REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Stalna služba u Benkovcu
Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10
Posl.br. P-939/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici iz Benkovca, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženice, 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužitelj DH pok. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8759 m2 prikazanom na skici lica mjesta BH, dip. Ing. geod. iz ožujka 2022. god. slovima A-B-C-D-E-F-G-A koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije, uknjiži označenu nekretninu na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti iste.
II. Odbija se zahtjev tuženice, da joj tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 600,00 eura (slovima: šesto eura).
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je posjednik i vanknjižni vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8759 m2, koji je prikazan na skici lica mjesta BH, dipl. ing. geod. iz ožujka 2022., a predmetni dio označene čestice zemlje u naravi da predstavlja tužiteljevu obiteljsku kuću s pomoćnim objektima i dvorištem, koje da je isti naslijedio iza svojeg oca pok. ŽH temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-246/03 od 11.6.2004. u kojemu je predmetna nekretnina opisno označena kao „obiteljska kuća nalazeća u Banjevcima“, s time da je otac tužitelja pok. ŽH na predmetnoj nekretnini koja je ranije predstavljala pašnjak za ispašu ovaca i koza, 1959. godine izgradio obiteljsku kuću prizemnicu, a ubrzo iza toga izgradio je i gospodarske objekte, štalu, konobu, svinjac i dr., dok da su prethodno navedeni pašnjak koristili njegovi roditelji, odnosno tužiteljevi djed i baka, D i AH, a imenovani da su taj pašnjak dali ocu tužitelja koji je kako je to naprijed navedeno 1959. na istom i izgradio kuću, te da je nekretnina u vrijeme prije izgradnje kuće bila ograđena dijelom suhozidom, a dijelom živom ogradom, dok da je sada ograđena žičanom ogradom. Nadalje, da pored kuće otac tužitelja posadio je veći broj stabala raznih voćaka, a da i sam tužitelj je prije Domovinskog rata posadio 50-tak stabala maslina, pri čemu da je tužitelj legalizirao obiteljsku kuću i pomoćne objekte izgrađene na utuženoj čestici, ishodivši rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostave Benkovac od 19.11.2013.
2. Tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, te dostavlja potvrdu Hrvatskih šuma, KLASA: ST/22-01/1288 od 25. travnja 2022. o uključenosti predmetne nekretnine u šumsko gospodarski plan, te ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., odnosno da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu, kao i da tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a.
3. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem: izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 4,5), izvatka iz zemljišne knjige s povijesnim prikazom (l.s. 6-25), skice lica mjesta BH, dipl. ing. geod. iz ožujka 2022. (l.s. 26), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl.br. O-246/03 (l.s.27-29), rješenja o izvedenom stanju (l.s. 30- 32), odluke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel od 30. rujna 2022. (l.s. 33), povijest promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 31- 38), potvrde Hrvatskih šuma, KLASA: ST/22-01/1288 od 25. travnja 2022. (l.s. 46), povijesti zk upisa (l.s.62-145), uvidom u kopiju snimke iz zraka (l.s. 53), proveden je uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Nina Barića (l.s. 167,168), te su saslušani svjedoci HH i ZH (l.s. 174,175).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Iz priložene odluke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko- upravni odjel od 30. rujna 2022. (l.s. 33) je razvidno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, odnosno da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč. tekst., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).
6. Prema izvatku iz zemljišne knjige (l.s. 4,5) razvidno je kako je tuženica upisana kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno utužene nekretnine, slijedom čega proizlazi pasivna legitimacija tuženice u ovoj pravnoj stvari.
7. Opažanjem tijekom uviđaja utvrđeno je da predmet spora predstavlja obiteljsku kuću s tri pomoćna objekta koja je s južne strane omeđena stupovima a na zapadnoj strani stupovima koji su povezani žicom, dok je istočna strana djelomično neobilježena i dijelom žicom, a na sjevernoj strani se nalaze ostaci suhozida koji se spajaju sa stupovima na južnoj strani međe, te je stalni sudski vještak Nino Barić identificirao nekretninu kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazan na skici lica mjesta BH, dip. ing. geod. iz ožujka 2022. slovima A-B-C-D-E-F-G-A.
8. Temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl.br. O- 246/03 (l.s.27-29) utvrđeno je kako je tužitelj naslijedio iza svojeg oca pok. ŽH predmetnu nekretninu koja je opisno označena kao „obiteljska kuća nalazeća u Banjevcima“, s time da je tužitelj ozakonio stambene i pomoćne objekte na predmetnoj nekretnini (l.s. 30-32).
9. Nadalje, iz kopije snimke iz zraka (l.s. 53) je razvidno kako su 1977. vidljivi objekti izgrađeni na utuženom dijelu predmetne nekretnine.
10. Iz povijesti zk upisa je razvidno da se tuženica uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o šumama u vezi s člancima 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), odnosno na temelju predmnjeve da se šume i šumsko zemljište koje se na dan 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, postalo temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine, broj: 41/90) vlasništvo Republike Hrvatske, s time da prema povijesti promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 31-38) proizlazi kako je na predmetnoj nekretnini kao posjednik bilo upisano Društveno vlasništvo od 1956. do 2008., a tuženica od 2008. pa nadalje.
11.1. Iz suglasnih iskaza svjedoka HH i ZH (l.s. 174,175) proizlazi da se radi se o nekretnini u vlasništvu tužitelja koju je isti naslijedio od svog oca ŽH a prethodno je bila od njegovog djeda D i pradjeda Luke, a nalazi se u posjedu prednika tužitelja sigurno od pedesetih godina prošlog stoljeća, s time da su temelji kuće sagrađeni 1958. dok je kao prizemnica dovršena 1962. ili 1963, a na istoj se nalazilo blago, kao i poljoprivredne kulture.
11.2. Također, svjedoci su suglasno iskazali kako tužitelju i njegovim prednicima nitko nije osporavao niti smetao posjed i korištenje predmeta spora, niti je ikad na utuženi dio nekretnine dolazio lugar.
11.3. Napominje se da su saslušani svjedoci rođeni 1951. i 1948., nisu u srodstvu s tužiteljem, te imaju nekretnine u blizini predmeta spora, pa imaju izravnih saznanja o predmetnoj nekretnini za sporno razdoblje, a čiji iskazi nisu osporeni drugim izvedenim dokazima, već su suglasni s rezultatima uviđaja, priloženim rješenjem o nasljeđivanju, kao i kopijom snimke iz zraka (l.s. 53).
12. U odnosu na potvrdu Hrvatskih šuma, KLASA: ST/22-01/1288 od 25. travnja 2022. (l.s. 46), ali i povijest promjena na katastarskim česticama (l.s. 31-38) se ističe kako je provedenim dokazima, i to suglasnim izjavama svjedoka, ali i kopijom snimke iz zraka (l.s. 53) utvrđeno da predmetni dio nekretnine nije predstavljao šumu ili šumsko zemljište, već se radilo o seoskom domaćinstvu s kućom i pomoćnim objektima koje je ograđeno, te je u posjedu tužitelja, a bilo je u posjedu njegovih prednika.
13.1. Odredba članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok će se prema članku 11. stavku 3. ZV-a posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.
13.2. Odredbama članka 159. stavak 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, čiji je posjed barem pošten, pravo vlasništva stvari stječe dosjelošću, protekom 40 godina, takvog posjedovanja, s time da se sukladno odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
13.3. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96, koja je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, broj 137/99 od 14. prosinca 1999., prema odredbi članka 53. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj: 99/99), te je u tom vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda.
13.4. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage.
14. Europski sud za ljudska prava u presudama Ž i dr. protiv [adresa], te B protiv Republike Hrvatske, u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud ukinuo odredbe članka 388. stavka 4. ZV, zauzeo je shvaćanje da nije od značaja je li postupak pokrenut prije ili nakon 17. studenog 1999., te da dosjelost na nekretninama u ranijem društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. pod pretpostavkama da time nisu povrijeđena prava trećih osoba odnosno da ne postoji suprostavljeni pravni interes. I Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredaba članka 388. stavka 4. ZV, već drugih odredaba istog Zakona. (Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.).
15.1. Tužitelj je u postupku dokazao, i to prvenstveno suglasnim izjavama svjedoka, da su se njegovi prednici nalazili u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina do 17. studenog 1999.
15.2. U tom smislu se između ostalog ističe da su svjedoci potvrdili da je sporni dio nekretnine bio ograđen, da je na sagrađena kuća s pomoćnim objektima, što je potvrđeno i kopijama snimka iz zraka (l.s. 53).
15.3. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelj i njegovi prednici predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu jer su njome raspolagali kao vlasnici, koristeći je u vlastitu korist, ograđujući je, te podizali nasade, kuću i pomoćne objekte.
16. Što se tiče poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika prvenstveno treba istaknuti kako se prema citiranoj odredbi članka 18. stavka 5. ZV-a posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženica ad. 1. Republika Hrvatska tijekom postupka nije osporavala poštenje tužitelja i njegovih prednika, niti je predlagala dokaze na tu okolnost.
17. Dakle, sud nalazi da bi prednici tužitelja bili pošteni i samostalni posjednici preko 40 godina do 17. studenog 1999., pa su isti stekli pravo vlasništva dosjelošću, stupanjem na snagu ZV, sukladno odredbi članka 159. stavak 4. u vezi odredbe članka 388. stavak 4. ZV.
18. Sukladno tome, otac tužitelja je dosjelošću postao vlasnikom predmeta spora, koje pravo je nasljeđivanjem, u cijelosti preneseno na tužitelja, radi čega je na temelju odredbe članka 128. stavak 1. ZV-a prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev.
19. Odluka o trošku pod toč. II. izreke se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, s time da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadom troškova postupka.
20. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Benkovac, 25. veljače 2026.
Sudac
Luka Smoljan
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. ODO u Zadru, Građansko - upravni odjel
