Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1098/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju opunomoćenici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zbog povrede službene dužnosti, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/25-02/29, ur.broj: 511-01-158-25-5 od 2. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-114-04/25-02/29, ur.broj: 511-01-158-25-5 od 2. travnja 2025. odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/I-114-04/24-02/525, ur.broj: 511-01-158-25-8 od 16. siječnja 2025.

2. Rješenjem tijela prvog stupanj tužiteljici je, kao policijskoj službenici, utvrđena disciplinska odgovornost i izrečena jedinstvena novčana kazna zbog dva djela teže povrede službene dužnosti.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog rješenja, tužiteljica navodi da je tuženik njezinu žalbu prvi put uvažio i prvostupanjsko rješenje poništio. Stoga je neshvatljivo da je odluku prvostupanjskog tijela u ponovnom postupku, koja je u suštini identična, iz istih razloga potvrdio. Smatra da se ovom predmetu pristupilo pristrano te da tuženik u obrazloženju rješenja nije odgovorio niti na jedan prigovor, dok je bezuvjetno prihvatio i opravdao nezakonitu prvostupanjsku odluku.

4. Tužiteljica navodi da joj je voditelj smjene Operativno-komunikacijskog centra policije (dalje: OKC) 24. veljače 2024. u 1:44 na službeni mobitel dostavio poruku da je ovlašteni službenik na uobičajeni način izvijestio javnost o događaju koji se te večeri odvio, čime je javnosti, sukladno ustaljenoj praksi i Smjernicama u odnosima s medijima MUP-a, dostavljena dostatna i potpuna informacija od strane nadležnog službenika. Opširnije priopćenje je trebalo sačiniti po dolasku na posao. Neposredno nakon toga, na službenom mobitelu tužiteljice evidentiran je propušteni poziv u 1:45 sati, kojeg tužiteljica nije čula jer je u to vrijeme spavala. Kako nije bilo drugih poziva, a uobičajena praksa je da se po događaju od strane voditelja smjene dostavi poruka, što je napravljeno, logičan je zaključak da je obavljeno sve ono što se trebalo obaviti. Pritom nitko od službenih osoba, pa ni dežurni OKC, kao ni bilo tko od zainteresirane javnosti tijekom noći tužiteljicu nije tražio niti zahtijevao više informacija, a prvi poziv od strane novinara uslijedio je u 7:15 sati.

5. Dakle, tužiteljica je u slobodno vrijeme spavala jer je ujutro pa sve do kraja dana bila dežurna, kako bi mogla u tom dežurstvu ispuniti svoje radne obveze. Tek ujutro, u rasponu od svega četiri minute, tužiteljica je uočila propuštene pozive od 6:58, 6:59 i 7:02 sati od strane OKC-a. Tada je, u tom vremenu bila u postupku pripreme za odlazak na posao te pritom uza se nije imala mobitel niti ga je bila dužna imati. Poto je uslijedio poziv na privatni mobitel u 7:04, u vrijeme kada je tužiteljica izišla iz kupaonice te je čula taj poziv pa se na taj poziv javila, kao što bi se bila javila i na poziv iz OKC-a da je taj poziv čula. Odmah po saznanju o propuštenim pozivima, svega tri minute nakon zadnjeg propuštenog poziva, a jednu minutu nakon poziva na privatni broj, tužiteljica se javila u OKC i razgovarala s ovlaštenim službenikom, što demantira tvrdnju iz činjeničnog opisa zahtjeva da se uopće nije javila na poziv OKC-a.

6. Tužiteljica napominje, iako je tog vikenda bila dežurna, što podrazumijeva obvezu javljanja u svim smjenama, da u konkretnom slučaju, u nijednom vidu rada, sporne noći tužiteljica nije bila na radu, već se radilo o slobodnom vremenu. Osim toga, poslodavac joj za tu noć nije isplatio nikakvu naknadu, bilo za aktivno, bilo za pasivno dežurstvo, što znači da tu noć nije radila pa ne može biti niti odgovorna za inkriminaciju pod 1. točkom prvostupanjske odluke.

7. Tužiteljica u tužbi ukazuje na sadržaj smjernica Ministarstva unutarnjih poslova u odnosima s medijima te zaključuje kako je posve jasno da u postupanju ili eventualnom propuštanju s njezine strane nije bilo postupanja protivno tim smjernicama. Nadalje, smatra kako je neosnovano, tendenciozno, nekorektno pa i nekolegijalno tvrditi da se nije namjerno javila na pozive, a istodobno vidjeti da se radilo samo o jednom pozivu, i to onom u 1:45 sati iza ponoći, kod činjenice da se u svega par minuta nakon što je izišla iz kupaonice javila na mobitel koji je zvonio (privatni mobitel) te nakon spoznaje da je bila pozivana neposredno prije toga u razmaku od svega manje od četiri minute odmah se javila u OKC.

8. U vezi s inkriminacijom pod točkom 2. izreke prvostupanjske odluke tužiteljica navodi kako u popodnevnoj smjeni, u kojoj je radila prethodni dan, nije uspjela otvoriti sustav Evidencije grupa i objekata pod nadzorom kako bi preuzela podatke za priopćenje za utakmicu. Po dolasku kući nakon završetka radnog vremena ponovno je pokušala preuzeti podatke radi izrade tog priopćenja, ali ni od kuće nije uspjela otvoriti taj sustav. No, kako je bilo uobičajeno da se ta priopćenja napišu i objave prije početka utakmice, osobito ako se ne radi o utakmicama visokog sigurnosnog rizika što utakmica Hajduka i Istre čije navijačke skupine su prijateljske skupine sasvim sigurno nije, to se moglo napraviti i narednog radnog dana, odnosno na sam dan odigravanja utakmice. U nemogućnosti da zbog tehničkih razloga radni zadatak obavi od kuće, nesporno je da se tužiteljica uputila u policijsku upravu kako bi to napravila, ali je u kontaktu sa službenikom SŠ doznala da je on u međuvremenu to sam napravio i da je priopćenje za javnost o nogometnoj utakmici poslao medijima, pa je očito da je imala namjeru na vrijeme i uredno obaviti zadatak, a budući da je on obavljen od strane nadležnog službenika to više nije bilo potrebno raditi istu stvar. Inače, što se takvih objava tiče te što se tiče dostave ovakvih objava u medije, uobičajeno je da se one dostavljaju medijima na dan odigravanja utakmice, a tužiteljica raspolaže podacima da je u najmanje 10% slučajeva ovakva objava medijima dostavljena tek nekoliko sati prije početka utakmice, pa zbog toga dosada nitko nije upućen na disciplinski sud, što je još jedan dokaz o postojanju nelegitimnog cilja i dokaz na okolnost da zahtjev ni u ovom dijelu nije činjenično ni pravno utemeljen te da ne sadrži obilježja stegovnog prijestupa. Niti podnositeljica disciplinske prijave koja je saslušana kao svjedokinja, na pitanje branitelja nije znala temeljem koje osnove i iz kojeg propisa proizlazi obveza objavljivanja informacije dan dva ili više prije samog događaja, odnosno iz čega proizlazi obveza da je zabranjeno i da je prijestup ako se ta objava obavi na dan samog događanja pa je posve jasno da takva obveza ne postoji i da stegovni prijestup nije počinjen, a odgovor na to pitanje nije sadržan ni u osporenim odlukama.

9. Nadalje, tužiteljica prigovora i tome što u provedenom postupku nije omogućeno da po njezinu zahtjevu sukladno odredbi članka 102. stavka 3. Zakona o policiji, sudjelovanje Nezavisnog sindikata policijskih službenika i namještenika Republike Hrvatske.

10. Tužiteljica predlaže da Sud poništi tuženikovo rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja. Smatra da su prigovori tužiteljice detaljno, jasno i argumentirano odbijeni te da je tužiteljica ostvarila obilježja težih povreda službene dužnosti, za koje joj je u provedenom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana i primjerena kazna. Stoga tuženik predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

12. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

13. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2026. uz nazočnost tužiteljice i njezine opunomoćenice Marine Bosnić, odvjetnice u Splitu, te ovlaštene službene osobe tuženika, HŠ.

14. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.

15. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je protiv tužiteljice proveden disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da tužiteljica 24. veljače 2024. u vremenu od 1:40 do 7:00 nije odgovarala na pozive voditelja smjene OKC-a Policijske uprave splitsko-dalmatinske koji ju je pozivao kao dežurnu djelatnicu Službe za izvještajnu analitiku i odnose s javnošću na službeni mobitel kako bi sukladno Smjernicama u odnosima s medijima Ministarstva unutarnjih poslova dogovorio opširniju informaciju vezano za kazneno djelo ubojstva počinjeno na području Splita, već se policijskom službeniku Operativno komunikacijskog centra policije javila iza 7 sati na privatni mobitel. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužiteljica počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.), opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza te joj je, temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji, utvrđena novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće, koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (točka 1. izreke prvostupanjskog rješenja).

17. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju od 26. veljače do 1. ožujka 2024. propustila sačiniti priopćenje za javnost vezano za javno okupljanje nogometnu utakmicu između HNK Hajduk i NK Istra, objaviti ga u formi vijesti na službenoj internetskoj stranici Policijske uprave splitsko-dalmatinske i poslati ga predstavnicima medija, iako je to bila dužna učiniti najkasnije do 1. ožujka 2024. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužiteljica počinila težu povredu službene dužnosti, također iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.), opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, te joj je, temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji, utvrđena novčana kazna u visini 5% od posljednje plaće, koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (točka 2. izreke prvostupanjskog rješenja).

18. S obzirom na navedeno, tužiteljici je za utvrđene dvije povrede službene dužnosti izrečena, kao jedinstvena disciplinska kazna, novčana kazna u visini 15% od posljednje plaće koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca, što je u skladu s člankom 110. stavkom 7. Zakona o policiji.

19. Međutim, Sud nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja došlo do povreda pravila postupanja zbog kojih se rješenje tuženika za sada ne može ocijeniti zakonitim.

20. Naime, sukladno članku 107. stavku 1. Zakona o policiji, u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora se provesti usmena rasprava te je, sukladno članku 102. stavku 3. istog Zakona, tijelo koje vodi disciplinski postupak zbog povrede službene dužnosti dužno, na zahtjev policijskog službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem branitelja.

21. Iz podataka spisa predmeta vidi se da je tužiteljica u odgovoru na pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti stavila zahtjev da se na temelju odredbe članka 102. stavka 3. Zakona o policiji u postupku omogući sudjelovanje Nezavisnog sindikata policijskih službenika i namještenika. Rješenjem, klasa: UP/II-114- 04/24-02/97, ur.broj: 511-01-158-24-5 od 29. studenog 2024., kojim je tuženik prvi put odlučivao o tužiteljičinoj žalbi, tuženik je žalbu ocijenio osnovanom te je predmet vratio na ponovni postupak uz obrazloženje da je prvostupanjski sud bio dužan omogućiti sudjelovanje sindikata, unatoč tome što su usmenoj raspravi pristupili tužiteljica i branitelj. U ponovnom postupku, u kojem je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje te ovdje osporavano rješenje tuženika, prvostupanjsko je tijelo donijelo zaključak, klasa: UP/I-114- 04/24-02/525, ur.broj: 511-01-158-24-3 od 9. prosinca 2024. o određivanju usmene rasprave, ali ponovno na raspravu nije pozvalo sindikat, iako je to bilo dužno sukladno članku 102. stavku 3. Zakona o policiji.

22. Dakle, u predmetnom je postupku zbog teže povrede službene dužnosti trebalo radi pravne zaštite tužiteljice omogućiti da se sve činjenice važne za donošenje odluke utvrde uz sudjelovanje sindikata koji bi tako imao mogućnost na sve provedene dokaze dati očitovanje, a što prema podacima spisa nije učinjeno. Tužiteljica stoga osnovano ukazuje u tužbi kako u provedenom postupku nije osigurana djelotvorna primjena članka 102. stavka 3. Zakona o policiji. Navedene je nedostatke trebao uočiti tuženik prilikom odlučivanja o tužiteljičinoj žalbi te ih otkloniti sam ili putem prvostupanjskog tijela.

23. S obzirom na navedeno, Sud nalazi da je osporavanim rješenjem tuženika u konkretnom slučaju povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 47. stavku 1. i članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.

24. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

25. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužiteljici pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

26. Nadoknada troškova tužiteljici u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife te za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, odnosno ukupno 1000 bodova, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% ukupno iznosi 2.500,00 EUR, koliko je i zatraženo.

27. S obzirom na to da, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, obvezan je tuženik nadoknaditi tužiteljici troškove spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 25. veljače 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.

Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.

DNA: - tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.