Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-967/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1607/2021-40 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1607/2021-40 od 24. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavcima I., II., III., IV. i VI. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 21116, sklopljenog dana 29.8.2006. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u toč. II. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos kredita u iznosu od 27.284,25 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 396,46 CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja (st. I. izreke), utvrđeno je da su ništetne odredbe Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 21116, sklopljenog dana 29.8.2006. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, sadržana u toč. 6.2. Uvjeta ugovora u dijelu u kojem je određeno da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta (st. II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 952,21 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (st. III. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3,026,70 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (st. IV. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 26,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (st. V. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.350,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. VI. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. I. do IV. izreke i pod st. VI. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) .
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu te povrat iznosa koji su isplaćeni tuženiku na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
7. U odnosu na svojstvo potrošača prvostupanjski je sud pravilno na temelju činjenice da je Ugovorom o kreditu odobren i tužitelju kao fizičkoj osobi stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine auta za osobne svrhe, utvrdio da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/2003, dalje: ZZP), a da je na tuženiku bio teret dokaza da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe.
8. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju iskaza tužitelja, kojeg je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da tužitelju od strane tuženika pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Ovdje treba reći i da je takvo postupanje tuženika, nije bilo u dobroj vjeri, jer nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF (tečaj CHF nije štitila Hrvatska narodna banka, kao što je štitila tečaj EUR), što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da se tečaj CHF u odnosu na kunu značajno povećao.
9. Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da stranke oko tih odredbi nisu pojedinačno pregovarale, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10. Dakle, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, a što je sve uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. ZZP, kada je utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su kao takve i ništetne temeljem čl. 87. st. 1. ZZP.
11. Kako bi utvrdio iznose koje je po ništetnim ugovornim odredbama tužitelj preplatio tuženiku, prvostupanjski je sud proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, koji je u nalazu i mišljenju izračunao da ukupna razlika između iznosa mjesečnih obroka prema otplatnom planu primjenjujući fiksnu maržu banke, i iznosa mjesečnih obroka prema obračunu tuženika iznosi 1.243,71 CHF, ili 7.174,45 kn, ili 952,21 EUR, a da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 23.001,01 kn, ili 3.052,76 EUR. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je otklonio primjedbe tuženika u bitnome navodeći da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.026,71 EUR.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zastara tražbine počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20, pa da stoga zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) nije protekao.
13. Slijedom izloženog pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati s osnove razlike u tečaju iznos od 3.026,70 EUR, te 952,21 EUR s osnove promjenjive kamatne stope, a koja se odluka temelji na odredbi čl. 1111. ZOO i to sa zateznim kamatama koje teku od dana isplate temeljem čl. 1115. ZOO, a koju je zakonsku odredbu sud pravilno primijenio, jer tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Naime, tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljem o spornim ugovornim odredbama, te stoga nije ni imao mogućnost upoznati ga sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, i načinu formiranje promjenjive kamatne stope, a što je dovelo da značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača.
14. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavcima I., II., III. i IV. izreke.
15. Kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (čl. 154. st. 5. ZPP), pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku iz st. VI. izreke presude, tako da je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i u tome dijelu potvrditi pobijanu presudu.
16. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper
