Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-138/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Noemi Butorac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, kojega kao punomoćnik zastupa Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pr -312/2018-24 od 1. kolovoza 2022., 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.020,57 EUR sa zateznim kamatama, točki II. i III. izreke) presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr- 312/2018-24 od 1. kolovoza 2022.

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos u svoti od 527,03 EUR sa zateznim kamatama ( izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći) koje teku:

- na iznos od 75,10 EUR od 16.prosinca 2013.,

- na iznos od 85,97 EUR od 16.siječnja 2014.,

- na iznos od 3,89 EUR od 16.travnja 2014.,

- na iznos od 30,22 EUR od 16.svibnja 2014.,

- na iznos od 3,99 EUR od 16.lipnja 2014.,

- na iznos od 18,85 EUR od 16.srpnja 2014.,

- na iznos od 71,90 EUR od 16.rujna 2014.,

- na iznos od 36,20 EUR od 16.listopada 2014.,

- na iznos od 32,82 EUR od 16.studenog 2014.,

- na iznos od 3,50 EUR od 16.siječnja 2015.,

- na iznos od 3,78 EUR od 16.veljače 2015.,

- na iznos od 0,85 EUR od 16.ožujka 2015.,

- na iznos od 4,00 EUR od 16.svibnja 2015.,

- na iznos od 1,35 EUR od 16.lipnja 2015.,

- na iznos od 68,92 EUR od 16.srpnja 2015.,

- na iznos od 39,32 EUR od 16.rujna 2015.,

- na iznos od 9,53 EUR od 16.studenog 2015.,

- na iznos od 1,66 EUR od 16.veljače 2016.,

- na iznos od 0,34 EUR od 16.travnja 2016.,

- na iznos od 0,10 EUR od 16.srpnja 2016.,

- na iznos od 6,80 EUR od 16.kolovoza 2017.,

- na iznos od 1,08 EUR od 16.listopada 2017.,

- na iznos od 5,36 EUR od 16.studenog 2017.,

- na iznos od 2,71 EUR od 16.prosinca 2017.,

- na iznos od 3,89 EUR od 16.veljače 2018.,

- na iznos od 1,49 EUR od 16.ožujka 2018.,

- na iznos od 1,64 EUR od 16.travnja 2018.,

- na iznos od 1,30 EUR od 16.lipnja 2018.,

- na iznos od 0,37 EUR od 16.srpnja 2018.,

- na iznos od 7,50 EUR od 16.listopada 2018.,

- na iznos od 2,60 EUR od 16. studenog 2018. od 1. kolovoza 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- u točki III. izreke

b) preinačuje:

- u dijelu točke I. izreke kojim je određena stopa zateznih kamata koja na pojedine iznose teče od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. tako da se od dospijeća pojedinih iznosa do 31. srpnja 2015. određuje stopa zateznih kamata za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 493,54 EUR sa zateznim kamatama na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u točki II. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da točka II. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 614,30 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine",

II. Nalaže se tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543 troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 100,97 EUR

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

"I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u periodu od 01. listopada 2013. godine do zaključno 31. prosinca 2018. godine isplati iznos od 7.689,51 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 565,85 kn od 16. prosinac 2013.

- 647,75 kn od 16. siječanj 2014.

- 29,33 kn od 16. travanj 2014.

- 227,68 kn od 16. svibanj 2014.

- 30,08 kn od 16. lipanj 2014.

- 142,73 kn od 16. srpanj 2014.

- 541,73 kn od 16. rujan 2014.

- 272,72 kn od 16. listopad 2014.

- 247,32 kn od 16. studeni 2014.

- 26,37 kn od 16. siječanj 2015.

- 28,48 kn od 16. veljača 2015.

- 6,37 kn od 16. ožujak 2015.

- 30,15 kn od 16. svibanj 2015.

- 10,20 kn od 16. lipanj 2015.

- 519,30 kn od 16. srpanj 2015.

- 296,27 kn od 16. rujan 2015.

- 71,82 kn od 16. studeni 2015.

- 12,54 kn od 16. veljača 2016.

- 259,74 kn od 16. travanj 2016.

- 269,05 kn od 16. lipanj 2016.

- 96,14 kn od 16. srpanj 2016.

- 283,81 kn od 16. rujan 2016.

- 10,62 kn od 16. listopad 2016.

- 269,05 kn od 16. prosinac 2016.

- 274,43 kn od 16. veljača 2017.

- 53,46 kn od 16. kolovoz 2017.

- 268,88 kn od 16. rujan 2017.

- 51,17 kn od 16. listopad 2017.

- 41,64 kn od 16. studeni 2017.

- 21,24 kn od 16. prosinac 2017.

- 600,75 kn od 16. siječanj 2018.

- 304,73 kn od 16. veljača 2018.

- 11,73 kn od 16. ožujak 2018.

- 92,48 kn od 16. travanj 2018.

- 301,63 kn od 16. svibanj 2018.

- 285,60 kn od 16. lipanj 2018.

- 86,32 kn od 16. srpanj 2018.

- 45,90 kn od 16. kolovoz 2018.

- 275,40 kn od 16. rujan 2018.

- 58,65 kn od 16. listopad 2018.

- 20,40 kn od 16. studeni 2018. do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunateza referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao i trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 01. kolovoza 2022. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanci jskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju plaćanje parničnih troškova, podredno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu pratitelj bolesnika, za naplatu novčanog potraživanja u svoti od 7.689,51 kn/1.020,57 EUR na ime manje isplaćenih dodataka na plaću za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu za razdoblje od studenoga 2013. do studenog 2018. i naknadu za prekovremeni rad.

7. Prvostupanjski sud je kao mjerodavno pravo primijenio odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR), i to članke 94. i 90. stavak 1., odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. (dalje: KU/13) i to članke 36. stavak 7., 47., 51. stavak 1., 52., 57. i 60., odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. (dalje: KU/18) i to članke 34., 55. 57., 45., 50., 49. stavak 1. i Dodatak I Kolektivnom ugovoru iz 2015. i to članak 59.a.

8. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi proizlazi iz članka 94. ZR-a. Navedena prava su detaljnije definirana odredbama KU/13 i KU/18, pa je tako dodatak za posebne uvjete rada reguliran člankom 57. KU/13 i 55. KU/18, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi člankom 59.a. dodatka I KU/15 i člankom 57. KU/18, naknada plaće za godišnji odmor člankom 36. KU/13 i člankom 34. KU/18, pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, člankom 51. stavak 1. KU/13 i člankom 49. stavak 1. KU/18.

9. Među strankama nije sporno da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za godišnji odmor i pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad blagdanom i nedjeljom. Tužitelj smatra da se i na primanja ostvarena s osnove prekovremenog rada obračunavaju dodaci i uvećava plaća, a tuženik smatra da se dodaci i uvećanje plaće mogu računati samo na osnovnu plaću. Nadalje, sporno je na koji način se računa redovni mjesečni fond sati odnosno sporan je broj ostvarenih prekovremenih sati.

10. Polazeći od toga da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer tužitelj, kao pratitelj bolesnika, u obje situacije obavlja iste poslove i radne zadatke, a uzimajući u obzir obvezu da se na radnike primijeni najpovoljnije pravo iz radnog odnosa, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na obračun plaće za prekovremeni rad u povećanom iznosu, primjenjujući odredbe kolektivnih ugovora koji reguliraju to pravo tj. brojčane parametre iz tih odredbi. Ističe da je takvo pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj 9. prosinca 2014.

10.1. Navedeno pravno shvaćanje glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

10.2. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na dodatke za prekovremeni rad. U žalbi se ponavljaju tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o kojima se već očitovao prvostupanjski sud, pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjskog suda.

11. Zaključci i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter i sastavni su dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13).

12. Prema zaključku broj 148. od 1. siječnja 2015. mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, s tim da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, pa je tako u zaključku navedeno da se primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu, i dr.) a svaki sat rada koji radnik odradi izvan 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora je 21. prosinca 2015. donijelo novi zaključak broj 153. koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

14. Iz navedenog proizlazi da je zaključak broj 153 u primjeni od 21. prosinca 2015., a prije toga je bio u primjeni raniji zaključak pod brojem 148.

15. Temeljna razlika između zaključka broj 148 i 153 sastoji se u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, (zaključak broj 153) dok je prema ranijem zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) s 8 sati.

16. Polazeći od toga da sve što prelazi redovni mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i da tako treba biti plaćeno, što je ispravan pravni pristup, prvostupanjski sud je naložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na osnovi kojeg je utvrđeno da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao i tužitelju koji je za blagdane radio te za iste neradne dane primao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Vještak konstatira da je na taj način tuženik radnicima koji na blagdan nisu radili te dane i sate uračunavao kao odrađene u radne dane i sate te su isti ostvarili pravo na punu plaću i time ostvarili isti fond radnih sati kao i radnici koji su za te blagdane stvarno radili.

17. Na temelju dokumentacije u spisu vještak je izračunao razliku bruto plaće nastalu uslijed pogrešne primjene odredaba kolektivnog ugovora, zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora i Zakona o radu te u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Revr-281/2021 od 25. travnja 2021. po svim utuženim osnovama u iznosu od 3.970,90 HRK po mjesecima kako je to prikazao u svom nalazu i mišljenju.

18. Povodom tužiteljevog prigovor prvostupanjski sud je odredio dopunsko vještačenje te je vještak utvrdivši efektivni mjesečni fond sati jednako u čitavom tužbenom razdoblju (primjenom zaključka broj 148) utvrdio da razlika bruto plaće po svim osnovama iznosi 7.689,51 HRK.

19. Prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je na osnovi uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji nisu zdravstveni djelatnici utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati, dakle b roj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način je da ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali inače u radne dane upravo na način kao to stoji u zaključku broj 148. Ovakav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako se primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka broj 153., te sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene dane i uračunavajući ih u redovni mjesečni fonda radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao joj plaću zajedno sa svim dodacima.

19.1. Sud zaključuje da je tuženik postupao suprotno zaključcima broj 148. i 153. zbog čega nije prihvatio osnovni nalaz i mišljene vještačenja, a dopunu nalaza i mišljenja (dopunski nalaz) vještaka je ocijenio kao stručan i objektivan i u cijelosti ga je prihvatio.

19.2. Sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđene svote od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosima, jer se zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

20. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

21. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi jer je za odluku dao jasne razloge, koji nisu proturječni s provedenim dokazima, a nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP -a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

22. Žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik je u žalbi ponovio navode iz odgovora na tužbu te je tumačio zaključke zajedničke komisije broj 148. i 153., osporavao tužiteljevo pravo na isplatu dodatka za prekovremeni rad, te tvrdio da vještak i sud ne mogu mijenjati mjesečni fond sati.

23. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos iz nalaza i mišljenja vještaka koji je rađen na temelju primjene zaključka broj 148. i za vrijeme kada je trebalo primijeniti zaključak broj 153 s obzirom da je vještak obračun mjesečnog fonda sati tužitelja koji je zdravstveni djelatnik izračunavao prema mjesečnom fondu sati koji je tuženik računao nezdravstvenim djelatnicima.

24. Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u tome što prvostupanjski sud i nakon stupanja na snagu zaključka broj 153., a to je bilo 21. prosinca 2015. nije mjesečni fond sati umanjivao za dane blagdana u tom mjesecu. S obzirom da tumačenje kolektivnog ugovora ima obvezujući karakter, a što proizlazi iz članka 19. stavak 6. KU/13, tuženik je trebao u razdoblju stupanja na snagu zaključka 153 mjesečni fond radnih sati umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

24.1.Tužiteljevo pravo na obračun na navedeni način proizlazi iz kolektivnih ugovora i zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora, a okolnost da je eventualno tuženik isplatio nezdravstvenim djelatnicima plaću pogrešno primjenjujući zaključak broj 148. i nakon što je isti prestao važiti, ne utječe na pravo tužitelja.

24.2. Kako je osnovnim vještačenjem upravo uzeto u obzir da se mjesečni fond radnih sati treba umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu, to je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi do iznosa od 527,03 EUR, i u tom dijelu odbiti tuženikovu žalbu, a za preostali dio (za iznos od 493,54 EUR HRK) žalbu je valjalo prihvatiti i presudu u tom dijelu preinačiti na način da je odbijen tužbeni zahtjev.

25. Tuženik tek u žalbi dovodi u pitanje broj utvrđenih prekovremenih sati. Međutim, time nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda, a pogotovo ako se uzme u obzir da se presuda kojom se završava spor male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

26. U odnosu na žalbeni navod da tužitelju ne pripada pravo na dodatke za prekovremeni rad u vrijeme važenja KU/18 do 1. travnja jer je tek Dodatkom III KU/18 ustanovljeno pravo na dodatke za odrađene prekovremene sate, a člankom 4. je ugovoreno da se Dodatak III primjenjuje od 1. travnja 2020. do isteka ugovora, valja primijetiti da je Dodatak III sklopljen 5. svibnja 2020. Iz navedenog proizlazi da pravo tužitelja za dodatak za prekovremeni rad ovisi o sadržaju odredbi koje su bile na pravnoj snazi do 1. travnja 2020. Te odredbe su bile istog sadržaja kao i odredbe kojima su regulirale pravo na dodatke za vrijeme važenja KU/13.

26.1. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i pravo na dodatak (kumulativno) za sate ostvarene o prekovremenom radu. jer se tužiteljev prekovremeni rad ne razlikuje od rada u redovnom radnom vremenu.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavka 2., a u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 dalje- Tarifa).

27.1. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 614,30 EUR.

27.2. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 75 bodova, zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 75 bodova (2 x 75=150 bodova), sastav dva obrazložena podneska iznos od po 75 bodova (2 x 75 = 150 bodova), pristup na ročište za objavu presude iznos od 37,5 bodova iznosi 412,50 bodova, pomnoženo s vrijednosti jednog boda u iznosu od 10,00 kn daje ukupno iznos od 4.125,00 kn.

27.3. Tužitelj je u osnovi uspio sa 100%, a u odnosu na visinu sa 51,60%, pa je ukupni uspjeh tužitelja s obzirom na osnovu i visinu 75,80%. Uspjeh tuženika je 24,20 %. Kada se navedeni postotak uspjeha tuženika odbije od uspjeha tužitelja proizlazi da je tužitelj uspio sa 51,60% u kojem postotku mu treba tuženik naknaditi parnični trošak u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

27.4. Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 51,60% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 2.128,50 kn (51,6% od 4.125,00 kn).

27.5. Iznos od 2.128,50 kn uvećan je za troškove vještačenja u svoti od 2.500,00 kn pa tužiteljevi troškovi (kako je to već navedeno) iznose 4.628,50 kn /614,30 EUR.

28. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 48,40% (493,54 EUR/1.027,57 EUR) pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak žalbe u iznosu koji odgovara tom postotku.

28.1. Trošak žalbe se sastoji od troška za sastav žalbe po odvjetniku sukladno Tarifi u svoti od 937,50 HRK + PDV (234,37 kn), kao i pristojbe za žalbu u visini od 400,00 HRK, što ukupno daje svotu od 1.571,87 HRK . Međutim, kako je tuženik u žalbenom postupku uspio sa 48,40% pripadaju mu troškovi drugostupanjskog postupka u svoti od 760,78 HRK/100,97 EUR.

29. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

30. Slijedom navedeno odlučeno je kao u točki I. a) izreke na temelju članka 368. stavak 1., pod točkom I. b) izreke temelju članka 373. stavak 3. ZPP-a i pod točkom II. temeljem članka 166. stavka 2., a u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Noemi Butorac