Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-584/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, OIB: 66486182714, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. kbr. 1, zbog prestanka djelatne vojne službe, 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II 112-01/25-03/1, ur.broj: 512M-02-03-25-2 od 24. veljače 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I 112-01/25-03/18, ur.broj: 512M2-010103-25-2 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II 112-01/25-03/1, ur.broj: 512M-02-03-25-2 od 24. veljače 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I 112- 01/25-03/18, ur.broj: 512M2-010103-25-2 od 16. siječnja 2025.
2. Rješenjem tijela prvog stupnja odlučeno je da tužitelju prestaje djelatna vojna služba s danom 1. siječnja 2025. uz nečastan otpust, uz raskid ugovora o vojničkoj službi i obvezu tužitelja da naknadi štetu u protuvrijednosti šest neto osnovnih plaća.
3. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Tvrdi kako nije točno da je neopravdano izostao s posla dulje od pet radnih dana uzastopce počevši od 1. siječnja 2025. do 14. siječnja 2025. Naime, u navedenom je razdoblju zaista izostao s posla, ali je to bilo opravdano iz razloga što je zbog zdravstvenih problema bio onemogućen doći na posao. Tužitelj je i prije toga, odnosno od 1. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. bio na bolovanju, što znači da je tuženik bio upoznat sa zdravstvenim stanjem tužitelja, a sve po preporuci dr. med. dent. VR, stomatologa privatnika koji je vodio liječenje tužitelja. Taj liječnik je tužitelju jasno naveo kako ne može raditi kao vojni djelatnik zbog problema sa zubima, odnosno umnjacima te da se njegovo zdravstveno stanje može riješiti samo operacijom umnjaka, zbog čega mu je dogovoren termin operacije i naloženo mirovanje do iste.
4. Tužitelj je potom kontaktirao izabranu liječnicu dentalne medicine dr. med. dent. UR budući da mu je bolovanje isticalo 31. prosinca 2024., ali je ona navela da je na godišnjem odmoru pa da stoga trenutno ne može produžiti bolovanje. Uputila ga je da joj se isti radi opravdavanja bolovanja javi 8. siječnja 2025., kada se ona vraća s godišnjeg odmora. Međutim, kada je tužitelj došao u njezinu ordinaciju, ona mu je, suprotno svojim ranijim navodima, navela kako se trebao javiti njezinoj zamjeni te da mu ne može opravdati bolovanje za ovo razdoblje.
5. Tužitelj naglašava kako mu iz isključivo formalnih razloga nije bilo opravdano bolovanje, a da je cijelo vrijeme samo i isključivo slušao preporuke stručnjaka, liječnika koji su vodili njegovo liječenje. Stoga drži kako je jasno da za navedenu situaciju nema baš nikakve odgovornosti na njemu, a kamoli mjesta za nečasni otpusti i povrat sredstava. Naime, spomenuti liječnik koji je cijelo vrijeme vodio liječenje tužitelja, dr. VR, dao je izričitu uputu da se tužitelj ne može vratiti na posao sve dok se ne obavi operacija umnjaka. Stoga je bolovanje tužitelja bilo apsolutno opravdano, što dokazuje i činjenica da je prije navedenog razdoblja mjesec dana bio na bolovanju. Tužitelj pritom ukazuje na to da protiv njega nikada prije nije vođen bilo kakav stegovni postupak te je svoju vojnu službu obavljao uzorno i uvijek je uredno izvršavao sve zadatke.
6. Predlaže da se u ovom upravnom sporu izvedu dokazi njegovim saslušanjem te saslušanjem liječnika stomatologa VR i UR, kao i da se na okolnost opravdanosti bolovanja provede vještačenje po vještacima specijalistima dentalne medicine i medicine rada. Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, a tuženika obveže na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je iz spisa predmeta razvidno da je u pisanoj izjavi od 15. siječnja 2025. tužitelj naveo da nije u mogućnosti opravdati izostanak od 1. siječnja 2025. do 14. siječnja 2025. jer njegova stomatologinja neće izdati potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Nadalje, vidi se da je tužitelj bio na bolovanju do 31. prosinca 2024., a nakon isteka bolovanja poslije navedenog datuma nije se vratio na posao niti je opravdao izostanak. Navod da je bio naručen za operaciju zuba kod privatnog stomatologa nije opravdanje da nije poslodavcu na vrijeme dostavio obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad od ovlaštenog liječnika. Tužitelj je trebao i morao donijeti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od zamjenskog liječnika ako njegovog liječnika nije bilo. Budući da nije opravdao izostanak s posla otvaranjem bolovanja od strane ovlaštenog liječnika, tužitelj je posve svjesno neopravdano izostao s posla te nije zakonski opravdao taj izostanak. Tuženik smatra kako je isključivo krivnja tužitelja i njegov nemar što nije opravdao izostanka s posla 5 dana uzastopce. Time su ostvarene pretpostavke za prestanak djelatne vojne službe po sili zakona te je dužan je Ministarstvu obrane nadoknaditi štetu u protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika. Smatra kako tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar trebala biti drugačije riješena pa stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. U sporu je održana rasprava 18. veljače 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenika tužitelja, odvjetničke vježbenice ŠR, te ovlaštene službene osobe tuženika, FR.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
11. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja smatrajući ih nepotrebnima jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez izvođenja tih dokaza, a na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Prvostupanjskim je rješenjem u konkretnom predmetu tužitelju utvrđen prestanak djelatne vojne službe po sili zakona, s danom 1. siječnja 2025., pozivom na odredbu članka 205. stavka 1. točke 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24.), kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona kada neopravdano izostane s posla pet radnih dana uzastopce, s danom napuštanja službe.
14. Tužitelj navodi da je doista s posla izostao dulje od pet radnih dana uzastopce, ali da je njegov izostanak bio opravdan. Naime, tužitelj je imao preporuku liječnika stomatologa za mirovanje do operacije vađenja umnjaka te je na bolovanju bio neprekidno od 1. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. Međutim, za razdoblje nakon 1. siječnja 2025. nije uspio niti retroaktivno ishoditi potvrdu bolovanja od svog izabranog doktora dentalne medicine.
15. Spisu predmeta priložena su izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja, koja se odnose na razdoblja od 1. prosinca 2024. do 2. prosinca 2024., od 3. prosinca 2024. do 30. prosinca 2024. te za dan 31. prosinca 2024., a koja je podnijela liječnica specijalistica obiteljske medicine ČR, dr. med. Nadalje, spisu je priložena tužiteljeva pisana izjava od 15. siječnja 2025. u kojoj je naveo kako nije u mogućnosti opravdati izostanak od 1. siječnja 2025. do 14. siječnja 2025. jer njegova stomatologinja neće izdati potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad zbog vađenja četiri zuba.
16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dulje od pet radnih dana uzastopce izostao s posla postupajući prema preporuci privatnog stomatologa, pri čemu je bio svjestan da privremenu nesposobnost za rad nije utvrdio njegov izabrani doktor. Međutim, preporuka za mirovanje prije operacije vađenja umnjaka koja nije potvrđena od strane izabranog doktora iz primarne zdravstvene zaštite ne opravdava tužitelja, koji je pritom još i djelatna vojna osoba, da samostalne izostane iz službe.
17. Sukladno članku 46. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), jedino je izabrani doktor ovlašten utvrditi početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti. U slučaju da izabrani doktor ne utvrdi privremenu nesposobnost, tužitelj je imao na raspolaganju mogućnost da radi zaštite svojih prava njegovo zdravstveno stanje, u pogledu postojanja medicinskih indikacija za daljnje korištenje privremene nesposobnosti za rad, preispita liječničko povjerenstvo u hitnom postupku sukladno članku 47. istog Zakona.
18. Dakle, u konkretnom je slučaju tužitelj na svoju ruku, svjestan da mu nije utvrđena privremena nesposobnost za rad, neopravdano izostao s posla dulje od pet radnih dana uzastopce, čime je ostvaren propisani uvjet za prestanak službe po sili zakona.
19. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 25. veljače 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude i odluke o troškovima dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
