REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆH, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. lipnja 2024., broj: Pp-3949/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ĆH kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. ĆH je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 24. lipnja 2024., broj: Pp-3949/2022, proglašen je krivim okr. ĆH da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 330,00 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrečena je mjera oduzimanja jedne ručno spravljene cigarete tzv. joint, ispunjene mješavinom duhana i droge marihuana, ukupne težine 0,58 grama, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 100,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Dana Marinovića, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenika oslobodi odnosno da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava ističu samo posredno jer ih okrivljenik veže isključivo uz navode kojima tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je trebao biti oslobođen optužbe. Stoga su ove dvije žalbene osnove razmatrane samo po službenoj dužnosti, kako je to prethodno već navedeno.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da ni jednim materijalnim ili personalnim dokaznom nije utvrđeno da je on inkriminirane prigode znao da je u predmetnoj zamotanoj cigareti bila dodana marihuana, da nije uopće utvrđeno da je upravo on pušio s obzirom da je u društvu bilo 5 – 6 osoba, posebice jer tvrdi da mu je cigaretu dala ženska osoba koja je bila zajedno s njim u društvu, a da su prije toga motali duhan na klupici iz vrećice koja je kupljena iz čega proizlazi da se radi o duhanu koji se prodaje u trgovinama s duhanskim proizvodima.

7. Suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbeni navodi kojima se ističe da nije uopće utvrđeno da je upravo okrivljenik pušio s obzirom da je u društvu bilo 5 – 6 osoba su irelevantni jer se biće inkriminiranog prekršaja ne ispunjava konzumacijom droge, nego njenim posjedovanjem, a činjenica da je okrivljenik bio u posjedu predmetne cigarete koja je sadržavala duhan i konoplju s više od 0,3% THC-a nije sporna. Bezuspješno okrivljenik svoju krivnju pokušava otkloniti tvrdnjom da nije znao da je u predmetnoj cigareti bila dodana marihuana jer su prije toga motali duhan iz vrećice koju su kupili u trgovini duhanskim proizvodima. Okrivljenik je inkriminirane prilike, kako je to sam naveo u obrani, bio u društvu 5 – 6 osoba i predmetnu cigaretu su pušili na način da su je, stojeći u krugu, dodavali jedan drugome. Doista je notorno da je takav način konzumacije karakterističan upravo za konzumaciju droge, što u povezanosti s mjestom gdje su se te osobe nalazile (policijski službenici su obilazili silos, a okrivljenik se s društvom nalazio iza silosa) ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda kako okrivljenik nije znao da se u cigareti nalazi droga.

8. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik navodi da je lošeg imovnog stanja te otac dvoje malodobne djece, da do sada nikada nije osuđivan za isti ili istovrsni prekršaj, da je cigaretu dragovoljno predao te da je riječ o zanemarivoj količini.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Imajući na umu da je prvostupanjski sud, kao olakotno, cijenio činjenicu da je okrivljenik neosuđivan, da je dragovoljno predao drogu te da je nezaposlen, ocjena je ovog suda da je izrečena novčana kazna i više nego primjerena stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Ovo iz razloga što je okrivljeniku izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, a ni jedna okolnost koju je prvostupanjski sud utvrdio kao olakotnu nema značaj naročito izražene olakotne okolnosti koja opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne, niti to imaju u svojoj ukupnosti. Dosadašnja neosuđivanost je očekivana okolnost kod svakog građanina jer čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, a nezaposlenost nema značaj naročito izražene olakotne okolnosti jer to, samo po sebi, ne znači da je okrivljenik lošeg imovnog stanja s obzirom da u tom pravcu nije tijekom postupka, a ni sada uz žalbu, dostavio ni jedan relevantan dokument. Ni količina droge koju je okrivljenik posjedovao, što se ističe u žalbi, nije okolnost koja bi opravdavala primjenu ovog instituta, nego je bitna za odmjeravanje kazne u rasponu od posebnog minimuma do posebnog maksimuma. Loše imovno stanje je prvostupanjski sud cijenio olakotnim iako tom pravcu nije naveden ni jedan dokaz.

11. Stoga, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Odluka o oduzimanju predmeta prekršaja je na zakonu osnovana, sukladno odredbi čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u vezi čl. 76.a st. 3. Prekršajnog zakona, jer se radi o predmetu koji okrivljenik po Zakonu ne može posjedovati.

13. Okrivljenik je u uvodu žalbe istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa stoga ista nije niti razmatrana.

14. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okr. ĆH.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 60,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.