REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br. Pn-1205/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da isplati tužiteljici ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete iznos od 17.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 11.225,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 18. prosinca 2020. godine došlo do prometne nezgode u [adresa] koju je prouzročio EČ, vozač automobila reg. ozn. [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika na način da je automobilom naletio na tužiteljicu koja je bila pješak. U prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila niz tjelesnih ozljeda, imala je i materijalne izdatke. Tuženiku se obratila s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku 1. veljače 2022. godine te joj je tuženik 1. listopada 2025. godine, kao nesporni iznos, isplatio 8.000,00 eura po osnovu glavnice i 1.727,15 eura po osnovu kamate. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 12. studenog 2025. tužiteljica predlaže da joj sud dosudi daljnji iznos od 17.000,00 eura po osnovu neimovinske i imovinske štete s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor litispendencije tvrdeći da se među strankama već vodi parnični postupak pred ovim sudom u predmetu PN- 1644/2022. Predlaže da tužiteljica iskaže iznose za neimovinsku štetu i pojedine vidove imovinske štete, osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, protivi se osnovu i visini neimovinske i imovinske štete preko isplaćenog iznosa. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku izvršen je uvid i pročitano je presuda Općinskog suda Varaždin P-67/2020 (list 9 do 11 spisa), medicinska dokumentacija (list 12 do 32 spisa), računi (list 53 do 82 i 89 spisa), podaci Državnog zavoda za statistiku (list 83 spisa), odštetni zahtjev od 1. veljače 2022. (list 84 do 88 spisa), provedeno je liječničko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Branka Vidrih i dr. ĐČ (list 114 do 121 spisa), prometno vještačenje po vještaku dipl.ing. Neven Ereš (list 130 do 134 spisa), liječnici vještaci su se očitovali na ročištu 20. studenog 2025. (list 155 spisa), te prometni vještak na ročištu 20. studenog 2025. (list 156 spisa), spis Općinskog suda u Varaždinu br. K-67/2021 (u prilogu spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice uređen u podnesku od 12. studenog 2025. godine u cijelosti osnovan.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nisu sporni pasivna legitimacija i štetni događaj, činjenica da je tuženik tužiteljici dana 1. listopada 2025. kao nesporni iznos naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio 8.000,00 eura po osnovu glavnice i 1.727,15 eura po osnovu kamata, da su tužiteljici za vrijeme liječenja u kući tuđu pomoć pružali ukućani, sporna je odgovornost, osnov i visina neimovinske i imovinske štete, tijek zakonskih zateznih kamata, prigovor litispendencije te prigovor preinake tužbe.

6. Nije osnovan prigovor dvostruke litispendencije koji je uložio tuženik iz razloga što je tužiteljica tužbu u predmetu broj Pn-1644/2022 povukla te rješenje pravomoćno dana 27. rujna 2023. godine.

7. Da bi utvrdio odgovornost sud je u ovoj pravnoj stvari proveo vještačenje po vještaku dipl.ing. Neven Ereš. U nalazu i mišljenju od 31. kolovoza 2025. godine vještak je utvrdio dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode te iz pismenog nalaza i mišljenja proizlazi da je osiguranik tuženika prednjim desnim dijelom automobila naletio na tužiteljicu koja je prelazila kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza, dolazeći vozilu osiguraniku tuženika s lijeve strane. Osiguranik tuženika se prije naleta kretao brzinom 30 do 40 km/h te je mjesto naleta iz smjera gledanja kretanja osiguranika tuženika bilo udaljeno od obilježenog pješačkog prijelaza i to od lijevog ruba kolnika oko 5,5 do 6 metara. Osiguranik tuženika je mogao uočiti tužiteljicu u trenutku započinjanja radnje prijelaza kolnika kada je njegovo vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta 41,3 metra pa da je tada pravovremeno reagirao čak i manjim kočenjem uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta te do naleta ne bi ni došlo jer bi mu zaustavni put kočenjem iznosio 14,1 metar a na raspolaganju je imao put od 41,3 metra.

8. Na nalaz vještaka prigovorio je tuženik te se vještak usmeno očitovao na ročištu 20. studenog 2025. godine te objasnio da u pismenom nalazu i mišljenju nije posebno navodio mogućnost izbjegavanja naleta od strane tužiteljice jer se ona u predmetnoj prometnoj situaciji nalazila u radnji prelaska kolnika na obilježenom pješačkom prijelazu a u trenutku započinjanja te radnje osiguranik tuženika je bio udaljen 41,3 metra pa je tužiteljica imala u takvoj prometnoj situaciji prednost prolaska te ju je osiguranik tuženika bio dužan propustiti. Bilo je realno i za očekivati od strane tužiteljice da će je vozilo osiguranika tuženika propustiti i pravovremeno smanjiti brzinu kretanja obzirom je na obilježenom pješačkom prijelazu i na dovoljnoj udaljenosti od vozila osiguranika tuženika.

9. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka jer je to mišljenje dano stručno i objektivno na temelju opsežne dokumentacije koja se nalazi u spisu. Vještak prometne struke se iscrpno očitovao o prigovorima tuženika usmeno na ročištu te nije bilo sumnje u njegovo mišljenje. Treba navesti da je osiguranik tuženika pred Općinskim kaznenim sudom u Varaždinu u predmetu broj K-67/2021 oglašen krivim što dana 18. prosinca 2020. godine upravljajući osobnim automobilom prilikom nailaska na obilježeni pješački prijelaz nije prilagodio brzinu vožnje prometnoj situaciji radi čega je prednjom lijevom stranom vozila naletio na tužiteljicu.

10. Tuženik u ovoj pravnoj stvari odgovara temeljem odredbe čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), iz razloga što je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj.

11. Da bi utvrdio osnovanost pojedinih vidova neimovinske štete te tuđe pomoći i njege sud je proveo vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Branka Vidrih i dr. ĐČ. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prijelom desne crijevne kosti, prijelom križne kosti s lijeve strane, iščašenje stidne kosti i puknuće simfize zdjelice, prijelom poprečnih nastavaka L4 i L5 kralješaka. Kao posljedicu štetnog događaja tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg 12 dana, a manji bolovi su bili prisutni 4 mjeseca. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a u daljnjem tijeku je postojao sekundarni strah jakog intenziteta 4 dana, srednji 5 dana, manjeg 6 dana a kasni strah slabijeg intenziteta bio je prisutan 5 mjeseci radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja te strah od sudjelovanja u prometu. Tužiteljici je kao posljedica štetnog događaja trajno umanjena životna aktivnost s kirurške i psihijatrijske strane objedinjeno od 28 %. Tužiteljici je zbog posljedica štetnog događaja zaostalo naruženje srednjeg stupnja, povremeno uočljivo trećima (ožiljci) od kojeg je otežan hod uz pomagalo uočljiv uvijek. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužiteljici za vrijeme liječenja kod kuće 4 sata dnevno od 4.1. do 12.4.2021., a nakon toga do 26.4.2021. po 2 sata dnevno a od 13.5.2021. još 2 mjeseca po 2 sata dnevno.

12. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik te su se liječnici vještaci očitovali na ročištu 20. studenog 2025., te su u cijelosti ostali kod svog pismenog nalaza i mišljenja uz napomenu da nisu matematički zbrojili trajne posljedice sa kirurško psihijatrijske strane nego su donijeli objedinjeno mišljenje. Vezano uz prigovor tuženika za daljnje provođenje fizikalne terapije liječnici vještaci su naveli da to nije bitno u odnosu na procjenu umanjenja životne aktivnosti koje se temelji na vrsti i težini zadobivenih ozljeda, na temelju zaostalog funkcionalnog statusa a kako je to opisano u pismenom nalazu i mišljenju. Punomoćnik tuženika je i nadalje prigovarao na nalaz i mišljenje liječnika vještaka u cijelosti te je predložio novo vještačenje. Sud je odbio prijedlog tuženika koji je paušalan te ide u svrhu odugovlačenja postupka u ovom predmetu. Sud je u cijelosti poklonio nalazu i mišljenju liječnika vještaka koje je stručno i objektivno, izrađeno na temelju medicinske dokumentacije te pregleda tužiteljice, a vještaci su se iscrpno očitovali o svim prigovorima tuženika na ročištu te nije bilo sumnje u njihovo mišljenje.

13. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka od 20. veljače 2025. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede taksativno navedene u nalazu i mišljenju, te da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 vezano uz odredbu čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 - dalje ZOO). Prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za nastalu neimovinsku štetu, time da je sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade tužiteljici, sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti.

14. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi pravična novčana naknada mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno je ocijeniti i utvrditi koji bi iznos pravične novčane naknade osnovano pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kvalifikatornih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

15. Slijedom navedenog sud je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:

16. Cijeneći u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpila tužiteljica sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi iznos od 4.500,00 eura. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter i lokalitet ozljeda, tijek liječenja i neugodnosti vezane za liječenje (operativni zahvat, bolničko liječenje, specijalističke kontrole).

17. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja straha prema odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a, sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 4.500,00 eura, koji odgovara intenzitetu, trajanju i vrsti straha. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica trpjela strah nastao uslijed tjelesnih ozljeda, komplikacija i brige oko ishoda liječenja te straha od sudjelovanja u prometu.

18. Cijeneći stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 28 % prema odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO-a, sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 10.000,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica rođena 1953. te da će posljedice koje su dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti a manifestiraju se kao ograničenje pokretljivosti oba kuka, umanjene rotacije lijeve i desne strane kao i minimalne pokretljivosti slabinske kralježnice radi čega se otežano sagiba, otežan je čučanj a na prstima i petama može stajati uz napore, kreće se usporeno i otežano uz pomoć jedne štake a osobito stepenicama, dok s psihijatrijske strane ima anksiozno depresivni poremećaj, gdje su izražena intruzivna sjećanja, osjećaj osobne nedostatnosti, uskraćenosti, nesanice, košmarnih snova, trajati još dugih niz godina.

19. Cijeneći stupanj naruženja tužiteljice prema odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO- a, sud je ocijenio da je tužiteljici s te osnove potrebno dosuditi kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 1.750,00 eura. Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da je naruženje po pitanju ožiljaka vidljivo trećima samo ponekad a otežani hod uz pomagalo uočljiv je uvijek.

20. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je za vrijeme liječenja u kući bila potrebna pomoć i njega druge osobe u ukupnom trajanju od 550,00 sati. Među strankama nije sporno da su tuđu pomoć tužiteljici pružali ukućani pa je sud sat tuđe pomoći temeljem odredbe čl. 223 ZPP-a cijenio s 5,00 eura te je po tom osnovu tužiteljici potrebno dosuditi iznos od 2.750,00 eura.

21. Tužiteljica je uz tužbu dostavila i račune koji se odnose na troškove i izdatke za vrijeme liječenja. Bez obzira na činjenicu što su se liječnici vještaci u pismenom nalazu i mišljenju očitovali da se stavke kao npr. nabavka madraca, navlake za madrac, lijekove protiv bolova i ostale vrste lijekova, razne vrste odjeće i obuće te parkirnih karata ne mogu prihvatiti kao opravdane jer nisu bile nužne u liječenju ozljeda već eventualno dolazi u obzir priznanje troškova parkirnih karata ako se mogu povezati s posjetima liječniku. Sud je mišljenja da su tužiteljici itekako bili nužni nabavke madraca i ostalih potrepština a posebno određena vrsta odjeće i obuće. Opće poznato je da pacijenti sa teškim ozljedama kakve je imala tužiteljica trebaju imati prilagođen krevet, odjeću, obuću i određene lijekove za koje pacijent smatra da mu mogu pomoći u liječenju ili olakšati bolove koje trpe, pa je sud temeljem odredbe čl. 223 ZPP-a ocijenio da je tužiteljici po tom osnovu potrebno dosuditi iznos od 1.500,00 eura.

22. Dakle, sud je u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tužiteljici po osnovu neimovinske štete te imovinske štete po predmetnom štetnom događaju potrebno dosuditi 25.000,00 eura. Nije sporno da je tuženik tužiteljici dana 1. listopada 2025. godine kao nesporni dio isplatio iznos od 8.000,00 eura. Slijedom toga sud je tužiteljici u ovom predmetu dosudio po osnovu neimovinske štete te imovinske štete iznos od 17.000,00 eura.

23. Sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a, a kamatna stopa utvrđena je čl. 29. st. 2 i 8 Zakona o dopunama i izmjenama ZOO-a do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate prema odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o izmjeni ZOO-a (NN 114/2022).

24. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 12. studenog 2025. godine te je na taj dio istakao prigovor zastare i osporio zakonske zatezne kamate. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje liječnika vještaka. Liječnici vještaci su osobe koje posjeduju stručna znanja i iskustvo da utvrde opseg pojedinih vidova štete, a tužiteljica nije mogla tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što su vještaci izradili nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a, te slijedom toga nije osnovan ni prigovor zastare ni tijeka zakonskih zateznih kamata kako tuženik navodi u podnesku od 12. studenog 2025. godine iz razloga što je tuženik već kod podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice imao raspoloživu dokumentaciju temeljem koje je mogao utvrditi opseg i visinu štete.

25. Dakle, sud je u ovoj pravnoj stvari ocijenio da je tužiteljici za neimovinsku štetu te imovinsku štetu potrebno dosuditi 25.000,00 eura. Pri tome treba navesti da dosuđeni iznos prelazi granice Orijentacijskih kriterija VSRH koji su doneseni 2020. godine temeljem stope inflacije za prethodno razdoblje. Opće je poznato, a to potvrđuju i podaci Statističkog zavoda da je stopa inflacije u razdoblju 2002. do 2020. iznosila 37,7 % a nakon 2020. godine do siječnja 2025. ona iznosi 29,6 %. Dakle, sud je uzeo prilikom određivanja visine štete u obzir sve okolnosti koje su utjecale na vrijednost novca u proteklom razdoblju te po mišljenju suda ovaj iznos predstavlja materijalnu kompenzaciju za povrijeđeno duševno i tjelesno zdravlje tužiteljice.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužiteljice i tuženika u sporu.

20. Sud je tužiteljici priznao trošak za sastav odštetnog zahtjeva Tbr. 28 – 500,00 eura, sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za sastav podneska 16.7.2024., 12.9.2025., 25.9.2025., 12.11.2025. prema tbr. 8 točka 1 – po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 5.2.2025., 20.11.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, što ukupno iznosi 8.000,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 2.000,00 eura, trošak vještačenja 900,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 109,64 eura, te na presudu 216,00 eura. Kako je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa 100% sud je tužiteljici dosudio trošak u ukupnom iznosu od 11.225,64 eura. Sud je tužiteljici priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika