Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1040/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćn iku Zoranu Cvitkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupano po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-911/2022-34 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-911/2022-34 od 14. listopada 2024. u točki I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.974,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2022., pa do isplate i to po stopi koja se do 31. siječnja 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, te u III. izrijeke.

II Preinačava se navedena presuda u preostalom dijelu pod točkom I. izrijeke i u tom dijelu sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 320 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2022. do isplate.“

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 461,90 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-911/2022-34 od 14. listopada 2024. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d., Antuna Heinza 4., Zagreb, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.294,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2022., pa do isplate i to po stopi koja se do 31. siječnja 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos od 190,41 EUR sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d., Antuna Heinza 4., Zagreb, OIB: 29743547503 naknaditi tužitelju ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.889,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude u točki I. i točki III. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog čineničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju platiti tuženiku parnični trošak, podredno da istu ukine i predmet vrati na postupanje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 149,40 EUR, što sveukupno iznosi 461,90 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobio kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi dana 10. siječnja 2019. u Zagrebu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činejnično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

8. Budući je između parničnih stranaka nesporan način nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za naknadu štete, sud prvog stupnja je proveo liječničko vještačenje na okolnost ozljeda koje je tužitelj zadobio, jačine i trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, stupnja naruženja, te potrebe za tuđom pomoći i njegom.

9. Na osnovu provedenog vještačenja iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića spec. kirurga, vještaka Darka Marčinka spec. psihijatra, ako i iskaza tih vještaka utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje glave u području čela s ranom, da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne i LS kralješnice u vidu pogoršanja od prije promijenjene vratne i LS kralješnice koje su bile bez simptoma, s time da je liječenje tužitelja završeno 24. listopada 2019. Predmetni štetni događaj ostavio je psihološko - emocionalne posljedice kod tužitelja koje su verificirane psihijatrijskim pregledom i u dokumentaciji više psihijatra, koje posljedice su se očitovale kao akutna reakcija na stres i poremečaj prilagodbe (pod MKB-10 šifrom F43.2) kroz niz simptoma anksioznosti, depresije, prolongirane reakcije, stresa, promjene slike sebe, pada na razini samopouzdanja, straha, izbjegavajućeg ponašanja i ponovna proživljavanja, nesanice i razdražljivosti. Tužitelj je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana, primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, a zatim je trpio strah jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta 263 dana. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju, a tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana, te trajno smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja s kirurše i psihijatrijske strane iznosi objedinjeno 14%.

10. Nadalje, na osnovu provedenog vještačenja iz nalaza i mišljenja vještaka stomatološke struke Zite Blažić Potočki dr. dent. med. specijalistici dentalne i oralne patologije s paradontologijom, utvrđeno je da je predmetnom štetnom događaju kod tužitelja došlo do otkidanja dijelova keramičkih protetskih krunica na prednj im gornjim zubima 11 i 21, da je bilo potrebno skinuti cijeli most i napraviti istovjetnu novu protekcijsku krunicu od 14 članova jer je to bilo uvjetovano rasporedom postojećih prirodnih zubi u gornjoj čeljusti. Zbog te ozljede tužitelj je pretrpio fizičke boli lakog intenziteta povremeno zbog grebanja jezika na oštećene dijelove keramičkih krunica na zubima 11 i 21, ukupno 15 dana, strah lakog intenziteta povremeni u trajanju od 10 dana, s time da su oštećene protetske krunice na dva prednja zuba izazivale tik – guranje jezika na te zube jer su bili vidljivi svakom sudioniku pri govoru i komunikaciji, a što je kod tužitelja bila velika nelagoda kod obavljanja svakodnevnih radnih obveza kao prodavača.

10.1. Iz iskaza vještaka stomatološke struke Zite Blažić Potočki dr. dent. med. utvrđeno je da se u predmetnom slučaju radi o oštećenju prednja dva zuba koji nisu jako uočljivi i nisu od vitalne značajnosti, da je pri štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede u predjelu glave sa otvorenim ranama, pa je logično za povezati da su nastala i takva oštećenja dva gornja prednja zuba, da je ona izvršila klinički pregled tužitelja pri čemu je on dostavio na uvid nalaz od **.**.2019. dr. VD stomatologa i nalaz od 11. mj. 2021. gdje je dana i pisana izjava da je kod navedenog stomatologa unatrag 5 godina rađen jednokomadni gornji most, a na kojem su nastale sporne ozljede dva prednja gornja zuba. S obzirom da se u zdravstvenom kartonu doktora obiteljske medicine navode ozljede lica i glave od siječnja 2019., a ne navode se u kasnijoj povijesti bolesti, nakon pada s bicikla ne bi se mogao događaj pada sa bicikla povezati sa ozljedom zubiju u predmetnom slučaju. Navedeni protetski radovi koje je tužitelj imao u ustima i koje je istovjetne potom trebao raditi radi sanacije štete, ne pokriva ni u jednom segmentu HZZO. Nikakve druge usluge nije mogao dobiti od strane HZZO-a radi sanacije nastale štete na zubima. Cijena troškova razmjerna je srednjoj vrijednosti takve vrste radova na tržištu.

11. Sud prvog stupnja je nalaze i mišljenje navedenih vještaka i njihove iskaze pravilno prihvatio i ocijenio u odlomku 12. -tom obrazloženja pobijane presude, navodeći razloge koje prihvaća i ovaj sud prvog stupnja kao prav ilne.

12. Tuženik u žalbi ističe iste prigovore na nalaze i mišljenje liječnika vještaka koje je istakao u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, a koji se ne mogu prihvatiti kao osnovani jer su vještaci prigovore tuženika otklonili usmenim očitovanjem i stoga nije bilo potrebe da se ponovo provede liječničko vještačenje po drugim vještacima.

13.Tuženik žalbenim navodima iznosi vlastita pravna shvaćanja i vlastitu ocjenu dokaza, koja međutim nemaju uporište niti u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio te je za svoja utvrđenja iznio jasne te činjenično i pravno argumentirane razloge.

14. Odredbom članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.1. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u vezi odredbe članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir u sve okolnosti konkretnog slučaja i to težinu ozljede koje je tužitelj zadobio, a vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih boli, straha, smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 14%, što proizlazi iz provedenog liječničkog vještačenja, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.020,00 EUR od čega je odbio prije utuženja isplaćen iznos od 48.000,00 kn/6.370,60 EUR pa je po toj osnovi tužitelju dosuđen iznos 5.594,75 EUR, dok je visinu imovinske štete zbog izrade nove protetike utvrdio na osnovu provedenog stomatološkog vještačenja u iznosu od 4.645,30 EUR od čega je odbio prije utuženja isplaćenih 2.000,00 kn/265,45 EUR, pa je tužitelju dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 9.974,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 7. siječnja 2022. pa do isplate, pravilnom primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) kao posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zatezne kamate u slučaju naknade štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.

16. Neosnovano tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene neimovinske štete tužitelju. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., pod brojem Su-IV-47/2020-5, izmijenjeni su Orijentacijski kriteriji iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete tako da se povećavaju za 50% i tako povećani iznosi u primjeni ZOO-a kad sudovi odlućuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju prava povrede osobnosti primjenjuju se na obvezne odnos nastale nakon 1. siječnja 2006. Pritom, tuženiku valja navesti da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

17. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete smanjenje životnih aktivnosti, pretrpljeni fizički bolovi, strah, naruženost, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koju se dosuđuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravilnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povreda prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju, a praivčna novčana naknada odmjerava se u jednom iznosu kako je to i presuđeno pobijanom prvostupanjskom presudom, dok tuženik neosnovano u žalbi smatra da treba navesti koji iznos pravične novčane naknade tužitelju pripada po pojedinačnoj osnovi.

18. Iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja stomatološki karton tužitelja zatražio, ali isti nije uspio pribaviti, no to ne može biti razlog odbijanja zahtjeva za naknadu neimovinske štete po osnovi izrade nove protetike obzirom je osnov i visina iste utvrđena provedenim stomatološkim vještačenjam.

19. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud je otklonio tuženikov prigovor doprinosa nastanku štete prema odredbi članka 1092. ZOO -a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, provedenim vještačenjem po vještaku stomatološke struke utvrđeno je postojanje uzročno posljedične veze između predmetne prometne nezgode i oštećenja prednjih zubi 11 i 21 u cirkularnom mostu tužitelja i da se pad s bicikila ne povezuje s predmetnom ozljedom, dok iz iskaza vještaka krirurške struke proizlazi da ozljeda desne šake koju je tužitelj zadobio prilikom pada s bicikla u rujnu 2019. nije uzeta u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja.

20. Međutim, prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju dosudio naknadu nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći njegom u iznosu od 320 ,00 EUR. Iako je vještak naveo da je tužitelju ista bila potrebna, i to istovremeno (kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud) ne znači kako tužitelj u postupku u kojem tuženik spori osnovu tog zahtjeva, nije dužan dokazati da mu je ta pomoć i/ili njega stvarno bila pružena, od koga i po kojim uvjetima (naplatno ili besplatno), a na koju okolnost tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza, uključivo i svoje saslušanje. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova tuđe pomoći u iznosu od 320,00 EUR s pripadajućom kamatom trebalo odbiti u cijelosti jer tužitelj nije dokazao da mu je navedena šteta nastala, slijedom čega nije bilo osnova dosuđenju iste u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO.

21. Kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev, temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a o troškovima postupka odlučuje se prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva. Pritom valja navesti da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen, neovisno o uspjehu u sporu jer smanjenje tužbenog zahtjeva je povlačenje tužbe, ali samo u slučaju ako ti troškovi izračuna prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva su veći od troškova izračuna prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud RH u odluci Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.).

21.1. U konkretnom slučaju, smanjenje tužbenog zahtjeva tužitelja nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku jer prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev u iznosu od 10.485,01 EUR, odnosno sada dosuđenih 9.974,60 EUR jednaka je kao i u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe u iznosu 12.077,78 EUR. Stoga tuženik neosnovano osporava pravilnost i zakonitost odluke o trošku sadržane u točki III. izrijeke prvostupanjske presude, pozivom na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično identična niti usporediva.

22. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od od 9.974,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a koja teče od 7. siječnja 2022. pa do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izrijeke, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude, dok je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP -a valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu pod točkom I. izrijeke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 320 ,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2022. do isplate te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.

23. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredebe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 461,90 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Štrucelj