REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1149/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Mladena Janičića, odvjetnika i Matije Burića, zamjenika u OGDO, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ isplatiti tužitelju SS ukupan iznos od 3.540,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3.100,00 EUR od 23. lipnja 2025. do 17. studenog 2025.,

- na iznos od 200,00 EUR od 18. studenog 2025. do isplate,

- na iznos od 240,00 EUR od 25. veljače 2026. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 1.100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2025. do isplate kao i za iznos od 160,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.267,96 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja SS predložena podneskom od 17. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se prije podnošenja ove tužbe, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Navedeni zahtjev nadležno državno odvjetništvo nije prihvatilo o čemu svjedoči dopis Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj XXIX N-DO-49/2025 od 17. travnja 2025., stoga tužitelj sukladno čl. 186.a st. 5. ZPP-a podnosi ovu tužbu. Tužitelj je zaposlenik tuženika i to policijski službenik zaposlen u Jedinici specijalne i interventne policije, PU Zagrebačka, Zagreb, Ulica Matice hrvatske 4. Dana 22. prosinca 2023., na radnom zadatku – izlazak na intervenciju po dojavi Operativno-komunikacijskog centra policije radi primjene policijskih ovlasti radi izvršenja policijskih poslova u vezi dojave o narušavanju javnog reda i mira na adresi u [adresa], na kojem zadatku je prilikom izlaska iz putničkog prostora kombiniranog službenog vozila (kombi 8+1) sa suvozačevog mjesta u vozilu, uz pridržavanje desnom rukom na nosivi okvir vozila između suvozačevih vrata (dovratnik) i desnih bočnih kliznih vrata vozila, prilikom čega je kod zatvaranja vrata vozila od strane drugog policijskog službenika predmetna vrata su udarila u šaku desne ruke tužitelja pri čemu je nastala ozljeda ručnog zgloba i šake desne ruke. Tuženik je uredno prijavio tužiteljevu ozljedu na radu koja mu je odgovarajućim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i priznata. Uslijed navedenih ozljeda ručnog zgloba i šake, tužitelj je bio duže vrijeme nesposoban za rad (bolovanje od 22. prosinca 2023. do 9. travnja 2024.), nosio je langetu 10 dana, a nakon toga započeo s fizikalnim terapijama koje su trajale 40 dana. Do današnjeg dana trpi posljedice navedenih ozljeda, što je utjecalo na njegov privatni život, ali i otežalo obavljanje svakodnevnih radnih zadaća. Tužitelju je prethodno opisanim činjeničnim slijedom povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, nadasve zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenih duševnih bolova i straha. Zbog navedenog, predlagatelj drži da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu temeljem važećih propisa i to čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, za povredu prava osobnosti u visini od 3.100,00 EUR. Osim toga, predlagatelju je zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuđa njega i pomoć, pa s tog temelja potražuje i novčani iznos od 400,00 EUR.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. studenog 2025. potražuje za pretrpljene bolove iznos od 1.300,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.100,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu (60 sati) iznos od 400,00 EUR. Dakle na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 4.400,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koje kamate teku na iznos od 3.100,00 EUR od 23. lipnja 2025. do 17. studenog 2025., a na iznos od 1.300,00 EUR od 18. studenog 2025. pa do isplate. S osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od ukupno 400,00 eura sa kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate kao i naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnovu i visinu. Osporava da bi postojala njegova odgovornost za predmetni štetni događaj. U odnosu na sam štetni događaj ističe da je tužitelj zapovjednik tima interventne policije i prilikom korištenja službenog vozila (kombi) u pravilu sjedi na suvozačkom mjestu, radi preglednosti terena, davanja smjernica vozaču te uputa pripadnicima interventnog tima sa kojima neposredno rukovodi. U vrijeme dolaska na mjesto intervencije, isti je prilikom izlaska iz vozila stavio desnu ruku na dovratak (štok) vozila koji se nalazio iza njega, znajući da su kroz „Klizna" vrata već izašli pripadnici interventnog tima te da po izlasku zatvaraju klizna vrata kako oprema koja se nalazi u vozilu ne bi ostala neosigurana tijekom njihove intervencije. Nesporno je da je tužitelj zadobio ozljedu na radu tijekom obavljanja službe (redovni rad), međutim, tuženik smatra da u djelovanju policijskog službenika koji je zatvarao klizna vrata nije bilo nemarnog ili nepravilnog postupanja, te da je do ozljede došlo zbog nepredvidivog uzroka i neočekivanog hvatanja rukom za štok vozila samog tužitelja. Nadalje, iz raspoložive medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu frakture kosti šake desne ruke. Prema prijavi ozljede na radu od 28. prosinca 2023., podnositelj je pretrpio lakšu tjelesnu ozljedu te je istome priznata kao ozljeda na radu. Međutim, tuženik ističe kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom nepažnjom prilikom izlaska iz službenog policijskog vozila. Također, tuženik ističe kako nisu utvrđena nikakve nepravilnosti u organizaciji rada i službe da bi postojala njegova odgovornost, a tuženik je tužitelja osposobio za rad na siguran način sukladno svim zakonskim i podzakonskim aktima. Posebice osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju opseg i težina ozljede nije takva da izaziva dugotrajnu onesposobljenost za rad niti proizvodi dugotrajne bolove da opravdavaju isplatu utužene naknade. Ističe da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu štete HOK osiguranju temeljem police kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, a koja postoji za zaposlenike tuženika u resornom ministarstvu, nego neosnovano istu potražuje od tuženika. Zaključno tuženik ističe kako ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti za što u prilogu dostavlja i sudsku praksu i to presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-2444/2015 od 28. kolovoza 2018., broj: Gž R-1366/17- 3 od 9. listopada 2018. i broj: Gž-3827/2014 28. travnja 2015. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo kako postojanje Police osiguranja od nezgode ne isključuje obvezu tuženika kao poslodavca da tužitelju nadoknadi štetu i kako se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koje je svojim dopisom otklonilo odgovornost tuženika i mogućnost mirnog rješenja spora te da tužitelj nije obaviješten o postojanju spomenute police od odgovornosti.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-7 spisa), potvrdu o prijemu preporučene pošiljke (str. 8 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 10-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 14-27 spisa), fotografiju policijskog vozila na kojem se dogodio štetni događaj (str. 51-54 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 63-77 spisa), Policu osiguranja od nezgode broj 01-0000002066 s privicima (str. 79-81 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ZS (str. 86-98 spisa), saslušani su svjedoci CS (str. 108-109 spisa), RS (str. 109-110 spisa) i tužitelj (str. 110-11 spisa).

5. Prije svega valja istaknuti da je sud, na temelju čl.190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), a smatrajući istu svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, dopustio preinaku i odlučio kao u izreci rješenja.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Obzirom da je tužitelj policijski službenik u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR), što je propisano odredbom čl. 4. st. 2. toga Zakona, već se u slučaju kada radnik koji obavlja policijske poslove pretrpi ozljedu na radu, na odgovornost poslodavca za naknadu štete primjenjuju odredbe Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima, te drugih propisa koji u odnosu na određenu djelatnost predstavljaju lex specialis.

10. Čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava, dok su opći propisi obveznog prava koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja sadržani u ZOO-u.

11. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, sukladno čl. 186.a ZPP-a, nastanak štetnog događaja, kao i da je tužitelju ozljeda iz predmetnog štetnog događaja priznata kao ozljeda na radu.

12. Među strankama je sporna odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 22. prosinca 2023. prilikom izlaska tužitelja iz putničkog prostora kombiniranog službenog vozila (kombi 8+1) sa suvozačevog mjesta dok se pridržavao desnom rukom za nosivi okvir vozila između suvozačevih vrata (dovratnik) i desnih bočnih kliznih vrata vozila. Sam štetni događaj dogodio se prilikom zatvaranja kliznih vrata vozila od strane drugog policijskog službenika u trenutku kad se tužitelj rukom pridržavao za navedeni dovratnik vozila vrata su udarila u tužiteljevu šaku desne ruke.

14. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 22. prosinca 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

15. Iz iskaza svjedoka CS proizlazi da u policiji radi 30 godina, a da je prilikom intervencije koja je bila povod štetnom događaju, kolega SS bio voditelj tima. Navedenog dana zaprimili su dojavu da je zbog nekakve utakmice i remećenja javnog reda i mira bilo potrebno otići na intervenciju u [adresa]. U to vrijeme na trgu i u [adresa] bilo je puno ljudi. Kada su došli na trg, a radi se o kombiju s kojim uobičajeno idu na intervencije, zaustavili su se na tračnicama te žurno krenuli pješice. Pojašnjava da se radi o kombiju u kojem na prednjem dijelu sjede vozač i suvozač, a suvozač je voditelj tima i na suvozačevom mjestu je sjedio kolega SS. Iza je bilo njih 4 policajaca. Neposredno prije izlaska iz vozila on i ostali kolege pokupili su potrebnu opremu, palice i slično, za slučaj da im zatreba prilikom intervencije. Navodi da su žurno izlazili iz vozila, a imajući u vidu postojeću situaciju kako bi bili što brži. Troje kolega je prije njega izašlo i onda je on krenuo izlaziti te je mahinalno, brzinski krenuo zatvoriti vrata kombija. Radi se o velikim kliznim vratima na kombiju. U trenutcima kada je došlo do događaja i on i tužitelj su izlazili iz kombija, vidio je kolegu SS da izlazi iz kombija kada i on. Nadalje navodi da u policijskom postupanju u ovakvim situacijama nama izričite upute o redoslijedu izlaska iz vozila, zna se čija je zadnja, a to je onako kako kaže voditelj tima, odnosno nadređeni. Navedenog dana i svjedok i kolega SS imali su svu propisanu policijsku opremu odnosno odijelo i slično. Navodi da je nakon što je išao zatvoriti vrata kolega SS viknuo: "jao, udari me". Nakon toga otišli su na intervenciju a poslije, nakon razgovora sa šefovima, kolegu SS odveli su u hitnu na pregled."Na poseban upit punomoćnika tužitelja obzirom je svjedok naveo da nije bilo specijalne upute za izlazak iz vozila, da li ga je poslodavac obučavao kako se izlazi iz vozila, svjedok navodi da u postupanju imaju različite vrste vozila i da ga nitko nije obučavao za izlazak iz vozila. Svjedok navodi da je prilikom intervencije osim službenog odijela imao i pancirku te palice. Nadalje navodi da njemu zbog te opreme nije bio otežan izlazak iz kombija. Također navodi da redoslijed sjedenja u kombiju nije propisan pa time ni redoslijed izlaska iz kombija, već ovisi o trenutku. Navodi da je kombi vozilo stajalo na tračnicama te je s obzirom na konfiguraciju terena bilo potrebno s više pažnje gledati gdje se staje prilikom izlaska, kako ne bi zapeo i pao. Navodi da je odradio jako puno takvih intervencija, a s obzirom na opis posla, te da s kolegom SS radi nekih 20-ak godina. Navodi da suvozačevo mjesto ima jedno gazište odnosno stepenicu dok ostali takozvani putnici prilikom izlaska nemaju niti jedno gazište već odmah izlaze iz vozila. Na poseban upit tužitelja da svjedok obrazloži način izlaska iz vozila kada je na suvozačevom mjestu kao voditelj tima, svjedok navodi da je uobičajeno odnosno prirodno da se mora napraviti rotacija tijela a pokazujući rukom potez prema desno kako bi se izašlo iz vozila. Smatra da bi se i njemu isto dogodilo da je bio na suvozačevom mjestu prilikom izlaska iz vozila, a misleći pri tom na položaj ruke. Svjedok navodi da je konkretno za tu poziciju trga i [adresa] jedino njihova grupa odnosno tim bio nadležan. Na poseban upit punomoćnika tuženika da pojasni sam čin nastanka štetnog događaja svjedok navodi da sam trenutak udarca nije vidio niti je što osjetio već a kako je naveo ja samo čuo tužitelja kada je jauknuo. Sve se brzo odvilo.

16. Svjedok RS u svom iskazu navodi da u policiji radi 30-ak godina, da je u interventnoj policiji od 2002., a tužitelja, kolegu SS poznaje 20-ak godina jer zajedno rade. Navodi da su toga dana kada je bio štetni događaj dobili dojavu da je došlo do tučnjave te su poslani na intervenciju na trg. Pojašnjava da je to bilo razdoblje adventa te je po trgu bilo dosta kućica i ljudi, sve je bilo zakrčeno i bila je gužva. Navodi da kada su došli s kombijem su trčeći izašli van. Prilikom samog dolaska na mjesto kombi je stao na tračnicama, a u vozilu je bilo njih 4. Navodi da se tužitelj, kolega SS, nalazio na suvozačevom mjestu a on sa kolegom CS iza. Ističe da ne postoji propisana procedura za izlazak iz vozila niti bilo kakva praktična obuka. Navodi da je u svom poslu napravio puno intervencija, a da je ovdje razlika u odnosu na neke uobičajene intervencije bilo to što je bila velika gužva. U odnosu na sam čin nastanka štetnog događaja navodi da je vidio da je kolega SS krenuo izlaziti iz vozila a i oni iza su krenuli također izlaziti iz vozila negdje u isto vrijeme. Prije njega iz vozila je izašao on, a nakon njega kolega CS. Vidio je kada se kolega SS primio sa rukom za štok vrata radi izlaska iz vozila. Kad kaže štok misli na razmak između prvog i drugog dijela vozila odnosno između dvoja vrata. Nadalje navodi da je prilikom izlaska bila potrebna povećana pažnja jer su na podu bili kablovi, prolivene pive, sokovi i svašta nešto. U jednom trenutku kolega CS je krenuo zatvoriti vrata te je čuo da je kolega SS uzviknuo: "jao". Navodi da su toga dana i on i njegovi kolege, da su imali svu propisanu opremu, odnosno uniformu i palicu, ono što uobičajeno koriste prilikom intervencija. " Svjedok navodi da nije nikada sjedio na suvozačevom mjestu jer je to predviđeno za voditelje timova, a on to nikada nije bio. Svjedok navodi da je vidio u dosadašnjem radu kolege koji izlaze sa tog suvozačevog mjesta te smatra da se prilikom izlaska tijelo mora zarotirati lagano kako bi se izašlo. Navodi da je takav način izlaska po njegovom mišljenju uobičajen i tako je do sad viđao da voditelj tima izlazi sa suvozačevog mjesta iz predmetnog kombija. Nije primijetio da na suvozačevom mjestu postoji bilo kakav drugi rukohvat za izlazak iz vozila. Nadalje navodi da se radi o "teretnim kombijima" koji su prerađeni u putničke. Svjedok navodi da u datom trenutku s obzirom na širinu kombija i postojanje rizola nije bilo puno prostora za izlazak iz kombija. Bilo je dosta skučeno. Smatra da je ponašanje tužitelja bilo uobičajeno za izlazak iz predmetnog vozila. Navodi da samo vozilo nije prilagođeno za obavljanje specifičnog posla. Smatra da bi posao bilo puno lakše i brže obaviti kada bi promijenili sjedala u vozilu te kada bi postojala i bočna vrata u kombiju za izlazak djelatnika s obje strane. Svjedok navodi da je kolega SS voditelj tima zadnjih 10-ak godina i uvijek sjedi na mjestu suvozača.

17. Tužitelj SS u svom iskazu navodi da u MUP-u radi 27 godina, u specijalnim intervencijama nekih 20-ak, s tim što je voditelj tima 11 godina. Navodi da je navedenog dana imao svu potrebnu opremu s time što pojašnjava da oprema koja je potrebna ovisi i o vrsti intervencije na temelju zaprimljene dojave. S obzirom da su dobili dojavu o tučnjavi bilo je dovoljno imati palice. Nadalje navodi da se radilo o razdoblju adventa te da su dobili dojavu o masovnoj tučnjavi u kafiću. S vozilom su se žurno uputili na trg, krenuli su sa istoka prema zapadu. Dojava o tučnjavi je bila u [adresa] i pokušali su sa kombijem što više prići samom mjestu za koje su dobili dojavu ali to nije bilo moguće učiniti s vozilom jer je sve bilo blokirano, bilo je kučica, radova i bila je gužva. S obzirom da moraju što hitnije postupati, odlučio je da se s vozilom zaustave te krenu pješke. Osnovno postupanje u njegovom opisu posla je da postupa što brže. Kada su stali s vozilom, stali su na dio tračnica te u blizini povišenog dijela jer s obzirom na sve ostalo nigdje drugdje nisu mogli zaustaviti vozilo. Kada je krenuo izlaziti iz vozila lijevom rukom uzeo je sredstvo za vezu, a desnom prilikom koraka prema vani primio se za dovratnik. Navodi da je samo vozilo loše te po njegovim saznanjima nema poseban rukohvat. Kako se radilo o neprilagođenom terenu za izlazak, a kako ne bi ozlijedio nogu pridržao se sa desnom rukom za taj dovratak. Sve se dogodilo u par sekundi. Kolega koji je zadnji izlazio automatski je išao zatvoriti vrata te su ga ta vrata prignječila. Odmah je izvukao ruku. Ističe da ne postoji posebna procedura izlaska iz vozila, a prilikom izlaska njihovo osnovno postupanje je što prije stići na intervenciju. Također pojašnjava da je prilikom izlaska u takvoj situaciji na neki način potrebno napraviti doskok, a radi čega je potrebno pridržavanje rukom. Nadalje navodi da je na podu i općenito u tom prostoru bilo puno boca, teren nije bio čist. Također ističe da su sama vrata kojima je kolega zatvarao masivna te da bi se ista zatvorila potrebna je jaka snaga. Navodi da je udarac bio jak te je u jednom trenutku pomislio da su mu svi prsti ostali zgnječeni. Također ističe da se prilikom intervencija znaju dogoditi ozljede na primjer posjekotine ali da je zbog ove ozljede bio 4 mjeseca na bolovanju. Dok je bio na bolovanju prvih 30 dana nosio je gips, a cijelo to vrijeme i kasnije pomoć su mu pružali otac i zaručnica jer nije mogao voziti auto, obavljati nekakve uobičajene svakodnevne aktivnosti a posebice pomoć mu je bila potrebna i kod osobne higijene." Tužitelj navodi sa nema neke propisane procedure za izlazak iz vozila niti izričite upute ali je to dio određene obuke prilikom nekih specifičnih postupanja odnosno intervencija. Uobičajeno je da on kao voditelj tima po prirodi posla izlazi prvi iako to nije pravilo. Pojašnjava da je osnovno postupanje njegovog posla što brži odlazak na mjesto intervencije. Sama oprema ovisi o vrsti intervencije i on je u svom poslu dužan postupati na način da na primjer kod intervencije sa puškom istu zaštiti a da se pri tome pripomogne sa drugim dostupnim sredstvima. U danom trenutku kod svake intervencije potrebno je procijeniti s obzirom na okolnosti da si svaki djelatnik pomogne koliko je to moguće kako bi što brže postupio po zadatku. Tužitelj navodi da je uobičajen način izlaska iz tog kombi vozila da se pridrži za taj dovratnik odnosno štok. Navodi da je to jedini način kako može izaći iz vozila, a posebno s obzirom da je na primjer toga dana imao i pancirku na sebi. Tužitelj navodi da je 11 godina voditelj tima i da uvijek sjedi na suvozačevom mjestu.

18. Sud je prihvatio kao istinite iskaze tužitelja kao i svjedoka CS i RS jer su jasni, logični i uvjerljivi, u bitnim činjenicama međusobno su suglasni, a u skladu su i sa Prijavom o ozljedi na radu te ostalom priležećom dokumentacijom.

19. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tijekom obavljanja redovitih poslova i to postupanja po dojavi radi čega je morao postupati žurno jer se radilo o hitnoj intervenciji u cilju zaštite javnog reda i mira te imovine. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj zadobio ozljedu na način kako to navodi, prilikom izlaska iz vozila na neprilagođenom terenu, pri čemu se tužitelj, kako ne bi ozlijedio nogu, pridržao sa desnom rukom za dovratak, a obzirom se prilikom izlaska tijelo mora lagano zarotirati kako bi se izašlo. Navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. U tim trenucima CS, koji je zadnji izlazio, išao je zatvoriti vrata kada je došlo do ozljeđivanja tužitelja na način da su predmetna vrata prignječila ruku tužitelja.

20. Valja reći kako u konkretnoj situaciji nije utvrđen doprinos samog tužitelja nastaloj šteti obzirom se radilo o jedinom mogućem načinu izlaska tužitelja iz vozila u situaciji žurnog postupanja i neprilagođenog terena. Iz iskaza svjedoka RS i tužitelja sud je utvrdio da u vozilu nije bilo posebnog rukohvata za koji bi se tužitelj mogao pridržati prilikom izlaska iz vozila. Tužitelj je kritičnog dana kada se ozlijedio postupao sa dužnom pažnjom, savjesno obavljajući policijski posao u cilju zaštite javnog reda i mira te imovine, a pri tome je pažljivo postupao te je vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, međutim, unatoč tome došlo je do ozljeđivanja. Stoga, po stajalištu ovog suda, nema krivnje odnosno krajnje nepažnje u postupanju tužitelja u trenucima nastanka predmetnog štetnog događaja, pa je slijedom navedenog tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju i to temeljem čl. 1045. st. 3. ZOO-a, u svezi s čl. 1063 i čl. 1064. ZOO-a, te u svezi s odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu. Sud nije našao razloge za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO-a.

21. Pri time valja reći i kako činjenica da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu štete od HOK osiguranja, s kojim tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od nezgode, ne utječe na obvezu tuženika obzirom navedeno nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

22. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. ZS koji je u svom nalazu i mišljenju od 28. listopada 2025. naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom II MC kosti desne šake. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu i fizijatru te je provedena i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u području desne šake, ograničene kretnje ručnog zgloba terminalno. Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 9. travnja 2024. obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 3% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah : tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dan, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 25 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. ZS budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

24. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.300,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1981.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.300,00 EUR.

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelju za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 60 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 4,00 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju s ove osnove dosudio ukupan iznos od 240,00 EUR.

27. U preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 1.100,00 EUR (neimovinska šteta) s pripadajućim kamatama te za iznos od 160,00 EUR (tuđa pomoć i njega) sud je tužbeni zahtjev odbio.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos od 3.100,00 EUR počevši od 23. lipnja 2025. odnosno od dana podnošenja tužbe pa do 17. studenog 2025. iste su mu priznate kako je i zatražio, dok su mu za preostali priznati dio u iznosu od 200,00 EUR kamate priznate od 18. studenog 2025. do isplate, a sukladno potraživanju zateznih kamata iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. S preostalim potraživanjem u iznosu od 1.100,00 EUR tužitelj je odbijen slijedom čega je odbijen i za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 18. studenog 2025. do isplate. Tužitelju su na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu od 240,00 EUR priznate kamate od presuđenja odnosno od 25. veljače 2026. do isplate, dok je s preostalim dijelom odbijen slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 73,75 % (od zatraženih 4.800,00 EUR uspio sa iznosom 3.540,00 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 86,87% (100%+73,75%=173,75%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 13,12%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 73,75 %.

29.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 19.kolovoza 2025. po Tbr. 8/1 - 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 27. kolovoza 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 24. rujna 2025. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, trošak sastava podneska od 17. studenog 2025. po Tbr. 8/1 - 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. veljače 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 525 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.050,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.312,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 73,75 % odnosno u iznosu od 967,96 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.267,96 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

29.2. Tužitelju ne pripadaju troškovi sudskih pristojbi jer je, temeljem čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23), oslobođen od plaćanja istih.

30. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.