Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-92/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČO, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-38/2026-9 od 10. veljače 2026., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 127. st. 1. t. 4. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) protiv okrivljenog ČO produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 11. siječnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ČO putem braniteljice po službenoj dužnosti Tamare Posavec, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu za produljenje istražnog zatvora, ili da isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da ga preinači na način da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-111/2026 od 25. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ona se sadržajno ne obrazlaže niti na bilo koji način precizira.

6. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor.

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih činjenica i dokaza opravdano utvrdio postojanje, kako osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranih kaznenih djela, tako i istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-25 u vidu tzv. iteracijske opasnosti.

7.1. Osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje predmetnih dvaju kaznenih djela prijetnje sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju svjedočenja žrtve HO, koja ga izravno tereti za konkretna kaznena djela, a koje svjedočenje je potkrijepljeno iskazom svjedokinje ĐO, žrtvine kćeri, koja okrivljenika posredno tereti, te zamolbom za deložaciju i prijavom nasilja Hrvatskom zavodu za socijalni rad sa zapisnikom u kojim se ispravama također spominju inkriminirana verbalna nasilja okrivljenika nad žrtvom, ali i njegova ranija maltretiranja spomenute žrtve. Suprotno stavu žalitelja to su dostatni dokazi za ocjenu osnovanosti sumnje u okrivljenikovo počinjenje predmetnih delikata, što znači da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio ovu temeljnu zakonsku pretpostavku za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika.

7.2. Okrivljenik u konkretnom slučaju ima status općeg kaznenog povratnika, ne i specijalnog, međutim prvostupanjski sud je u pravu kada u osporenom rješenju ustvrđuje da je kod okrivljenika i dalje aktualna tzv. iteracijska opasnost koju opravdano nalazi u činjenicama koje proizlaze iz prikupljenih dokaza, a to su : da je okrivljenik i ranije vrijeđao i prijetio žrtvi te da se svakodnevno dovodi u alkoholizirano stanje u kojem ne može kontrolirati svoje ponašanje, što potvrđuje i okolnost da je prilikom uhićenja također bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 3,16 g/kg alkohola u organizmu.

7.3. Sve ove činjenice izložene u prethodnoj točki opravdano upućuju na realnu i konkretnu tzv. iteracijsku opasnost i to u takvom obujmu da, kako s pravom utvrđuje sud prvog stupnja, blaže zakonske mjere ne pružaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-25, neovisno o tome što je žrtva u međuvremenu promijenila bravu na ulaznim vratima svoga stana. To sve tim više što je okrivljenik faktički ostao bez prebivališta, odnosno mjesta stanovanja, što bi ga objektivno i realno moglo dodatno isfrustrirati i potaknuti na ponavljanje istog ili istovrsnog kaznenog djela, odnosno na ostvarenje kaznenog djela kojim prijeti (ubojstvom).

8. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -26 nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic