Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-700/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Promet Makarska d.o.o., Makarska, S. Ivičevića 60, OIB: 33441364556, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik iz Vrgorca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3506/2020-30 od 22. srpnja 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3506/2020-30 od 22. srpnja 2025. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" Tuženik Promet Makarska d.o.o., Makarska, S. Ivičevića 60, OIB: 33441364556, dužan je platiti tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svotu u visini od 1.536,56 USD u protuvrijednosti EUR po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja sa pripadajućim zateznim kamatama od 25.1.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 30.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.759,24 eura sa zakonski zateznom kamatom, počevši od presuđenja do isplate, a sve to u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete zbog izgubljene prtljage.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj, s prijateljicom, trebao putovati autobusom tuženika, radi čega su predali prtljagu, točnije jedan sivi kofer, na ukrcaj,

- da su, nakon što su se smjestili u autobus, obaviješteni od strane vozača autobusa tuženika da im je prtljaga nestala,

- da je prijateljica tužitelja, VD, prijavila nestanak prtljage policiji i navela da se u koferu nalazilo prijenosno računalo marke MacBook Pro 13, garderoba i kozmetika, sve vlasništvo tužitelja i VD,

- da je kamera na autobusnom kolodvoru zabilježila krađu kofera iz prtljažnika autobusa,

- da je tužitelj, prilikom ukrcaja prtljage, upozorio vozača tuženika da se u koferu nalazi prijenosno računalo,

pa je prihvatio zahtjev za isplatom svote izražene u američkim dolarima u protuvrijednosti u eurima, na temelju računa za nabavku računala koji je tužitelj priložio, pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) koje se odnose na Ugovor o prijevozu stvari u vezi Ugovora o prijevozu putnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 1. na koju žalitelj opisno ukazuje navodeći kako prvostupanjski sud nije rekao ništa o dokazima koje je tuženik predložio, a to je sadržaj prtljažnice, opći uvjeti poslovanja tuženika i prijedlog da se sasluša direktor tuženika, jer premda je točno da o tome nije u pobijanoj presudi ništa rečeno to nije razlog zbog kojeg bi pobijanu presudu valjalo ukinuti.

8.1. Naime sadržaj prtljažnice nije relevantan, prtljažnica služi kao potvrda da je određena prtljaga predana na prijevoz, budući bi putnik trebao dobiti potvrdu o predanoj prtljazi s brojem koji se lijepi i na prtljagu, ali u ovom slučaju prtljažnice nije bilo, ali je na drugi način (iskazima tužitelja, svjedokinje i vozača tuženika, kao i prijavom nestanka prtljage) utvrđeno da je tužitelj, s prijateljicom, predao prtljagu (kofer) tuženikovom vozaču na prijevoz i da ju je on primio, naplatio prijevoz i da je prtljaga bila smještena u prtljažnik.

8.2. Saslušanje direktora tuženika nije prikladan dokaz za utvrđenje bilo koje činjenice relevantne za rješenje spora budući iz stanja spisa ne proizlazi da je on svjedočio događaju kada je kofer nestao, pa bi se njegov iskaz mogao odnositi samo na neka načelna pitanja koja se tiču odgovornosti tuženika, koja su mogla biti iznesena i u podnescima tuženika ili na raspravi. Prema odredbi članka 265. stavak 1. ZPP-a sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice.

8.3. Točno je da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na opće uvjete poslovanja tuženika, ali ni žalitelj ne ukazuje što je to on, na temelju i u skladu sa zakonom, u svojim općim uvjetima propisao što bi bilo od utjecaja na pravne zaključke prvostupanjskog suda, a niti ovaj sud takvo što ne nalazi.

9. Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na ocjenu dokaza, dakle povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio da je tužitelj bio vlasnik prijenosnog računala budući su o tome suglasno iskazali tužitelj i prijateljica VD s kojom je putovao i imao zajedničku prtljagu i koja je i prijavila nestanak te prtljage, a protivno žalbenim navodima, račun za nabavku izgubljenog prijenosnog računala najbolji je dokaz njegove vrijednosti. Žalbena tvrdnja o tome kako visina tužbenog zahtjeva nema nikakve veze s iznosom navedenim u historijatu tužbe netočna je jer je očito riječ o pogrešno navedenom broju 6 (u presudi) umjesto 9 (u tužbi, računu i točki 17. obrazloženja prvostupanjske presude) odnosno svote od 1.536,56, umjesto 1.539,56 $. Grešci kakva se dogodila i tuženiku u istom pasusu žalbe u kojem navodi (cit.) „U situaciji osporavanja kako osnova, tako i visine, tužena strana je trebala dokazati visinu svog zahtjeva. Teret dokaza nije valjda na tužitelju!“

10. Žalbeni navod tuženika da se neće baviti tvrdnjom da je njegova odgovornost ograničena te da je to regulirano općim uvjetima poslovanja, tekstom na prtljažnici (koja tužitelju nije izdana, a trebala je biti, opaska drugostupanjskog suda), a sve iz razloga što prvostupanjski sud nije o ovoj odgovornosti (dakle ograničenoj odgovornosti tuženika, opaska drugostupanjskog suda) poklonio niti jednu rečenicu, nije jasna, jer upravo izostanak razloga o odlučnim činjenicama načelno je razlog pobijanja presude. Potpuno je netočna slijedeća tuženikova tvrdnja a to je da pobijana presuda nema niti materijalnog prava iz kojeg bi izvirala odgovornost tuženika (to su odredbe ZOO-a o Ugovoru o prijevozu stvari u vezi Ugovora o prijevozu putnika. U konačnici, da bi odgovornost mogla biti ograničena, ona prije svega mora postojati.

11. Žalbeni navodi o tome gdje bi koje stvari putnik trebao držati (u prtljažniku ili kod sebe) u stvari ukazuju na to da tuženik ne bi odgovarao za izgubljenu prtljagu u visini vrijednosti prijenosnog računala, već ograničeno, dakle ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

11.1. Protivno žalbenim navodima ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo budući je ZOO-om propisano:

člankom 698. stavak 2.:

„Za gubitak i oštećenje prtljage koju mu je putnik predao prijevoznik odgovara prema odredbama za prijevoz stvari.“

člankom 683. stavak 1.:

„Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“

člankom 684. stavak 1.:

„U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge skupocjene stvari, prijevoznik je dužan naknaditi tako nastalu štetu preko iznosa navedenih u članku 683. stavku 2. ovoga Zakona samo ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obaviješten o naravi tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom.“

člankom 683. stavak 2.:

„Prijevoznik za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom.“

12. S obzirom na navedene zakonske odredbe i okolnosti slučaja (da je tuženik prijevoznik, tužitelj putnik koji je stvari predao na prijevoz i upozorio na to da se u prtljazi nalazi prijenosno računalo, kako je to utvrdio prvostupanjski sud), ovaj sud nalazi pobijanu presudu zakonitom a žalbu tuženika neosnovanom.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP- a.

U Dubrovniku, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić