Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2062/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zbog povrede službene dužnosti i prestanka državne službe, 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/25-02/79, ur.broj: 511-01-158-25-4 od 17. srpnja 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/I-114-04/25-02/157, ur.broj: 511-01-158-25-6 od 15. svibnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-114-04/25-02/79, ur.broj: 511-01-158-25-4 od 17. srpnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/I-114-04/25-02/157, ur.broj: 511-01-158-25-6 od 15. svibnja 2025.
2. Rješenjem tijela prvog stupanj tužitelju je, kao policijskom službeniku, izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe zbog teže povrede službene dužnosti.
3. Tužitelj je pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi je naveo da od samog početka postupka ne osporava da je 4. travnja 2025. zatečen kako u svom vozilu posjeduje dvije tablete lijeka „Normabel“ i oko tri grama opojne droge kokain. Zbog tog djela vodi se prekršajni postupak u kojem je tužitelj, kao okrivljenik, podnio pisanu obranu i priznao počinjenje prekršaja iz članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (Narodne novine, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.). Smatra da je pogrešan i nepravedan stav disciplinskih sudova da se ovdje nije moga donijeti druga odluka osim prestanka službe. Pita se je li baš odmah i na prvu trebalo momka od 27 godina potjerati iz policije te nije li bilo moguće pružiti mu još jednu priliku, suspendirati ga, smanjiti plaću, naložiti mu kontrolu konzumira li opojne droge i nadalje ili nešto treće, umjesto da ga se odmah otpusti. Naime, ako se uzmu u obzir godine uložene u edukaciju policijskog službenika, ako na poslu obavlja sve kako treba, tada nije nužno odrediti prestanak službe pogotovo ako se zna da to jedno „zastranjivanje“ nije dovelo u pitanje obavljanje službenih policijskih poslova. Tužitelj tvrdi kako je svjestan da je napravio neoprostivu glupost. Međutim, time je doveo u pitanje osobni ugled, a zasigurno ne i ugled policije, posebno ako se zna, ili bi makar tako trebalo biti, da postupci u policiji moraju biti, ako ne tajni, makar diskretni. Navodi i kako mu je poznato nekoliko slučajeva u kojima disciplinski sud nije bio tako strog ili kada se postupci nisu niti pokretali protiv policijskih službenika protiv kojih se vode kazneni postupci (kamoli prekršajni) dok se ti postupci ne okončaju pravomoćno. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Naglašava da se, sukladno članku 4. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke (izabrane odnosno izrečene disciplinske kazne) donesene primjenom slobodne (diskrecione) ocjene javnopravnog tijela: disciplinskog suda (VUS RH, Už-4197/21-2 od 10. veljače 2022. i Usž-3649/18-2 od 24. listopada 2019.). Nadalje, sudska praksa je jedinstvena i ustaljena oko potvrđivanja disciplinske kazne prestanka državne službe u slučajevima kada je policijski službenik zatečen u posjedu droge (Upravni sud Republike Hrvatske, Us-6836/2003-4 od 22. 10. 2003.; Upravni sud u Splitu, UsI-3099/21-4 od 20. 02. 2022.; Visoki upravni sud Republike Hrvatske; Usž-1705/20-2 od 28. 10. 2020. i Usž-1112/19-2 od 02. 05. 2019.). Tuženik je stoga predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2026. uz nazočnost ovlaštene službene osobe tuženika, TO.
7. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tužitelja, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da je tužitelj 4. travnja 2025., za vrijeme dok se nalazio izvan službe, zatečen od strane policijskih službenika, na autocesti tijekom upravljanja vozilom, u posjedu dvije cijele i jedne polovice tablete lijeka Normabel, iz skupine benzodiazepina, bez propisanog recepta te jednog PVC smotuljka droge kokain, težine 3,46 grama, koje je dobrovoljno predao policijskim službenicima. Pritom je odbio, na zahtjev policijskih službenika, podvrgnuti se testiranju na prisutnost opojnih droga u organizmu. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.), opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena kazna prestanak državne službe.
11. Tužitelj u ovom sporu ne drži prijepornim da je počinio djelo onako kako je ono činjenično opisano u izreci prvostupanjskog rješenja. Međutim, smatra da je trebalo primijeniti blažu kaznu jer je kazna koja mu je u konkretnom slučaju izrečena zbog povrede službene dužnosti prestroga, a s obzirom na to da se radi o iznimci u njegovu dosadašnjem ponašanju te o prvom prijestupu koji nije doveo u pitanje obavljanje službenih policijskih poslova.
12. Međutim, tužitelj je zatečen kao vozač u prometu na cesti u posjedu lijeka koji sadrži opojnu tvar, za koji nije imao liječnički recept, i kokaina, koji se smatra teškom drogom, te je pritom odbio ponuđeno testiranje na prisutnost opojnih droga u organizmu. Navedeno djelo je počinio kao policijski službenik izvan službe te je ispravan zaključak da je time teško naštetio ugledu policije. Naime, upravo je zadaća policije da štiteći društvene vrijednosti poduzima radnje u cilju sprječavanja i sankcioniranja zlouporabe opojnih droga te se od policijskih službenika stoga opravdano očekuje da se u uvijek, dakle i u vrijeme kada su izvan službe, ustežu od svake zlouporabe opojnih droga. Prema ocjeni ovog Suda, blažom disciplinskom kaznom u konkretnom slučaju ne bi bila ispunjena svrha i smisao disciplinske odgovornosti policijskog službenika.
13. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom disciplinskom postupku, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
14. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 25. veljače 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude i odluke o troškovima dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
