REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 22. srpnja 2025., broj: Pp-1121/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, na temelju čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), odbijena je optužba protiv okr. KC da bi počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv navedene presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo radi o žalbenoj osnovi bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. Time je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 7. Prekršajnog zakona.

5. U ovom prekršajnom predmetu optužni prijedlog je podnesen zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je optužbu odbio na temelju čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona („ako za suđenje nije stvarno nadležan“), navodeći da je nakon započinjanja postupka u spis zaprimljen podnesak tužitelja kojim se dostavlja liječnička dokumentacija za oštećenu KCM, iz koje je razvidno da je oštećenica zadobila površinske ozljede glave i površinske ozljede prsnog koša (toraksa), što predstavlja lake tjelesne ozljede. Zbog navedenog, prvostupanjski sud smatra da „više nije stvarno nadležan za suđenje u ovom prekršajnom predmetu“ jer se prekršajem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji smatra samo ona primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji proizlazi da je oštećenica zadobila laku tjelesnu ozljedu.

6. Neosnovano prvostupanjski sud smatra da nije stvarno nadležan za postupanje po optužnom prijedlogu u ovom prekršajnom predmetu, jer je predmet optužbe prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je, na temelju čl. 94. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud stvarno nadležan za postupanje po takvoj optužbi. Prvostupanjski sud je dužan i ovlašten postupati u okviru pravne kvalifikacije optužbe te ispitivati optužbu u tom pravcu, kao i izvođenjem dokaza utvrđivati jesu li se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koje joj se stavlja na teret.

7. Prvostupanjski sud zanemaruje da predmet optužbe u ovom prekršajnom predmetu nije samo tjelesno nasilje, nego i psihičko nasilje pa se već i s te osnove prvostupanjska presuda ukazuje neosnovanom. Osim toga, pogrešno prvostupanjski sud smatra da je prijava ŽB Čakovec (list 30 spisa) dokaz da je oštećena KCM u inkriminiranom događaju zadobila tjelesne ozljede. Kod takvog zaključivanja, prvostupanjski sud zanemaruje da pojam „tjelesna ozljeda“ iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji označava tjelesnu ozljedu u sudsko medicinskom smislu, postojanje koje se može utvrditi isključivo provođenjem sudsko medicinskog vještačenja. U tom smislu, predmetna medicinska dokumentacija, iako sadrži kvalifikaciju ozljeda kao laka tjelesna povreda, nije dokaz da se radi o tjelesnoj ozljedi u sudsko medicinskom smislu, nego je samo sumnja o tome.

8. Osim toga, čak i da se izvođenjem sudsko medicinskog vještačenja utvrdi da je oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu u sudsko medicinskom smislu, prvostupanjski sud nije ovlašten donijeti rješenje o stvarnoj nenadležnosti jer je, kao što je to već ranije navedeno predmet optužbe, osim tjelesnog, i psihičko nasilje.

9. Slijedom svega navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu pa je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.

Za točnost optravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice

CC