Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-91/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-22/2026-8 od 12. veljače 2026., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog PĆ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-22/2026-8 od 12. veljače 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 129. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog PĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. i čl. čl. 179.a KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni PĆ po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i da se okrivljenika pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-109/2026-3 od

25. veljače 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge zašto smatra da prema njemu nisu primjenjive mjere opreza, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja je u toč. 19. u svezi toč. 18. obrazloženja pobijanog rješenja iznio određene, jasne, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

6. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

6.1. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno, kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, te kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

6.2. Okrivljenik pritom upire da svjedokinje IĆ i CĆ nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, već ista crpe iz onog što im je o tome ispričao oštećeni NĆ, a što po mišljenju žalitelja, nije dostatno za zaključak o postojanju relevantnog stupnja vjerojatnosti da je počinio terećena kaznena djela.

6.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je polazeći od dokaza i obavijesti u spisu, posebice iskaza same žrtve u povezanosti s iskazima svjedokinja IĆ, CĆ i ĆĆ izveo pravilan zaključak da, za sada, iz navedenih izvora saznanja proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio terećena kaznena djela.

7. Isto tako, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. i 3. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu njegove dosadašnje kaznene i prekršajne neosuđivanosti, a što ukazuje da nije sklon agresivnom ponašanju.

8. Naime, a suprotno žalitelju, sud prvog stupnja s pravom smatra da u ovom slučaju, premda isti do sada nije bio kazneno niti prekršajno osuđivan, postoje okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.

8.1. Tako sud prvog stupnja prije svega pravilno uočava da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da se okrivljenik nasilno ponašao prema žrtvi u razdoblju duljem od dvije godine, a što i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na znatnu kriminalnu količinu, te na ustrajnost i upornost žalitelja u takvom protupravnom ponašanju prema žrtvi koja mu je brat.

8.2. Povezujući to još i sa činjenicom da je ponašanje okrivljenika progradiralo na način da je 15. prosinca 2025. bratu ozbiljno zaprijetio da će ga usmrtiti, te sa izjavom same žrtve iz kojih proizlazi da je isti u zadnje vrijeme izrazito agresivan prema njemu te ga svakodnevno vrijeđa i omalovažava, prvostupanjski sud s pravom smatra da je u svojoj svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.

9. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje na razini osnovane sumnje govore o tome da se da se okrivljeni nasilno ponašao prema žrtvi u razdoblju duljem od dvije godine, te da je takvo njegovo ponašanje u zadnje vrijeme progradiralo, ujedno, a suprotno žalitelju, upućuju i na pravilnost utvrđenja sutkinje istrage da se ostvarenje svrha istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

10. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke