis presliku računa na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev i naveo osobe koje su u svojstvu radnika obavljali radove na kući tuženika, a za račun tužitelja sve sukladno dogovoru i nalogu tuženika s tužiteljem. Tužitelj i tuženik postigli su usmeni dogovor o obavljanju građevinskih radova na kući tuženika i usmeno su se sporazumjeli o cijeni koštanja svih radova. Tuženik je jedan dio ranije odrađenih radova platio tužitelju koji ne potražuje plaćanje ranije obavljenih radova i ugrađenih građevinskih materijala koji su bili u dvostruko većem iznosu od onog koji se potražuje iz čega proizlazi da je nesporno kako je ostao u obvezi isplatiti tužitelju i preostali dio obavljenih, a neisplaćenih radova. Tužitelj je naveo da nije sporno da s tuženikom nije zaključen ugovor niti su sastavljene privremene i okončane situacije već se sve dogovaralo usmeno i na povjerenje jer je tužitelj i ranije za tuženika obavljao određene građevinske radove i nije bilo problema vezanih za plaćanje.

4. Presudom poslovnog broja P-3127/2013-47 od 31. listopada 2019. sud je odbio tužben zahtjev tužitelja, no po žalbi tužitelja Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovnog broja Gž-69/2020-2 od 10. veljače 2021. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, uz uputu da je u ponovnom postukpku potrebno izvesti po tužitelju predloženi dokaz građevinskim vještačenjem te odlučiti u osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći računa da je na tužitelju teret dokaza da je 2010. godini isporučio i obradio kamen naveden u računu, dok je na tužitelju teret dokaza da je tužitelju isplatio isporučeni i obrađeni kamen.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dopis na listu 3-4 spisa, račun R2 broj 4/2013 na listu 5 spisa, dopis na listu 6 spisa, fotografiju na listu 62 spisa te je proveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja RĐ (list 37-38 spisa) i tuženika (list 51-52 spisa) kao stranke i svjedoke CĐ (list 59-60 spisa), UĐ (list 60 spisa), ŽĐ (list 63 spisa), LĐ (list 63- 64 spisa) i HĐ (list 64 spisa) te je provedeno građevinsko vještačenje. Od dokaza saslušanjem drugih predloženih svjedoka stranke su odustale.

6. Na temelju provednih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao vlasnik obrta za obradu kamenta tuženiku izdao račun R2 broj 4/2013 od 29. ožujka 2013. na ukupan iznos od 224.105,00 kn, a koji se odnosi na izradu:

– kamene gurle u dužini 31,5 md u ukupnom iznosu 59.062,05 kn

– oblog dimnjaka u količini 6,2 md u ukupnom iznosu 19.065,00 kn

– oblog špicani u količini 56 m2 u ukupnom iznosu od 44.800,00 kn

– poklopnice (40x15) u količini 3,28 md u ukupnom iznosu od 3.772,00 kn

– oblog nosivih stupova u količini 13,83 m2 u ukupnom iznosu 11.064,00 kn

– kapa za dimnjak u količini 2 kom. u ukupnom iznosu od 4.500,00 kn

– vinoteka u količini 1 kom. u ukupnom iznosu od 30.600,00 kn

– oblog šanka u količini 1 kom. u ukupnom iznosu od 6.420,05 kn,

što iznosi 179.284,00 kn uvećano za PDV od 25% koji iznosi 44.821,00 kn.

7. Tužitelj je dopisom od 18. prosinca 2012. pozvao tužitelja na uplatu iznosa od 179.284,00 kuna navodeći kako je ukupan dug od 229.284,00 kuna umanjio za plaćeni iznos od 50.000,00 kuna, a tuženik je dopisom od 15. travnja 2013. otklonio obvezu plaćanja tog računa.

8. Nadalje, na temelju suglasnih dijelova iskaza tužitelja i tuženika nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj je tuženik s tužiteljem kao vlasnikom obrta za kamenom klesarstvo i vađenje kamena usmeno dogovorilo isporuku kamena za adaptaciju i izgradnju obiteljske kuće tuženika na adresi [adresa] koja se uređivala u vremenskom razdoblju od 2006. do 2010. godine u nekoliko faza i za svaku pojedinu fazu se usmeno dogovarala količina i vrsta kamena koju je obrt tužitelja isporučivao tuženiku prije početka svake dogovorene faze gradnje.

9. Tužitelj je u svom iskazu izričito potvrdio da mu je tuženik u cijelosti podmirio sav materijal do 2010. (iako se nije mogao izjasniti o kojim se iznosima radilo) pa utuženi račun da se odnosi na dio materijala kojeg je tužitelj tuženiku isporučio u 2010. godini, a koji nije plaćen. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo i to da mu je tužeik tijekom 2010. godine u nekoliko navrata plaćao avansom kako bi mogao pokriti cijenu materijala, a također su stranke suglasno iskazale o susretu u listopadu 2010. kod odmorišta Krka, kad je tuženik tužitelju na ruke predao iznos od 50.000,00 kuna, no za navedeno tuženiku nije izdan račun niti je sastavljena specifikacija.

10. Tužitelj je, nadalje, iskazao da je tijekom 2010. godine dogovoreno da će se izvesti kamena gurla, kamene ograde, obloge ćoška kuće, obloge ćoška dimnjaka, vinoteka, kuhinja, razne konzole i police te kameni podovi te da je cijena tog materijala i obrade iznosila oko 50.000,00 eura, s time da se tužitelj nije mogao izjasniti o točnoj cijeni radova jer o tome nema preciznu evidenciju. Naveo je i da mu je putem avansa tuženik platio dio cijene, a ne zna koliko točno mu je tuženik platio, s time da je tuženik platio 30.000,00 kuna preko računa, a 50.000,00 u gotovini, a plaćeni su i drugi iznosi u gotovini, no nije se mogao izjasniti koliko je plaćeno na taj način. Za plaćeni iznos od 50.000,00 kuna tužitelj je umanjio vrijednost radova, a uzimajući u obzir sve izvršene uplate ostala je razlika prikazana u utuženom računu. U računu nisu prikazani radovi koji su najprije izvedeni jer su izvršenim uplatama po tuženiku zatvorene obveze po tom radovima, a radi se o materijalu ugrađenom u kuhinju, za oblogu podova u prizemlju i sobama te dio materijala za špicane obloge. Ističe i da od tuženika ne potražuje iznos PDV na iznos radova. Tužitelj da je vodio ručnu evidenciju potrebnih mjera i količine materijala, no nije ju sačuvao zbog toga što je imao povjerenja u tuženika i jer je tuženik bio uredan platiša.

11. Svjedok MĐ, radnik koji je izvodio radove montaže kamena u objekt tuženika, u bitnom je iskazao da su se radovi izvodili od 2007. do 2010. godine, odnosno izvodili su se i u proljeće i jesen 2010., kamen je nabavljao i obrađivao obrt tužitelja. Na radilištu se koristio jedino kamen koji se nabavljao iz obrta tužitelja, svjedok bi izmjerio potrebne količine i narudžba je vršena po toj izmjeri. Svjedok nije imao saznanja po kojoj cijeni i na koji način je među stranaka dogovoreno plaćanje, po priči tužitelja zna da je do problema s plaćanjem od strane tuženika došlo u posljednjoj fazi gradnje, ne zna je li to bilo u prvoj fazi radova završenoj u proljeće 2010. ili u fazi nakon kolovoza 2010. Ne sjeća se koji su radovi izvedeni u jesen 2010. Sjeća se da su u posljednjoj fazi izvršeni radovi postavljanja gurle i obloga dimnjaka na krovu objekta. Ne zna je li oblog špicani rađen u proljeće ili jesen 2010. Na radilištu je postavljen velik broj poklopnica, dvije ili tri stavljene su u posljednjoj fazi. Također je postavljen i obložen veći broj nosivih stupova, a jedan dio je napravljen u posljednjoj fazi. Ne sjeća se kad je napravljena vinoteka, i oblog šanka i ne sjeća se kad su stavljene kape za dimnjak. Ne sjeća se niti u koliko faza je rađena vinoteka. U zadnjoj ili predzadnjoj fazi oblagao je dva velika stupa ispred konobe, a rađeni su i stupovi na katu.

12. Svjedok UĐ naveo je u bitnom da je u sporno razdoblju bio zaposlen u obrtu tužitelja i temeljem naloga tužitelja pripremao je kamen za radilište u vlasništvu tuženika. Naveo je kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti kad je pripremao i isporučivao kamen tuženika, kako niti kad je isporučen materijal za radove obuhvaćene spornim računom. Nisu mu poznate količine materijala, on je samo vršio pripremu materijala. Sjeća se da su u posljednjoj fazi rađene kamene gurle i dimnjaci. Poznato mu je i to da je vinoteka napravljena od više komada kamena s bušenim rupama, a materijal za vinoteku isporučen je odjednom kompletno.

13. Svjedok ŽĐ u bitnom je naveo kako je upravo on upoznao parnične stranke i bio je prisutan kad su ugovarali posao te tako zna da je tužitelj trebao obrađivati i isporučivati kamen na objektu u vlasništvu tuženika. Dogovorena cijena je bila 30 eura za m2 štokanog kamena te 50-60 eura po m2 za špicani kamen. Zna da je tuženik avansno plaćao naručeni materijal, nakon što bi se uzele mjere. Zna da je tuženik u dva navrata platio određene iznose tužitelju, ne zna detalje. Također mu nije poznata ukupna vrijednost radova, niti koliko je tuženik platio. Tužitelj je tuženiku kamen isporučivao do prije ljeta 2010., kamen za vinoteku i oblog šanka isporučen je 2009. Ostalih relevantnih saznanja nema.

14. Svjedok LĐ je naveo da je obavljao poslove pripreme na objektu tuženika te mu je poznato da je kamena gurla napravljena u posljednjoj fazi radova u proljeće 2010., 2010. su napravljene i kape dimnjaka, oblog dimnjaka napravljen je 2009., oblog špicani 2008. ili 2009., poklopnice su stavljene u prvoj fazi izvođenja radova 2006., oblog nosivog stupa napravljen je 2008., vinoteka i oblog šanka su napravljeni 2009., kamene ograde 2008. Posljedna isporuka materijala bila je svibnju 2010., a radovi su trajali do 15. lipnja 2010. To mu je poznato jer je redovito dolazio na nekretninu tuženika radi održavanja i nakon 15. lipnja 2010.

15. Svjedokinja HĐ iskazala je da je susjeda tuženika te je kuhala majstorima i čistila iza njih te joj je tako poznato da je zadnju pošiljku kamena tužitelj dostavio prije završetka radova 15. lipnja 2010. Sjeća se da su kamena gurla, oblog dimnjaka i kapa za dimnjak i oblog špicani oko dimnjaka bili napravljeni 2010., oblog nosivih stupova 2009. ili 2010., a vinoteka i oblog šanka 2009. Kamena ograda rađena je 2007. do 2009.

16. Dakle, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi isključivo na kamen isporučen tužitelju u 2010. godini, dok je iznos kamena isporučenog u ranijem razoblju plaćen, a plaćen je i dio kamena isporučenog u 2010. godini. Među strankama i nije sporno da je tužitelj obrađivao i isporučivao kamen tuženiku u razdoblju od 2006. do 2010. te prema iskazu samog tužitelja raniji (nesporni) radovi iznose dvostruko više od utuženog iznosa jer se radi o znatnoj količini kamena. Stoga je prvenstveno u ovom postupku valjalo utvrditi koji se kamen, od svog kamena ugrađenog u objekt tuženika, odnosi na kamen koji je tužitelj tuženiku isporučen u 2010. godini. O tome u spis nije priložena nikakva materijalna dokumentacija, niti se sam tužitelj decidirano znao izjasniti i specificirati količine i vrste materijala te vrijeme isporuke, osim što je naveo da je ono što tuženik nije platio, a isporučeno mu je, naznačeno u spornom računu.

17. Međutim, iz suglasnih iskaza svjedoka MĐ, UĐ, LĐ i HĐ utvrđeno je da su u posljednjoj fazi radova, dakle 2010. godine, izvršeni radovi izrade kamene gurle i dimnjaka, koje iskaze je sud prihvatio jer se radi o svjedocima koji su bili neposredno upoznati s ovim okolnostima, a međusobno nisu povezani, niti bi bilo koji dio njihovog iskaza upućivao na zainteresiranost za uspjeh u postupku koje od stranaka. Isto tako, iz suglasnih iskaza svjedoka MĐ i HĐ utvrđeno je i da je 2010. rađen i oblog špicani, s time da je svjedok LĐ iskazao da je to učinjeno 2008. ili 2009., no u ovom je dijelu sud prihvatio prvenstveno iskaz svjedoka MĐ, jer je on, kao osoba koja je ugrađivala predmetni kamen, zasigurno imao najtočnija saznanja o tome kad je koje radove izveo. Što se tiče obloge nosivih stupova, svjedok MĐ naveo je da je u posljednjoj fazi oblagao dva velika stupa ispred konobe te su rađeni stupovi na katu, što je potvrdila i svjedokinja HĐ, navodeći kako su ti radovi izvedeni 2009. ili 2010., pri čemu je iz gore iznesenih razloga prihvaćen kao precizniji iskaz svjedoka MĐ. Kada se navedeno poveže s iskazom tužitelja te dijelom iskaza MĐ i ŽĐ iz kojih proizlazi da se za svaku pojedinu fazu radova usmeno dogovarala količina i vrsta kamena koju je obrt tužitelja isporučivao tuženiku prije početka svake dogovorene faze gradnje, utvrđeno je da je za radove na gurli i dimnjaku, postavljanju špicanog obloga te obloga nosivih stupova, koji su izvedeni 2010. godine, tužitelj tuženiku dostavio kamen upravo te godine.

18. S druge strane, također na temelju suglasnih iskaza svjedoka ŽĐ, LĐ i HĐ, proizlazi da su vinoteka i oblog šanka dovršeni 2009, a što potvrđuje i uklesana godina „2009.“ na ulazu u vinoteku, što je utvrđeno očevidom, pri čemu nema niti jednog drugog dokaza da bi taj dio objekta bio izveden 2010. godine. Stoga je nedvojbeno da je kamen koji je ugrađen u vinoteku i oblog šanka isporučen prije ugradnje, odnosno prije 2009. Konačno, u pogledu poklopnica jedino je svjedok MĐ naveo da je u posljednjoj fazi postavio dvije ili tri poklopnice, dok su svjedoci NĐ i LĐ iskazali da su poklopnice postavljene znatno ranije. Kako se ni sam svjedok MĐ nije mogao izjasniti o točnom broju poklopnica koje je možebitno postavio 2010. godine, niti je na temelju bilo kojeg drugog izvedenog dokaza bilo moguće sa sigurnošću utvrditi tu činjenicu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a zaključio da poklopnice nisu postavljene u 2010. godini.

19. Prilikom izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta tužitelj je pokazao, a sud vlastitim opažanjem utvrdio, da su u objekt tuženika ugrađen kamen kako slijedi: kamena gurla na istočnom objektu na zapadnoj i južnoj strani krova nadstrešnice terase, oblog dimnjaka na zapadnom objektu, kao i na istočnom objektu, oblog špicani na istočnom dijelu zapadnog objekta te na etaži prvog kata s južne strane istočnog objekta, oblog nosivog stupa na zapadnom objektu i to dio stupa terase špicovane obrade i oblog nosivog stupa na istočnom objektu šest stupova terase štokovane obrade, kape na dimnjacima na istočnom i zapadnom objektu. Utvrđeno je i da su u vinoteci ugrađeni držači za boce i police od dolita i obloga šanka od dolita, kao i da su ugrađene poklopnice na istočnom dijelu ograde terase u prizemlju zapadnog objekta, no ponavlja se da je na temelju drugih dokaza utvrđeno da je potonji kamen ugrađen prije utuženog razdoblja.

20. Stalna sudska vještakinja Suzana Badžek je u tablici 4.1. nalaza i mišljenja od 2. ožujka 2023. prikazala količine izvedenih radova odnosno količine kamena ugrađene u objekt tuženika, a koje je izmjerila na licu mjesta. Tako je vještakinja mišljenja da je u kamenu gurlu ugrađeno 30 m kamena, za oblog dimnjaka 8,10 m2 oblog špicani 50,69 m2, oblog nosivih stupova 20,44 m2 te su ugrađene dvije kape dimnjaka (mjere vinoteke i poklopnica nisu navedene iz ranije iznesenih razloga). Vještakov nalaz u ovom je dijelu prihvaćen, jer je vještakinja na jasan i provjerljiv način pojasnila kako je došla do ovakvih rezultata, što je posebno vidljivo i razumljivo iz skica vještaka priloženih očitovanju od 30. listopada 2025., gdje je razvidan svaki pojedini element izračuna, odnosno prikazani su izmjereni elementi i mjere svakog od navedenih elemenata. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu 16. studenoga 2023. vještakinja je dodatno pojasnila kako je prilikom uviđaja izvršila mjerenje prema stavkama u računu na način da su izmjerene sve pozicije na kojima su stranke pokazale da su izvedeni radovi. Na uviđaju su stranke pokazivale stavku po stavku te se sve fotografiralo i mjerilo, a fotografije priložene nalazu pokazuju pozicije izvedenih radova. Ugrađeni kamen pokazivao je isključivo tužitelj, dok je tuženik bio prisutan. Vještakinja je navela da je izmjerila sve elemente i sve dostupne plohe, a ono što nije bilo dostupno količinu je izmjerila prema vertikalnoj plohi dostupnoj za mjerenje. Ovim pojašnjenjem stručno je i argumentirano odgovoreno na tuženikove primjedbe u pogledu izmjerenih količina.

21. U odnosu na cijene kamena najprije treba reći da je nedvojbeno da su stranke postigle usmeni dogovor o tom elementu pravnog posla jer je nesporno da je do 2010. godine tuženik plaćao sav isporučeni materijal, dakle, po dogovorenoj cijeni. Tužitelj je iskazao da je cijena radova određena u iznosu od 2.000,00 do 3.000,00 eura po m3 za klesarske radove, a za materijal za podove i obloge 35,00 eura po m2 za strojno obrađeni kamen te 800,00 m2 za ručno obrađeni kamen. Tuženik je naveo da je dogovorena cijena od 30,00 eura po m2 za strojno obrađeni kamen, 450,00 kn (sada 60,00 eura) po m2 za ručno obrađeni kamen te 1.400,00 eura za ručno obrađeni kamen ako nije u pločama već u nekom drugom obliku. O ovome je iskazivao još i svjedok ŽĐ koji je naveo da su stranke dogovorile cijenu od 30,00 eura po m2 za strojno obrađeni kamen te 50-60 eura po m2 za ručno obrađeni kamen. Budući da su iskazi tuženika i svjedoka ŽĐ u ovom dijelu u potpunosti suglasni, sud je prihvatio cijene o kojima su oni iskazivali, dok je ocijenjeno da je tužitelj iskazivao o višim cijenama radi postizanja uspjeha u ovom sporu.

22. Sud je u skladu s uputom višeg suda vještaku dao zadaću i da utvrdi tržišnu vrijednost kamena ugrađenog u objekt tužitelja po cijenama iz 2010. godine, budući da je viši sud u ukidnoj odluci naveo kako bi se građevinskim vještačenjem mogla osim količine, zavisno od načina obrade, utvrditi i vrijednost isporučenog kamena. Vještaka je sud ovlastio, pozivom na članak 259. stavak 2. ZPP-a, da za potrebe izrade nalaza i mišljenja zatraži podatak o cijeni kamena u 2010. godine od registriranih obrtnika za tu vrstu posla te je vještak podatak o tome pribavio od Jadrankamen d.o.o. i na temelju troškovnika tog trgovačkog društva (list 196 spisa) izradio nalaz i mišljenje prema kojem tržišna vrijednost kamena u količinama koje su stvarno ugrađene u objekt tuženika iznosi: kamena gurla 9.210,00 eura (69.392,70 kn), oblog dimnjaka 2.914,00 eura (21.955,56 kn), oblog špicani 5.069,00 eura (38.192,38 kn), oblog nosivih stupova 3.319,20 eura (25.008,51 kn), kapa dimnjaka 800,00 eura (6.027,60 kn).

23. Tuženik je istaknuo primjedbe na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje, sporeći da se nalaz može donijeti na temelju samo jednog troškovnika te ističući prigovor na sam taj troškovnik kao nestručan, neprovjerljiv i sačinjen od strane neovlaštene osobe, no sud je ocijenio kako se radi o paušalnoj primjedbi jer u spisu nema niti jednog dokaza koji bi doveo u sumnju sadržaj tog troškovnika (primjerice, cjenik druge ovlaštene osobe iz usporedivog razdoblja ili pak izvadak iz sudskog registra za Jadrankamen d.o.o. iz kojeg bi bilo razvidno da to društvo nije registrirano za obavljanje djelatnosti obrade i isporuke kamena) te je stoga prihvatio nalaz vještaka.

24. Međutim, sud o cijeni kamena s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nije zaključio na temelju nalaza vještaka, koji je dao mišljenje o tržišnoj cijeni, već na temelju dokaza (iskaza tuženika i svjedoka ŽĐ) koji govore o cijeni koju su stranke dogovorile. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi da stranke nisu ugovorile tržišnu cijenu već upravo cijenu od 30,00 eura po m2 za strojno obrađeni kamen te 50-60 eura po m2 za ručno obrađeni kamen te 1.400,00 eura za ručno obrađeni kamen ako nije u pločama već u nekom drugom obliku, što su stranke nedvojbeno mogle učiniti po načelu slobodne uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., dalje ZOO).

25. Cijene kamena za gurlu, oblog dimnjaka i kapa za dimnjak navedene u računu 4/2013 u okviru su ugovorene cijene za kamen koji nije u pločama već u drugom obliku, dok cijene obloga špicanog i obloga nosivih stupova premašuju ugovorenu cijenu od 30,00 eura po m2 za strojno obrađeni kamen te 50-60 eura po m2 za ručno obrađeni kamen jer su zaračunate po cijeni od 106,18 eura (800,00 kn po m2) te je ugrađene količine valjalo obračunati po dogovorenim cijenama, koje su, uzgred rečeno, niže od tržišnih. Napominje se i to da tužitelj za stavke oblog dimnjaka i oblog nosivih stupova potražuje cijenu po količinama manjima od stvarno ugrađenih pa je stoga o tome odlučeno u okviru postavljenog zahtjeva.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku isporučio kamen u količinama i u vrijednosti kako slijedi:

– kamena gurla 30 m po cijeni 1.875,00 kn(248,86 eura)/m, ukupno 7.465,80 eura

– oblog dimnjaka 6,20 m po cijeni 3.075,00kn (408,12 eura)/m2, ukupno 2.530,34 eura

– oblog špicani 50,69 m2 po cijeni od 55,00 eura/m2, ukupno 2.787,95 eura

– oblog nosivih stupova 13,83 m2 od čega 7,25 m2 špicovane obrade, a preostali dio štokovane (Tablica 4.1. nalaza vještaka), dakle 7,25 m2 po cijeni od 55,00 eura/m2, ukupno 398,75 eura i 6,58 m2 po cijeni 30,00 eura/m2, ukupno 197,40 eura

– kape dimnjaka 2 kom 298,63 eura/kom, ukupno 597,25 eura,

sveukupno 13.977,49 eura.

27. Imajući u vidu sadržaj ugovornih obveza parničnih stranaka te okolnost da je tužitelj izrađivao ove kamene elemente u okviru svoje redovne djelatnosti, utvrđeno je da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji iz članka 376. stavak 1. ZOO-a (tako i u svezi članka 601. stavak 1. ZOO-a). Pritom, tužitelj je dokazao da je tuženiku isporučio obrađeni kamen, dok tuženik, na kome je o toj činjenici teret dokaza u smislu članka 219. ZPP-a nije dokazao da je platio iznos od 13.977,49 eura pa mu je primjenom članka 9. i 376. stavak 1. ZOO-a ovom presudom naloženo da to učini. U preostalom dijelu tužiteljev je zahtjev odbijen, jer nije dokazao niti osnovu niti visinu preostalog potraživanja.

28. Tužitelju na ovaj iznos pripadaju zatezne kamate i to od dana dospijeća, a tužiteljeva tražbina je dospjela najkasnije krajem 2010. godine, budući je tada isporučio obrađeni kamen i po sadržaju obveznog odnosa stranaka tuženik je tada kamen bio dužan i platiti kupoprodajnu cijenu. No, tužitelj zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma (7. travnja 2013.) pa su mu tako i dosuđene, sukladno članku 2. stavak 1. ZPP- a.

29. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare utuženih računa obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se utuženi račun odnosi na ispostavljeni materijal u obiteljsku kuću tuženika za 2010. te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a od pet godina, a tužba je podnesena sudu 25. studenog 2013., prije njegovog isteka.

30. U odnosu na tuženikove prigovore da tužitelj nije vodio građevinsku dokumentaciju, da za naručeni i dostavljeni materijal nisu sastavljeni predračuni, te nisu izdani i tuženiku dostavljeni računi, dostavnice i/ili otpremnice, iz kojih bi bila razvidna detaljna specifikacija, količina, jedinična cijena i vrijeme dostave isporučenog materijala, isto ne utječe na njegu obvezu plaćanja isporučene robe, a također se ističe da je sam tuženik očito prihvatio upravo takav način vođenja poslovnog odnosa budući su na isti način stranke poslovale duže vremensko razdoblje.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je uspio s 58% svog zahtjeva, a tuženik posljedično tome s 42%, pa proizlazi da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima i sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Opatiji 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku