REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-531/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja ĐMN, kao vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 137,76 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 25. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137,76 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 21. prosinca 2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 37,88 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 25. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. veljače 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 06. studenog 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke i tipa PEUGEOT 308, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52277663197, zastupano po predsjedniku uprave ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i po članu uprave LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 08. studenog 2023. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203205052, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 353/01/2 u ukupnom iznosu od 419,29 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 197,70 EUR-a. Razliku od 137,76 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 07. listopada 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 137,76 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da je netočno da tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila, već da cijenu sata rada određuje pružatelj usluge, ali da to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti, kao i da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu, već da je tuženik kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila, pa budući da je vlasnik vozila kao osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, da tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, a što tužitelj pokušava, te da tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika, sve sukladno odredbama članka 10. st. 1. i 3., te čl. 1085. i 1092. ZOO-a, a budući da je oštećenik upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju, te da tužitelj ne može ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: dostavljenu sudsku praksu (list 9. - 26., 29. - 38., 43. - 48., 118. - 136. spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 27. - 28. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 39. - 42. spisa), presliku računa popravka tužitelja br. 353/01/2 (list 50. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 238203205052 (list 51. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 25. studenoga 2023. (list 52. spisa), ispis potvrde o uplati tuženika od 11. prosinca 2023. (list 53. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 54. - 55. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 07. listopada 2024. (list 56. - 57. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 07. listopada 2024. i potvrde o njenom primitku (list 58. - 59. spisa), presliku Uvjeta za kasko osiguranja cestovnih vozila (list 72. - 107. spisa), presliku upute tuženika o radionici za popravak vozila upućen oštećeniku od 08. studenoga 2023. (list 109. - 110. spisa), presliku generalne suglasnosti za isplatu šteta oštećenika od 15. travnja 2015. (list 116. - 117. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog stranaka sud pribavi policu kasko osiguranja oštećenika ugovorenu kod tuženika, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da nije sporno da je tuženik imao sklopljenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila s oštećenikom BKS LEASING CROATIA d.o.o., a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka. Sud je također kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ovlaštene osobe korisnika leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., te zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka HM, procjenitelja tuženika, da se od tužitelja pribave računi popravka vozila prema fizičkim i pravnim osobama za 2023. godinu i dokazi o plaćanju istih, te provođenjem financijskog vještačenja, kao i da se od AUTOCENTRA AGRAM d.d. i AUTO KUĆE BAOTIĆ d.o.o. zatraže podaci o cijeni sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, te provede prometno i financijsko vještačenje na okolnost cijene sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, kao i prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima koje je odobrio tuženik, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 137,76 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 137,76 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s osiguranikom tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, dok između stranaka nije sporno da je tuženik osiguratelj oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o., po polici kasko osiguranja cestovnih vozila.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 07. listopada 2024. (list 56. - 57. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i BKS LEASING CROATIA d.o.o., predmetni Ugovor sklopili 07. listopada 2024., te da je istim Ugovorom, BKS LEASING CROATIA d.o.o., kao ustupitelj, ustupilo radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 137,76 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 353/01/2 u ukupnom iznosu od 419,29 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 238203205052, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 07. listopada 2024. i potvrde o njenom primitku (list 58. - 59. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenik BKS LEASING CROATIA d.o.o., je tužitelju ustupilo svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i BKS LEASING CROATIA d.o.o., u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 238203205052 (list 51. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke i tipa PEUGEOT 308, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o., te su u istom, pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak: prednji branik te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 1,50 sati, a za lakirera 3,80 sati, dok je uvidom u presliku obrazložene ponude tuženika od 25. studenoga 2023. (list 52. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je istom ponudom, tuženik obavijestio korisnika leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu, te obavijestio kako je zahtjev broj 238203205052 pravno osnovan. Ujedno, sud je utvrdio da u istoj ponudi tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 197,70 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik isplatio istome dana 11. prosinca 2023. (ispis potvrde o uplati tuženika od 11. prosinca 2023., na listu list 53. spisa).

13. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

14. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 353/01/2 (list 50. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 238203205052 izdao račun br. 353/01/2 dana 20. studenoga 2023., te da je datum dospijeća istog 20. prosinca 2023., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila korisnika leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., da je ukupna cijena popravka 419,29 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 1,50 h a lakirerskih radovi 3,80 h, a koja količina radnih sati, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj:

238203205052 (list 51. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 50,00 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio popravak je napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 238203205052.

15. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 54. - 55. spisa), sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,00 EUR-a + PDV.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 39. - 42. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 353/01/2 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj ustupitelja predmetne tražbine, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 238203205052, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 353/01/2 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao kasko osiguratelj oštećene, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

20. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. 353/01/2 (list 50. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 20. prosinca 2023., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 21. prosinca 2023. Stopa zateznih kamata određena je do 29. prosinca 2023., sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 137,76 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 30. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 16. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 6,25 EUR-a, što sveukupno iznosi 31,25 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 238,66 EUR-a.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

24. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u zatraženom iznosu od 50,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a, što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 3. OT-e i Tbr. 46. OT-e, a u vezi vrijednosti predmeta spora, tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u dosuđenom iznosu. Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 137,76 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a.

25. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 37,88 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. veljače 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.