REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-56/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja BILI d.o.o., Daruvar, Stjepana Radića 46, OIB: 58650241264, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate iznosa od 404,12 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 404,12 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 23. lipnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 404,12 EUR-a, tekuće od dana 23. lipnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 464,04 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 263,27 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 09. siječnja 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 05. svibnja 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke ŠKODA OCTAVIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 04. lipnja 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2410353490 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI, te da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 43/P1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.685,80 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 4.281,68 EUR-a. Razliku od 404,12 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,25 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 17. srpnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 404,12 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da je isplatom iznosa od 4.281,68 EUR u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika koja je nastala u prometnoj nezgodi od dana 05. svibnja 2024. godine, te da iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. srpnja 2024. godine proizlazi da ustupitelj IM ima potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 404,12 EUR, a sve prema računu popravka br. A 43/P1/1 od 19. lipnja 2024., koji račun je izdan od strane ovdje tužitelja, no da je navedeni račun izdao tužitelj kao vjerovnik, dok je po navedenim računima dužnik IM, pa se dakle radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče isključivo tužitelja i IM, ali ne i tuženika, odnosno da ustupitelj temeljem navedenog računa ne može imati i nema nikakvu tražbinu prema tuženiku koja bi mogla biti predmetom ustupanja, pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Nadalje, tuženik navodi da je isti kao osiguravajuće društvo prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva, a na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju, odnosno izdane police osiguranja te pripadajućih uvjeta, ovlašten i dužan procjenjivati koliko iznosi primjerena naknada štete koja se isplaćuje po ugovoru o osiguranju, a da je oštećenik sukladno odredbi čl. 5. ZOO-a, dužan surađivati s osiguravajućim društvom radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, te se u postupku ostvarivanja prava na naknadu štete iz ugovora o osiguranju, dužan ponašati pažnjom dobrog domaćina u skladu sa čl. 10. ZOO-a, a što isti prilikom odabira auto servisne radionice, nije učinio. Ujedno, tuženik ističe da je tuženik za predviđeno trajanje radova na vozilu odredio 21,2 sata, pri čemu je obračunao svaki radni sat po cijeni od 25,00 EUR-a + PDV za neovlaštene servise, a što je iznos koji za se popravka vozila mogao obaviti i u ovlaštenom servisu za vozila, pa da je isplaćeni iznos štete od 4.281,68 EUR-a, dovoljan da se oštećenikovo vozilo dovede u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetne prometne nesreće, kao i da je tuženik u izvidu štete jasno naveo cijenu sata rada koju priznaje, pa da ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, da nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika, sve imajući u vidu da je osnovno načela instituta naknade štete da ta naknada ne može biti viša od visine prouzročene štete, pri čemu osiguranje ne može biti izvor bogaćenja, a sve sukladno odredbi članka 1090. ZOO-a, slijedom čega tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva, kao i stopu zateznih kamata ističući da se radi o naknadi štete, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa popravka tužitelja br. A 43/P1/1 od 19. lipnja 2024. (list 9. - 10. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 2410353490 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI (list 11. - 12. spisa), presliku dopisa tuženika - obavijest korisniku, upućena tužitelju od 26. lipnja 2024.(list 13. spisa), ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 27. lipnja 2024. (list 14. - 15. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 16. - 17. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 18. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 17. srpnja 2024. (list 19. - 20. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 17. srpnja 2024. i potvrde o njenom primitku (list 21. - 22. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 23. - 28. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 29 - 42., 45. - 58., 63. - 68. spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 43. - 44. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 59. - 62. spisa), nesluženi izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 80. - 82. spisa), presliku usporednih računa s potvrdama o uplatama (list 86. - 100. spisa), presliku dopisa Croatia osiguranje d.d. od 25. rujna 2023. (list 101. - 102. spisa),

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da sud pribavi policu osiguranja štetnika ugovorenu kod tuženika, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da nije sporno da je tuženik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja cestovnih vozila s štetnikom, a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka. Sud je također kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, odbio dokazni prijedlog stranaka za saslušanjem svjedoka IM, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 404,12 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, izuzev zatražene stope zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 404,12 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s oštećenikom IM prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku kao osiguratelju štetnika za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, te stopa zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, dok između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 4.281,68 EUR-a, te da je tuženik osiguratelj štetnika iz predmetnog štetnog događaja po polici obveznog automobilskog osiguranja cestovnih vozila.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 17. srpnja 2024. (list 19. - 20. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i IM predmetni Ugovor sklopili 17. srpnja 2024., te da je istim Ugovorom, IM, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 404,12 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. A 43/P1/1 u ukupnom iznosu od 4.685,80 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 2410353490, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 17. srpnja 2024. i potvrde o njenom primitku (list 21. - 22. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenik IM je tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i IM u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 2410353490 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI (list 11. - 12. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke ŠKODA OCTAVIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IM, te su u istom, pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak i zamjenu, te je pod radno vrijeme popravka za limara, mehaničara, električara i tapetara navedeno 13,30 sati, a za lakirera 7,90 sati, sveukupno 21,20 sati. Potrošni materijal za limara iznosi 21,19 EUR-a, a za lakirera 288,76 EUR-a, dok je uvidom u presliku dopisa tuženika - obavijest korisniku, upućena tužitelju od 26. lipnja 2024.(list 13. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je istom obavijesti, tuženik obavijestio tužitelja za oštećenika IM da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu po odštetnom zahtjevu, te obavijestio kako je zahtjev za naknadu štete pravno osnovan u svoti od 4.281,68 EUR-a, dok se račun tužitelja umanjuje za satnicu koju tuženik priznaje po 25,00 EUR-a + PDV, pa da iznos za plaćanje tužitelju iznosi 4.281,68 EUR-a. Dakle, sud je utvrdio da u istoj obavijesti tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 4.281,68 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik isplatio tužitelju dana 27. lipnja 2024. (ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 27. lipnja 2024. na listu 14. - 15. spisa).

13. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

14. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. A 43/P1/1 od 19. lipnja 2024. (list 9. - 10. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 2410353490 izdao račun br. A 43/P1/1 dana 19. lipnja 2024., te da je datum dospijeća istog 22. lipnja 2024., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenika IM, da je ukupna cijena popravka 4.685,80 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati sveukupno 21,20 sati, a koja količina radnih sati, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj: 2410353490 – OSNOVNI + 1. NAKNADNI (list 11. - 12. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,25 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 50,31 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio da je popravak napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 2410353490.

15. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 18. spisa), potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja, sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,25 EUR-a + PDV.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 59. - 62. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. A 43/P1/1 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj štetnika, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 2410353490, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj A 43/P1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao osiguratelj štetnika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

20. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. A 43/P1/1 (list 9. - 10. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 22. lipnja 2024., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 23. lipnja 2024., dok je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 404,12 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, sastav podneska od 27. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 16. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 12,50 EUR-a, što sveukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 13,27 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 464,04 EUR-a.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

24. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u zatraženom iznosu od 100,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a, što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 3. OT-e i Tbr. 46. OT-e, a u vezi vrijednosti predmeta spora, tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u dosuđenom iznosu.

25. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 62,50 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. veljače 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.