Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-1019/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Slatinska banka d.d. Slatina, Vladimira Nazora 2, OIB:42252496579, koje zastupa punomoćnica po zaposlenju IDC, protiv ovršenika ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Anđelko Jureško i Angela Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini poslovni broj Ovr-743/2024-25 od 17. studenog 2025., 25. veljače 2026.
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini poslovni broj Ovr-743/2024-25 od 17. studenog 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti odgodu ovrhe.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije utemeljena.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.
6. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nakon što je utvrdio da ne postoji niti jedan taksativno navedeni razlog zbog kojeg bi sud mogao odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika, a koji je nužan da bi sud mogao razmatrati prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, te je smatrao da ovršenik u prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, odnosno da u konkretnom slučaju ne bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ. Sud je utvrdio kako se ovršenik, zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini, a sve radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, čije se prisilno ostvarenje na toj nekretnini traži u ovom ovršnom postupku, izričito suglasio da se za slučaj neisplate tražbine neposredno provede prisilna ovrha na založenoj nekretnini. Sud je zaključno, slijedom navedenog, utvrdio kako provedbom ovrhe po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine nije ostvarena niti povreda prava na dom.
7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na priloženim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.
8. U smislu članka 65. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 10. OZ. Ispitujući i ocjenjujući vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje polazi se od imovinskih prilika ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.
9. Ovaj drugostupanjski sud, cijeneći žalbene navode ovršenika, zaključuje kako ovršenik nije dokazao prvi od dva kumulativno postavljena uvjeta za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika. Dakle, ovršenik nije dokazao neku od pretpostavki navedenih u članku 65. stavku 1. točkama 1. do 11. OZ-a. Nadalje, ovršenik nije ni učinio vjerojatnim da bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa nije ispunjen ni drugi od dva kumulativno postavljena uvjeta iz članka 65. OZ-a. Notorno je da svaki ovršenik u svakom ovršnom postupku trpi štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika no isti je nužan kako bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoja prava.
10. Prvostupanjski sud zaključuje kako nije relevantan niti istaknuti prigovor prava na dom jer se ovršenik izričito suglasio da se radi osiguranja tražbine zasnuje založno pravo na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja.
10.1. Slijedom navedenog, ovršenik je svojevoljno ugovorio i kredit i založno pravo na predmetnoj nekretnini koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja nastupile. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te nema niti potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.).
10.2. Drugostupanjski sud smatra potrebnim dodati i to kako je prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi pa stoga u načelu sud nije dužan odlučivati o istom u daljnjem tijeku ovršnog postupka. Iz spisa predmeta proizlazi kako ne samo da ovršenik nije u žalbi protiv rješenja o ovrsi istakao navedeni prigovor nego i to kako isti nije uopće podnio žalbu na rješenje o ovrsi.
11. Žalbeni navodi kako ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji i kako je isti svoju tražbinu naplatio još 2004. od Hrvatske garancijske agencije po garanciji koja je služila kao osiguranje tražbine pripadaju žalbenim navodima o kojima odlučuje prvostupanjski sud na temelju članka 52. OZ-a. Naime, navedeni žalbeni navodi se odnose na žalbeni navod iz članka 50. stavka 1. točke 7. i pripada skupini žalbenih navoda u odnosu na koje je prvostupanjski sud, na temelju članka 52. stavka 3., zaključkom trebao ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
12. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenik pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 25. veljače 2026.
SUDAC
Marko Pribisalić
