REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

OIB: 69370038985

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Romani Ćosić, uz sudjelovanje Marije Prokopec kao zapisničara, rješavajući u postupku protiv okrivljenika ZĆ iz [adresa], postupajući po optužnom prijedlogu PU Vukovarsko srijemska, PP Vukovar broj: 211-07/25-5/16467 od 22. srpnja 2025., zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/23, 114/22, 36/24, dalje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 24. veljače 2026., bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja, a u nazočnosti okrivljenika, osobno, na temelju članka 183. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje: Prekršajni zakon), dana 25. veljače 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o

Okrivljenik ZĆ, sin Z i Ž, rođen **.**.1974. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju vulkanizer, zaposlen, s primanjima od 1300 eura, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

I što je

dana 27. lipnja 2025, petak, oko 17,30 sati u kući u [adresa], počinio ekonomsko nasilje u obitelji nad bivšom suprugom ŽĆ i sinom BĆ na način da im je onemogućio korištenje zajedničke imovine tako što je zamijenio cilindre brave na ulaznim vratima kuće i podrumskim prostorijama, te im uskratio korištenje električne energije u kući time što je uklonio električne osigurače,

II dakle, počinio ekonomsko nasilje u obitelji prema bivšoj supruzi i sinu,

III čime je počinio prekršaj protivno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 – dalje; Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji) opisan u članku 10. stavku 1. točki 4., kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona,

IV pa se okrivljeniku za počinjeni prekršaj, uz primjenu članka 3. i članka 37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura)

V Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

VI Temeljem članka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u navedenom roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine te novčane kazne (100,00 eura), smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VII Ako okrivljenik novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično, ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

VIII Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 138. stavkom 2. točkom 3.a Prekršajnog zakona, a dalje u vezi s  Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), okrivljenik je dužan platiti paušalni trošak vođenja prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj podnio je optužni prijedlog broj gornji protiv okrivljenika ZĆ, zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude, te predložio da ga se kazni novčanom kaznom.

2. Zamolno saslušan na sudu u [adresa] okrivljenik je u bitnome izjavio da nije istina da je počinio ekonomsko nasilje nad bivšom suprugom ŽĆ i sinom BĆ, kako mu se to stavlja na teret. Dana 27. lipnja 2025. došao je do [adresa] na godišnji odmor na adresu [adresa] te je utvrdio da je sin BĆ provalio u kuću koja je u njegovom vlasništvu te se tijekom dužeg perioda grijao električnim grijalicama i stvorio dug od 3.000,00 eura na ime neplaćene električne energije. Istoga dana je zatražio intervenciju policije kako bih sin bio izbačen iz kuće. Zadržao se u kući tri dana i pritom je obavljao kućanske i gospodarske poslove održavanje kuće i dvorišta, a prilikom odlaska izvadio je električne osigurače i promijenio cilindre na brave na ulaznim vratima kuće. Ističe kako je njegov sin BĆ u pet navrata provaljivao u njegovu kuću, dovodio je loše društvu sa sobom, stvorio je oštećenja na zidovima, vratima, prozorima. Ističe kako u kući na navedenoj adresi nikada nije živjela njegova bivša supruga ŽĆ koja se sada preziva B. Predlaže nadležnom sudu da donese oslobađajuću odluku. To je sve što ima za iskazati.

1. U svojoj obrani koju je okrivljenik iznio na raspravi kod ovog suda isti je u bitnome izjavio da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio pred zamoljenim sudom u [adresa] dana 23. listopada 2025. Na upit suca da razjasni situaciju vezanu za vlasništvo predmetne kuće, obzirom da je sud po službenoj dužnosti pribavio izvadak iz ZK uloška u kojemu stoji da su ZĆ, ŽĆ, BĆ i LĆ suvlasnici svatko u ¼ djela predmetne kuće na adresi [adresa], okrivljenik navodi da je predmetnu kuću dobio kao hrvatski branitelj u procesu stambenog zbrinjavanja, da je on nositelj prava vlasništva predmetne kuće, a da su ŽĆ, BĆ i LĆ bili upisani kao članovi obitelji i da slijedom navedenog predmetna kuća zaista je njegova. Još jednom napominje sudu da je ovako postupanje njegovog sina dovelo do značajnih troškova struje i vode, a što je sve sjelo prisilno naplatom odnosno ovrhom upravo na račun njega kao okrivljenika pa je tako podmireno više od 3.000 eura duga vezano za struju i preko 200,00 eura duga za vodu. U više navrata je mijenjao brave kako bi spriječio stvaranje novih dugova i uništavanje imovine. U proteklih mjesec dana sin i bivša supruga su mu se javljali i ispričavali zbog pokretanja ovog postupka, rekli mu da ne žele da bude kažnjen, ali smatra da ovakvo stanje nije održivo i rekao im je da će se obratiti APN-u da kuću vrati kako u budućnosti ne bi imao novih novčanih i drugih problema. Zbog dolaska na sud danas je izgubio dnevnicu, ima trošak putnih troškova, i sve ga je ovo izrazito uzrujalo. On svakako živi u [adresa] gdje i radi te mu predmetna nekretnina i problemi vezani uz nju nisu potrebni.

3. Sud je u dokaznom postupku u saslušao svjedoke – žrtve ŽĆ (sada B) i BĆ, te je izvršio uvid i pročitao obavijest počinitelju prekršaja (list 3 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽĆ od 27. lipnja 2025. (list 4-5 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka DĆ od 27. lipnja 2025. (list 6-7 spisa), obrasce rizičnih faktora (list 8-11 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 6. kolovoza 2025. (list 12-13 spisa), te Izvadak ZK uloška broj [broj ZK uloška], zemljišnoknjižni odjel [adresa], katastarska općina [katastarska općina], broj čestice [katastarska čestica] od 29. siječnja 2026. (list 24-25).

2. Svjedok – žrtva ŽĆ (sada B) u svom iskazu koji je dala pred ovim sudom u bitnom je navela da je predmetna kuća na adresi [adresa], zajedničko vlasništvo na kojem smo suvlasnici bivši suprug ZĆ i ona, sin BĆ i kći LĆ, riječ je o kući koja im je darovana 2013. u sklopu stambenog zbrinjavanja gdje je njezin bivši suprug imao prioritet kao hrvatski branitelj, kuća je nakon 10 godina dakle 2023. prešla u suvlasništvo njih četvero. U posljednje vrijeme sin BĆ odlučio se osamostaliti i vratiti u tu kuću, iako su jedno vrijeme zajedno živjeli u kući njezina oca. O namjeri da se useli u kuću koje je suvlasnik, sin BĆ je obavijestio i svog oca ZĆ koji po njihovom saznanju živi u [adresa]. ZĆ je jedno večer samo banio, dok su BĆ i njegova djevojka bili u kući, zahtijevao je od BĆ da se iseli, smatrajući da je kuća u cijelosti njegova. Tada je ona došla te ga pitala zašto to radi obzirom da je to i Vedranova kuća koliko i njegova, da BĆ brine o kući, redovito podmiruje režije i slično, međutim ZĆ je i dalje inzistirao na tome da BĆ ode. Budući da su obojica temperamentni BĆ je u međuvremenu na nekoliko dana prešao živjeti kod nje, a što je njezin bivši suprug ZĆ iskoristio da promjeni brave na ulaznim vratima kuće, kapije te podruma, te je uklonio električne osigurače, čime im je uskratio korištenje el. energije, pri čemu je i presjekao jednu od žica, a potom je omotao izolir trakom kako bi otežao utvrđivanje i pronalazak kvara, a što su utvrdili službenici HEP-a koje je policija zvala na intervenciju nakon što su obavijestili policiju da ne mogu koristiti kuću obzirom su promijenjene brave. Naknadno je sin ponovno promijenio bravu na ulaznim vratima kuće kako bi mogao nesmetano koristiti. Kada je ZĆ tražio od BĆ da napusti kuću čak je zvao i policiju međutim policija nije htjela intervenirati već su mu rekli da se oni ne bave imovinsko pravnim pitanjima, nakon što su im pokazali vlasnički list. Ne želim da se ZĆ kažnjava, nije to poanta, što se nje tiče ZĆ može dobiti i opomenu, samo želim da ne uznemirava nju i djecu u korištenju zajedničke imovine.

3. Svjedok – žrtva BĆ u svom iskazu koji je dao pred ovim sudom u bitnom je naveo da je suvlasnik kuće na adresi [adresa], zajedno sa ocem ZĆ, majkom ŽĆ i sestrom LĆ. Kuća je od 2023. u njihovom suvlasništvu. On se odlučio osamostaliti i preseliti u tu kuću, o čemu je obavijestio oca, a majka i sestra su mu dale suglasnost. Otac je jedno večer samo došao, dok je s djevojkom bio u kući, tražio je da se iseli, govorio mu je da je kuća njegova. Kako ne bi izazivao sukob, na nekoliko dana se vratio u kuću u kojoj živi njegova majka, a kada je taj petak s majkom došao nazad u kuću, vidjeli su da su promijenjene brave, a naknado su utvrdili i da su izvađeni osigurači i da nema struje. Kasnije je HEP utvrdio i da je presječena žica. HEP je zvala policija, koju su obavijestili o tome da ne mogu koristiti kuću obzirom su promijenjene brave. Otac je također ranije zvao policiju jer ga je htio izbaciti iz kuće, ali policija nije htjela intervenirati već su mu rekli da se ne bave rješavanjem imovinsko pravnih pitanja, nakon što smo im pokazali vlasnički list na kojem su svi suvlasnici. Nije za to da se njegovog oca kažnjava, nek to bude simbolično ako baš mora.

4. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za ZK uloška broj [broj ZK uloška], zemljišnoknjižni odjel [adresa], katastarska općina [katastarska općina], broj čestice [katastarska čestica] od 29. siječnja 2026. sud je utvrdio da su ZĆ, ŽĆ, BĆ i LĆ suvlasnici svatko ¼ kuće, pomoćne zgrade i dvorišta, na adresi [adresa], ukupne površine 376 m2, te da je do dana 6. kolovoza 2023. na navedenoj čestici bila zabilježena zabrana otuđenja i drugog stvarnopravnog raspolaganja na rok od 10 godina.

5. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 6. kolovoza 2025. sud je utvrdio da okrivljenik u protekle tri godine nije prekršajno kažnjavan.

4. Člankom 10. stavkom 1. točkom 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se ekonomsko nasilje tretira kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

5. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, sud je, analizirajući obranu okrivljenika, iskaze svjedoka žrtava ŽĆ i BĆ, te druge materijalne dokaze, cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, nedvojbeno utvrdio da je okr. ZĆ počinio prekršaj na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret. Naime, iako je okrivljenik u svojoj obrani izjavio da se ne osjeća krivim, isti je u svojoj obrani činjenično priznao sve navode optužnog prijedloga izjavivši da je nakon posjete kući u [adresa], i utvrđivanja da je u kući boravio njegov sin koji mu je prouzročio troškove za vodu i električnu energiju, promijenio brave na ulaznim vratima te izvadio osigurače, čime je priznao počinjenje djela koji mu se stavlja na teret, dok je njegova izjava o tome da se ne osjeća krivim samo njegov subjektivni odnos prema djelu. U dijelu obrane u kojem se okrivljenik branio da je riječ o njegovoj kući i da je on isključivi vlasnik, a što bi svakako bio razlog za donošenje oslobađajuće presude, sud okrivljeniku nije povjerovao, i to ne samo zbog iskaza svjedoka žrtava, nego iz razloga što je, izvršivši uvid u ZK izvadak za predmetnu kuću utvrdio da su suvlasnici kuće svi članovi obitelji ZĆ, i to svatko u ¼ dijela. Svi drugi navodi okrivljenika u odnosu zašto on smatra da je kuća samo njegova, nisu predmet prekršajnog postupka.

6. Slijedom navedenog, sud je okrivljenika oglasio krivim za prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, ne nalazeći na strani okrivljenika okolnosti koje bi isključile protupravnost njegova djelovanja.

7. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika cijenio raniju prekršajnu nekažnjavanost, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost. Cijeneći sve okolnosti prekršaja, te imajući u vidu da ovakvo ponašanje okrivljenik nije ponavljao kao iz bog činjenice da su same žrtve rekle da smatraju da ne postoji potreba za kažnjavanjem, sud je okrivljeniku za počinjenje prekršaja, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, odmjerio ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da tako izrečena ublažena novčana kazna odgovara stupnju krivnje i težini djela koje je okrivljenik počinio, odnosno da će ista djelovati na okrivljenika da ne čini ovakve i slične prekršaje u budućnosti.

6. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku navedenom u izreci presude.

8. Obzirom da je svjedoci – žrtve prilikom provođenja postupka pojedinačne procjene žrtve i prilikom davanja iskaza na sudu nisu izjavili da postoji potreba za provođenjem zaštitnih mjera, a isto je i procjena suda, sud nije izricao nikakve posebne zaštitne mjere.

9. Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.a. Prekršajnog zakona, a dalje u vezi s  Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), okrivljenik je dužan platiti paušalni trošak vođenja prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura, u roku od 15 dana od dana primitka presude pod prijetnjom ovrhe, a koji iznos je odmjeren obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka, te imovinske prilike okrivljenika.

10. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru, 25. veljače 2026.

SUDAC

Romana Ćosić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj i okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju,

2. Okrivljeniku,

3. Oštećenicima, po pravomoćnosti,

4. Spis.